Republika Hrvatska

Poslovni broj: 3 P-620/2020-17

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja C. P. d.o.o. OIB: …, L. (Grad Z.), kojeg zastupaju punomoćnici I. R. i J. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., Z., Pisarnica Z. 2, protiv tuženika B. I. S. d.d. , OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici J. M., J. G. i M. V., odvjetnici u M. G. V. odvjetničko društvo d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 15. rujna 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. G., odvjetničke vježbenice u K. & K. odvjetničko društvo d.o.o. u S. i punomoćnika tuženika J. G., odvjetnika u M. G. V. odvjetničko društvo d.o.o., 28. listopada 2021.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku B. I. S. d.d. u roku od petnaest dana platiti tužitelju C. P. d.o.o. 101.982,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. rujna 2019. do isplate po stopi koja u razdoblju od 21. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 8,30% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 8,11% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 7,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do isplate iznosi 7,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotih poena.

II Odbija se zahtjev tužitelja C. P. d.o.o. da mu tuženik B. I. S. d.d. u roku od osam dana plati 487.323,98 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotih poena.

III Nalaže se tužitelju C. P. d.o.o. naknaditi tuženiku B. I. S. d.d., u roku od petnaest dana troškove parničnog postupka u iznosu od 20.519,25 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2021. do isplate po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV Odbija se zahtjev tuženika B. I. S. d.d. u dijelu kojim je tražio da mu tužitelj C. P. d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31.105,75 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2021. do isplate po stopi po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi koju je podnio 8. listopada 2020. istaknuo tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženik plati 589.306,48 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos 487.323,98 kuna od 1. srpnja 2019. do isplate, a na iznos od 101.982,50 kuna od 21. rujna 2019. do isplate. Tužbeni zahtjev istaknuo je na osnovi činjenice da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu u poslu nabave, izrade i montaže opreme na brodu kojeg je tuženik radio naziva N. 484. Stranački odnos da je nastao na temelju Dodatka broj 1 ugovoru broj OW-308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu "ključ u ruke". Taj ugovor da su sklopili tužitelj, tuženik kao novi kupac i povezano društvo tuženika B.-i. i završni radovi d.o.o. kao prvotni kupac. Dodatkom broj 1 prvotni kupac B.-i. i završni radovi d.o.o. prenio je ugovor broj OW-308189 na tuženika čime su na tuženika prešli sva prava i obveze iz ugovora OW-308189. Ugovorom broj OW- 308189 specificirane su obveze tužitelja koji je trebao izraditi, prodati, isporučiti i montirati, a kupac, kasnije novi kupac, kupiti, preuzeti i platiti po principu "ključ u ruke" fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnika i prostore posade, kapetana i brodovlasnika te pripadajuću dokumentaciju. Ugovorena cijena te usluge da je iznosila 5.657.865,00 kuna bez PDV-a.

2. Tužitelj je ugovornu obvezu ispunio u cijelosti što je tuženik potvrdio potpisom primopredajnog zapisnika 20. svibnja 2019. Sastavni dio tog zapisnika da je bio račun broj 871-CZG12-300 u iznosu od 5.657.865,00 kuna.

3. Osim tih radova, tužitelj da je za tuženika na istom brodu izvršio dodatne vantroškovničke radove. U korespondenciji elektroničkom poštom između stranaka da je potvrđen popis dodatne narudžbe. Za te radove tužitelj je ispostavio račun 1215-CZG12-300 u iznosu od 513,298,50 kuna koji je tuženik primio 17. srpnja 2019. Taj račun tuženik da je djelomično platio i to samo 25.968,52 kune. Stoga je tužitelj tražio u ovoj parnici da mu tuženik plati preostalih 487.323,98 kuna po ovom računu.

4. Tuženik da je od tužitelja naručio i dodatne radove koji su isporučeni u I. i N. narudžbenicom broj 3041744 od 16. listopada 2019. Za te radove tužitelj je tuženiku izdao račun broj 1752-CZG12-300 u iznosu od 101.982,50 kuna. Tuženik međutim da nije platio ovaj račun.

