REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj 40 Pn-201/2019-27

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G.M. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda O.A.D., D.D.1 i D.D.2 , odvjetnicima u P., protiv tuženika A. H. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. i P. j.t.d. u P., radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 22. rujna 2021. u prisutnosti tužitelja te punomoćnika parničnih stranaka, a odluke javno objavljene 28. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik A.H. d.d., Z., OIB: …, odgovoran za naknadu štete tužitelju G.M. iz D., OIB: …, iz štetnog događaja od 12. veljače 2019.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 92.577,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 90.565,00 kuna od 19. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 47,68 kuna od 19. studenog 2019. do isplate

- na iznos od 360,00 kuna od 4. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 39,41 kuna od 8. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 305,66 kuna od 14. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 1.260,00 kuna od 29. listopada 2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje:

- isplatu iznosa od 38.636,64 kuna sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate,

- isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.260,00 kuna teku od 19. prosinca 2019. do 28. listopada 2021.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.406,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. veljače 2019. doživio povredu na radu obavljajući svoje redovne radne zadatke kod poslodavca H. d.o.o., E. R., kada je zajedno s grupom radnika radio na poslovima održavanja trafostanice TS 35/20 K. u K. U trenutku dok se tužitelj zajedno s kolegama nalazio u trafostanici došlo je do iznenadne eksplozije kabelskih glava i nastanka električnog luka, pri čemu je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu teških opeklina gornjih i donjih ekstremiteta - obiju šaka, natkoljenica i potkoljenica te lica. Tužitelj nije ničim uzrokovao niti doprinio nastanku štetnog događaja. Budući da je tužitelj nezgodu pretrpio na svom radnom mjestu, a tužiteljev poslodavac ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti kod tuženika, proizlazi odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Ozljede koje je tužitelj pretrpio dijagnosticirane su u KBC R. kao opekotine lica, obje šake, desne natkoljenica i potkoljenice. Tužitelj stoga potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete. Činjenice su da je tužitelj zbog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, strah te zaostalo naruženje. Bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio odmah po povređivanju uslijed iznenadnog zahvaćanja tijela vatrom, dok je bol srednjeg intenziteta bila prisutna kroz daljnjih nekoliko tjedana za vrijeme trajanja ambulantnog liječenja bez anestezije - previjanja i drugo. Bol blažeg intenziteta trpio je daljnjih nekoliko mjeseci, a manifestirala se pri razgibavanju desnog koljena i desne šake, odnosno pri svim pokretima istom jer je mišićna snaga znatno oslabjela. Bol povremenog karaktera tužitelj će nedvojbeno trpjeti trajno, s obzirom na to da se radi o teškim opeklinama pa će koža na opečenim mjestima doživotno biti osjetljiva na vanjske uzroke (ljeti na vrućinu, zimi na hladnoću). Nakon predmetne ozljede na radu tužitelj trpi značajno umanjenje životnih i radnih aktivnosti, koje prema nalazu i mišljenju vještaka kirurga dr. Ć. iznosi 15 %, a ogleda se u bolovima i žarenju u obrazima i rukama prilikom promjene temperature okoliša, obveznom nošenju kape sa šiltom u ljetnim mjesecima te kao bol u usnicama prilikom otvaranja usta uslijed smijanja ili hranjenja. Također, kod tužitelja je prisutno značajno smanjenje mišićne snage u desnoj šaci, što dovodi do nemogućnosti podizanja težih predmeta ili alata. Tužitelj je tijekom ljetnih mjeseci primoran nositi pamučnu rukavicu na desnoj šaci budući da je gornja površina iste izrazito osjetljiva na sunčeve zrake, toplinu i udarce. Umanjenje životnih aktivnosti u donjim ekstremitetima očituje se u nemogućnosti potpunog ispravljanja desne potkoljenice, a što se naročito manifestira prilikom hodanja, trčanja ili skakanja. Sva opečena površina tijela je izrazito osjetljiva na dodir, sunčeve zrake, toplinu i hladnoću, a budući da je tužitelj zaposlen na sustavima održavanja elektroenergetske mreže, navedene posljedice mu znatno otežavaju obavljanje redovnih radnih zadataka na terenu. Zadobivene ozljede u cijelosti onemogućuju bavljenje bilo kojom reaktivnom aktivnosti na otvorenom, dugim šetnjama ljeti ili zimi, a što je naročito izraženo budući da tužitelj stanuje u G.K. gdje su zime oštre i hladne s izraženim promjenama temperature pri izlasku iz ugrijanog prostora na vanjsku temperaturu. Tužitelju su zaostali psihički problemi u vidu nesanice, straha u raznim situacijama koje ga podsjećaju na mogućnost traume, napetosti, razdražljivosti, povlačenja iz društva. Onemogućen je u sudjelovanju u bilo kojim aktivnostima unutar kruga obitelji jer ne može duže vremena stajati na nogama, pomagati u domaćinstvu, cijepati drva za ogrjev i slično. Strah kojeg je tužitelj pretrpio ogleda se u strahu jakog intenziteta pri samom odvijanju nezgode sve do dolaska u bolnicu, ali i tijekom dugotrajnog liječenja i saniranja posljedica opeklina po cijelom tijelu. Strah je bio prisutan i radi objektivne činjenice da je tužitelj vrlo lako mogao ostati doživotni invalid ili čak poginuti uslijed iznenadnog požara u trafostanici. Predmetna nezgoda ostavila je posljedice i na psihičkom planu u vidu depresivnih stanja, povišene anksioznosti, socijalnog povlačenja, razdražljivosti. Tužitelj često sanja predmetni štetni događaj te osjeća strah od ponovljene nesreće. Zabrinut je za budućnost, teško prihvaća invalidnost i boji se dodatnih pogoršanja zdravstvenog stanja, gubitka posla i nemogućnosti ponovnog zapošljavanja, a kako je riječ o osobi koja uzdržava obitelj, to su zabrinutost i strah za budućnost veći. Kod tužitelja je zaostalo naruženje visokog stupnja uvijek vidljivo drugim osobama, a ogleda se u zaostalim velikim vidljivim ožiljcima na koži lica, obrazima i čelu, šakama te desnoj potkoljenici i natkoljenici. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, koju su mu pružali ukućani jer je bio znatno limitiran u obavljanju životnih potreba, naročito zbog osjetljivosti opečenih dijelova tijela te nemogućnosti služenja šakama. Pomoć i njega ogledala se u održavanju osobne higijene, pripremi hrane, oblačenju te odlasku na kontrolne preglede. Za troškove putovanja radi odlaska na kontrolne preglede tužitelj potražuje naknadu troškove jer je koristio usluge prijevoza drugih osoba, i to za 18 odlazaka u KBC R. na kontrolne preglede i previjanje, jedan odlazak na psihijatrijski pregled u R., uz napomenu da mu ti troškovi nisu refundira od strane zavoda. Radi prirode ozljeda tužitelj je primoran redovno koristiti nevenovu mast da bi opečeni dijelovi kože barem malo dobili na elastičnosti, manje boljeli i bili zaštićeni. Tužitelj je već do sada potrošio znatan iznos na kupnju te masti, s obzirom da jedno pakovanje jedva dostaje za desetak dana. Cijena jednog pakovanja iznosi 47,68 kuna pa proizlazi da tužitelj za kupnju navedene masti mjesečno treba izdvojiti 143,04 kuna, a godišnje 1.716,48 kuna. Kako tužitelj ima 56 godina, uz pretpostavljeni životni vijek od 74 godine, proizlazi da će potrebu za tom masti imati još 18 godina, pa po toj osnovi potražuje iznos od 30.896,64 kuna. Nadalje, u štetnom događaju izgorjela mu je odjeća (traperice i jakna) pa po toj osnovi potražuje iznos od 1.000,00 kuna. Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja sa osiguranom svotom za slučaj trajnog invaliditeta uslijed nezgode na iznos od 150.000,00 kuna. Tužitelj smatra da je kod njega zaostao trajni invaliditet od 10% pa po toj osnovi potražuje iznos od 15.000,00 kuna. Slijedom svega izloženog, potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 99.509,32 kuna, i to iznos od 12.000,00 kuna na ime fizičkih bolova, 12.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, 4.000,00 kuna za pretrpljeni strah, 18.000,00 kuna na ime naruženja, 4.000,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, 2.565,00 kuna na ime troškova putovanja, 47,68 kuna na ime dospjelog troška liječenja (kreme), 30.896,64 kuna na ime budućeg troška liječenja (kreme), 1.000,00 kuna na ime uništene odjeće te 15.000,00 kuna na ime trajnog invaliditeta. Kako je tuženik po vansudskom zahtjevu za naknadu štete isplatio tužitelju iznos od 8.000,00 kuna, potražuje razliku u iznosu od 91.509,32 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Ujedno postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev predlažući da sud utvrdi da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju iz štetnog događaja od 12. veljače 2019., navodeći da zbog prirode zadobivenih ozljeda ima pravni interes za postavljanjem takvog zahtjeva, kako bi se u nekom budućem postupku izbjeglo ponovno izvođenje istih dokaza.

