Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

21 000 Split

Povrv-1824/2019-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., iz Z., O.: …, iz

Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. Š.,

odvjetnica u S., protiv tužene L. N., O.:

…, iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave, zaključene 15. rujna 2021., u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, na ročištu za objavu, dana 29. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š., iz S. od 16. listopada 2019. pod brojem Ovrv-4689/2019, te se nalaže tuženoj L. N., O.:, da tužitelju H. E. d.o.o.,

O.:, plati iznos od 386,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom

tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 48,07 kune od 4. studenog 2018.,

- na iznos od 45,27 kune od 5. prosinca 2018.,

- na iznos od 100,00 kuna od 21. prosinca 2018.,

- na iznos od 52,75 kuna od 30. prosinca 2018.,

- na iznos od 54,14 kuna od 1. veljače 2019.,

- na iznos od 46,67 kuna od 5. ožujka 2019.,

- na iznos od 39,20 kuna od 2. travnja 2019.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, koju kamatu utvrđuje HNB sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. A.

Š., iz S. od 16. listopada 2019. pod brojem Ovrv-4689/2019, kojim se nalaže tuženoj L. N., O.:…, da tužitelju H. E. d.o.o., O.:

…, plati iznos od 45,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2018. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, koju kamatu utvrđuje HNB sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 315,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 16. listopada 2019. kod javnog bilježnika A. Š., iz Splita, pod poslovnim brojem Ovrv-4689/2019 zaprimljen je prijedlog za ovrhu tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene kao ovršenice za isporučenu električnu energiju, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 431,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u skladu s člankom 29. stavka 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi J. A. Š., iz S. poslovni broj Ovrv-

4689/2019 od 16. listopada 2019. određena je predložena ovrha.

3. Tužena je protiv ovog rješenja izjavila prigovor te je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1824/2019 od 16. prosinca 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4689/2019 od 16. listopada 2019., uz ukidanje provedenih radnji, a po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

4. U svom prigovoru tužena ističe kako prigovara rješenju o ovrsi u cijelosti kao neosnovanom. Nadalje, tužena ističe prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor neutemeljenosti dugovanja, navodeći da ovršno rješenje nije zakonito jer da, a pozivom na čl. 80. b Ovršnog zakona RH, ako je iznos glavnice potraživanja dugovanja do 50.000,00 kuna, nekretnine da se izostavljaju iz ovršnog postupka, osobito ako se radi o boravištu ovršenika ili ako postoji veliki nesrazmjer između vrijednosti nekretnine i iznosa potraživanja. Zbog svega navedenog u prigovoru predložila je usvojiti prigovor tužene, te ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika, uz osudu tužitelja na naknadu troškova tuženoj.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 10. listopada 2019. za mjerilo broj 1500074224, obavijesti o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača broj 194924 od 12. studenog 2018. (list 12 spisa); računa za izvršenu uslugu broj 2300064137-181120-2 od 30. studenog 2018. na iznos od 100,00 kuna (list 13 spisa), računa broj 2300064137-180820-1 od 31. kolovoza 2018., na iznos od 40,06 kuna (list 18/19 spisa), računa broj 2300064137-181020-6 od 31. listopada 2018, na iznos od 45,27 kuna (list 20/21 spisa), računa broj 2300064137-181121-0 od 30. studenog 2018. na iznos od 52,74 kune (list 22/23 spisa), računa broj 2300064137-181220-9 od 31. prosinca 2018, na iznos od 54,14 kuna (list 24/25 spisa), računa broj 2300064137-180920-8 od 30. rujna 2018. na iznos od 48,07 kuna (list 26/27 spisa), računa broj 2300064137-190120-1 od 31. siječnja 2019. na iznos od 46,67 kuna (list 28/29 spisa), računa broj 2300064137-190220-8 od 28. veljače 2019. na iznos od 39,20 kuna (list 30/31 spisa), uplatnice tužene (list 36 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga tužitelj nije imao, pa je ovaj sud na prijedlog tužitelja zaključio raspravljanje.

6. Tužiteljev zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužena korisnica tužiteljevih usluga po broju obračunskog mjesta 1500074224 i to tužitelj kao davatelj usluga, a tužena kao korisnica usluga.

