Poslovni broj: 11 Pr-532/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice I. V., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici J. M. i I. J.,

odvjetnici u o. d. J. … p.., protiv tuženika zavod

, OIB: …, Z., M. …, radi isplate plaće,

nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. listopada 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 27. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.122,43 kuna bruto za zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od

- 305,95 kuna bruto od 16. veljače 2016., -

274,40 kuna bruto od 16. ožujka 2016., -

307,44 kuna bruto od 16. travnja 2016., -

307,43 kuna bruto od 16. svibnja 2016. -

309,70 kuna bruto od 16. lipnja 2016.

- 307,43 kuna bruto od 16. srpnja 2016.

- 369,35 kuna bruto od 16. kolovoza 2016.

- 369,35 kuna bruto od 16. rujna 2016.

- 369,35 kuna bruto od 16. listopada 2016.

- 369,35 kuna bruto od 16. studenog 2016.

- 362,31 kuna bruto od 16. prosinca 2016.

- 424,08 kuna bruto od 16. siječnja 2017. i

- 329,50 kuna bruto od 16. veljače 2017.do isplate,

i to zateznom kamatom koja teče na navedene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, a po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.437,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 12. veljače 2021. tvrdi da je zaposlenica tuženika, time zaposlenica u javnoj službi, te da joj je tuženik od siječnja 2016. do siječnja 2017. pogrešno obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, te u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna, pa da joj duguje razliku plaće. Pojašnjava da je Vlada RH sa sindikatom javnih službi 23. studenog 2006. sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama po kojem je dogovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini, no da je uslijed recesije 13. svibnja 2009. potpisan Dodatak sporazuma kojom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., time na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za 2009. godinu odgođeno skladno čl. 3. Dodatka sporazuma. Nadalje, tvrdi da je 26. listopada 2011. između Vlade Rh i sindikata javnih službi sklopljena izmjena i dopuna Dodatka sporazuma, a koja je prihvaćena i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., i po kojoj isti traje 5 godina. Obzirom je rok od pet godina istekao 26. siječnja 2017., a po Vjerodostojnom tumačenju Izmjena Dodatka Sporazuma koji su obje strane prihvatile 28. prosinca 2012., smatra da joj pripada pravo na osnovicu od 5.415,37 kuna. Pojašnjava da je spomenutim tumačenjem određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjerene aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno već za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, što je potvrđeno procjenom DZS od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. objavljena prva procjena za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno procjenom DZS od 4. prosinca 2015., pa kako aritmetička sredina navedenih stopa realnog rasta BDP-a iznosi 2 %, da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. 3. Izmjena dodatka sporazuma po kojem se u prvom slijedećem mjesecu vrši povećanje osnovice na način da ista iznosi 5.415,37 kuna. Čl. III. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici da je propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama. Dana 28. kolovoza 2015. da je Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS od 04. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. da je Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS od 04. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2,0% (1,2% + 2,8% dijeljeno sa 2), 04. prosinca 2015. godine da je ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici. Nadalje, ukazuje na obvezu Vlade republike Hrvatske da, sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici, utvrdi tzv. kvocijent, a kako ista navedeno nije učinila, pojašnjava da iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici dostavljao sindikatima javnih službi da proizlazi da mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, a da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. godini iznosi 7.247,50 kn, proizlazi da paritet za 2015. godinu iz čl. IV. st. 1. al. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici iznosi 85,9:100. čime se, sukladno odredbi čl. VII.b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici kojom je ugovoreno da je paritet za 2008. godinu 87,9:100, kvocijent pariteta određuje stavljanjem u odnos pariteta 85,9/100 i 87,9/100 i on da iznosi 97,72 %, iz čega da proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28 % manji od pariteta iz 2008. godine. Kako je pri tome čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, smatra da je od plaće za srpanj 2016. osnovicu trebalo uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28 %/ 2), dok je sukladno čl. IV. st. 3. istih izmjena, plaću za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebalo uvećati za daljnjih 1,14 %. Tužiteljica time smatra da je za obračun plaće u razdoblju od prosinca 2015. do lipnja 2016. trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, od srpnja 2016. do studenog 2016. u iznosu od 5.477,11 kuna, a od osnovica od prosinca 2016. do siječnja 2017. osnovicu od 5.539,55 kuna.

