Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pn-48/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O.d. V. & R. & C.C. d.o.o., odvjetnicima u V., protiv tuženog H.u.z.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S.T., odvjetnici u Z., radi naknade imovinske štete u iznosu od 30.850,00 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave od 16. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 28. listopada 2021. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženom H.u.z.o., Z., OIB: …, da tužitelju M.V. iz V., OIB: …, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 18.510,00 kn (osamnaest tisuća pet stotina deset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počevši od 3. prosinca 2019. do isplate u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M.V. iz V., OIB: …, da mu tuženi H.u.z.o., Z., OIB: …, isplati iznos od 12.340,00 kuna na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2019. pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja da na mu tuženik na dosuđeni iznos naknade imovinske štete isplati zateznu kamatu u periodu od 22. travnja 2019. do 3. prosinca 2019.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.545,10 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 28. listopada 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio radi naknade imovinske štete. U tužbi navodi da se 22. travnja 2019. u 15:47 sati u mjestu Đ., na raskrižju ulica S. Radića i V. Nazora dogodio štetni događaj na način da je tužitelj M.V. upravljao svojim motociklom marke i tip K., reg. oznake VT… te se približavanjem naprijed navedenom raskrižju odlučio preteći osobni automobil ispred sebe koji se kretao u istom smjeru, u smjeru centra grada, ali malom brzinom, marke i tip Ford Mondeo 2.0 TDI, inozemne reg. oznake LJ …, kojim je upravljao M.G.. U trenutku kada je tužitelj s motociklom već u cijelosti bio poravnat s osobnim automobilom kojeg je pretjecao, isti je automobil počeo skretati ulijevo, te je došlo do kontakta lijevog bočnog prednjeg dijela osobnog automobila i tijela tužitelja i desnog dijela motocikla, a od kojeg kontakta je nastala velika šteta na motociklu tužitelja.

2. Tužitelj u tužbi, nadalje, navodi da su nakon štetnog događaja pozvani djelatnici PPRP Đ. koji su napravili očevid te da je protiv vozača osobnog automobila M.G. pokrenut kazneni postupak za izazivanje predmetnog štetnog događaja, a sve s obzirom da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozlijede opasne po život. Tužitelj navodi da je iza njega i vozača osobnog automobila upravljao motociklom i u istom smjeru i na udaljenosti od 10-ak metara izravni očevidac T.P.

3. U tužbi tužitelj ističe da je na njegovom motociklu nastupila totalna imovinska šteta te da je po njegovoj prijavi procjenu iste izvršilo G. o. d.d. Z., tako da visina totalne štete na motociklu iznosi 26.500,00 kuna. Osim toga, u štetnom događaju uništene su mu i stvari, i to mobitel Huawei Mate 10 Lite, star godinu dana koji je bio u njegovu džepu u trenutku štetnog događaja i koji je pukao, a navedeni uređaj kupio je za iznos od 5.000,00 kuna, no obzirom na njegovu starost, u trenutku ovog događaja vrijedio je 3.000,00 kuna. Tužitelj tvrdi da mu je u štetnom događaju uništena i motoristička jakna stara 1 godinu koju je kupio za vrijednost od 1.089,88 kuna, no obzirom na njezinu starost smatra da je ista u trenutku nastanka događaja vrijedila 900,00 kuna, koji iznos i potražuje. Na kraju tužitelj potražuje i iznos od 450,00 kuna na ime motorističke kacige koju je imao na sebi za vrijeme štetnog događaja i koja je pukla i više nije za upotrebu, a koju je nabavio za iznos od 600,00 kuna.

4. Stoga, tužitelj predlaže da sud naloži presudom plaćanje tuženiku novčanog iznosa od 30.850,00 kuna, kojim će u cijelosti biti sanirana predmetna šteta zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je 22. travnja 2019. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo inozemnih reg. oznaka, a u kojoj je oštećen i motocikl u vlasništvu tužitelja. Stoga ne osporava ni nastanak štetnog događaja ni pasivnu legitimaciju tuženika. Tuženik, međutim, osporava svoju odgovornost za utvrđenu štetu, navodi da je iz dokaza priloženih uz tužbu vidljivo da je za nastanak štete odgovoran samo tužitelj koji je nepropisno, u raskrižju, na mjestu gdje je to zabranjeno punom linijom, na prometnici pretjecao vozilo inozemnih reg. oznaka. Tuženik osporava osnovanost zahtjeva u cijelosti ukazujući ujedno da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju za uništene stvari, a niti iz dokaza u spisu proizlazi da su stvari oštećene na način i u opsegu kako to prikazuje u tužbi. Tuženik ne spori da je na motociklu nastala totalna šteta u visini kako to tužitelj navodi u tužbi. Također, tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata, jer tužitelj potražuje iste od trenutka štetnog događaja, iako u tom trenutku tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija će se osnova i visina tek utvrditi odlukom suda. Predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška.