1.1. Podneskom od 28. prosinca 2020., a nakon provedenog vještačenja, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužitelja potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 131.214,39 kuna, i to iznos od 25.000,00 kuna na ime fizičkih bolova, 25.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, 7.000,00 kuna za pretrpljeni strah, 28.000,00 kuna na ime naruženja, 22.500,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, 2.565,00 kuna na ime troškova putovanja, 752,75 kuna na ime dospjelog troška liječenja, 30.896,64 kuna na ime budućeg troška liječenja te 1.000,00 kuna na ime uništene odjeće, sve (142.714,39 kuna) umanjeno za 11.500,00 kuna plaćenih po tuženiku prije (8.000,00 kuna) i nakon (3.500,00 kuna) pokretanja postupka.

1.2. Unatoč protivljenju tuženika, sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe na temelju odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je za opseg i visinu štete saznao tijekom dokaznog postupka i to na temelju rezultata provedenog vještačenja, dok je daljnja imovinska šteta po osnovi troškova liječenja (trošak kontrolnog pregleda kod specijaliste dermatologa te trošak kupljenih krema u ukupnom iznosu od 705,07 kuna) nastala u rujnu 2020., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Stav je ovoga suda da je cilj predmetne odredbe bilo omogućiti tužiteljima preinaku tužbu do zaključenja glavne rasprave, dajući mogućnost da se uzmu u obzir rezultati provedenog dokaznog postupka što je svrsishodno za razrješenje međusobnih odnosa stranaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe za utvrđenje. Napominje da tužitelj zahtjeva utvrđenje činjenica, a ne prava ili pravnog odnosa, a kako odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje činjenica ne ide u sudsku nadležnost, smatra da u tom dijelu tužbu treba odbaciti, ujedno ukazujući da nije udovoljeno uvjetima za podnošenje takve tužbe propisanim odredbom čl. 187. ZPP. Glede ostalih tužbenih navoda, ne osporava da je poslodavac tužitelja u kritično vrijeme kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, kao ni da je tuženik prije pokretanja parničnog postupka na ime naknade štete isplatio tužitelju iznos od 8.000,00 kuna, koji iznos, s obzirom na vrstu i težinu ozljeda, predstavlja pravičnu naknadu. Stoga smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen. Bespredmetni su navodi tužitelja da je bio primoran naložiti medicinsko vještačenje prije podnošenja tužbe jer sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku u tijeku postupka ne bi mogao preinačiti tužbeni zahtjev. Upravo suprotno, tužitelju je omogućena preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje to nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka, i to bez obzira na suglasnost tuženika, ako sud takvu preinaku način svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj je na svoju ruku provodio izvansudsko vještačenje po vještaku dr. R.Ć., čiji nalaz i mišljenje tuženik drži proizvoljnim, neobjektivnim i prilagođenim potrebama ovog postupka. Procjena vještaka glede ozljeda tužitelja nije u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom te nije jasno na temelju čega je vještak zaključio da je tužitelj zadobio opekotine II B stupnja, kada iz priložene dokumentacije proizlazi da je tužitelj po predmetnom štetnom događaju pretrpio opekline na više lokaliteta koje nisu više od I stupnja. Zaključujući da je riječ o proizvoljnoj procjeni vještaka, navodi da se protivi da se predmetni nalaz i mišljenje koristi u ovom postupku. Glede tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu, tuženik osporava visinu satnice nestručne tuđe pomoći i njege od 25,00 kuna, s obzirom da se sat nestručne tuđe pomoći i njege, prema ustaljenoj sudskoj praksi, priznaje u visini od 19,00 kuna. Glede troškova putovanja radi liječenja, iste smatra paušalnim i neosnovanim, ukazujući da nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom. Također, nije razvidno zašto tužitelj nije zatražio refundaciju troškova liječenja od strane zavoda i zašto je odlazio 18 puta u KBC R. na previjanje kada je isto bez troškova i jednako profesionalno mogao obavljati kod lokalnog liječnika. Jednako i glede odlaska kod psihijatra u R. udaljen ukupno 270 km. Navedeni troškovi nastali su isključivo izborom tužitelja koji je iste liječničke usluge mogao primiti od doktora koji se nalaze puno bliže njegovom mjestu stanovanja. U odnosu na troškove radi kupovine krema, ističe da je procjena tužitelja da bi kreme trebao koristiti još 18 godina paušalna i neosnovana. Podredno, cijena dječje masti koju liječnici preporučuju, za 50 ml kreće se oko pedesetak kuna, a tužitelj prilaže račun od proizvođača J. za dvije krema od nevena u iznosu od 290,00 kuna. Po stavu tuženika navedeno nije ni povezano s predmetnim štetnim događajem, s obzirom da kremu od nevena može koristiti svatko, a nije striktno vezana za prirodu ozljeda tužitelja. Osporava i potraživanje u iznosu od 1.000,00 kuna za izgorjelu odjeću, s obzirom da je to kontradiktorno s drugim dostavljenim dokazima iz kojih proizlazi da je tužitelj koristio odjeću koju mu je osigurao poslodavac. Kako je tužitelj uz tužbu dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju, tuženik mu je, pored isplaćenog iznosa od 8.000,00 kuna, s osnova neimovinske štete isplatio daljnji iznos od 3.500,00 kuna, a s osnova invaliditeta iznos od 10.125,00 kuna. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbaci tužbu u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje odgovornosti za naknadu štete, a podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitani su Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 3. srpnja 2019., Prijava o ozljedi na radu, Zapisnik državnog inspektorata od 3. srpnja 2019., dopis H. od 23. srpnja 2019., medicinska dokumentacija na listovima 35-53 spisa i 131-133 spisa, vansudski nalaz i mišljenje od 16. rujna 2019., izvršen je uvid u fotografije na listovima 60-63 spisa, pročitan je račun od 19. studenog 2019., narudžbenica od 30. listopada 2019., dokumentacija s lista 92 spisa, liječnički karton tužitelja, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc. dr. sc. A.P.M. od 16. studenog 2020., usmena dopuna nalaza i mišljenja te iskaz tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, najprije za utvrđenjem da je tuženik odgovoran za naknadu štete iz štetnog događaja od 12. veljače 2019., a zatim i zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 131.214,39 kuna sa zateznim kamatama, sve u odnosu na štetu koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu uslijed eksplozije u trafostanici TS 35/20 za vrijeme dok je obavljao poslove održavanja.

6. Pritom, među strankama nije sporno da je tužitelj 12. veljače 2019., za vrijeme rada kod poslodavca H. d.o.o., E. R. a, doživio nezgodu na radu, kada je u trafostanici TS 35/20 K. u K., u kojoj se nalazio zajedno sa svojim kolegama radeći na poslovima održavanja, došlo do iznenadne eksplozije, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu opeklina na licu te gornjim i donjim ekstremitetima – šakama, natkoljenici i potkoljenici.

6.1. Nije sporno da je tužiteljev poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti, stoga nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika.

6.2. Nadalje, iako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, iz njegovih navoda iznesenih u daljnjem tijeku postupka proizlazi da osnovanost osnova tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, među strankama nije sporna, već je tuženik osporio samo visinu štete, smatrajući da je vansudskim isplatama tužitelju naknadio štetu u cijelosti. S tim u vezi, nije sporno da je tuženik prije pokretanja parničnog postupka na ime nakade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 8.000,00 kuna, a nakon pokretanja postupka dodatni iznos od 3.500,00 kuna (ukupno 11.500,00 kuna), te da mu je po osnovi nastupjelog invaliditeta isplatio iznos od 10.125,00 kuna.

7. Sporna je, dakle, visina štete po svim utuženim vidovima pri čemu valja utvrditi je li isplatom gore naznačenih iznosa tužitelju naknađena šteta u cijelosti. Sporno je i postoji li na strani tužitelja pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje.

8. Prvenstveno, stav je ovoga suda da tužitelj u smislu odredbe čl. 187. ZPP ima pravni interes za podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu koja mu je nastala u štetnom događaju od 12. veljače 2019. Naime, u slučaju pogoršanja tužiteljeva zdravstvenog stanja kao posljedice predmetnog štetnog događaja, a što je u parnicama radi naknade štete čest slučaj, izbjeglo bi se eventualno izvođenje dokaza radi utvrđenja osnove tužbenog zahtjeva u novoj parnici, a što je u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Pritom, nije osnovan navod tuženika da je deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje činjenica, jer je riječ o utvrđenju odgovornosti za štetu koja potječe iz ugovornog odnosa.

8.1. S obzirom da je tužitelj, bez svoje krivnje, doživio povredu na radu, te s obzirom da je tužiteljev poslodavac H. d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, tužitelj je kao osiguranik poslodavca tužitelja, odgovoran za naknadu nastale štete na temelju odredbe čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Slijedom navedenog, deklaratorni tužbeni zahtjev je usvojen te je odlučeno kao u izreci pod toč. I.

9. Radi utvrđenja visine pretrpljene imovinske i neimovinske štete u tijeku postupka pročitana je medicinska i druga dokumentacija tužitelja, provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji doc. dr. sc. A.P.M., specijalisti plastične rekonstruktivne i estetske kirurgije, usmena dopuna nalaza i mišljenja te je saslušan tužitelj kao stranka.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje doc. dr. sc. A.P.M. proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio opekline otvorenim plamenom, koje obuhvaćaju lice, obje šake i desni donji ekstremitet, ukupne tjelesne površine od 15 %. Tužitelj se liječio ambulantno, što znači da hospitalizacija nije bila potrebna. Liječenje je započelo istog dana povrede, od kada se redovito kontrolirao u ambulanti za Opću kirurgiju gdje se podvrgavao previjanjima. Prema medicinskoj dokumentaciji, vidljivo je da je nakon mjesec i pol dana započela hidroterapija odnosno tuširanje. Do gotovo potpune epitelizacije rane došlo je 5. travnja 2019., a nakon pregleda plastičnog kirurga od 7. svibnja 2019. može se smatrati da je došlo do potpune epitelizacije, s obzirom na to da je preporučena silikonska krema protiv ožiljaka.