1.2. Slijedom navedenog, zahtjeva razliku plaće za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2017. u ukupnom iznosu od 4.122,43 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačnu razliku plaće od dospijeća do isplate, uz obvezu tuženika da joj nadoknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju u odnosu na istaknuti zahtjev tvrdeći da nije odgovaran za utvrđivanje osnovice za izračun plaće u javnim službama već isključivo za isplatu plaće sukladno ugovoru o radu, te da nema ovlast niti mogućnost određivanja visine osnovice za obračun plaće, a što je uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donesi Vlada Republike Hrvatske.

2.2. Tuženik smatra da Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune nisu sastavni dio kolektivnog ugovora pa da se stoga ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, pa da je on stoga za obračun plaće primijenio jedini mogući važeći dokument – odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. i 30. prosinca 2016., a ovo stoga je osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom.

2.3. Prigovora i zastari potraživanja za prosinac 2015. Predlaže odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Tijekom glavne rasprave pročitan su Izmjene i dopune od 26.10.2011. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražnu odluku od 07.12.2011., sporazum od 23.11.2006. o osnovici za plaće u javnim službama, dodatak od 13.05.2009. Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., treće tromjesečje 2015., odluku Vlade RH od 29.12.2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, obračuni plaća i izračun razlike plaća, te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje.

4. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja joj je isplaćena u odnosu na plaću koja bi joj bila isplaćena po osnovici određenoj odredbom čl. III i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2017.

6. U postupku nije sporno:

- postojanje i trajanje radnog odnosa u utuženom razdoblju, time

- da je tužiteljica u ovom razdoblju radila u javnoj službi kod tuženika, te

- da je za obračun plaće tužiteljice u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. primijenjena osnovica od 5.108,84 kuna, te u siječnju 2017. osnovica od 5.211,02 kuna.

7. Sporna je:

- legitimiranost tuženika,

- osnova za izračun osnovice plaće,

- visina potraživanja te - zastara

potraživanja.

8. U odnosu na legitimiranost tuženika za isplatu plaće, konkretno razlike plaće, ukazuje se da je tuženik je poslodavac tužiteljice, te je upravo on legitimiran za potraživanja po osnovi plaće, obzirom je čl. 7. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14, dalje u tekstu ZR) jasno propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Isplata plaće je time temeljna obveza poslodavca, dok je pitanje financijskih sredstava u isključivoj nadležnosti poslodavca koji kao takav ima obvezu osigurati potrebna sredstva, no isto ne utječe na pravo tužiteljice da bude plaćena za svoj rad. Činjenica da tuženik sredstva za isplatu plaće ostvaruje kao korisnik proračunskih sredstava te da je sam obračun plaće reguliran odlukama tijela vlasti ne pretpostavlja isključenje odgovornosti poslodavca da radnika plati za obavljeni rad sukladno ugovorenoj ili propisanoj plaći. Pri tome se ukazuje da plaću radnika može regulirati ugovor o radu, kolektivni ugovor te zakonski ili podzakonski propis, te da se u svakom slučaju primjenjuje pravo koje je najpovoljnije za radnika, pa ukoliko je poslodavac ugovorio određeno pravo za radnika, isti ga ne može jednostrano izmijeniti, čak i ako je u ime poslodavca isto ugovarala država.

9.1. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje u tekstu: TKU) koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća.

9.2. U istom čl. TKU, time čl. 51. stavak 4., određeno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

10.1. Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine.

10.2. Nadalje, Vlada RH i prethodno navedeni Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

10.3. Potom su Vlada RH te navedeni Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna, dok je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano.

10.4. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu.

11. Iz sadržaja Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane.

12. Iz prethodno navedenog, jasno proizlazi da su u pregovorima koji su prethodili donošenju Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. sudjelovali svi potpisnici osnovnog sporazuma i dodatka istog te da nitko od sudionika nije osporavao donesene odluke niti sastav pregovaračkog odbora, a pogotovo Vlada Republike Hrvatske koja je nastupala u ime poslodavaca, time i tuženika.

13.1. Kao što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Revr-408/12, te Ustavni sudi Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj U-III/3535/12, tumačio, izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.

