Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja A. Š. iz K., S. U., OIB …, zastupanog

po odvjetnicima iz odvjetničkog društva M. & L., Pisarnica K., protiv tuženika Z. za J . Z . K.-K. Ž., T. T.

B., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog ureda

D. B. i V. B. iz K., radi isplate razlike plaće, nakon

zaključene javne i glavne rasprave dana 5. listopada 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 28. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. za J. Z . K.-K.

Ž., T. T. B. , OIB …, da isplati tužitelju A. Š. iz

K., S. U., OIB …, iznos od bruto 6.207,37 kn

(šesttisućadvjestosedamkuna tridesetsedamlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 493,36 kn teku od 16.2.2016.

na iznos od 491,67 kn teku od 16.3.2016.

na iznos od 493,21 kn teku od 16.4.2016.

na iznos od 493,36 kn teku od 16.5.2016.

na iznos od 491,67 kn teku od 16.6.2016.

na iznos od 493,28 kn teku od 16.7.2016.

na iznos od 494,42 kn teku od 16.8.2016.

na iznos od 493,99 kn teku od 16.9.2016.

na iznos od 495,61 kn teku od 16.10.2016.

na iznos od 493,99 kn teku od 16.11.2016.

na iznos od 495,61 kn teku od 16.12.2016.

na iznos od 495,61 kn teku od 16.1.2017.

na iznos od 281,59 kn teku od 16.2.2017.

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn (četiritisućedvjestoosamnaestkuna sedamdesetpetlipa), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 28. listopada 2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U tužbi navodi:

- da se s tuženikom kao poslodavcem nalazi u radnom odnosu od 01.07.2006.g., i to na radnom mjestu zdravstveno-laboratorijskog inženjera u Službi za mikrobiologiju,

- da sredstva za plaće tuženik, kao poslodavac, osigurava u državnom proračunu, sve sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da u smislu citiranog zakonskog članka, tuženik predstavlja javnu službu,

- da je 23. studenog 2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da su uslijed posljedica globalne recesije dana 13.5.2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Dodatak Sporazumu); Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine (na 5.415,37 kn) sporazumno odgođeno, sukladno čl.

III. Dodatka Sporazumu; da je Ugovoreno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

- da je Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u

Republici Hrvatskoj,

- da su dana 26.10.2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Izmjene dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7.12.2011.

- da je sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog od 5 godina; zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199 . st.1 Zakona o radu ( NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.g.

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28.prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl.

IV. st. 5. u vezi s čl. VII.st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

- da je odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama,

- da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine; isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015.godine.

- da je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4.prosinca 2015.godine.

- da s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a; budući da je odredbom čl.VII.c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec” da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015.godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna, postoji dospjeli dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće u iznosu koji će se utvrditi nakon dostave tražene dokumentacije od strane tuženika; dakle, dug tuženika prema tužitelju za sve neispravno obračunate i isplaćene plaće od plaće za siječanj 2016. do plaće za siječanj 2017., a sukladno obračunu koji će se dostaviti nakon dostave tražene dokumentacije od strane tuženika, uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

- da su se prije pokretanja predmetnog postupka radnici tuženika obratili ovlaštenim osobama tuženika te zatražili izdavanje isprava potrebnih za predmetni postupak, a koje je tuženik kao poslodavac u obvezi pohraniti i čuvati

- da je od izdavanja obračunskih isprava proteklo više od četiri godine pa nije životno ni logično da radnici iste i nadalje imaju u svom posjedu, slijedom čega su isti od tuženika kao poslodavca zatražili izdavanje njihovih preslika; međutim da je tuženik zahtjev radnika odbio s obrazloženjem da će iste dostaviti tek kada ga na isto službenim putem pozove sud u eventualno pokrenutom sudskom postupku,

- da stoga predlaže da sud od tuženika zatraži relevantnu dokumentaciju potrebnu za utvrđenje prava i visine neisplaćene plaće koja tužitelju kao radniku pripadaju, a koja mu nisu isplaćena.

- da svoj tužbeni zahtjev postavlja na način da od tuženika potražuje ukupan bruto iznos neisplaćenih plaća, te će u slučaju uspjeha u ovom sporu, tužitelju neposredno pripasti neto iznos, dok će nadležna Porezna uprava izvršiti obračun javnih davanja (doprinosi za mirovinsko osiguranje, porez i prirez), a poslodavac tužitelja (tuženik) ih uplatiti na propisane račune javnih prihoda; pritom da tužitelj neće tražiti zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji su sadržani u bruto iznosu plaće.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:

- da je pred ovim sudom više predmeta sa istovjetnom pravnom i činjeničnom osnovom tužbi, u kojima su i punomoćnici stranaka isti, te stoga predlaže da se ovaj predmet spoji radi zajedničkog raspravljanja s postupkom u pravnoj stvari tužitelja Vesne Horvat u predmetu ovog suda br. Pr-432/2021.

- da se tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti protivi, i to kako u pogledu njegove osnove, tako i u pogledu njegove visine, pri čemu smatra da je ispunio obvezu na predaju podataka potrebnih tužitelju za podnošenje tužbe pa da njegov zahtjev za donošenje rješenja s nalogom tuženiku na dostavu podataka odnosno isprava nema osnovu u odredbi članka 186.b. st. 3. ZPP te da ga kao takvoga treba odbiti,

- da nije točno da bi se plaće koje tuženik isplaćuje svojim zaposlenicima isplaćivale iz sredstava doznačenih iz državnog proračuna, već da tuženik sredstva za isplatu plaća osigurava iz sredstava koja mu isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje temeljem izvršenih javnih usluga, te iz sredstava koja tuženik osigurava obavljanjem usluga na tržištu,

- da je nakon čitanja tužbe i priloženih isprava uz tužbu saznao za postojanje i sadržaj Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka tome sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena dodatka Sporazumu od 26.

listopada 2011. te Vjerodostojnog tumačenja Izmjena dodatka Sporazumu od 28. prosinca 2012,

- da je tužba tužitelja prvi izvor saznanja tuženiku za postojanje i sadržaj isprava koje tužitelj navodi u prilog svojih tvrdnji, jer navedene isprave nikada i nigdje nisu u cijelosti javno objavljene,

- da bi tuženik bio obveznikom nekoga propisa, temeljna je pretpostavka, da mu dotični propis bude poznat;

- da Sporazum i njegove izmjene, odnosno dodaci te vjerodostojno tumačenje i arbitražna odluka nemaju značenje kolektivnog ugovora obzirom nisu javno objavljeni,

- da tuženik, kao zdravstvena ustanova nema samostalnost u primjeni sustava plaća na pojedine svoje zaposlenike, jer je obračun i isplatu plaća dužan provoditi uz primjenu Centraliziranog obračuna plaća (COP), što je informatički sustav kojega je razvila Financijska agencija i koja taj posao obavlja temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima sklopljenog 25.10.2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (FINA),

- da sustav COP onemogućuje korisniku, u ovome slučaju tuženiku, da samostalno unosi podatak o osnovici plaće koja se na zaposlenike ima primijeniti u mjesecu za koji se plaća obračunava; istovremeno, za slučaj promjene (povišenja)

osnovice, ta je promjena unošena od operatera sustava COP, dakle FINA-e, a bez ikakvoga utjecaja tuženika, koji je u takvim slučajevima morao svojim zaposlenicima isplatiti plaću obračunatu uz primjenu povećane osnovice i nije mogao primjenjivati neku drugu, po svojoj volji ili po nekom drugom (nepoznatom) propisu utvrđenu osnovicu,

- da za eventualno pogrešno primijenjenu osnovicu plaće tužitelju, prema njemu ne može nikako biti odgovoran tuženik, već naručitelj usluge COP, a to je Vlada Republike Hrvatske, odnosno Republika Hrvatska,

- da Republika Hrvatska, koja, zastupana po Vladi Republike Hrvatske, za Sporazum, njegove dodatke, vjerodostojno tumačenje i arbitražnu odluku znade jer u njihovom sklapanju sudjeluje, ne postupa u dobroj vjeri jer ne ispunjava preuzete obveze iz Sporazuma, dodataka, vjerodostojnog tumačenja, arbitražne odluke, iako za to ima jednostavan i lako dostupan instrumentarij – Centralni obračun plaća (COP), kroz koji se može promijeniti visina osnovice plaće i tako tu osnovicu Republika Hrvatska jedina može uskladiti s obvezama iz Sporazuma i drugih isprava koje je ona sama preuzela,

- da bi tužitelj imao pravo prema Republici Hrvatskoj, kao stranci iz Sporazuma, dodataka, vjerodostojnog tumačenja, arbitražne odluke, koja stranka postupa mala fide i ne ispunjava preuzete obveze, upraviti zahtjev za naknadu pretrpljene štete s pravnom osnovom koju čini odredba članka 196. stavak 2. Zakona o radu,

- stoga da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže sudu da tužbu odbije.

4. U podnesku od 12. svibnja 2021. tužitelj navodi:

- da je tužitelj kao poslodavac sukladno čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine, dužan obračunske isprave čuvati najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan ih je čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora,

- da dozvoljava da se plaće za zaposlenike tuženika osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu smatra kako je sada nesporno, da u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu te da se na istog primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama te Zakon o osnovici plaće u javnim službama te svi predmetni dokumenti sklopljeni između Republike Hrvatske i sindikata javnih službi radi utvrđenja osnovice plaće u javnim službama,

- da osporava istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da je tuženik kao javna ustanova svakako imao saznanja da je prije ovog postupka, dana 23.11.2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, dok su dana 13.5.2009.g. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Dana 26.10.2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje izmjene su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7.12.2011.g.

- da obzirom između stranka nije sporno da je tužitelj u razdoblju od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. bio zaposlenik tuženika kao javne ustanove koja u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama predstavlja javnu službu, ona u ovom postupku ima pravo tražiti od tuženika kao poslodavca isplatu plaće u skladu s povećanom osnovicom, budući da to predstavlja individualno pravo radnika prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, slijedom čega je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

5. Podneskom od 30. lipnja 2021. tuženik je predložio provedbu vještačenja po sudskom vještaku za informatiku, na okolnost načina ovlasti za unos iznosa osnovice plaće i izmjena osnovice plaće u razdoblju od 1.1.2015. na dalje u baze za obračun plaća i sastavljanje Obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade plaće u sustavu Centralnog obračuna plaća (COP)., te dostavio obračun razlike plaće koji je tražio tužitelj, međutim propustio je dostaviti preostalu dokumentaciju - ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika, obrazac IP za tužitelja za 2016. i 2017. godinu, te obračunske isprave za isplatu plaća za tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine. Stoga je navedeno ročište odgođeno te mu je naložena dostava istaknutih isprava.

6. Podneskom od 23. kolovoza 2021., a nakon što je tuženik dostavio tražene isprave, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 6.207,37 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Na ročištu održanom 05. listopada 2021. tužitelj je naveo da ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom od 23. kolovoza 2021.; tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog zahtjeva. Pritom tuženik ustraje kod prijedloga za spajanjem ovog predmeta na ovosudni predmet br. Pr-432/21 te kod prijedloga za provođenjem vještačenja po sudskom vještaku za informatiku, istaknutom u podnesku od 30. lipnja 2021.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: dodatak ugovora o radu ( list 7), ispis dopisa putem elektronične pošte ( list 8), izvadak iz sudskog registra za tuženika ( list 9-10), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 11-13) Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( list 1418), Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 19-26), Arbitražna odluka (list 27-34), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 35-37),Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku (list 39.52), Presuda Vrhovnog suda broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.,(53-62) Presuda Gž-343/18 (list 63-67), Gž R- 117/18 ( list 68-72), Gž R-435/18 (list 73-77), Gž R-428/18 ( list 78-82), Pravilnik o sadržaju obračuna plaće ( list 97-99) obračun razlike za isplatu bruto plaće (list 136), obračun razlike za izradu bruto plaće na listu 140, Ugovor o radu s dodatkom (list 141-143) obračun plača (list 144-166).

9. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

10. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

11. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

12. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

13. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu – navodeći kako tužitelj ne može biti odgovoran prema tužitelju kao svom radniku jer da je postupao u dobroj vjeri, primjenjujući propise koji su mu bili poznati i objavljeni, već da tužitelj može od Republike Hrvatske, kao stranke iz Sporazuma, dodataka, vjerodostojnog tumačenja, odnosno arbitražne odluke, upraviti zahtjev za naknadu pretrpljene štete - sud isti nalazi deplasiranim.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR) poslodavac je dužan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,

osobno obavljati preuzeti posao.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 90 st. 1. ZR-a poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

