REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja S. E., OIB: …. Z., D.T.G. …., kojeg

zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u društvu, K. …., Z., protiv ovršenika M. T. OIB: …. iz D., J. B. …, kojeg zastupa punomoćnik V.

D., odvjetnik u S., I. G. …, radi isplate, nakon održane glavne

i javne glavne rasprave, zaključene dana 20. listopada 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelj i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. M. iz D., pod posl. br. Ovrv-…. od dana 2. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.481,37 kuna (slovima: četiri tisuće osam stotina i jednu kunu i trideset i sedam kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koje teku:

-na iznos od 438,00 kn od 16. ožujka 2020. do isplate, -na iznos od 378,00 kn od 16. travnja 2020. do isplate, -na iznos od 378,00 kn od 16. svibnja 2020. do isplate,

-na iznos od 378,00 kn od 16. lipnja 2020. do isplate,

-na iznos od 2.909,37 kn od 16. srpnja 2020. do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. M. iz D., pod posl. br. Ovrv-… od dana

2. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi iznos 1. 800,00 kn sa zateznima kamatama tekućim od 16. srpnja 2020. do isplate, kao i dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kn, predvidivi trošak u iznosu 837,50 kn, sa zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 530,59 kuna (slovima: pet stotina trideset kuna i pedeset devet lipa), sa zateznim kamatama tekućima od 27. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku N. M. iz D., tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio

je protiv tuženika, prije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga radi isplate iznosa 6.281,37 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

2. Javni bilježnik N. M. iz D. donio je pod posl. brojem Ovrv-

…. od 2. studenog 2020. rješenje o ovrsi kojim je obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50,00 kn i predvidivog troška u iznosu 837,50 kn.

3. Protiv navedenog rješenje o ovrsi kao i odmjerenim troškovima postupka ovršenika je podnio prigovor, sad odgovor na tužbu, u kojem ističe da nikakav ugovorni odnos nije imao s tužiteljem te da izvod iz poslovnih knjiga nije valjan te da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio Ugovor o cesiji od 2. rujna 2020.. Tvrdi a je prije nekoliko godina bio zaključio u govorni odnos za mobilne usluge s T. te je uredno podmirivao račune, ali mu se razbio mobilni uređaj i nije ga više mogao koristiti, pa od tada nije dobivao od t. nikakvu uslugu, a dok ju je dobivao račune je uredno podmirivao.

4. Povodom prigovora ovršenika Općinski sud u Dubrovniku, donio je pod poslovnim brojem Povrv-… od 31. ožujka 2021. rješenje kojim je stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem je upozoren tužitelj da je dužan u roku 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice i dostaviti potrebne isprave i predložiti dokaze, a tuženiku u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze kojima potkrepljuje navedene činjenice. Punomoćnik tužitelja primio je navedeno rješenje 7. travnja 2021.

5. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelj navodi da je od T. H.

(ranije T. ….) sklopio Ugovor o cesiji kojom je preuzeo tražbine između ostalog i tražbinu prema tuženiku, a sve prema specifikaciji. Nadalje, tvrdi da je tuženik dana 12. kolovoza 2019. podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa T. H. (ranije T.) za broj …, te pritom odabrao

tarifu Raspali uz preuzimanje dva mobila uređaja; S. S. D. 128GB P.

B. G. i S. C..V. S.. C. S. B.. Ističe da je do raskida

ugovora došlo je temeljem članka 7.3.3. Općih uvjeta, prema kojima je pretplatnik obavezan jednokratno isplatiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za pristup T. H. (ranije T.) mreži u slučaju da pretplatnik

jednostrano raskine Ugovora unutar obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa, ili ako Ugovor tijekom obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane T. krivnjom pretplatnika. Kako je društvo T. raskinulo ugovor primjenom citiranih odredbi općih uvjeta, naplatu su došli preostali minimalni iznosi mjesečne potrošnje obuhvaćeni obveznim trajanjem ugovora. Pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze proizlazi iz ugovorne obveze, odnosno iz članka 9.3.4. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. H. ( ranije T.), u

kojemu je propisano: „Ako Pretplatnik ne plati ukupno dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana privremenog isključenja SIM kartice ili ograničenja korištenja T.

usluga, T. može trajno isključiti Pretplatnikovu SIM karticu te se Pretplatnički

Ugovor smatra raskinutim u trenutku trajnog isključenja SIM kartice. Nadalje tvrdi da je U dodatku ugovora s podacima o mobilnom uređaju istaknuta je tržišna vrijednost mobilnog uređaja, 6.799,00 kn i 361,00 kn. Tuženik je od ovih iznosa podmirio 799,00 kn i 1,00 kn prilikom sklapanja ugovora, slijedom čega neplaćena vrijednost preuzetih mobilnih uređaja iznosi 4.560,00 kn, a koju se ima otplatiti tijekom 24 mjeseca. Tvrdi da je tuženik uredno otplaćivao vrijednost uređaja kroz mjesečne tarife, zaključno s uplatom 26. veljače 2020. kojom je podmirio račune zaključno sa siječnjem 2020. Iz ovoga proizlazi da je u trenutku raskida ugovora nepodmireno ostalo devetnaest mjeseci, odnosno više od 50% vrijednosti mobilnog uređaja, što iznosi 3.487,43 kn, dok isti, preostali iznos predstavlja naknadu štete na temelju neplaćene vrijednosti uređaja. U prilogu podneska dostavlja Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja od 12.08.2019., Dodatak ugovoru s podacima o mobilnom uređaju, Uvjeti korištenja usluge Osiguranje zaslona, Politika zaštite osobnih podataka, T. S. C.; Opći uvjeti T. H. (ranije T.)

; Računi T. H. (ranije T.) za razdoblje od

01.02.2020. g. do 30.06.2020. g., Cjenik telekomunikacijskih usluga u T.

H. (ranije T.) mreži (str. 26. i 63.), Ugovor o cesiji između tužitelja i T. H. (ranije T.) sa specifikacijom, Izvod

prometa T. H. (ranije T.) po računu za tuženika u

razdoblju od 26.08.2019.g. do 03.09.2020.g., opomenu pred raskid pretplatničkog odnosa od 17.04.2020.g

6. Suprotno navodima tuženika navedene isprave je tužitelj dostavio u roku 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, sukladno odredbi čl. 461 a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP) pa ih je sud dužan uzeti u obzir.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove neplaćenih dospjelih računa izdanih na ime tuženika za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od veljača do lipanj 2020. te zahtjev za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora i preostalih iznosa preuzetog uređaja.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 6), obavijest o prijenosu potraživanja (list 30), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa 128. kolovoza 2019. (list 32-33), preslike računa (list 43-72), cjenik (list 73-135), Ugovor o cesiji (list 136-156), izvod otvorenih stavaka (list 157-158), opomenu (list 159).

8.1. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor o cesiji od 2. rujna 2020. s dodacima (list 136- 156), a iz kojeg proizlazi da je T. navedenog dana predmetnu tražbinu tuženika ustupilo tužitelju. Nadalje, iz obavijesti o prijenosu potraživanja (list 30) vidljivo je da je tuženik obaviješten o prijenosu tražbine i upućen da istu podmiri tužitelju. Međutim, ni činjenica da tuženik nije obaviješten ne utječe na prijenos tražbine tako da nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije.

10. Tuženik u bitnom ne osporava da je s T. (sada T.) bio u

ugovornom odnosu a isto proizlazi iz zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od 18. kolovoza 2019. prema kojem je tuženik s T. ugovorio razdoblje obveznog trajanja ugovora na 24 mjeseca tarifu "raspali" uz preuzimanje mobilnog u ređaja S. S. (čije je cijena 6.799,00 kn, a cijena uređaja uz ugovor 799,00 +24*172,

odnosno 4.999,00 kn.

11. Pregledom utuženi računa sa specifikacijom utvrđeno je da se potraživanje odnosi na veljaču do lipnja 2020. prema mjesečnim pretplatama 438,00 kn za veljaču, 378,00 kn za ožujak, 378,00 kn za travanj, 378,00 za svibanj s tim da iznos računa za lipanj za pružene usluge iznosi 149,23 ( s PDV-om 186,53 kn) te sadrži i naknadu za opciju uređaj 2.181,94 kn ( s PDV-om iznos 2727,42 kn), i naknadu za prijevremeni raskid ugovora 1.440,00 kn ( s PDV-om 1. 800,00 kn).

12. Sukladno općim načelima obveznog prava iz odredaba čl. 9. i 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje ZOO), bio dužan postupati s potrebnom mjerom pažnje i voditi računa o dužnosti ispunjenja svoje obveze, dakle u spornom razdoblju uložiti potrebnu mjeru pažnje i obratiti se tužitelju radi ispunjenja obveze. Prema tome, nesavjesno je ponašanje tuženika jednostrano prestati plaćati ugovorene usluge jer mu se navodno mobitel razbio pa nije ni koristio usluge tužitelja. Imao je mogućnost i pravo raskinuti ugovor, uz opciju plaćanja uređaja s obzirom da ne može tužitelj snositi krivnju jer je tuženik razbio uređaj kojeg mu je tužitelj prodao uz mjesečne rate.

