Poslovni broj: Usž-3042/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i dr. sc. Sanje Otočan, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. R. iz Z., koju zastupa opunomoćenik G. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., radi novčane naknade za nezaposlene, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3307/20-7 od 8. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3307/20-7 od 8. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/39, URBROJ: 344-116/2-20-07 od 17. studenoga 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/20-01/39, URBROJ: 344-116/2-20-07 od 17. studenoga 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I- 102-05/19-01/1876, URBROJ: 251-67/10-19-04 od 16. rujna 2019., kojim je utvrđeno da tužiteljici prestaje pravo na novčanu naknadu zaključno s danom 6. svibnja 2019.

3. Tužiteljica osporava zakonitost navedene presude zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. To se prije svega odnosi na tužiteljičinu argumentaciju da nije bila informirana od strane djelatnika tuženika o svome pravu na jednokratnu isplatu novčane naknade. Zbog tog propusta povrijeđena su prava tužiteljice te su zanemarena shvaćanja iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014. u kojoj se ukazuje na potrebu valjanog i jasnog obrazloženja sudskih odluka. Tužiteljica ističe da se odluke javnopravnih tijela temelje samo na činjenici da je ona registrirala obrt 7. svibnja 2020., premda su se i priznavanje prava na novčanu naknadu i registracija obrta dogodile tijekom 2019. Već zbog toga rješenja javnopravnih tijela trebalo je utvrditi nezakonitim. No, neovisno o tome, u ovome sporu ključno je to da je tužiteljica ostvarivala pravo na isplatu novčane naknade za nezaposlene osobe u jednokratnom iznosu, no na to njezino pravo nitko je nije upozorio. Navedenu bitnu okolnost je i prvostupanjski sud zanemario, čime je povrijedio prava tužiteljice utemeljena na odredbama Zakona o tržištu rada. Zbog svega navedenoga tužiteljica predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova za sastav žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužiteljičini žalbeni navodi nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja i presude suda prvog stupnja, pa stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovome Sudu uz žalbu, proizlazi da je tužiteljica, kao nezaposlena osoba, ostvarila pravo na novčanu naknadu temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I- 102-05/19-01/1876, URBROJ: 251-67/2-19-02 od 5. travnja 2019. Naime, tim rješenjem tužiteljici je priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 240 dana počevši od 24. ožujka 2019. do zaključno 18. studenoga 2019., ako prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

7. Nadalje iz podataka spisa proizlazi, što između stranaka nije niti sporno, da je tužiteljica tijekom ostvarivanja prava na novčanu naknadu, dana 7. svibnja 2019. registrirala obrt.

8. Odredbom članka 58. stavka 1. točke 7. Zakona o tržištu rada (''Narodne novine'', broj: 118/18.) propisano je da pravo na novčanu naknadu prestaje nezaposlenoj osobi ako registrira obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.

9. Prema tome, kako nije sporno da je tužiteljica 7. svibnja 2019. registrirala obrt zakonito je prvostupanjsko tijelo primijenilo citiranu zakonsku odredbu kada je rješenjem KLASA: UP/I-102-05/19-01/1876, URBROJ: 251-67/10-19-04 od 16. rujna 2019. utvrdilo da tužiteljici prestaje pravo na predmetnu novčanu naknadu s danom 6. svibnja 2019.

10. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi, tim više što tužiteljica u žalbi zapravo ne osporava sam prestanak prava na novčanu naknadu, već ukazuje na okolnosti koje su prethodile priznavanju predmetnog prava. No, te okolnosti nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude i rješenja javnopravnih tijela. Niti omaška u pisanju u obrazloženju osporenog rješenja u pogledu datuma registracije tužiteljičinog obrta nije utjecala na zakonitost tog rješenja.

11. Slijedom navedenog je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Odluka o troškovima nastalih u povodu pravnog lijeka je donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a te je shodno tome zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan, v.r.