6. Među strankama nije sporno da je u štetnom događaju od 22. travnja 2019., tj. u prometnoj nezgodi oštećen motocikl tužitelja i da je na istom nastupila totalna šteta u visini od 26.500,00 kuna. Također, među strankama nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja.

7. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te visina štete za motorističku kacigu i jaknu, te mobilni uređaj.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku prometne dozvole (str. 4-5), zapisnik o očevidu (str. 6-12), izvid štete (str. 13), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 14-15), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva (str. 16), fotografije (str. 17-19), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (str. 83-93), dopunu nalaza i mišljenja (str. 108-109), spis Općinskog suda u K. K-206/19, saslušao je svjedoke T.P. (str. 61), K.S. (str. 62), I.V. (str. 62-63) te tužitelja M.V. (str. 63), vještaka dipl. ing. I.P. (str. 116) te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, u nastavku ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je do prometne nesreće došlo 22. travnja 2019. u 15:47 sati u Đ., u ulici S. Radića na križanju s ulicom V. Nazora;

- da je na mjestu prometne nezgode kolnik ulice Stjepana Radića, kojom se kretao tužitelj, bio ravan i pregledan, podijeljen na dvije kolničke trake odvojene punom središnjom linijom, a da je brzina kretanja vozila na tom dijelu bila ograničena na 40 km/h,

- da je osiguranik tuženika, M.G., pravomoćnom presudom Općinskog suda u K. poslovni broj K-206/2019-2 od 17. travnja 2020. oglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, time što je 22. travnja 2019. oko 15:46 h u Đ., upravljajući osobnim automobilom marke "Ford Mondeo", reg. oznake LJ …, iz smjera Stjepana Radića u smjeru centra grada, protivno odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajuću da neće ugroziti druge sudionike u prometu, došavši do raskrižja sa ulicom Vladimira Nazora, započeo radnju skretanja ulijevo u tu ulicu, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, iako je u tom trenutku M.V., vozač motocikla marke "Kawasaki" ZX 10 R NINJA, registarske oznake VT …, koji se kretao u istom smjeru kao i on već započeo radnju pretjecanja što je imalo za posljedicu da je M.V. udario u prednju lijevu bočnu stranu njegova vozila, te je potom s motociklom odbačen na nogostup, kojom prilikom je vozač M.V. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desne natkoljenice, prijeloma desnog ivera, prijeloma desne podlaktice, prijeloma frontalne kosti uz što se razvio traumatski šok te krvni podljev supraorbitalno desno,

- da iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka, dipl.ing. I.P., kojeg sud u cijelosti prihvaća, obzirom da je nepristran i stručan, proizlazi da je do sudara došlo na lijevoj polovni kolnika gledano za pravac kretanja motocikla sa centrom udara na udaljenosti 1,4 m u lijevo od središnje crte kolnika ulice Stjepana Radića; da su oštećenja na motociklu tužitelja nastala na prednjem kraju i desnoj bočnoj strani u cijeloj dužini motocikla, dok su oštećenja vozila osiguranika tuženika nastala u štetnom događaju na lijevoj bočnoj strani, iz čega slijedi da je do primarnog kontakta došlo između desne bočne strane gume prednjeg kotača motocikla i sredine prednjih lijevih vrata osobnog automobila; da je na temelju nastalih oštećenja vozila i motocikla, utvrđenog mjesta primarnog kontakta i tragova kretanja motocikla, kao i ostalih materijalnih tragova, vještak našao da se u trenutku sudara motocikl tužitelja nalazio u kretanju paralelno u odnosu na uzdužnu os kolnika, dok se vozilo osiguranika tužene nalazilo u skretanju ulijevo;