13.2. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

14.1. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen skladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (¨Narodne novine¨ broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odrede čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

14.2. Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici imaju pravnu narav i pravnu snagu kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) koji propisuje da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) određuje primjenu Dodatka Sporazuma o osnovici te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama identično kao što to određuje i čl. 51. st. 4. TKU/12 pri čemu čl. 10. KUZOU/14 dodatno određuje da Dodatka Sporazuma o osnovici te sve njegove izmjene i dopune predstavljaju sastavni dio tog Ugovora i da su važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim istim dokumentima, sud utvrđuje da Izmjene Dodatka Sporazuma o osnovici predstavljaju valjanu pravnu osnovu potraživanja tužitelja, pri čemu se ukazuje da je, zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sadržanog u čl. 199. st. 1. ZoR, primjena Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici istekla tek 26. siječnja 2017. odnosno protekom tri mjeseca od isteka roka na koji su Izmjene Dodatka Sporazuma o osnovici bile sklopljene (pet godina).

15.1. U odnosu na postojanje uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici (5.415,37 kn), ističe se da je čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici propisano da se uskladba odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III do V tih Izmjena. Cijeneći navedeno u svezi sa sadržajem čl. III Izmjena kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), sud zaključuje da se odgoda uskladbe određena čl. VII st. 1. Izmjena ne odnosi na porast osnovice plaće reguliran čl. III Izmjena, već isključivo na usklađenja regulirana čl. IV i čl. V Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici dok iz sadržaja čl. III Izmjena jasno proizlazi da se ova odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa na dalje odnosno ubuduće. Prema ocjeni ovog suda, namjera Vlade Republike Hrvatske prilikom sklapanja Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici je bila povrat osnovice za plaću u javnim službama na razinu iz 2009. konkretno na iznos od 5.415,37 kn, kako to uostalom proizlazi iz same formulacije odredbi Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana je kroz čl. IV st. 5 Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici i Vjerodostojnim tumačenjem budući je tom odredbom ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. na dalje ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III Izmjena Dopuna Sporazuma o osnovici, a kako to zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1111/2020-2 od 01. prosinca 2020.

15.2. Kako pri tome iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., procjene tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. od 04. rujna 2015., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenog 2015., procjene tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. od 04. prosinca 2015. i procjene tromjesečnog BDP za četvrto tromjesečje 2015. od 04. ožujka 2016. proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. godine na dalje (kroz utuženo razdoblje) nije bilo negativnog rasta BDP-a već da je BDP stalno rastao, što je među strankama i nesporno, i to na način da je u drugom tromjesečju 2015. godine BDP bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine dok je u trećem tromjesečju 2015. godine BDP bio realno veći za 2,0% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a aritmetička sredina te dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2,0% (1,2% + 2,8% dijeljeno sa 2), utvrđeno je da je počevši od 01. prosinca 2015. ispunjen uvjet određen čl. III Izmjena Dopuna Sporazuma o osnovici odnosno da je osnovica za obračun plaće tužitelja počevši od prosinca 2015. do zaključno lipnja 2016. godine utuženo razdoblje iznosila 5.415,37 kuna.

15.3. U odnosu na postojanje uvjeta za primjenu osnovice određene sukladno čl. IV Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici (5.477,11 kuna), uvidom u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. od 04. rujna 2015., priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenog 2015. , procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. od 04. prosinca 2015., procjenu tromjesečnog BDP za četvrto tromjesečje 2015. od 04. ožujka 2016. , priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 20. listopada 2016. i elaborat o izračunu tzv. kvocijenta radi korekcije osnovice za obračun plaće po Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. veljače 2017., utvrđeno je da je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci 2015. godine iznosila 6.225,44 kn kao i da je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. godini iznosila 7.247,50 kn, a stavljanjem u omjer kojih se iznosa plaća (6.225,44 kn/7.247,50 kn) dobiva paritet parametara određenih čl. IV st. 1. Izmjena Dopuna Sporazuma o osnovici od 85,9:100.