13. Dakle, uvidom u prijepise priloženih računa, izvadak iz poslovnih knjiga te izvod otvorenih stavki utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju po osnovi korištenih usluga, mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa obračunatih sukladno Cjeniku usluga tužitelja, odnosno po osnovi preostalih neplaćenih rata za navedeni preuzeti uređaj, a temeljem sklopljenog ugovora do raskida ugovora 13. lipnja 2020. (prema Opomeni od 17. travnja 2020.), ukupan iznos od 4.481,00 kn. Stoga, nedvojbeno je da su stranke u spornom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu i da je tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje nastalo za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa i to po osnovi mjesečnih naknada i usluga temeljem sklopljenog ugovora do raskida ugovora. Iz opomene od 17. travnja 2020. (list 161) jasno proizlazi da će se ista smatrati obaviješću o raskidu ugovora o pretplatničkom odnosu, u slučaju da dugovanje ne bude podmireno u roku navedenom u opomeni. Kako je nesporno da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja, to se navedena opomena smatra obaviješću o raskidu ugovora kako je u njoj naznačeno.

14. Kako tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to ga je valjalo obvezati na isplatu glavnice u iznosu od 4.481,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate, temeljem odredbi čl. 29. st .1. i 2. ZOO-a, te u tom dijelu održati na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje po računu za lipanj 2020., a po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" u iznosu 1.440,00 kn (s

PDV-om. 1800,00 kn), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim. Naime, sud smatra da je odredba članka 7.3. Općih uvjeta tužitelja ništena sukladno odredbama čl. 96. st. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 dalje u tekstu: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (s obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom čl. 327. st.1. ZOO-a koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

15.1. Tužiteljevo inzistiranje na potraživanju "naknade za prijevremeni raskid" protivno je i odredbi čl. 368. st.1. ZOO-a kojom je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna odredba Općih uvjeta tuženika obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži, i to u obliku jednokratne naknade, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao.

15.2. Stoga bi tužitelj u konkretnom slučaju, kako se radi o jednostranom raskidu od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu. Nije dakle dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika i iscrpno nabrajati odredbe ZOO-a

kojima se uređuje institut naknade štete, potrebno je i dokazati koja je stvarna šteta za tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika, što tužitelj nije učinio.

15.3. Mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanja ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tuženika plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih obveza prema tuženiku, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru. Također, raskid ugovora s uzastopnim obvezama radi neispunjenja nekih, a glede svih budućih obveza je pravo, a ne dužnost tužitelja. Tužitelj je stoga mogao ustrajati na obostranom ispunjenju svih ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju, tužitelj koristeći svoje pravo na raskid ugovora, dakle, na oslobađanje od svojih budućih obveza prema tuženiku,

ali ustrajući usprkos tome na ispunjenju obveza koje je tuženik ugovorom preuzeo, u smislu plaćanja mjesečnih naknada preostalih nakon raskida, a do isteka ugovorenog razdoblja obveznog trajanja ugovora, sadržaj svojeg prava tumači suprotno smislu koji proizlazi iz, prethodno navedenih, mjerodavnih zakonskih odredaba.

15.4 Također, u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja usluge na raskid ugovora.

16. Stoga je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" valjalo odbiti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP- a platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.800,00 kn (1440,00 s PDV-om) sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate (točka II. izreke).

17. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17.1. Sud je tužitelju priznao trošak sukladno s Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: Tarifa) i to trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr 11/1 75 b), podnesak od 21. travnja 2021. (75 b, Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 21. rujna 2021. (75 b, Tbr. 9/1), troška javnobilježničke nagrade u iznosu 250,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 312,50 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12), te susku pristojbu za presudu (150,00 kn), odnosno ukupno 743,75 kn.

17.2. Nadalje, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije utvrdio da je tužitelj uspio u postupku u odnosu na visinu, kao i na osnovu tužbenog zahtjeva sa 71,34 %. Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 28,66%, te je na taj način utvrdio ukupan uspjeh tuženika u parnici sa 71,34,2% pri tome imajući na umu da je s osnovom tužitelj uspio 100 %. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 530,59 kn.

17.3. Sud nije našao osnovanim trošak ovršnog postupka koji se odnosi na predvidivi trošak u iznosu 837,50 jer je spis upućen ovom sudu po prigovoru te stoga isti nisu niti troškove nazvane materijalni troška u iznosu 25,00 kn i trošak dostave u iznosu 37,50 kn jer tužitelj nije dokazao da su mu ovi troškovi nastali.

18. Slijedom navedenog u točki 15. obrazloženja ove odluke o troškovima postupka odlučeno je kao u točki III. izreke presude

U Dubrovniku 27. listopada 2021.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku)

Dostaviti:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.