10.1. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju dalje navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio opekline lica, obje šake i desnog donjeg ekstremiteta intermedijalne dubine – II a/b stupnja na sveukupnoj tjelesnoj površini od 15 %; ožiljke kao posljedicu opeklina na licu, dorzumu obiju šaka i na stražnjoj strani desnog donjeg ekstremiteta u vidu hipo i hiperpigmentacije; hipertrofični ožiljak u vidu keloida na poplitealnoj regiji; taleangiektaziju lica, eritemske papule na nosu i obrazima te hipertenziju. Kao posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja su zaostale tegobe u vidu jačeg crvenila lica nakon izlaganja suncu, zatezanja ožiljaka u području stražnje strane desnog donjeg ekstremiteta što se odražava na funkciju u koljenu, svakodnevnog trnjenja desnog donjeg ekstremiteta te gubitka osjeta u zonama dorzuma desne šake i stražnje strane desnog donjeg ekstremiteta.

10.2. Tužitelj je, po ocjeni vještakinje, kao posljedicu povrede i tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 50 dana, blagog intenziteta 30 dana, dok su bolovi povremenog karaktera trajni. Tužitelj je trpio naročito intenzivan strah (primarni strah od smrti) u trajanju od 30 minuta, sekundarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od par dana, jakog intenziteta 40 dana te srednjeg intenziteta 3 mjeseca nakon povrede, a kod istog je zaostalo i naruženje srednjeg stupnja. Tuđa pomoć i njega su tužitelju bile potrebne 12 sati dnevno u trajanju od dva i pol mjeseca, do potpune epitelizacije opečenih površina, s obzirom da su bile zahvaćene obje šake, što je tužitelja onemogućavalo u obavljanju ikakvih poslova u vezi hranjenja i osobne higijene. Troškovi liječenja i putovanja, po ocjeni vještakinje, opravdani su i u svezi su sa štetnim događajem, uz napomenu da će tužitelj i ubuduće morati kupovati određene kreme i medicinske potrepštine s obzirom da se zaostali ožiljci doživotno moraju njegovati i totalno štititi od sunca. Kao posljedica predmetne nezgode, kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti s kirurškog aspekta od otprilike 15 do 20 %, odnosno preciznije 18 %, a što se tiče invaliditeta, sukladno tablicama tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja, isti iznosi 5 %.

11. Budući da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje, provedena je usmena dopuna vještačenja.

11.1. U svom iskazu vještakinja je navela, u odnosu na procjenu umanjenja životne aktivnosti tužitelja od 18 %, da su ožiljci koji nastaju uslijed opeklina specifični i ne mogu se usporediti s ožiljcima uslijed nekih drugih povreda. Tužitelju su u predmetnom štetnom događaju ozlijeđene obje šake i stražnja strana natkoljenice, što uvelike umanjuje njegovu životnu aktivnost. Posljedično spomenutoj nezgodi tužitelj trpi doživotnu nemogućnost boravka na suncu, a ta okolnost značajno ograničava njegovu radnu aktivnost, kao i aktivnosti u slobodnom vremenu. Pored toga, tužitelj će doživotno trpjeti zatezanje kože zbog zadobivenih ožiljaka, što se očituje u problemu prilikom dugog stajanja, hodanja, čučanja, sjedenja i klečanja. Zatezanje u desnoj šaci kod dešnjaka daje nesigurnost u obavljanju određenih aktivnosti pri korištenju šake, a zbog opeklina zadobivenih na stražnjem dijelu natkoljenice tužitelj više ne može nositi nikakvu sintetičku odjeću. Zbog ožiljaka nastalih uslijed opeklina tužitelj će doživotno osjećati nelagodu kod razlike u temperaturi, primjerice prilikom izlaženja iz toplog u hladno u zimskom periodu, posebno uzimajući u obzir da je tužitelj iz D. gdje su zimi karakteristične izrazito niske temperature.

11.2. U odnosu na primjedbu vezanu za trajanje fizičkih bolova, vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja, pojašnjavajući da se kod opeklina svako previjanje rane obavlja bez anestezije, što je za ozlijeđenu osobu izrazito bolno, da previjanja dugo traju, a u konkretnom slučaju zahvatila su tjelesnu površinu od 15 % uključujući obje šake, te da se nakon previjanja stavljaju obloge koje znaju peći. Kod previjanja mrtvo tkivo otpada zajedno s gazom i upravo zbog toga su previjanja izrazito bolna. Na primjedbu tuženika da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da su tužitelju izdavani analgetici, vještakinja je pojasnila da je tužitelj mogao analgetike samostalno kupiti, a da količina analgetika koju je tužitelj eventualno iskoristio, a koja se aktualno ne može kvantificirati, nema ulogu na dužinu trajanja bolova srednjeg intenziteta, za koje je u nalazu točno opisala u čemu se sastoje. Primjerice, neki će pacijent kod obične glavobolje popiti četiri tablete, a neki ni jednu, to je često osobna odluka koja u konkretnom slučaju ne utječe na utvrđenje vještaka. Pritom je naglasila da kod opeklina formiranje ožiljaka ne traje do potpunog zacjeljenja, odnosno epitelizacije rana, već još sljedećih tri do šest mjeseci, ali da je u svom nalazu i mišljenju uzela u obzir bolove srednjeg intenziteta do epitelizacije rane. Nakon bolova srednjeg intenziteta nastupili su bolovi blagog intenziteta, koji se očituju u pečenju, svrbeži te osjećaju zatezanja i pucanja kože, koje je trajno i rezultira ograničenjem životne aktivnosti.

11.3. Glede trajanja tuđe pomoći i njege, vještakinja je ukazala da je tužitelj povrijedio obje šake. Opekline su povrede vrlo osjetljive na moguću infekciju te se šake, osim zavojima, previjaju i elastičnim kompresivnim zavojem. Sve navedeno u potpunosti ograničava korištenje bilo kojeg dijela šake i iz tog razloga je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 12 sati dnevno. Naime, zbog zadobivenih ozljeda i načina na koji su mu šake bile zamotane, tužitelj nije mogao samostalno obavljati ni jednu radnju, nije se mogao ni počešati po nosu, a kamoli obavljati bilo kakve aktivnosti, počevši od najosnovnijih poput osobne higijene, hranjenja, obavljanja nužde i svega ostalog. Iz tog je razloga ocijenila potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 12 sati dnevno, smatrajući da je preostalih12 sati tužitelj spavao ili odmarao. Tužitelju je, osim spomenutog, bilo potrebno primjerice dodati čašu vode, tablete za bolove i slično, a kako ništa nije mogao obavljati sam, smatra da je u naznačenom periodu netko trebao cijelo vrijeme biti uz njega.

11.4. Vještakinja je potvrdila da će tužitelj doživotno trebati koristiti hranjive kreme (dječju mast), a većina takvih krema ne ide na recept. One se moraju koristiti doživotno, najbolje dva puta dnevno, s obzirom da zbog ožiljaka koji nastaju uslijed opeklina koža gubi elasticitet, nema lojnih žlijezda pa gubi svoju prirodnu masnoću, a nekorištenje krema može rezultirati pucanjem kože, stvaranjem kroničnih rana i u konačnici karcinomom kože koji je tipičan za opeklinske ožiljke. Pored hranjivih krema, u ljetnom periodu potrebno je stavljati totalni zaštitni faktor na svim dijelovima koji se izlažu suncu.

11.5. Na upit tuženika, vještakinja je pojasnila da je gubitak osjeta kod tužitelja utvrdila na temelju pregleda tužitelja iglicom, dok je stupanj i površinu opeklina odredila na temelju pregleda tužitelja, pri čemu je utvrdila da je riječ o opeklinama intermedijalnog stupnja - opeklinama između površinskih (koje zacjeljuju od 10-14 dana) i dubokih (koje zacijelje 2-3 mjeseca).

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc. dr. sc. A.P.M., cijeneći ga stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke, te (suprotno navodima tuženika) sukladnim s medicinskom dokumentacijom i drugim provedenim dokazima, napose iskazom tužitelja. Vještakinja je iscrpno i logično odgovorila na sve primjedbe tuženika, uspješno ih otklonivši, stoga njen nalaz i mišljenje predstavlja podobnu podlogu za donošenje odluke. Iz tog je razloga odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, uz ocjenu da je isto nepotrebno, dovelo bi do odugovlačenja postupka i ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti. Osim toga, nezadovoljstvo stranke procjenom vještaka ne predstavlja opravdani razlog za provođenje novog vještačenja.

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da je sat/dva nakon sporne eksplozije dovezen kod svoje liječnice koja mu je ozlijeđeno područje tretirala kremama i tekućinom kako bi ublažila bol i dezinficirala ranu te mu je previla rane, a za lice dala kremu kako bi ublažila i spriječila širenje infekcije. Sljedeći dan upućen je u R. na plastičnu kirurgiju, primljen je kod doktorice J. i ona je vršila liječenje do kraja. U početku je dolazio na previjanja svaka dva-tri dana, a kako je vrijeme odmicalo rjeđe. Tom prigodom trpio je užasne bolove koje ne bi nikome poželio, a te bolove trpio je cijelo vrijeme, kako prilikom samog previjanja, tako i ostatak vremena. Previjanje je dugo trajalo, često više od sat vremena, i kad se skidao takozvani pametni zavoj koji glumi umjetnu kožu, otpadalo je mrtvo tkivo i to je uzrokovalo enormne bolove. Osim toga, bolan mu je bio svaki pokret, posebno ulazak u auto, izlazak, hodanje, bilo mu je teško i sjesti na školjku. To su bili izraziti bolovi pomiješani sa zatezanjem kože. Zbog bolova je pio analgetike, ne može se točno sjetiti u kojem obimu, ali zna da je popio tabletu prije previjanja, obavezno jednu poslije previjanja, a znao je i inače piti tablete kada ne bi mogao izdržati bolove, iako ih je nastojao izbjegavati. Pio je tablete koje je sam kupio, bez liječničkog recepta, čini mu se da je kupovao Voltaren. Previjanja su trajala negdje do travnja 2019., nakon toga je dobio uputu da se tušira i ispire ranu te da se maže preparatima, a zadnja kontrola bila je negdje u svibnju 2019., s time da rana još tada nije bila zarasla u cijelosti, ali je bila pretpostavka da će zarasti i dobio je uputu da se javi ukoliko se stanje pogorša. Posljedice tog štetnog događaja osjeća i danas, smeta mu ako je često u istom položaju pa mora mijenjati položaj noge, a ne može čučati ni klečati, jer ga tada ozlijeđeno područje boli i osjeća kao da mu trne noga. Osim toga, mora izbjegavati sunce i štiti se, a što ga ograničava u svakodnevnom životu, primjerice odražavanju okućnice, vrta, sadnji krumpira, pripremanju drva za zimu, košnji i slično, koje sve poslove treba odraditi ili nekog platiti da ih odradi. Po zanimanju je električar i znao je sinu pomagati u sklopu električarskog obrta, a to više nije u mogućnosti jer ne može dugo stajati na nogama. Isto tako, ne može voziti bicikl koji je prije štetnog događaja vozio rekreativno. Osjeća zatezanje kože i trnce, pogotovo u desnoj šaci. Osim što mu smeta sunce, smeta mu i hladnoća te osjeća peckanje lica kada se primjerice približi nekom otvorenom plamenu poput roštilja i slično. Na bolovanju je bio negdje pet mjeseci, a nakon toga se vratio na posao, s time da je ranije radio u S. i u uredu i na terenu, a sada radi u R. i to na način da obavlja isti posao, ali više ne ide na teren. Nakon štetnog događaja u prvi mah uhvatila ga je panika, s obzirom da mu je bilo ozlijeđeno lice, bojao se za vid i za to što će biti s ranama. Taj događaj mu se i dan danas vrti po glavi, posebno navečer i noću, ali nastoji djelovati na sebe kako bi to spriječio ili umanjio. Nakon štetnog događaja nije samostalno mogao ništa s obzirom da su mu obje šake bile zamotane, nije se mogao presvući, ništa primiti u ruke, samostalno se hraniti, a bilo mu je otežano i kretanje. O njemu se brinula supruga, koja je najprije iskoristila svoj godišnji odmor, nakon toga je bila na bolovanju, a kada ni to više nije mogla znao je uskočiti njihov sin. Njega mu je bila potrebna 24 sata dnevno, imao je zamotane šake i nije ništa sam mogao, supruga ga je hranila, prala, brisala, vodila na wc, oblačila i svlačila, a vozila ga je i u R. kod doktora. Supruga ga je u početku hranila na žličicu ili na slamku, kuhala mu kašice i rezala kruh na komadiće, jer zbog opeklina na usnicama nije mogao jesti na drugačiji način niti prisloniti čašu usnama. S vremenom mu se lijeva ruka oporavila pa sam nešto mogao i sam, ali dok su mu obje šake bile zamotane nije mogao ništa. Zavoj s lijeve ruke skinut mu je nakon nekih mjesec dana, s time da su i tad ostale kraste na rukama. U štetnom događaju uništena mu je i odjeća. Ispod radnog odjela imao je hlače, košulju, majicu i jaknu. Uobičajeno je da se u zimskim periodima ispod radnog odjela nosi odjeća zbog hladnoće. Zimska jakna koju je tada nosio plaćena je oko 1.400,00 ili 1.500,00 kuna i zna da je bila riječ o skoro novoj jakni, a takva je bila i ostala odjeća koju je nosio. Nosio je prosječnu odjeću, nije nosio neke poznate marke. Svakodnevno mora koristiti kremu za masnoću kože, kao i kreme sa zaštitnim faktorom i koristi ih prema potrebi, obično dva do tri puta dnevno, a ako je suho vrijeme i češće. To nisu kreme koje se izdaju na recept, a njihov trošak iznosi oko 200,00 do 250,00 kuna mjesečno. Nakon predmetne eksplozije zaostali su mu ožiljci na rukama, na usnici ima zadebljanje i na tom dijelu nema osjeta, a na nozi je u pregibu ostao ožiljak uz zadebljanje.

13.1. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti, smatrajući da je isti iskazivao istinito, objektivno, detaljno, ne upadajući u kontradiktornosti te pokušavajući sudu i suprotnoj strani što jasnije predočiti situaciju u kojoj se našao nakon štetnog događaja i šteti koju je trpio. Osim toga, njegov je iskaz sukladan ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka.

14. Visinu pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je utvrdio uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100. ZOO, odnosno jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.1. Sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj tijekom povrede i daljnjeg liječenja trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 50 dana, blagog intenziteta 30 dana, dok su bolovi povremenog karaktera zaostali trajno. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade uzete su u obzir i nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, a koje se osobito ogledaju u dugotrajnim i bolnim previjanjima rana (koja su prema navodima tužitelja „često trajala i više od sat vremena pri čemu je mrtvo tkivo otpadalo zajedno s gazom“, a što u svom mišljenju potvrđuje i vještakinja) te čestom posjećivanju bolničke ambulante radi previjanja (čak 18 dolazaka u periodu kraćem od 3 mjeseca). Glede jačine i trajanja fizičkih boli, nije prihvaćen prigovor tuženika u dijelu u kojem osporava trajanje fizičkih bolova srednjeg intenziteta, navodeći da iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da se tužitelj žalio na bolove i da su mu prepisani analgetici. Naime, opće je poznato da se većina analgetika može kupiti bez recepta, da ih je tužitelj sam kupovao proizlazi i iz njegovog iskaza koji je u tom dijelu prihvaćen kao životan i logičan, a pored toga, vještakinja je u svom usmenom izlaganju nalaza i mišljenja jasno obrazložila da količina analgetika koju je tužitelj eventualno koristio ne utječe na duljinu trajanja fizičkih bolova. Slijedom svega navedenog, tužitelju se na ime povrede prava osobnosti na fizičko zdravlje dosuđuje naknada u iznosu od 22.000,00 kuna.

14.2. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio primarni strah (strah od smrti) u trajanju od 30 minuta od ozljeđivanja, sekundarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od par dana („bojao se za vid i to što će biti s ranama“), jakog intenziteta 40 dana te srednjeg intenziteta 3 mjeseca nakon povrede. Sud je posebno cijenio da je tužitelj ozlijeđen otvorenim plamenom (eksplozijom), što je zasigurno izazvalo osjećaj intenzivnog straha najprije za život, a nastavno i za budućnost, s obzirom na ozljede donjih i gornjih ekstremiteta koje su mu onemogućavale, a nastavno znatno ograničavale samostalno funkcioniranje. Sukladno navedenom, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje u zatraženom iznosu od 7.000,00 kuna.

14.3. Iz nalaza mišljenja vještakinje dr. A.P.M. utvrđeno je da je kod tužitelja kao posljedica predmetne nezgode zaostalo umanjenje životne aktivnosti s kirurške strane od 18 %, koje se sastoji u tome što će tužitelj doživotno trpjeti zatezanje i pucanje kože zbog zadobivenih ožiljaka, a što se očituje u problemu prilikom dugog stajanja, čučanja, klečanja (zbog ozljede stražnje strane natkoljenice), nesigurnosti pri korištenju šake, gubitku osjeta u zonama dorzuma desne šake i stražnje strane desnog ekstremiteta (što je vještakinja, kako navodi u svom iskazu, utvrdila na temelju pregleda tužitelja iglicom), trnjenju šaka i noge te nemogućnosti nošenja sintetičke odjeće. Tužitelj, osim navedenog, trpi doživotnu nemogućnost boravka na suncu, što i po stavu ovoga suda uvelike onemogućava i ograničava obavljanje radnih aktivnosti (nemogućnost rada na terenu i pomaganja sinu u sklopu električarskog obrta), aktivnosti u slobodnom vremenu (rekreativna vožnja biciklom), ali i svakodnevnih aktivnosti poput odražavanja okućnice, sadnje krumpira, pripremanja drva za zimu te košnje. Tužitelj je, osim na toplinu, osjetljiv i na hladnoću, napose pri prelasku iz toplog prostora u hladni, posebno u zimskim mjesecima. S obzirom na sve navedeno, cijeneći sva opisana ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja, sud je ocijenio da istome po toj osnovi pripada pravo na novčanu naknadu u iznosu od 22.000,00 kuna.

14.4. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu ožiljaka na rukama, zadebljanja i ožiljaka na licu (usnici) te ožiljka uz zadebljanje u pregibu noge. S obzirom da je riječ o ožiljcima koji su dijelom vrlo uočljivi trećima (ožiljci lica i šaka), a dijelom uočljivi samo ponekad (ožiljci na nozi), ovaj je sud ocijenio da tužitelju prema kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženja pripada iznos od 25.000,00 kuna.

14.5. Dakle, tužitelju je na temelju odredbe čl. 1100. u vezi s čl. 19. ZOO priznata pravična novčana naknada u iznosu od 76.000,00 kuna. Uzimajući u obzir po tuženiku nesporno plaćeni iznos od 11.500,00 kuna, tužitelju je valjalo dosuditi naknadu neimovinske štete u iznosu od daljnjih 64.500,00 kuna.

15. Nastavno je valjalo odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, putovanja radi liječenja te uništene odjeće.

15.1. Glede naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu u kojem utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 12 sati dnevno kroz vremenski period od dva i pol mjeseca (75 dana) od povređivanja. Iako je tuženik u tom dijelu osporavao ocjenu vještakinje, smatrajući ju predimenzioniranom i suprotnom dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, stav je ovoga suda da je vještakinja pri usmenom izlaganju nalaza i mišljenja u cijelosti otklonila tuženikove primjedbe. S tim u vezi, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje, potkrijepljenog iskazom tužitelja, utvrdio da je tužitelj, zbog specifičnosti zadobivenih ozljeda (opekline) i načina njihova tretiranja, u periodu utvrđenom u nalazu i mišljenju, zaista bio onemogućen obavljati bilo kakve aktivnosti, počevši od onih najosnovnijih poput hranjenja i obavljanja higijene. To stoga što su tužitelju bile zamotane obje šake, i to zavojima i elastičnim kompresivnim zavojem (vidljivo na fotografiji na listu 62 spisa), a zbog prirode zadobivenih ozljeda (opasnosti od infekcije) i načina na koji su šake bile zamotane tužitelj je bio onemogućen koristiti bio koji dio šake te nije mogao samostalno obavljati ni jednu radnju, počevši od onih najosnovnijih poput hranjenja, pijenja, obavljanja nužde, pranja, oblačenja i kretanja uopće. Tužitelju je pomoć pružala supruga, koja ga je, kako iskazuje, hranila, prala, brisala, vodila na wc, oblačila i svlačila, a vozila ga je i u R. na previjanja. Supruga ga je u početku hranila na žličicu ili na slamku, kuhala mu kašice i rezala kruh na komadiće, jer zbog opeklina na usnicama nije mogao jesti na drugačiji način niti prisloniti čašu usnama. Sve navedeno zaista upućuje na istinitost tužiteljeva iskaza u kojem navodi da mu je bila potrebna 24satna njega jer ništa nije mogao sam, a cijeneći da je dio dana sigurno spavao ili odmarao, ovaj sud prihvaća ocjenu vještaka o trajanju tuđe pomoći 12 sati dnevno u periodu od dva i pol mjeseca. Slijedom navedenog, tuženiku za ukupno 900 sati tuđe pomoći i njege (75 dana x 12 sati) pripada iznos od 22.500,00 kuna, pri čemu je cijena od 25,00 kuna po satu pružene usluge utvrđena primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

15.2. Tužitelju je priznat i trošak putovanja radi liječenja, odnosno trošak odlazaka u bolnicu u R. radi previjanja rana za ukupno 18 odlazaka (listovi 35-52 spisa) po 90 km (45 km u svakom smjeru), ukupno 1.620 km, jer je taj trošak, prema rezultatima dokaznog postupka, bio nužan. Priznat mu je i trošak odlaska na psihijatrijski pregled u R. za ukupno 270 km (135 km u jednom smjeru) pri čemu sud nije prihvatio navod tuženika da je tužitelj psihijatrijski pregled mogao obaviti bliže mjestu stanovanja, smatrajući da oštećena osoba ima pravo na slobodan izbor liječnika radi stabilizacije zdravstvenog stanja (a time i umanjenja štete), a zatraženi trošak jednog pregleda (odnosno putnog troška za taj pregled) nije znatno povećao visinu štete koju je tužitelju obvezan nadoknaditi tuženik. Po stavu ovoga suda, za ukupno prijeđenih 1.890 km, tužitelju pripada naknada u iznosu od 3.780,00 kuna (2,00 kn/km), ali kako je tužitelj po toj osnovi zatražio 2.565,00 kuna, taj mu je iznos i dosuđen.

15.3. Ocjena je ovoga suda da tužitelj osnovano potražuje troškove liječenja u iznosu od 752,75 kuna, i to za nevenovu mast iznos od 47,68 kuna (prema računu s lista 73 spisa), za Rozamet kremu iznos od 39,41 kuna (prema računu s lista 132 spisa), za epitelnu kremu i obnavljajući gel iznos od 305,66 kuna (prema računu s lista 132 spisa) te na ime troška kontrolnog pregleda kod specijaliste dermatologa iznos od 360,00 kuna (prema računu s lista 133 spisa). Svi navedeni troškovi su prema stavu ovoga suda bili nužni. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da će tužitelj doživotno trebati koristiti hranjive kreme ili masti, s obzirom na to da je zbog ožiljaka nastalih uslijed opeklina koža izgubila elasticitet, a ukoliko se te kreme ne koriste to može rezultati pucanjem kože, stvaranjem kroničnih rana, a u konačnici i karcinomom kože tipičnim za opeklinske ožiljke. U odnosu na dermatološki pregled životno je i logično da tužitelj zbog zaostalih ožiljaka povremeno mora odlaziti na takve preglede, a okolnost što je pregled obavljen u privatnoj ordinaciji ne ukazuje na neopravdanost zahtjeva tužitelja, jer je ovaj sud već izrazio stajalište da tužitelj ima pravo na samostalan odabir liječnika i zdravstvene ustanove u kojoj će obaviti pregled.

