REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Toplaušić, a po prijedlogu sudske savjetnice Ivane Gambiraža Primorac, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. A. K., odvjetnici u Z., protiv tužene I. B. iz O., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 27. listopada 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku, poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženoj I. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. iznos od 4.287,25 kn (slovima: četiri tisuće dvjesto osamdeset sedam kuna i dvadeset pet lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 414,00 kn od 16. svibnja 2018.,

– na iznos od 414,59 kn od 16. lipnja 2018., –

na iznos od 414,00 kn od 17. srpnja 2018.,

– na iznos od 414,00 kn od 17. kolovoza 2018.,

– na iznos od 306,26 kn od 16. rujna 2018.,

– na iznos od 80,00 kn od 16. listopada 2018.,

– na iznos od 80,00 kn od 16. studenog 2018.,

– na iznos od 2.164,40 kn od 18. prosinca 2018.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku, poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženoj I. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. iznos od 2.752,85 kn

(slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset dvije kune i osamdeset pet lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj I. B. naknaditi tužitelju A. H. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.784,26 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2021. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja A. H. d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mirjana Borić u Osijeku donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 29. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 7.040,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor u kojem navodi kako iznos duga ne prelazi zakonski iznos zbog kojeg se određuje ovrha općenito na imovini koja pripada ovršeniku.

3. Slijedom navedenog, rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-286/2019-3 od 24. svibnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2019. navodi kako je Općinski građanski sud nadležan za postupanje u ovom predmetu. Predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-286/2019-5 od 18. srpnja 2019. sud se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. Tužitelj u podnesku od 10. lipnja 2021. pojašnjava naknadu za prijevremeni raskid ugovora te objašnjava iznose popusta koje je ostvarila tuženica.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 29. siječnja 2019. (list 4 spisa), Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 16- 17, 20-21 spisa), Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 18-19 spisa), Opće uvjete poslovanja V. d.o.o. (list 22-23 spisa), prijepise računa (list 24-38 spisa), specifikaciju poziva (list 39-48 spisa), izvod otvorenih stavaka (list 49 spisa), cjenik usluga (list 50-51 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 52-54 spisa), sudsku praksu (list 55-56, 87-95 spisa) i maloprodajni cjenik uređaja (list 85-86 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge, naknade za uređaje i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

10. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 16-17 spisa) sud je utvrdio da su stranke 14. ožujka 2018. zaključile ugovorni odnos u minimalnom trajanju od 24 mjeseca kojim se tuženica obvezala plaćati mjesečne rate za tarifni model M. čija cijena je ugovorena na iznos od 179,00 kn mjesečno. Istog dana Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu tuženica je preuzela uređaj marke iPhone SE 32GB sivi uz inicijalnu uplatu prilikom preuzimanja u iznosu od 9,00 kn i uz otplatni plan u 24 rate po 80,00 kn. Navedeni ugovori uredno su potpisani od strane tuženice.

11. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 20-21 spisa) sud je utvrdio da su stranke 14. ožujka 2018. zaključile ugovorni odnos u minimalnom trajanju od 24 mjeseca kojim se tuženica obvezala plaćati mjesečne rate za paket H. D. čija cijena je uz popust od 50,00 kn ugovorena na 165,00 kn mjesečno. Navedeni ugovor uredno je potpisan od strane tuženice.

12. Uvidom u prijepise računa za razdoblje od travnja do kolovoza 2018. sud je utvrdio da su tuženici naplaćivane mjesečne naknade za ugovorene usluge H. D. i M.

13. Nadalje je uvidom prijepise računa za razdoblje od travnja do listopada 2018. sud utvrdio da je tuženici obračunata otplata uređaja na rate. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje iznosa od 1.280,00 kn prema računu za studeni 2018. utvrđeno je kako se isto odnosi na preostalih 16 mjesečnih rata od 80,00 kn za kupljeni uređaj koje nisu naplaćene po prethodnim računima. Sud je navedeno potraživanje utvrdio osnovanim obzirom da tuženica ne tvrdi niti dokazuje da je vratila predmetni uređaj.

14. Uvidom u obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 11. listopada 2018. sud je utvrdio da je tuženica obaviještena od strane tužitelja da postoji dug po otvorenim računima u iznosu od 2.042,85 kn što odgovara zbroju utuženih računa dospjelih na naplatu od svibnja do listopada 2018. godine.

15. Uvidom u prijepis računa za studeni 2018. sud je utvrdio da su tuženici naplaćene dvije naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 3.637,25 kn. Sud je utvrdio da naknada u odnosu na uslugu H. D. iznosi 884,40 kn, a koji iznos je dobiven zbrojem popusta na uređaj u iznosu od 632,00 kn i popusta na usluge u iznosu od 252,40 kn. Iznos naknade štete na ime popusta na uslugu sud je utvrdio uvidom u prijepise utuženih računa. Budući da tužitelj tužbenim zahtjevom na ime popusta na usluge potražuje na ime popusta na usluge iznos od 382,80 kn, a koji iznos je manji od onog koji je sud utvrdio uvidom u preslike računa, sud je dosudio tužitelju potraživanje do visine utuženog iznosa. Iznos popusta na uređaj H./O. H. B. sud je utvrdio uvidom u maloprodajni cjenik

uređaja iz kojeg je razvidno da je maloprodajna cijena preuzetog uređaja na dan sklapanja pretplatničkog ugovora iznosila 639,20 kn s uključenim PDV-om. Tužitelj navodi kako je tuženica isti prilikom preuzimanja platila 9,00 kn (7,20 kn bez PDV-a) što tuženica nije osporila stoga se oduzimanjem istog dobije iznos od 632,20 kn koji je iznos čak neznatno viši od potraživanog iznosa. Slijedom navedenog, iznos od 884,40 kn na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora je utvrđen osnovanim ozbirom da tuženica ne dokazuje da bi predmetni uređaj vratila te da ne spori da bi joj usluga bila izvršena.

16. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu ispostave računa na adresu tuženice, koji računi sadrže cijenu ugovorenih usluga, kao i dan dospijeća računa. S obzirom da tuženica tijekom postupka nije dostavila sudu dokaze o uplati duga, vraćanju mobilnog uređaja i podnošenju prigovora tužitelju na visinu računa, to je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, tuženica u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.287,25 kn (umanjeno za naknadu za prijevremeni raskid ugovora sklopljenog za pretplatnički broj 0914121973), a koju je visinu sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu: OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ni sa čim nije osporila.

17. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate na dosuđeni iznos teku na svaki pojedini mjesečni iznos od idućeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO).

18. Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP/14) platni nalog održao na snazi u navedenom dijelu, obzirom da je tužitelj dokazao svoje potraživanje u iznosu od 4.287,25 kn, s pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim i odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

20. Uvidom u prijepis računa za studeni 2018. sud je utvrdio da se iznos od 2.752,85 kn odnosi na pretplatnički broj …, a iznos predstavlja naknadu za prijevremeni raskid ugovora u visini preostalih mjesečnih naknada. Prvenstveno se naglašava da iz spisu priležeće dokumentacije sud nije mogao utvrditi visinu preostalih mjesečnih naknada obzirom da se iste razlikuju od mjeseca do mjeseca te ne odgovaraju ugovorenim iznosima naknada.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužitelj raskinuo ugovor jer tuženica nije podmirila dospjelo dugovanje. Svaka ugovorna strana u dvostrano obveznom ugovoru u slučaju neispunjenja obveze druge ugovorne strane ima pravo na raskid ugovora sukladno odredbi čl. 360. ZOO-a. Međutim, odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je da se raskidom ugovora ugovorne strane oslobađaju svih obveza, osim obveze naknade ugovorne štete. S obzirom da je između stranaka raskinut predmetni ugovor, navedena materijalnopravna odredba mjerodavna je za prosuđivanje posljedica tog raskida. Tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete te se može jedino smatrati da bi njemu zbog neispunjenja obveze tuženika i zbog raskida ugovora prije roka na koji je ugovor zaključen, nastala šteta te da bi slijedom pretrpljene štete imao pravo na njezinu naknadu. Tužitelj kao vjerovnik bio je dužan u ovom sporu dokazati da je zbog neispunjenja obveze doista pretrpio štetu, kao i dokazati visinu pretrpljene štete, te bi tek nakon toga stekao mogućnost ostvarivanja prava na naknadu i to upravo u visini preostalih mjesečnih naknada (kao što je dokazao visinu dosuđene naknade za prijevremeni raskid). Tužitelj tijekom ovog postupka uopće ne konkretizira u čemu se šteta sastoji, niti navodi da li se radi o običnoj šteti ili izmakloj koristi (čl. 346. ZOO). Stoga se navedeno potraživanje tužitelja ukazuje neosnovanim prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a.