7.1. Tužena spori osnovanost rješenja o ovrsi.

7.2. Pregledom izvoda iz poslovnih knjiga ovaj sud je utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene račune za isporučenu električnu energiju tuženoj (od listopada 2018. do travnja 2019.) i to za neplaćeni račun broj 2300064137-181120-2 od 30. studenog 2018. na iznos od 100,00 kuna, račun broj 2300064137-180820-1 od 31. kolovoza 2018. na iznos od 45,27 kuna, račun broj 2300064137-181020-6 od 31. listopada 2018. na iznos od 45,27 kuna, račun broj 2300064137-181121-0 od 30. studenog 2018. na iznos od 52,74 kune, račun broj 2300064137-181220-9 od 31. prosinca 2018, na iznos od 54,14 kuna, račun broj 2300064137-180920-8 od 30. rujna 2018. na iznos od 48,07 kuna, račun broj 2300064137-190120-1 od 31. siječnja 2019. na iznos od 46,67 kuna, račun broj 2300064137-190220-8 od 28. veljače 2019. na iznos od 39,20 kuna, što zbrojeno daje iznos od 431,36 kuna koliko tužitelj ovom tužbom i potražuje.

8. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj

35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i da su odgovorni za njeno ispunjenje.

8.1. S obzirom da tužena tijekom postupka nije dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja odnosno osporila dugovanje koje proizlazi iz izvoda otvorenih stavki, to ovaj sud zaključuje kako tužena nije podmirila svoje obveze prema tužitelju, te mu je dužna, s obzirom da je postupila suprotno citiranoj odredbi, isplatiti utuženi novčani iznos od 431,36 kuna po ispostavljenim računima. Pri tome valja kazati kako su prigovori tužene paušalni i nepotkrijepljeni odgovarajućim dokazima, a uplatnica koju je tužena tijekom postupka dostavila kao dokaz da je podmirila predmetno dugovanje, prema navodima tužitelja ne odnosi se na dugovanu tražbinu. Kako tužena ovom sudu nije dokazala da je podmirila utuženu tražbinu, valjalo ju je obvezati na plaćanje iznosa od 431,36 kuna.

9. Međutim, tužena je istaknula prigovor zastare tužbenog potraživanja za rujan i kolovoz 2018.

Odredbom članka 232. ZOO-a propisano je:

(1) Zastarijevaju za jednu godinu:

1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,

2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika,

3) tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima,

4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.

(2) Zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.

9.1. Prijedlog za ovrhu u ovoj stvari je podnesen 14. studenog 2019., a dospijeće računa su 4. listopada 2018., 4. studenog 2018., 5. prosinca 2018., 21. prosinca 2018., 30. prosinca 2018., 1. veljače 2019., 5. ožujka 2019. i 2. travnja 2019., koja dospijeća proizlaze iz priloženih računa i koja nisu bila osporena tijekom postupka. Stoga bi uistinu račun s dospijećem 4. listopada 2018. bio izvan jednogodišnjeg zastarnog roka.

9.2. Slijedom tih utvrđenja, a u smislu citirane odredbe, nedvojbeno je da je prigovor zastare osnovan u dijelu potraživanja koja dospijevaju 4. listopada 2018. jer je tužba odnosno prijedlog podnesen 16. listopada 2019., nakon isteka jednogodišnjeg roka.

9.3. Stoga je dio platnog naloga, u odnosu na koji nije nastupila zastara potraživanja, a koji se odnosi na dospijeća računa kako je to naznačeno pod točkom I. izreke ove presude, valjalo je održati na snazi, a tužitelju na dosuđene iznose iz točke I. izreke ove presude, pripadaju i zakonske zatezne kamate, kako su i zatražene, s tim da tijek kamata nije bio sporan među strankama, a sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod I.

9.4. Međutim, u odnosu na dio potraživanja koji je zastario, kako je to prednje utvrđeno, valjalo je ukinuti platni nalog i odbiti tužbeno potraživanje kako je to i navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14). Naime, Zaključkom Vrhovnog suda RH od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz člankom 58. stavkom 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 02.06.2017.) je određeno da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj je popisao trošak ovršnog postupka - platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i to za iznos od 315,00 kuna (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a koji trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kn, materijalnih troškova sastava prijedloga u iznosu od 30,00 kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn i paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kn, te je popisao i trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kuna, što uvećano za trošak PDV-a, daje iznos od 625,00 kuna, tako da tužitelj potražuje sveukupni trošak iznosi 940,00 kuna. Po stavu ovo suda u konkretnom slučaju riječ je o primjeni Tbr. 7. t. 8. kojom je propisao da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2 do 7 istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od – 50 bodova. Slijedom navedenog, valjalo je priznati tužitelju trošak u visini od 500,00 kn uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kn, pa je tužiteljev ukupni trošak u iznosu od 625,00 kn kako je to i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude. Više zatraženi tužiteljev trošak valjalo je odbiti kao neosnovan. 11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

S., 29. listopada 2021.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog zakona.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženoj