REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3762/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. u stečaju, OIB ... , Z., kojeg zastupa stečajna upraviteljica N. M. B., protiv tuženice D. G., OIB ... , Z., koju zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženica podnijela protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-252/2021-2 od 1. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2110/2020-71 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 827.137,43 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka a ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.
2. Odluka se temelji, između ostalog, na shvaćanju nižestupanjskih sudova da nije osnovan prigovor zastare potraživanja kojeg je istakla tuženica.
3. Naime, shvaćanje nižestupanjskih sudova sastoji se u zaključku da, u situaciji kad nije bila sporna visina tražbine tužitelja, obećanje tuženice da će naknadno ispuniti obvezu ima učinak prekida zastare.
4. Prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog glasi:
"Mora li priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida biti jasno, određeno i bezuvjetno, dano u tijeku zastarnog roka, te takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, odnosno može li općenita izjava da će dug biti vraćen, a kada se ne vidi odnosno nije određeno koji je dug u pitanju, odnosno kada nije određena njegova visina i osnova, imati za posljedicu prekid tijeka zastare?"
5. Međutim, ovo pitanje polazi od drukčijeg činjeničnog stanja od stanja koje su utvrdili nižestupanjski sudovi jer se shvaćanje nižestupanjskih sudova temelji na zaključku da u konkretnom slučaju priznanju duga jest dano jasno određeno i bezuvjetno te da sam dug i njegova visina nisu bili sporni.
6. Dakle, pitanje nije u suprotnosti sa shvaćanjem nižestupanjskih sudova, niti su drugostupanjski sudovi postupali suprotno shvaćanju koje podrazumijeva tuženica u svom pitanju.
7. Zbog toga o ovom pitanju ne ovisi rješenje u ovom sporu.
8. Drugo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog odnosi se na ovlasti suda i način utvrđivanja odlučnih činjenica, međutim, i to pitanje neosnovano polazi od pretpostavke da su nižestupanjski sudovi činjenično stanje utvrđivali proizvoljno, međutim, ni ta pretpostavka ovog pitanja ne postoji.
9. Dakle, niti o ovom pitanju ne ovisi rješenje u sporu, niti je ovo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.
10. Dakle, ne radi se o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i za osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1 ZPP, pa je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