5. Tužitelj da je pokušavao tuženika kontaktirati radi plaćanja predmetnih računa, a da je tuženik odbio izvršiti plaćanje. Osim toga, tuženik da je u cijelosti osporio račune navodeći u poruci elektroničke pošte od 5. prosinca 2018. da je zapravo tužitelj dužan tuženiku. Stoga što je tuženik osporio potraživanje tužitelja, tužitelj nije podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave već tužbu radi isplate. Podredno je predložio sudu izdavanje platnog naloga smatrajući da postoji pravni interes za takvo što s obzirom je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda izjavljenih u tužbi te osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio sudu da izvede dokaze čitanjem isprava Dodatka broj 1 ugovoru broj OW-308189, B.-i. i z. r. d.o.o., izvatka iz sudskog registra za B.-i. i z. r. d.o.o., primopredajnog zapisnika, računa broj 1215-CZG12-300 i 1752-CZG12-300, narudžbenice broj 3041744 od 16. listopada 2019., korespondencije elektroničkom poštom od 4. do 9. srpnja 2019., dopisa s povratnicom od 19. svibnja 2019., korespondencije elektroničkom poštom s T. D., opomene od 15. rujna 2020. i potvrde HP-a o isporuci, saslušanjem svjedoka T. L., saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je tužba nedopuštena jer je protivna članku 446. Zakona o parničnom postupku. Izjavio je da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga. Iz dostavljene dokumentacije da ne proizlazi da bi tuženik osporio potraživanje tužitelja. Iz poruke elektroničke pošte od 5. prosinca 2018. zastupnika po zakonu tuženika T. D. da ne proizlazi da se poruka odnosi na utuženo potraživanje već na radove na novogradnji 483 – brod S. C.

8. Potvrdio je da su tužitelj, tuženik i društvo B.-i. i z. r. d.o.o. 1. veljače 2019. sklopili Dodatak broj 1 ugovoru OW-308189 kojim su prava iz ugovora OW-308189 prenesena s B.-i. i z. r.d.o.o. na tuženika.

9. Zapisnik koji je dostavio tužitelj od 20. svibnja 2019. da je potpisan od D. L., direktora B.-i. i z. r. d.o.o., a ne osobe ovlaštene od strane tuženika, pa je osporio da bi ta osoba bila ovlaštena potpisati taj zapisnik. Osporio je i navode tužitelja da je ugovor izvršen u cijelosti od strane tuženika i to stoga što tužitelj nije dostavio dokumentaciju sukladno odredbama ugovora, nije izvršio radove do kraja te su određeni radovi imali nedostatke koje je tuženik izvršio i otklonio o svom trošku zbog čega mu je nastala šteta.

10. Osporio je potraživanje iz računa broj 1215-CZG12-300 navodeći da je izdan za vantroškovničke usluge koje on nije naručio, a da to potvrđuje i činjenica da tuženik nije bio zadovoljan izvođenjem radova od strane tužitelja. Dostavljena korespondencija od 4. do 9. srpnja 2019. da ne ukazuje na to da se odnosi na utužene račune, niti se može smatrati narudžbom. Osim toga, iz te korespondencije da proizlazi da su u istoj sudjelovali T. L. na strani tužitelja i H. B. za B.-i. i z.i r. d.o.o. Osim toga, osporio je i da je naručio radove navedene u narudžbenici broj 3041744 od 16. listopada 2019., odnosno obračunate računom broj 1752-CZG12-300. Izjavio je da ta narudžbenica predstavlja ponudu, a da tužitelj nikad nije primio izjavu o prihvaćanju takve ponude, niti su takvi radovi izvršeni.

11. Tužitelj je, očitujući se o odgovoru na tužbu dodatno objasnio stranački odnos navodeći da je tužitelj prvenstveno radi izvođenja radova na N. 484 sklopio ugovor s trgovačkim društvom B.-i. i z. r. d.o.o. Taj ugovor da je prenesen na tuženika, uslijed nemogućnosti financiranja radova od strane B.-i. i z. r.d.o.o. Ovo stoga što je dogovoreno da će banka tužitelju odobriti kredit za financiranje predmetnih radova, a banka i osiguravajuće društvo nisu htjeli osigurati potraživanje tužitelja prema B.-i. i z. r. d.o.o., već prema tuženiku. Vraćanje kredita tužitelja banci trebao je učiniti tuženik. No bez obzira na sklapanje Dodatka ugovoru, odnosno prijenos ugovora na tuženika, sva operativna i financijska komunikacija je obavljena preko D. L., direktora B.-i. i z. r. d.o.o. Tuženik da nije upozorio tužitelja na to da D. L. nema ovlaštenje naručivati usluge, ugovarati cijene i sl. S obzirom na to da je tuženik platio prije izvedene radove koji su ugovoreni i odrađeni u komunikaciji s D. L., tužitelj da nije imao razloga sumnjati u ovlaštenja D. L. Osim toga tuženik i B.-i. i z. r. d.o.o. da su povezana društva jer je tuženik osnivač B.-i. i z. r.d.o.o.

12. Izjavio je da nisu točni navodi tuženika o tome da nije izveo dodatne radove, a da su radovi izvedeni da je potvrđeno sadržajem zapisnika o primopredaji radova u kojem je potvrđeno da su dodatni radovi izvedeni. Izjavio je i da su sva plaćanja izvršena od strane tuženika, pa da okolnost gdje su zaposlene osobe s kojima je tužitelj komunicirao, odnosno jesu li zaposlene kod tuženika ili u B.-i. i z.i r. d.o.o. ne ukida obvezu tuženika da plati izvedene radove.

13. Radovi obračunati računom 1752-CZG12-300 da su izvršeni na zahtjev tuženika, a da je operativnu komunikaciju vršio D. L. Tužitelj je trebao demontirati namještaj na N. 484 da bi se otklonili nedostaci na zvučnoj izolaciji, radovima drugih izvođača. Tuženik da je nakon izdavanja računa 1752-CZG12-300 dostavio narudžbenicu broj 3041744 te elektroničkom poštom obavijestio tužitelja da je račun potrebno ispraviti tako da se kao obveznik plaćanja naznači tuženik.

14. Tužitelj je predložio izvesti i dokaze saslušanjem svjedoka Ž. Z. i I. M. Predložio je da sud od P. b. d.d. pribavi podatak o tome je li tuženik izvršio plaćanje iznosa po računu 871-CZG12-300 radi dokazivanja poslovne suradnje stranaka. Dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem predložio je izvesti radi dokazivanja poslovnog odnosa stranaka te visine potraživanja, kao i činjenice djelomičnog plaćanja računa 1215-CZG12-300. Predložio je od Porezne uprave pribaviti podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

15. Tuženik je ustrajao u tvrdnji da je predmet i cijena spornih dodatnih radova eventualno rezultat zasebno vođenih pregovora između tužitelja i B.-i. i z. r. d.o.o. te da se trebaju promatrati kao zaseban ugovor. Iako se možda radi o pružanju usluga za isti brod, da nije riječ o uslugama po ugovoru broj OW-308189. Naime tužitelj i B.- i. i z. r. d.o.o. da imaju više ugovora za istu novogradnju. Naručene radove da se ne može promatrati kao cjelinu s radovima po ugovoru broj OW-308189 jer da izvođenje jednih ne uvjetuje cjelovitost i funkcionalnost drugih. No da je riječ o radovima koji su usko vezani za cjelovitost i funkcionalnost drugih radova po ugovoru broj OW-308189 da bi bili obuhvaćeni ugovorenom cijenom s obzirom na to da je ugovor broj OW- 308189 sklopljen po principu "ključ u ruke".

16. Potvrdio je tuženik činjenicu da je do prijenosa ugovora broj OW-308189 na tuženika došlo uslijed nemogućnosti uplate avansa tužitelju od strane B.-i. i z. r. d.o.o., no da to ne znači da B.-i. i z. r. d.o.o. ima ovlast pregovarati u ime tuženika za neke druge radove. D. L., H. B.i A. V. koji su sudjelovali u korespondenciji s tužiteljem da nisu ovlašteni zastupati tuženika. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka D. L.

17. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati naknadu za izvršene radove obračunatu u računima 1752-CZG12-300 u iznosu od 101.982,50 kuna i 1215-CZG12-300 u iznosu od 487.323,96 kuna.

18. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava sadržanih u spisu, saslušanjem svjedoka T. L., Ž. Z.i D. L.

19. Od Ministarstva sud je tražio i dobio obavijest o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima. Uzimajući u obzir sadržaj te obavijesti pokazalo se nepotrebnim izvoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. No ovaj dokaz je prema mišljenju suda i neadekvatan. Naime, tužitelj je predložio izvođenje ovog dokaza da bi dokazao činjenicu postojanja ugovornog odnosa među strankama na temelju kojeg je nastala predmetna tražbina, kao i činjenicu da je tuženik platio tužitelju dio računa 1215-CZG12-300. No da je i utvrđeno da je tuženik platio dio računa 1215-CZG12-300, to i dalje ne znači samo po sebi da je obveza iz tog računa obveza tuženika. Ovo stoga što sukladno članku 161. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) obvezu može pored dužnika, ispuniti i treća osoba.