16. Stoga, kako se u ovome predmetu radi o zahtjevu za isplatu dijela plaće, a tužitelj s Republikom Hrvatskom nije ni u kakvom ugovornom odnosu, već je u ugovornom radnom odnosu s tuženikom kao svojim poslodavcem, sasvim osnovano tužitelj svoj tužbeni zahtjev uperuje protiv tuženika. Pritom treba naglasiti kako je upravo na tuženiku, kao zdravstvenoj ustanovi koja predstavlja javnu službu, obveza da se upozna sa svim propisima kojima se uređuje njegovo djelovanje, te da iste primjenjuje. Eventualno nepoznavanje propisa od strane tuženika svakako ne može ići na štetu tužitelja kao njegova radnika, niti mu se iz tog razloga može uskratiti pravo da tužbom od tuženika zahtijeva isplatu dijela plaće koja mu po propisu pripada. Također valja spomenuti kako je odredbom čl. 202. st. 3. ZR-a propisano da propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor koji ga obvezuje ne utječe na izvršenje njegovih obveza iz toga kolektivnog ugovora. Stajalište je suda kako je jasna intencija zakonodavca da se radniku omogući zaštita njegovih prava iz kolektivnog ugovora i u slučaju kada isti zbog tuđeg propusta nije objavljen; suprotno stajalište, odnosno da bi ostvarenje prava radnika iz kolektivnog ugovora zbog tuđeg propusta u njegovoj objavi bilo otežano, onemogućeno ili bi radi ostvarenja svojeg prava, a napose zbog isplate dijela plaće, radnik morao pokretati postupke naknade štete, i to protiv osoba s kojima nije u radnom odnosu, za ovaj je sud u potpunosti neprihvatljivo.

17. Nastavno, vezano za prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća), ističe se da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

18. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračun plaće svojih radnika ne može biti od utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna i isplati plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu (jednako stajalište zauzima i Županijski sud u Splitu u odluci br. Gž R 772/2021 od 30. srpnja 2021.). Stoga je sud odbio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan, te tijekom postupka kao nebitan odbio njegov prijedlog za provođenje vještačenja po sudskom vještaku za informatiku (na okolnost ovlasti za unos iznosa osnovice plaće i izmjene osnovice plaće u baze za obračun plaća i sastavljanje Obračunskih isprava za isplatu plaće).

19. U pogledu moguće ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, valja reći kako je nesporno da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da navedeno ne utječe na ništetnost i nevaljanost spomenutih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije tvrdio ni dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž- 13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

20. Sud nalazi kako je odredbom čl. 51. st. 4. TKU, a koji Kolektivni ugovor je objavljen u Narodnim novinama sukladno odredbi čl. 202. st. 2. Zakona o radu, propisano da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.

svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine, pravovaljani akti koji se primjenjuju na način i u rokovima koji su njima određeni; stoga jasnom proizlazi obveza poslodavca da iste primjenjuje.

21. Prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

22. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

23. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

24. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

25. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

26. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

27. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.

28. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

29. Sud stoga utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

30. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu održanom 05. listopada 2021. izričito naveo kako ne osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

31. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da mu isplati iznos od 6.207,37 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3.

Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

32. Valja napomenuti kako je sud raspravnim rješenjem na ročištu održanom 01. srpnja 2021. odbio prijedlog tuženika da se ovaj predmet spoji radi zajedničkog raspravljanja s predmetom ovog suda br. Pr-432/2021., nalazeći da se spajanjem ovih postupaka ne bi ostvarili razlozi predviđeni odredbom čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) odnosno da uslijed spajanja ne bi došlo do značajnog ubrzanja raspravljanja ili smanjenja troškova.

33. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, te naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi cjelokupne troškove. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

34. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podnesaka od 12. svibnja 2021. i 22. kolovoza 2021. u iznosu od 937,50 kn po podnesku (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 01. srpnja 2021. u iznosu od 468.75 kn (Tbr. 9.2. i Tbr. 42 Tarife), te na ročištu od 05. listopada 2021. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42 Tarife), odnosno ukupan iznos troška od 4.218,75 kn.

35. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 28. listopada 2021.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik J. M., K.

2. Odvjetnik D. B., K.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica

Broj zapisa: eb301-5e27a

Kontrolni broj: 0bb1a-3f418-b649b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VLATKA LJEPOJEVIĆ-NOVAK, L=KOPRIVNICA, O=OPĆINSKI SUD U KOPRIVNICI, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Koprivnici potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.