- nadalje, iz mišljenja vještaka slijedi da je u trenutku sudara brzina kretanja vozila osiguranika tuženice iznosila 15 km/h, a brzina kretanja tužitelja na motociklu iznosila 50 km/h; kada je tužitelj u prestizanju osiguranika tužene prešao na lijevu polovinu kolnika od mjesta sudara bio je prostorno udaljen najmanje 19,5 m, odnosno vremenski 1,4 s, u tom položaju tužitelja osiguranik tužene nalazi se u cijelosti u vožnji po desnoj polovni kolnika blago ukošen u lijevo, u vanjskom lijevom ogledalu može vidjeti tužitelja u prestizanju i odustajanjem od skretanja može tužitelja propustiti. U tom položaju vozila osiguranika tužene, tužitelj ne može samo po položaju vozila zaključiti da osiguranik tužene vrši skretanje. Vještak u svom mišljenju navodi da u trenutku kada osiguranik tužene u skretanju u lijevo prelazi na lijevu polovinu kolnika, što je uočljivo i za tužitelja od mjesta sudara je prostorno udaljen 3 m, odnosno vremenski 0,7 s, koje vrijeme je manje od vremena reakcije prosječnog vozača na opasnost i prihvata kočionog sistema te tužitelj ne može ništa učiniti kako bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika tužene. Vještak u mišljenju navodi i da je osiguranik tužene uključio lijevi pokazivač smjera kako je to prikazao na rekonstrukciji (na udaljenosti od 30 m prije započetog skretanja) isti bi za tužitelja bio uočljiv na dovoljnoj udaljenosti da tužitelj ne započinje s pretjecanjem, no da se to na temelju stanja spisa ne može utvrditi;

- da iz Zapisnika o očevidu i slike broj 60. do 65. sačinjenih za vrijeme vršenja očevida proizlazi da je prilikom prometne nesreće došlo do loma kacige na zadnjoj stani, te da iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je prilikom prometne nesreće došlo do pada tužitelja sa motocikla i struganja tijela po kolniku, tako da su oštećenja kacige, motorističke jakne i mobitela mogla nastati u predmetnom štetnom događaju;

- da je nesporno na motociklu tužitelja nastupila totalna šteta, te da visina totalne štete na motociklu nesporno iznosi 26.500,00 kuna;

- da je prilikom usmenog saslušanja na ročištu, prometno tehnički vještak naveo da gledano s aspekta tužitelja u odnosu na mjesto sudara i način na koji je osiguranik tužene izvršio skretanje, to skretanje je za tužitelja uočljivo u svakoj situaciji vremenski gledano 0,7 sekundi. Kod brzine kretanja tužitelja od 50 km/h radi se o vremenu koje je manje od vremena reakcije prihvata kočionog sistema i tužitelj nije mogao učiniti ništa da bi izbjegao nalet. Iz iskaza vještaka slijedi i da bi tužitelj da se kretao brzinom do 27 km/h mogao izbjeći nesreću. Vještak se izjasnio i da se prometni znak obavijesti, C-02, obilježeni pješački prijelaz, nalazi na udaljenosti od 5,8 metara od mjesta sudara, a da je mjesto sudara udaljeno od početka pješačkog prijelaza 7,2 metara.

11. Iz rezultata cjelokupnog postupka i izvedenih dokaza, slijedi da se prometna nesreća dogodila u Đ., u ulici Stjepana Radića na križanju sa ulicom Vladimira Nazora. Riječ je o raskrižju na kojem nema svjetlosnih znakova kojima bi se regulirao promet, a u trenutku nesreće na tom raskrižju nije se upravljalo niti znacima što ih daje ovlaštena osoba. Štetni događaj se odvio po danu, tj. u 15:47 h, za sunčana i vedra vremena na kolniku koji je ravan i pregledan. Tužitelj se s motociklom kretao ulicom Stjepana Radića, od pravca juga u pravcu sjevera, i vršio je pretjecanje osiguranika tuženice. Osiguranik tuženice se pak kretao ulicom Stjepana Radića i skretao ulijevo u ulicu Vladimira Nazora. Do nesreće je došlo na lijevoj polovini kolnika ulice Stjepana Radića, na udaljenosti od 1,4 m ulijevo od središnje crte kolnika.

12. Pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku osiguranik tuženice M.G. oglašen je krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, i to upravo zbog toga što je predmetnog dana započeo s radnjom skretanja ulijevo u ulicu Vladimira Nazora, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, iako je u tom trenutku M.V., tužitelj u ovom postupku, koji se kretao u istom smjeru kao i on, već započeo sa radnjom pretjecanja.

13. Obzirom da je ova činjenica, odnosno da je osiguranik tuženice započeo sa radnjom skretanja ulijevo u ulicu V. Nazora, bez prethodnog uvjerenja da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, utvrđena pravomoćnom presudom kaznenog suda, a da je ovaj sud u smislu odredbe članka 12. stavka 3. ZPP-a, vezan u pogledu postojanja kaznenoga djela i kaznene odgovornosti učinitelja za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se osiguranik tuženika oglašava krivim, sud ovu činjenicu nije mogao utvrditi na drugi način, obzirom da je presudom kaznenog suda utvrđeno i postojanje kaznenog djela i krivnja osiguranika tuženika za isto. Naime, ovaj sud ne može okolnosti koje ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti osiguranika tuženice utvrđivati na drugi način.

14. No, ovaj sud može one okolnosti koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti, utvrđivati slobodno u skladu s odredbama članka 7. i 8. ZPP-a, te nije vezan za eventualno utvrđenje takvih okolnosti po kaznenom sudu. Stoga se ne mogu ponovno utvrđivati okolnosti postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti osiguranika tuženice, već samo pitanje eventualne podijeljene odgovornosti za štetu, odnosno pitanje doprinosa tužitelja šteti i eventualno u tom pogledu donijeti ocjena o ponašanju tužitelja koja se može, ali i ne mora, razlikovati od utvrđenja kaznenog suda.

15. Za ocjenu postojanja i visine tužiteljevog doprinosa, sud je morao utvrditi da li se tužitelj kao sudionik u prometu pridržavao prometnih propisa, odnosno pravila, neposredno prije i u trenutku štetnog događaja.

16. Iz rezultata provedenog postupka slijedi da se u trenutku sudara motocikl tužitelja nalazio u kretanju paralelno u odnosu na uzdužnu os kolnika te vršio radnju pretjecanja osobnog automobila osiguranika tuženice.

17. Dakle, tužitelj je obavljao radnju na cesti – točnije, pretjecao je vozilo ispred sebe. Opće pravilo o načinu na koji se poduzimaju radnje na cesti propisano je odredbom članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje u tekstu ZSPC) iz koje odredbe slijedi da se (između ostalog) radnja pretjecanja ne smije poduzeti ukoliko se njome dovode u opasnost drugi sudionici u prometu ili imovina.

18. Odredbom članka 58. stavka 1. ZSPC -a propisana je dužnost vozača koji se približava raskrižju da vozi s povećanim oprezom koji odgovora prometnim uvjetima na raskrižju, dok je odredbom članka 73. stavka 1. istoga Zakona propisano da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koji nije s kružnim tokom prometa.

19. Uzevši u obzir karakteristike kolnika kojim se kretao tužitelj motociklom i mjesto na kojem je došlo do štetnog događaja, tj. sudara, sud nalazi da tužitelj nije poštivao horizontalnu prometnu signalizaciju te da je isti vršio radnju pretjecanja neposredno prije raskrižja.

20. Osim toga, iz očitovanja vještaka slijedi da se na kolniku ulice kojom se kretao tužitelj, tj. ulice Stjepana Radića, nalazi i obilježeni pješački prijelaz, koji je udaljen od početka mjesta sudara 7,2 metara. Odredbom članka 38. stavka 2. ZSPC-a propisano je da vozač, kada prilazi obilježenom pješačkom prijelazu, mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, dok je odredbom članka 74. stavka 1. ZSPC-a zabranjeno pretjecanje drugog vozila koje se približava obilježenom pješačkom prijelazu.

21. Kako je tužitelj vršio radnju pretjecanja osiguranika tuženice neposredno prije raskrižja, na dijelu ceste na kojem je to bilo zabranjeno punom središnjom linijom, isti je postupio protivno naprijed citiranim prometnim propisima o kretanju ispred raskrižja i o zabrani pretjecanja neposredno prije raskrižja ili u samom raskrižju, pa je samim time doprinio nastanku štetnog događaja, tj. prometnoj nesreći, jer je takvo ponašanje u uzročnoj vezi sa nastankom prometne nesreće. Osim toga, isti je postupio i protivno propisima o načinu upravljanja vozilom prilikom približavanja obilježenom pješačkom prijelazu (koje je od početka mjesta sudara udaljeno samo 7,2 metara).

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan u dužini od 120 m i da je osiguranik tuženice neposredno prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo mogao u vanjskom lijevom ogledalu vidjeti vozilo tužitelja koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, pa da je odustao od radnje skretanja i propustio vozilo tužitelja do štetnog događaja ne bi došlo. Činjenica da je osiguranik tuženice izvršio radnju skretanja ulijevo, bez provjere da to može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike, utvrđena je, kao što je već rečeno, u kaznenom postupku. Prema tomu, da je osiguranik tuženice izvršio provjeru u vanjskom ogledalu i propustio vozilo tužitelja do štetnog događaja ne bi došlo.

23. No, sud nalazi da do štetnog događaja ne bi došlo ni da je tužitelj poštivao horizontalnu prometnu signalizaciju i da nije poduzeo radnju pretjecanja preko pune uzdužne linije kolnika neposredno prije raskrižja, odnosno da je vozio s povećanim oprezom jer se približavao raskrižju i obilježenom pješačkom prijelazu. Uslijed navedenog, sud je, obzirom na ponašanja oba sudionika u štetnom događaju, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, utvrdio njihovu suodgovornost za nastanak štetnog događaja.

24. Naime, iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, slijedi da su oba sudionika u prometu kršila prometne popise pa sud nalazi da je postupanje oba sudionika bilo u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode.

25. Iz odredbe članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu - ZOO) slijedi da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je odredbom stavka 2. propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

26. Primjenom odredbe stavka 2. članka 1072. ZOO-a, na činjenična utvrđenja u konkretnom predmetu gdje su oba sudionika kršila prometne propise što je bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, odnosno gdje postoji obostrana krivnja, sud nalazi da je doprinos tužitelja na nastanak štetnog događaja manji od doprinosa osiguranika tuženice, te da je isti suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40%.

27. Pogrešno tuženik navodi da suodgovornost tužitelja postoji i zbog toga što se nije kretao propisanom brzinom kretanja koja je iznosila 40 km/h. Naime, iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da je tužitelj mogao izbjeći nalet samo pri brzini do 27 km/h, uslijed čega je jasno da bi do štetnog događaja došlo i da se tužitelj kretao propisanom brzinom kretanja od 40 km/h. Sud, stoga, nalazi da činjenica što je tužitelj prekoračio propisanu brzinu kretanja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

28. U odnosu pak na navode osiguranika tuženice da je pri skretanju ulijevo uključio pokazivač smjera oko 30 metara prije započetog skretanja, tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice; da je saslušani suputnik u osobnom automobilu osiguranika tuženice, K.S. (str. 62), izjavio da se ne može izjasniti da li je M.G. uključio lijevi pokazivač smjera, dok su tužitelj (str. 64) i svjedok očevidac T.P. (str. 61) izjavili da isti nije uključio lijevi pokazivač smjera. Pri tom je tužitelj izjavio da, ne samo da nije vidio da je vozač osobnog automobila dao pokazivač smjera, već i da se on u tom slučaju sigurno ne bi upustio u radnju zaobilaženja istog (ispravno rečeno pretjecanja istog). Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u pretjecanju osiguranika tužene prešao na lijevu polovinu kolnika na mjestu koje je prostorno udaljeno od mjesta sudara najmanje 19,5 metara. U tom trenutku, po nalazu i mišljenju vještaka, osobni automobil vozio se po desnoj polovini kolnika, blago ukošeno ulijevo, te tužitelj samo po položaju vozila nije mogao zaključiti da osiguranik tužene vrši skretanje. Osim izjave osiguranika tuženice, M.G., dane prilikom vršenja očevida, tijekom postupka nije bilo drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je isti uključio lijevi pokazivač smjera na udaljenosti od 30 metara prije započetog skretanja. U trenutku sudara, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, vozilo osiguranika tuženice nalazilo se u skretanju ulijevo, u ulicu Vladimira Nazora. Da je osiguranik tuženice uključio lijevi pokazivač smjera 30 metara prije započetog skretanja, to bi značilo da je isti bio uključen i u trenutku kada je tužitelj u radnji pretjecanja prešao na lijevu polovinu kolnika (najmanje 19,5 m od mjesta sudara), što sud nalazi da nije ni životno ni logično. Osim toga, tužitelj je u svom iskazu dao za sud prihvatljivo obrazloženje zašto se odlučio za pretjecanje, odnosno zbog toga što se automobil ispred njega kretao dosta sporo, i više uz desni rub. Stoga, sud u predmetnom dijelu nalazi da je nevjerodostojna tvrdnja osiguranika tuženice da je uključio lijevi pokazivač smjera na predmetnoj udaljenosti od 30 metara prije skretanja, te da istom tvrdnjom osiguranik tuženice samo nastoji umanjiti stupanj svoje odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Uslijed navedenog, tijekom postupka nije dokazano da je osiguranik tuženice, na predmetnoj udaljenosti od 30 metara prije započetog skretanja, uključio lijevi pokazivač smjera.