15.4. U odnosu na troškove liječenja, tužitelj je zatražio i dodatni iznos od 30.896,64 kuna na ime troška hranjivih krema koje će koristiti ubuduće, odnosno najmanje još 18 godina, uz pretpostavljeni životni vijek od 74 godine. Iz nalaza i mišljenja vještaka zaista proizlazi potreba i nužnost doživotnog korištenja spomenutih krema, dakle radi se o budućoj izvjesnoj šteti jer su tužiteljeve potrebe uslijed zadobivenih ožiljaka trajno povećane (čl. 1095. st. 2. ZOO). Tužitelj je, stoga, po toj osnovi bio ovlašten od tuženika potraživati naknadu u obliku novčane rente, koja se plaća doživotno ili za određeno vrijeme, i to mjesečno unaprijed, a samo iz ozbiljnog razloga vjerovnik može zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos - takozvana kapitalizirana renta (čl. 1088. ZOO). Kako tužitelj u svom zahtjevu nije pružio ni jedan dokaz niti naveo činjenice iz kojeg bi proizlazio ozbiljan razlog za isplatu kapitaliziranog iznosa rente, ovaj sud takav zahtjev nije prihvatio. Naime, radi se o iznosima koji će sukcesivno dospijevati u budućnosti pa ih je tužitelj po njihovom dospijeću ovlašten i utužiti. Međutim, kako je tužitelj tužbeni zahtjev uredio podneskom od 28. prosinca 2020., sud mu je priznao trošak krema koji je dospio od uređenja tužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave (22. rujna 2021.), što za devet mjeseci, uvažavajući da mjesečne potrebe tužitelja po toj osnovi iznose 140,00 kuna koliko je i zatražio (čl. 223. ZPP), iznosi 1.260,00 kuna.

15.5. Stav je ovoga suda da tužitelj osnovano potražuje i imovinsku štetu za uništene osobne stvari (traperice i jaknu). Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ispod radnog odjela nosio svoju odjeću (traperice, majicu, košulju i jaknu), a sud je prihvatio njegov navod da je uobičajeno da se radnici u zimskom periodu zbog hladnoće oblače na taj način. Polazeći od iskaza tužitelja, na ime uništenih osobnih stvari odmjeren mu je, na temelju čl. 223. ZPP, iznos od 1.000,00 kuna, jer je bila riječ o gotovo novoj odjeći pri čemu je samo zimska jakna plaćena oko 1.400,00 ili 1.500,00 kuna.

16. Slijedom svega navedenog tužitelju je dosuđena naknada štete kako slijedi:

- na ime neimovinske štete iznos od 64.500,00 kuna (odnosno 76.000,00 kuna umanjeno za plaćeni iznos od 11.500,00 kuna),

- na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 22.500,00 kuna,

- na ime imovinske štete po osnovi troškova liječenja i troškova putovanja radi liječenja iznos od ukupno 4.577,75 kuna (i to trošak putovanja radi liječenja u iznosu od 2.565,00 kuna te trošak liječenja u iznosu od 2.012,75 kuna),

- na ime imovinske štete po osnovi troškova uništenih osobnih stvari iznos od 1.000,00 kuna, što sveukupno iznosi 92.577,75 kuna.

16.1. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

17. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju zatezne kamate od 19. prosinca 2019. kao dana podnošenja tužbe prema čl. 1103. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO, cijeneći da je liječenje tužitelja bilo dovršeno prije toga – u svibnju 2019.

17.1. Na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege (22.500,00 kuna), troškova putovanja radi liječenja (2.565,00 kuna) te troška uništene odjeće (1.000,00 kuna) tužitelju pripadaju zatezne kamate od 19. prosinca 2019. kao dana podnošenja tužbe prema čl. 1086. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO, cijeneći da je šteta po tim osnovama u trenutku podnošenja tužbe već bila nastala.

17.2. Na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja (752,75 kuna) tužitelju pripadaju zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa, kako je i zatraženo (čl. 1086. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO), dok mu na dosuđeni iznos od 1.260,00 kuna na ime troška krema koji je dospio do zaključenja glavne rasprave pripada zatezna kamata od presuđenja kada je navedena imovinska šteta dobila svoj novčani ekvivalent.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio u postupku u omjeru od 70%, dok uspjeh tuženika iznosi 30%. Tuženik je stoga, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 40% (75% - 30%).

18.1. Tužitelju pripada iznos od 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife), iznos od 50 bodova za zastupanje na ročištu 12. ožujka 2020. (Tbr. 9.2. Tarife), iznos od 100 bodova za zastupanje na ročištu 3. lipnja 2020. (Tbr. 9.1. Tarife), iznos od po 250 bodova za zastupanje na ročištima 19. travnja 2021. i 22. rujna 2021., iznos od 100 bodova za sastav podneska od 27. veljače 2020. (Tbr. 8.1. Tarife), te iznos od 250 bodova za sastav podneska od 28. prosinca 2020. (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 1100 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i pripadajući PDV u iznosu od od 2.750,00 kuna (Tbr. 42. Tarife) iznosi 13.750,00 kuna. Nadalje, tužitelju pripada trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 1.265,00 kuna i presudu u zatraženom iznosu od 1.300,00 kuna, što sveukupno iznosi 16.315,00 kuna. Stav je ovoga suda da tužitelju pripada i trošak vansudskog vještačenja u plaćenom iznosu od 2.200,00 kuna, s obzirom da je riječ o izdatku učinjenom u povodu postupka koji je bio nužan za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 18.515,00 kuna tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 40%, dakle u iznosu od 7.406,00 kuna.

18.2. Međutim, neovisno o pravilu iz čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, a to uzimajući u obzir da je u tijeku postupka, radi utvrđenja visine štete, bilo nužno provesti vještačenje. Dakle, riječ je o nužnim troškovima koje je tužitelj bio dužan snositi, i načelno gledajući, platio bi ih u tom istom iznosu neovisno o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, jer oni imaju svoju ustaljenu cijenu, stoga ih je tužitelju valjalo priznati u cijelosti na temelju čl. 154. st. 3. ZPP.

18.3. Slijedom navedenog, ukupni trošak tužitelja iznosi 10.406,00 kuna. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog djelomičnog uspjeha tuženika u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

U Puli 28. listopada 2021.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun., uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po pun.