20. Sud nije tražio od P. b. d.d. podatak o tome je li tuženik izvršio plaćanje iznosa po računu 871-CZG12-300 radi dokazivanja poslovne suradnje stranaka s obzirom da ta činjenica nije važna za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

21. Ono što je bilo važno utvrditi u ovom postupku, a s obzirom na suprotstavljene navode stranaka, je činjenica jesu li stranke bile u ugovornom odnosu u pogledu izvođenja radova navedenih u predmetnim računima, odnosno je li nastala obveza tuženika platiti te radove.

22. No prije toga trebalo je odlučiti je li predmetna tužba dopuštena, a s tim u vezi ima li tužitelj pravni interes tražiti isplatu tražbine tužbom ili je pak, s obzirom na to da ima vjerodostojnu ispravu za svoje potraživanje trebao tražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

23. Propisano je člankom 446. stavkom 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) da će sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.

24. U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu.

25. Propisano je člankom 449. ZPP-a da će sud nastaviti postupak po tužbi ako ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga. Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena žalba.

26. Tužitelj je tražio i izdavanje platnog naloga. Razlozi koje je tužitelj naveo u svrhu opravdavanja interesa za podnošenje tužbe su opravdani. Naime, iz sadržaja poruke elektroničke pošte koju je tužitelju uputio T. D. 5. prosinca 2019., zaključiti je da je istom porukom tuženik osporio postojanje bilo kojeg potraživanja tužitelja prema tuženiku, pa tako i predmetnog potraživanja obračunatog računima 1215-CZG12-300 koji je izdan 1. lipnja 2019. i 1752-CZG12-300 koji je izdan 20. rujna 2019.

27. Sud međutim nije prihvatio prijedlog za izdavanje platnog naloga, pa je utoliko, sukladno članku 449. ZPP-a, postupak trebalo nastaviti po tužbi.

28. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je imati na umu činjenice o kojima među strankama nije bilo spora, dakle činjenicu da su tužitelj i trgovačko društvo B.-i. i z. r. d.o.o. sklopili ugovor broj OW-308189, kao i da je Dodatkom br.1. od 1. veljače 2018. učinjen prijenos tog ugovora na tuženika, odnosno da je time tuženik, sukladno članku 127. stavku 1. ZOO-a postao nositelj svih prava i obveza B.-i. i z. r. d.o.o. iz toga ugovora.

29. Iz sadržaja Dodatka br. 1. vidljivo je da je ugovorna obveza tužitelja bila izraditi, dostaviti i ugraditi fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu "ključ u ruke".

30. Nije bilo spora među strankama niti o tome da je tužitelj predmetnim računima obračunao naknadu za radove izvan ugovorenih radova ugovorom broj OW-308189.

31. Bilo je sporno i trebalo je utvrditi jesu li obračunati radovi, odnosno njihovo izvođenje ugovoreni među strankama, s obzirom na to da je među njima nesporno da nisu ugovoreni ugovorom broj OW-308189, odnosno Dodatkom br. 1. Trebalo je utvrditi i to jesu li ti radovi izvedeni, s obzirom na navode tuženika da radovi nisu izvedeni.

32. U odnosu na tražbinu naknade za radove koju je tužitelj obračunao u računu 1752-CZG12-300, prvenstveno treba kazati, vrijedi predmnjeva da tražbina postoji, sukladno članku 221.b ZPP-a, a stoga što je, tuženik u knjizi U-RA evidentirao račun 1752-CZG12-300 i koristio pravo na odbitak pretporeza, što je potvrdilo Ministarstvo, Klasa: …, Urbroj: … od 9. lipnja 2021.

33. Tuženik prema članku 221.b ZPP-a može dokazivati suprotno, dakle da tražbina ne postoji. Međutim iz izvedenih dokaza ne proizlazi zaključak o nepostojanju tražbine. Naime, radovi za koje je naknada obračunata u tom računu su izvedeni. To potvrđuju svjedok Ž. Z. koji je sudjelovao u izvođenju tih radova, svjedokinja T. L. i svjedok D. L. No tuženik je tvrdio da nije naručio ove radove. Svjedokinja L. je izjavila da je račun za ove radove prvenstveno izdan B.-i. i z. r. d.o.o., a da je na traženje D. L. storniran i fakturiran tuženiku. D. L. je izjavio da je tražio da se račun prefakturira na tuženika, da bi potom izjavio da to nije tražio. Tužitelj je sudu dostavio narudžbenicu br. 3041744 izdanu na poslovnom papiru tuženika 16. listopada 2019., dakle nakon obavljanja radova, što je upisano u ovoj narudžbenici. U narudžbenici na kojoj je otisnut pečat tuženika i koja sadrži potpis direktora nabave tuženika, tuženik se pozvao na ponudu-račun 1752-CZG12-300 od 20. rujna 2019. Dakle, kad se sadržaj ove narudžbenice dovede u vezu sa sadržajem iskaza svjedoka L. i L. zaključiti je da je tužitelj zaista prvenstveno pozvao B.-i. i z. r. d.o.o., međutim da je nakon toga primio od tuženika narudžbenicu za te radove. Iz navedenog je zaključiti da je tuženik preuzeo dug B.-i. i z. r. d.o.o. koji je taj imao prema tužitelju. To dodatno potvrđuje činjenica što je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao ovaj račun i koristio pravo na odbitak pretporeza.

34. Prema članku 98. ZOO-a preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze.

35. Stoga treba zaključiti da tuženik nije dokazao suprotno od sadržaja predmnjeve, odnosno suprotno od toga da tražbina tužitelja iskazana u računu 1752- CZG12-300 u iznosu od 101.982,50 kuna postoji, pa je sukladno članku 98. i članku 9. ZOO-a dužan tužitelju ispuniti obvezu, odnosno platiti iznos iz ovog računa. Dospijeće tražbine sadržane označeno je u računu na dan 20. rujna 2019., pa tuženik sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a ima obvezu tužitelju platiti i zatezne kamate koje na iznos glavnog duga od 101.982,50 kuna teku od 21. rujna 2019. do isplate po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora.

36. Trebalo je potom odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati naknadu za radove obračunate u računu 1215-CZG12-300 u iznosu od 487.323,98 kuna.

37. Ovim računom, stranke su u tome suglasne, obračunata je naknada za radove koji nisu bili predmetom ugovaranja po Dodatku br.1. ugovora broj OW- 308189.

38. Ugovorom broj OW-308189 (člankom 4.1), kao i člankom 1. Dodatka br.1. određeno je izvođenje radova po principu "ključ u ruke". Kada se ima na umu pravna kvalifikacija stranačkog odnosa, koji je ugovor o djelu, ovu klauzulu "ključ u ruke" treba promatrati kao klauzulu proračuna s izričitim jamstvom izvođača za njegovu točnost. No usprkos postojanju te klauzule, stranke su u članku 5.1. ugovora broj OW-308189 ugovorile da će se radovi van ugovorenih obračunavati prema satnici od 90 kn/RS ili prema prihvaćenoj ponudi prodavatelja od strane predstavnika kupca. S obzirom na prethodno navedenu odredbu ugovora zaključiti je da su stranke predvidjele i mogućnost ugovaranja dodatnih radova, da su predvidjele i metodologiju izračuna naknade za te radove, pa je utoliko zaključiti i to da ta odredba zapravo derogira klauzulu proračuna s izričitim jamstvom tužitelja za točnost proračuna. No trebalo je, s obzirom na suprotstavljene navode stranaka o tome tko je naručitelj dodatnih radova, utvrditi je li tuženik naručio te radove, odnosno je li tuženik dao ovlaštenje za zastupanje osobama ovlaštenim za zastupanje trgovačkog društva B.-i. i z. r. d.o.o.

39. Svjedok D. L., zastupnik po zakonu B.-i. i z. r. d.o.o. je iskazao da su on i osobe koje je za to opunomoćio, projektanti B. i P. naručili dodatne radove. Potvrdio je i to da je tužitelj izveo te radove te izjavio osim toga da je tužitelj kasnio u izvođenju radova te da su postojali nedostaci u istima. No te činjenice nisu relevantne s obzirom na nepostojanje zahtjeva bilo koga na osnovi eventualnog kašnjenja tužitelja u izvođenju radova ili pak manjkavog izvođenja radova. Ono što je relevantno je to što je ovaj svjedok potvrdio, to da je tužitelj dodatne radove obračunate predmetnim računima izveo. Problematizirao je ovaj svjedok i iznos tražbine tužitelja, suprotstavljajući tužiteljevoj tražbini, činjenicu da prilikom obračuna radova tužitelja nisu uzeti u obzir troškovi nastali prilikom izvođenja tih radova, odnosno da nisu valorizirani radovi B.-i. i z. r. d.o.o. Dakle problematizirao je iznos tražbine tek stoga što je smatrao da nasuprot tužiteljevoj tražbini izraženoj u računu 1215-CZG12-300 postoji i tražbina B.-i. i z. r. d.o.o., ali nije problematizirao vrijednost radova, čak štoviše pojasnio je da je iznos naknade za radove prikazan u računu 1215-CZG12-300 usuglašeni iznos tužitelja i B.-i. i z.r. d.o.o.

40. Dakle iz sadržaja iskaza ovog svjedoka proizlazi zaključak da je tužitelj izveo radove obračunate u računu 1215-CZG12-300, da je za izvođenje tih radova ugovorena baš naknada izražena u računu 1215-CZG12-300.

41. Ovaj svjedok je izjavio da je dodatne radove naručilo trgovačko društvo B.- i. i z. r. d.o.o., odnosno on kao ovlaštena osoba za zastupanje tog društva, kao i projektanti B. i P. koje je on ovlastio da naruče od tužitelja ono što je potrebno prema projektu. Da je B.-i. i z. r. d.o.o. stvarno i operativno sudjelovao u ovom projektu izjavila je svjedokinja T. L. koja je na strani tužitelja bila voditelj projekta izvođenja predmetnih radova. Izjavila je da je radi realizacije dodatnih radova komunicirala s D. L., kao i radi usuglašavanja cijene dodatnih radova. Izjavila je i to da je znala da je D. L. direktor B.-i. i z. r. d.o.o., ali da su B.-i. i z. r. d.o.o. i tuženik djelovali kompaktno te da nije imala razloga sumnjati u ovlaštenja D. L. No ipak je, kako je potvrdila u svom iskazu, za dodatne radove obračunate računom 1752-CZG12-300, prvenstveno B.-i. i z. r. d.o.o. pozvan platiti ih, ali je dug naknade za ove radove kako je prethodno izloženo preuzeo tuženik.

42. Iz iskaza svjedoka, a što potvrđuju i ispisi poruka elektroničke pošte proizlazi da je dogovaranje, odnosno naručivanje dodatnih predmetnih radova učinjeno od strane D. L., H. B. i I. P. B., dakle osoba ovlaštenih za zastupanje B.-i. i z. r. d.o.o. U konačnici da su te osobe ovlaštene za zastupanje B.-i. i z. r. d.o.o. znao je i tužitelj, što je potvrdila svjedokinja T. L. Uostalom u svakoj razmijenjenoj poruci koju su poslale ove osobe jasno je naznačeno da su te osobe iz B.-i. i z. r. d.o.o. 43. No neovisno o tome trebalo je raspraviti jesu li te osobe imale ovlaštenje zastupati tuženika prilikom ugovaranja dodatnih radova, odnosno jesu li radovi ugovoreni u ime i za račun B.-i. i z. r. d.o.o. ili pak tuženika.

44. Prema članku 308. ZOO-a ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika.

45. Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć).

46. Dakle, da bi radnje prethodno spomenutih osoba mogle proizvoditi učinak u odnosu na tuženika, potrebno je postojanje osnove za zastupanje, odnosno ovlaštenja za zastupanje. Tuženik je otklonio mogućnost postojanja takvog ovlaštenja, a tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da su osobe koje su sudjelovale u ugovaranju predmetnih radova imale ovlaštenje tuženika za takvo što. Iz sadržaja ugovora broj OW-308189 je utvrđeno da je D. L. određen kao ovlašteni predstavnik kupca iz tog ugovora. Međutim s obzirom na to da su predmetni radovi izvedeni na osnovi kasnijeg ugovaranja, odnosno da nisu ugovoreni ugovorom broj OW-308189, odnosno Dodatkom br.1 kojim je ugovor prenesen na tuženika, to onda ugovaranje D. L., odnosno ostalih osoba iz B.-i. i z. r. d.o.o. ne može proizvoditi učinke u odnosu na tuženika. Ovlaštenje dano D. L. na temelju ugovora broj OW-308189 i Dodatka br.1. tom ugovoru ne može biti ovlaštenje za zastupanje tuženika izvan okvira definiranog tim ugovorima.

47. Kod ovakvog činjeničnog stanja iznesenog od tužitelja, kojemu je tuženik suprotstavio prigovor negirajući postojanje ugovornog odnosa, odnosno osnove nastanka od tužitelja označene obveze, kao i postojanje ovlaštenja D. L. i ostalih osoba ovlaštenih za zastupanje B.-i. i z. r. d.o.o. za zastupanje tuženika u ugovaranju predmetnih radova, a sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a tužitelj je imao dužnost dokazati postojanje ovlaštenja za zastupanje tuženika kod označenih osoba. Trebao je, uzimajući u obzir zahtjev postavljen člankom 219. stavkom 1. ZPP-a ponuditi sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih bi onda sud na nesumnjiv način mogao zaključiti da su istiniti navodi tužitelja da su prilikom ugovaranja predmetnih radova obračunatih računom 1215-CZG12-300 D. L. i druge osobe iz trgovačkog društva B.-i. i z. r. d.o.o. postupali kao zastupnici tuženika. Tužitelj to nije dokazao, niti iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi zaključak o postojanju ovlaštenja za zastupanje tuženika. Štoviše, svjedokinja L. je izjavila da tužitelj tu činjenicu nije niti provjeravao, smatrajući da za to nema potrebe jer su tuženik i B.-i. i z. r. d.o.o. povezana društva koja su djelovala kompaktno. Međutim iako je riječ o povezanim društvima, u okviru te povezanosti svako od tih društva ima svoju osobnost te se radnje jednog društva, odnosno njegovih organa, ne mogu smatrati radnjama drugog društva.

48. S obzirom na to da iz izvedenih dokaza ne proizlazi zaključak o postojanju ovlaštenja osobama koje su od tužitelja naručile dodatne radove za zastupanje tuženika, kao što ne proizlazi zaključak niti o tome da je tuženik naknadno odobrio ugovor sklopljen s tužiteljem u pogledu izvođenja dodatnih radova, to onda sukladno članku 312. stavku 1. ZOO-a, takav ugovor ne obvezuje tuženika.

49. Stoga je tužiteljev zahtjev da mu tuženik ispuni preostalu obvezu iz računa 1215-CZG12-300 plaćanjem iznosa od 487.323,98 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. srpnja 2019. do isplate trebalo odbiti.

50. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 589.306,48 kuna te okolnost da su stranke djelomično uspjele u parnici. Trebalo je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

51. Tužitelj je uspio u 17,30 % zahtjeva, a tuženik u 82,70 % zahtjeva. Dakle, tuženik je stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, pa mu tužitelj treba naknaditi 65,40 % troškova koji su mu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

52. Tuženiku su u ovoj parnici bili potrebni troškovi, sukladno članku 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 7.375,00 kuna (Tbr. 7. t. 1. Tarife), podneska od 18. svibnja 2021. u iznosu od 625,00 kuna, podneska od 2. lipnja 2021. u iznosu od 625,00 kuna, podneska od 6. rujna 2021.u iznosu od 625,00 kuna, zastupanja na ročištu održanom 26. svibnja 2021. u iznosu od 7.375,00 kuna, zastupanja na ročištu održanom 21. srpnja 2021. u iznosu od 7.375,00 kuna i zastupanja na ročištu održanom 15. rujna 2021. u iznosu od 7.375,00 kuna.

53. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava podneska od 18. svibnja 2021. u iznosu od 6.750,00 kuna jer je po sadržaju riječ o podnesku za koji se nagrada određuje sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife. Iz istog razloga sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava podneska od 2. lipnja 2021. u iznosu od 6.750,00 kuna, kao i više traženi trošak sastava podneska od 6. rujna 2021. u iznosu od 6.750,00 kuna.

54. Dakle, tuženiku su za svrhovito vođenje ovog postupka bili potrebni troškovi u ukupnom iznosu od 31.375,00 kuna.

55. Tužitelj je tuženiku dužan naknaditi 65,40 % troškova koji su mu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, odnosno 20.519,25 kuna.

56. Na taj iznos tuženik je dužan platiti zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

57. Trebalo je stoga odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 31.105,75 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U Splitu 28. listopada 2021.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.