29. Tijekom postupka stranke su učinile nespornim da je na motociklu tužitelja nastala totalna šteta u visini od 26.500,00 kuna. Obzirom da je sud zaključio da je tužitelj kršeći prometne propise i sam odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40%, pripada mu naknada imovinske štete u iznosu od 15.900,00 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu totalne imovinske štete na motociklu nije osnovan, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude,

30. U odnosu, pak, na oštećene stvari u ovom štetnom događaju sud je utvrdio, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da su predmeti za koje tužitelj potražuje naknadu imovinske štete, mogli biti oštećeni u štetnom događaju. U odnosno na štetu nastalu na motorističkoj kacigi, sud je utvrdio da iz zapisnika o očevidu (i slika broj 60 do 65 sačinjenih prilikom vršenja očevida) jasno proizlazi da je prilikom prometne nesreće došlo do loma kacige na zadnjoj strani. Predmetno slijedi i iz iskaza svjedoka T.P. koji je naveo da je nakon štetnog događaja uočio tužiteljevu kacigu koja mu je ispala s glave i nalazila se na sredini kolnika, pa ju je pokupio da ne stoji na sredini ceste, a bila je zakopčana i pukla na pola. Isto je evidentirano i u zapisniku o očevidu gdje su djelatnici PPRP Đ. naveli da je građanin T.P. zaštitnu kacigu i desno bočno ogledalo motocikla sklonio sa središnjeg dijela lijevog (zapadnog) prometnog traka ulici S. Radića i položio na nogostup. Stoga, sud nalazi da je nedvojbeno utvrđeno da je u štetnom događaju došlo do štete na tužiteljevoj kacigi.

31. U odnosu, pak, na motorističku jaknu i mobilni uređaj Huawei Mate 10 Lite, sud je utvrdio, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da su i ove stvari mogle biti oštećene u štetnom događaju jer je prilikom prometne nesreće došlo do pada tužitelja s motocikla i struganja njegova tijela po kolniku. Osim toga, i svjedok T.P. izjavio je da je tužiteljeva jakna bila poderana nakon štetnog događaja, što je osobno vidio, te da je sa sobom imao i mobilni uređaj koji je koristio prije štetnog događaja, dok je nakon prometne nesreće za vrijeme obrade od strane djelatnika Hitne pomoći uočio da je mobilni uređaj uništen, da je puklo staklo. Isto je potvrdila i svjedokinja I.V., tužiteljeva supruga, navodeći da su svi predmeti bili starosti otprilike 1 godinu dana, te da je nakon štetnog događaja jakna bila poderana i rukav razrezan, a mobitel nije bio u funkciji, tj. bio je polomljen, te da su joj ove stvari predali djelatnici policije u trenutku kada je bila u bolnici i skrbila o suprugu.

32. Sud prihvaća iskaze ovih svjedoka kao istinite i vjerodostojne, obzirom da su isti životni, okolnosni, da su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su neposredno opažali, a njihovi su iskazi u suglasnosti i s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebno s nalazom i mišljenjem vještaka.

