1              Poslovni broj: II Kž-66/2023-6

Poslovni broj: II Kž-66/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. G. i optuženog D. T., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj K-58/2023-16 od 15. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog A. G. i optuženog D. T. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem, pod točkom I izreke u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. G. i optuženog D. T., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. G. i optuženog D. T. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke optuženom A. G. je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje te optuženom D. T. od 7. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. G. po branitelju, odvjetniku Z. B., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor te ga zamijeni mjerama opreza.

2.1. Žalbu protiv navedenog rješenja, u odnosu na produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., podnio je i optuženi D. T. po branitelju odvjetniku T. A., zbog "pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor optuženiku u odnosu na zakonsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Drugostupanjski sud nalazi pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda, kako ona koja se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i ona koja se odnose na postojanje opasnosti od bijega te opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. G. i optuženog D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud nalazi da se mjera istražnog zatvora produljena po navedenim zakonskim osnovama ne može zamijeniti blažim mjerama.

6. U svojoj žalbi optuženi A. G. osporava nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. zbog postojanja opasnosti od bijega, ističući da se optuženiku kao stranom državljaninu može oduzeti putovnica, a i odrediti druge mjere opreza, kojima se može postići svrha istražnog zatvora, te da u tom smislu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenica koje idu u korist optuženiku. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženi A. G. strani državljanin, koji u R. H. ne posjeduje imovinu, niti ima stalno zaposlenje, uz to i po obiteljskoj osnovi izostaju bilo kakve trajnije veze s R. H., a i s državama E. U., što su sve okolnosti koje ukazuju da je opasnost od bijega na strani optuženika predvidiva s visokim stupnjem vjerojatnosti, posebice u trenutku vođenja postupka protiv istog zbog težeg kaznenog djela zbog kojeg se može izreći kazna zatvora duljeg trajanja. S obzirom na utvrđenu opasnost tog intenziteta, ocjena i drugostupanjskog suda da mjera opreza oduzimanja putne isprave, ni druge blaže mjere kako to predlaže optuženi A. G. u žalbi, ne predstavljaju, dostatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega.

7. Nisu u pravu optuženi A. G., ni optuženi D. T. kada tvrde da ne postoje okolnosti koje nalažu daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako ista proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje su optuženi A. G. i optuženi D. T. osnovano sumnjivi. Naime, optuženicama je podignutom optužnicom stavljeno na teret da su nakon verbalnog sukoba s oštećenikom A. S., u zajedničkoj namjeri da oštećenika liše života, optuženi A. G. kuhinjskim nožem oštećeniku zadao devet ubodno-reznih rana po glavi i tijelu za koje vrijeme je optuženi D. T. obujmio tijelo oštećenika kako se ne bi mogao micati dok ga je okrivljeni A. G. ubadao nožem, i to i po glavi i po tijelu, nakon čega su obojica optuženika pobjegla s mjesta počinjenja kaznenog djela te oštećenika ostavili da leži na podu u krvi. Iz navedenog je razvidno da su optuženici ne samo iskazali izrazito visok stupanj kriminalne volje i upornosti usmjerene na oduzimanje života oštećeniku, već i agresivnosti i bešćutnosti. Stoga i prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani obojice optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na visok stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili dovršetka pokušanog kaznenog djela, pa je primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv optuženog A. G. i optuženog D. T. nužna i opravdana te se utvrđena opasnost ne može prevenirati niti jednom drugom blažom mjerom.

8. Optuženik A. G. smatra da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecao da se ubuduće kloni sličnog ponašanja, no ukupnost svih spomenutih okolnosti zbog koji je optuženiku produljen istražni zatvor ne daje osnovu za takav zaključak niti za primjenu neke blaže mjere, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Pogrešna je tvrdnja optuženika D. T. da ne postoje okolnosti koje ukazuju na opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te da se prvostupanjski sud nije smio pozivati na okolnosti počinjenja djela, jer će one tek biti predmet utvrđivanja u ovom kaznenom postupku, a do tada da vrijedi načelo nedužnosti. Međutim, neosnovano se poziva optuženik na načelo nedužnosti, jer je iz pobijanog rješenja razvidno da prvostupanjski sud postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. utemeljio na načinu počinjenja kaznenog djela za koje postoji osnovana sumnja pri čemu utvrđenje postojanja osnovane sumnje ne predstavlja utvrđenje krivnje.

10. Slijedom navedenog, žalbe optuženog A. G. i optuženog D. T. nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.