15.4. Kada se dobiveni paritet od 85,9:100 stavi u omjer s paritetom parametara određenih čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici za 2008. godinu, a koji paritet sukladno čl. VII.b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici iznosi 87,9:100, zaključuje se da je paritet iz 2015. godine manji za 2,28 % u odnosu na paritet iz 2008. godine.

15.5. S obzirom na označeno smanjenje pariteta utvrđeno točno šest mjeseci (04. lipnja 2016.) nakon objave podatka iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici u odnosu na 2008. godinu, ispunjen je uvjet određen čl. IV st. 2. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici prema kojem dolazi do korekcije osnovice za obračun plaće i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike (od srpnja 2016.) na način da se ista uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, čime se od srpnja 2016. primjenjuje osnovica od 5.415,37 kuna uvećana za 1,14 %.

15.6. Nadalje, čl. IV. stavkom 3. Izmjena dodatka određeno je da nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodno stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50 % utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Temeljem prethodno navedenog, osnovica plaće za razdoblje od prosinca 2016. i siječnja 2017. se uvećava za daljnjih 1,14 %, što znači da ista u ova dva mjeseca osnovica od 5.415,37 kuna uvećava za ukupno 2,28 % (1,14 % u odnosu na prethodno uvećanu osnovicu)

16.1. Obzirom je tuženik osporio obračune razlike plaće koje je tužiteljica izradila sukladno prethodno navedenim osnovicama, a u vezu s obračunima isplaćenih plaća u istom razdoblju, provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji I. S..

16.2. Vještakinja je temeljem obračuna plaće u utuženom razdoblju izradila obračun plaće na način da je za plaće ostvarene od siječnja 2016. do lipnja 2016. primijenila osnovicu od 5.415,37 kuna, za plaće od srpnja 2016. do studenog 2016. isti iznos osnovice uvećan za 1,14 %, te za plaće u prosincu 2016. i siječnju 2017. osnovicu prethodnog razdoblja uvećanu za dodatnih 1,14 %, te utvrdila ukupnu i mjesečnu razliku kako je navedeno u točki I. izreke presude, a kako to identično zahtjeva tužiteljica.

16.3. Navedeni obračun vještakinje je prihvaćen u cijelosti jer sastavljen sukladno nalogu suda te osnovi koja je prethodno obrazložena, dakle uvećanjem pariteta na način propisan čl. IV. st. 2. i 3. Izmjena Dodatka Sporazuma o osnovici u odnosu na 2008. godinu.

17. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, ocjenjuje se da je isti neosnovan jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. veljače 2021., čime je sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku ZOO), prekinut tijek zastare, u vezi s činjenicom da najstarije utuženo potraživanje dospjelo 15. veljače 2016. i to kao plaća za rad u siječnju 2016., pa do pokretanja ovog postupka nije protekao zastarni rok od 5 godina određen čl. 139. ZR/14-a, a u kojem roku radnik može svoje pravo ostvarivati prisilnim putem.

18. Zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče je dosuđena od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, obzirom plaća dospijeva najkasnije 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 84. st. 3. ZR-a, a po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a, s tim da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na pojedinačne bruto razlike plaće umanjenje za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržan u ovim iznosima, obzirom se sukladno čl. 24. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, a sukladno čl. 25. istog zakona, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

19.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 kuna (tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u nastavku OT), sastava obrazloženog podneska od 15.4.2021. i 13.9.2021. u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 7.5.2021. i 21.10.2021. u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9. t. 1. OT-a), te pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 9. toč. 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 687,50 kuna (tbr. 42 OT), pa time ima pravo na naknadu troška zastupanja u ukupnom iznosu od 3.437,50 kuna.

19.2. Uz navedeno, tužiteljica ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 1.000,00 kuna, čime zajedno s troškom zastupanja, ima pravo na nadoknadu ukupnog troška postupka u iznosu od 4.437,50 kuna.

19.3. Tužiteljica nema pravo na nadoknadu troška sastava podneska od 5. svibnja 2021. jer je isti podnesak dostavljen dva dana prije održanog ročišta na kojem je istovjetno izlagala i za koje zastupanje joj je dosuđena nadoknada troška, čime ovaj podnesak nije bio potreban za uspjeh u sporu.

20. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 27. listopada 2021.

Sutkinja

Marija Bušković, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjeraka.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice,

2. Tuženiku