33. Iz odredbe članka 1090. ZOO-a slijedi da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da su oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

34. Iz odredbe članka 223. ZPP-a slijedi pak da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Uzevši u obzir sve okolnost slučaja, sud nalazi, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a da tužitelj kao oštećenik s naslova naknade štete za stvari koje više ne postoje, tj. koje su uništene, ima pravo na isplatu novčane naknade koja će dovesti njegovu materijalnu situaciju u isto stanje kako je bilo prije štetnog događaja. Budući je tužitelj pri potraživanju naknade štete već uzeo u obzir starost predmeta, tj. amortizaciju, rukovodeći se načelom učinkovitosti i ekonomičnosti parničnog postupka, sud po slobodnoj ocjeni nalazi da je osnovano tužiteljevo potraživanje za štetu nastalu na kacigi, motorističkoj jakni i mobilnom uređaju u ukupnom iznosu od 4.350,00 kuna, no uzevši u obzir zaključak suda u suodgovornosti tužitelja u omjeru od 40% za nastanak štetnog događaja, s ovog osnova pripada mu naknada imovinske štete u iznosu od 2.610,00 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci I. i II. izreke presude.

35. Stoga, sud nalazi da tužitelju na ime naknade imovinske štete na motociklu, te naknade štete za stvari oštećene u štetnom događaju (motoristička jakna, kaciga i mobilni uređaj) pripada naknada u visini od 18.510,00 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

36. Osim naknade štete, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete dospijeva od trenutka nastanka predmetne štete. Međutim, u pravu je tuženik kada navodi da se u konkretnom slučaju radi o naknadi imovinske nenovčane štete te da zatezna kamata ne može teći od dana štetnog događaja. No, neosnovano tuženik smatra da tužitelju pripada zatezna kamata tek od dana presuđenja. To stoga što se u konkretnom slučaju o pravu i o početku tijeka zatezne kamate ima odlučiti primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.- dalje u tekstu. ZOOP) i to odredbe članka 12. stavka 4., kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz odredbe stavka 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz dokumentacije koja prileži spisu (na stranici 14 i 15 spisa) slijedi da je zahtjev za mirno rješenje spora datiran s 20. studenog 2019., dok iz preslike prijemne knjige slijedi da je isti otpremljen 3. prosinca 2019., stoga, sud nalazi da od tog dana, tj. od 3. prosinca 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

38. Tužitelj uspio u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva sa 60%, dok je tuženikov uspjeh u sporu od 40 %, pa je valjalo od postotka tužitelja, tj. od 60% oduzeti postotak tuženika, tj. 40% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 20%.

39. Tužitelju je kao potreban, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 18. rujna 2020., 5. studenog 2020 i 16. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što iznosi 1.250,00 kuna za svako ročište, trošak sastava podneska od 7. rujna 2020., 18. lipnja 2021. i 8. srpnja 2021., u iznosu od 1.000,00 kuna, obzirom da se radi o obrazloženim podnescima kojima se, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, odgovara na navode odgovora na tužbu, te nalaz i mišljenje vještaka, što uz PDV od 25% čini 1.250,00 kuna za svaki podnesak.

40. Tužitelju je kao potreban priznat i trošak u povodu ovog parničnog postupka, a to je trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kuna uz PDV od 25%, odnosno 1.250,00 kuna. Podnošenje odštetnog zahtjeva je radnja uz koju se veže dospijeće naknade štete, dakle i početak tijeka zatezne kamate, zbog čega sud nalazi da tužitelj osnovano potražuje naknadu za navedeni trošak prema Tbr. 28. Tarife.

41. Tužitelju je kao potreban priznat i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife, što uz PDV od 25% čini 625,00 kuna.

42. Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 5. svibnja 2021., obzirom da toga dana nije održano ročište u ovom predmetu.

43. Tužitelju je, stoga, kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.625,00 kuna (uključen PDV), uz koji trošak mu pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.316,00 kuna, što ukupno iznosi 11.941,00 kuna. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku pripada mu 20% navedenog troška, odnosno 2.388,20 kuna.

44. Uz predmetni trošak, tužitelju u cijelosti pripada i trošak obavljenog očevida i vještačenja u visini od 3.156,90 kuna, obzirom da je predmetni trošak bio potreban, budući je tuženik osporio svoju odgovornost na nastanak štetnog događaja, a sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje te činjenice.

45. Slijedom navedenog tužitelju pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 5.545,10 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Virovitici 28. listopada 2021.

Sudac:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. O.d. V. & R. & C.C., V.,

2. Odvjetnica S.T., Z.