22. Nadalje, sud nalazi da odredba čl. 14.2. Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora. Naime, primjena citirane ugovorne odredbe dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženice (pretplatnika) jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to te je iz navedenog razloga predmetna ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda ništetna sukladno odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 – u daljnjem tekstu: ZZP), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor.

23. Sud je mišljenja da je odredba čl. 14.2. Općih uvjeta nepoštena, čime je i ništetna, jer kao odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženica nije imala utjecaja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut, dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženica, biva trajno isključena iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao. Prema tome, raskidom ugovora operator se oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO-a. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kogentnim normama ZOO-a koje reguliraju navedenu materiju.

24. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu ni s odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 96. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 97. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5). Ovdje valja istaknuti da iako pretplatnik prema čl. 6.2.1. Općih uvjeta može podnijeti prigovor na ispostavljene račune, ta odredba Općih uvjeta nema takav apsolutni karakter da se smatra da u sudskom postupku tuženica ne bi mogla osporavati utužene račune.

25. Slijedom navedenog, a s obzirom da nakon raskida ugovora vjerovnik ima pravo jedino na naknadu štete, a tužitelj u ovom postupku ne dokazuje da bi pretrpio štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora te uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta, to sud i po navedenoj osnovi za ukupan iznos od 2.752,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama utvrđuje neosnovanim potraživanje tužitelja.

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP/14, platni nalog je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva ukinut za isplatu iznosa od 2.752,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki II izreke presude.

27. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP). Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 60,9%, dok je u dokazivanju pravne osnove prema slobodnoj ocjeni suda uspio sa 80%, što ukupno iznosi 140,9%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev uspjeh u sporu od 70,5%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 39,1%, a u osporavanju pravne osnove sa 20%, što ukupno iznosi 59,1%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov uspjeh u sporu od 29,6%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 70,5% oduzeti postotak tuženika tj. 29,6%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 40,9%.

29. Tužitelju su primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav prijedloga za ovrhu 75 bodova (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), za sastav podneska od 12. srpnja 2019. 75 bodova (Tbr.8/1 OT) te za zastupanje na ročištima 15. ožujka i 13. rujna 2021. po 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) uvećano za PDV (25%) (Tbr.42 OT) iznosi 3.750,00 kn. Priznat je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11) uvećano za PDV (25%) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 300,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 4.362,50 kn, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 40,9% u iznosu od 1.784,26 te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

30. Nisu osnovani materijalni troškovi javnog bilježnika ni odvjetnika s obzirom da isti nisu dokumentirani niti po osnovi, niti visini. Također, nisu osnovani predvidivi troškovi ovrhe obzirom da je predmet povodom prigovora tuženice upućen u parnicu stoga isti nisu niti nastali. Nije osnovan trošak sastava podneska od 10. lipnja 2021. iz razloga jer je u istom tužitelj iznosio činjenice koje su mu bile poznate i ranije stoga je isto mogao navesti u prethodnom obrazloženom podnesku, sukladno načelu ekonomičnosti postupka. Nije osnovan trošak pristupa ročištu 11. lipnja 2021. jer je isto odgođeno zbog potrebe dostave podneska tužitelja tuženici, obzirom da je podnesak poslan sudu u nedovoljnom roku za dostavu drugoj strani. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu, 27. listopada 2021. godine

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženici

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. dostavi kao u naredbi

3. naplata tužitelju po pun. pristojbe za presudu

4. kal 30 dana

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Ivana Gambiraža Primorac