Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-61/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. F. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2021. broj Kv I-Us-44/2021. (K-Us- 9/2013.), u sjednici održanoj 28. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog D. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je na temelju članka 498. stavka 5. (umjesto ispravno: članka 498. stavka 1. točke 4.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbio zahtjev osuđenog D. F. za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2015. broj K-Us-9/2013., preinačenom u odluci o oduzimanju imovinske koristi presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2020. broj I Kž-Us-104/2016-7, a kojom je D. F. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11. i članka 347. stavak 2. u vezi s člankom 38. i člankom 61. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i ono provedeno u istražnom zatvoru od 15. studenog 2011. do 14. prosinca 2011.
2. Protiv tog rješenja podnio je žalbu osobno osuđeni D. F. po branitelju mr. sc. M. R., odvjetniku u V., s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora uvjetuje na rok od dvije ili više godina, ili da se izrečena kazna zatvora zamijeni za rad za opće dobro".
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osuđenik smatra da je već podatak da zbog izrečene kazne ne može dobiti stalno zaposlenje tako značajna okolnost da sama po sebi, a posebno u kumulaciji s drugim okolnostima opravdava izricanje blaže kazne. Preko deset godina ne može se normalno zaposliti. Napominje da su ostale olakotne okolnosti koje je nabrojio u zahtjevu još značajnije nego u vrijeme podnošenja zahtjeva, jer se briga oko bolesnog oca koji više ne može hodati povećala. Osim toga naglašava da je nakon pravomoćnosti presude pozajmio novac i u zakonskom roku vratio imovinsku korist. 6. Prije svega, treba naglasiti da se na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Prvostupanjski je sud, razmotrivši okolnosti na koje se osuđenik poziva u zahtjevu za nepravu obnovu kaznenog postupka, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda osnovano zaključio da iste nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude.
7. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije D. F. prvostupanjski i drugostupanjski sud cijenili su olakotnim da ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i protek vremena od počinjenja djela do donošenja presude (tada više od pet godina). Međutim, istodobno su sudovi imali na umu da je osuđenik postupao s lukrativnim motivom, iako je bio situiran, kao i da se počinjenim djelima ugrožava javni poredak u cjelini i narušava povjerenje građana u institucije države i postupak koji one provode, čime se potkopavaju temelji demokratskih i civilizacijskih tekovina, pravne države i vladavine prava. Sudovi su istaknuli da je osuđenik pritom postupao suprotno dužnosti da kao zaposlenik u državnoj instituciji svoj posao obavlja moralno i časno. Podatak o zdravstvenom stanju oca osuđenika, koji on ističe u zahtjevu za nepravu obnovu, nije po prirodi stvari okolnost koja bi, da je postojala u vrijeme izricanja presude, dovela do blaže osude. Radi se u suštini o okolnosti koja eventualno može predstavljati temelj za traženje odgode odlaska na izdržavanje kazne zatvora. Protek vremena od počinjenja djela cijenjen je prilikom odmjeravanja sankcije, a na odluku o sankciji ne može utjecati podatak što osuđenik još nije stupio na izdržavanje kazne zatvora. Najzad, činjenica što zbog izrečene kazne osuđenik ne može dobiti stalno zaposlenje uobičajena je posljedica pravomoćne osuđujuće presude, posebice prije nego što je kazna iz te presude izvršena.
8. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja adekvatno analizirao i ocijenio okolnosti na koje se poziva žalitelj u zahtjevu za nepravu obnovu te donio pravilnu odluku koju je u cijelosti valjano obrazložio, a iznesena argumentacija nije s uspjehom dovedena u sumnju navodima žalbe.
9. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
