REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S.S. iz S., OIB:
…, zastupane po punomoćniku D.V., odvjetniku iz
Z., protiv tuženika H.V., Z., , OIB:
…, zastupanog po punomoćniku D.J., odvjetniku iz
Z., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. veljače, u
nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 5. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenih plaća iznos od

5.863,33 € (44.177,27 kune) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća
svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj
stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od

01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu
zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to kako
slijedi:

- na iznos od 655,20 € (4.936,67 kn) počevši od 16.04.2017. do isplate,
- na iznos od 781,21 € (5.886,04 kn) počevši od 16.05.2017. do isplate,
- na iznos od 781,21 € (5.886,04 kn) počevši od 16.06.2017. do isplate,
- na iznos od 1.018,88 € (7.676,81 kn) počevši od 16.07.2017. do isplate,
- na iznos od 1.045,29 € (7.875,79 kn) počevši od 16.08.2017. do isplate,
- na iznos od 1.045,29 € (7.875,79 kn) počevši od 16.09.2017. do isplate,
- na iznos od 536 € (4.040,13 kn) kn počevši od 16.10.2017. do isplate,
sve u roku od 8 dana.

2

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenog regresa (dodatka na
plaću za korištenje godišnjeg odmora) iznos od 132,72 € (1.000,00 kn) sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 01.07.2017. godine do 31.12.2022. godine po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu
utvrđuje banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenog prigodnog dara za
Uskrs iznos od 53,08 € (400,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

01.05.2017. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka
prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine
do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 126,28 €
(951,49 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. godine do

31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna
poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak

2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u
roku od 8 dana.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parnice u iznosu od 1.999,08
eura sa zakonskim zateznim kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od 5. ožujka 2024. do
isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog
radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-734/17 od 30. siječnja 2018., točkom
I. izreke utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1.
u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodno-

3

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

gospodarskom odjelu za slivove južnog J.H.v., s bitnim
sastojcima kao u Ugovoru o radu od 10. svibnja 2016., klasa: 112-03/16-01/26,
urbroj: 374-1-10-16-1, te je naloženo tuženiku da tužiteljici izda potvrdu o
sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, u protivnom će takvu
potvrdu zamijeniti ova presuda. Predmetna presuda potvrđena je presudom
Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-87/2018 od 12. travnja 2018.
te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2061/2018
od 20. svibnja 2020.

2. Tužiteljici je, tri mjeseca prije nego što ju je tuženik nezakonito odjavio s danom
5. ožujka 2017., isplaćena plaća i to: za mjesec prosinac 2016. u iznosu od
9.372,60 kn, za mjesec siječanj 2017. u iznosu od 10.397,36 kn, za mjesec
veljaču 2017. u iznosu od 9.826,67 kn; prosječna plaća iznosi od 9.865,54 kn.
Nakon što je tužiteljica nezakonito odjavljena od strane tuženika, tužiteljica se
prijavila na zavod te je ostvarila pravo na novčanu
naknadu, koja joj je isplaćena u ukupnom iznosu od 18.592,41 kn u razdoblju
za ožujak-rujan 2017. Stoga su plaće koje tužiteljica potražuje ovom tužbom
umanjene za iznose novčanih naknada koje su tužiteljici isplaćene od strane
zavoda. Slijedom svega navedenog tuženik je u
obvezi isplatiti tužiteljici sve neisplaćene plaće od 6. ožujka 2017. do 15. rujna
2017. kada se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca, umanjeno za iznose
novčane naknade koju je tužiteljica primila od zavoda

3. Nadalje, sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo,
tuženik je u obvezi isplatiti radnicima prigodni dar u naravi za Uskrs u visini
neoporezivog iznosa poklon-bona od 400,00 kn i dodatak na plaću za korištenje
godišnjeg odmora (regres) u visini od najmanje 1.000,00 kn neto. Međutim, uz
neisplaćene plaće tuženik tužiteljici nije isplatio niti prigodni dar za Uskrs, niti
dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres).

4. Tužiteljica se u siječnju 2018. zaposlila u H.E.P. p. d.o.o. gdje je
ostvarivala plaću od oko 1.000,00 kn manju nego što je ostvarivala kod tuženika.
Tuženik je dopisom od 2. rujna 2020. tužiteljicu pozvao na povratak na rad,
međutim tužiteljica u tom trenutku više nije željela nastaviti radni odnos kod
tuženika. Sukladno svemu gore navedenom, a temeljem članka 90. Zakona o
radu te odredbama Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo, tužiteljica
potražuje isplatu neisplaćene plaće u dodataka.

5. Tužiteljica je podneskom od 7. veljače 2023. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu,
navodeći da je tromjesečna plaća tužiteljice iznosila 9.865,54 kn, koja sadrži i
stimulaciju, koji dio plaće se osporava iz razloga što se radi o dijelu plaće koji
nije fiksan i njegova isplata ovisi o uspješnosti; prosječna plaća bez stimulacije
iznosi 9.173,42 kn, koji iznos bi predstavljao neisplaćene mjesečne plaće
tužiteljice za utuženi period. Tužiteljici bi pripadalo pravo na ime neisplaćenih
plaća (umanjeno za isplatu H.Z.Z.-a u iznosu od 18.592,41 kn za razdoblje od 6.
ožujka do rujna 2017.) ukupni iznos od 41.045,54 kn. Ne osporava se navod
tužiteljice o pravu na isplatu dodataka s osnove prigodnog dara u naravi i za
korištenje godišnjeg odmora - regres. Tuženik osporava navod da je tužiteljica
kod drugog poslodavca ostvarivala manju plaću nego kod tuženika te se
osporava zahtjev za isplatu iznosa od 951,49 kn na ime razlike plaće.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: prvostupanjsku presudu posl.br. Pr-
734/17 (strana 6-11 spisa), drugostupanjsku presudu ŽS u Bjelovaru posl.br.

4

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

Gž R-87/2018 (strana 12-15 spisa), presudu VSRH posl.br. Rev 2061/2018
(strana 16-19 spisa), obračun plaće (strana 20-23, 28, 67-74,110 spisa),
rješenje H.Z.Z-a (strana 24-27 spisa), dopis tuženika (strana 29 spisa),
provedeno je financijskog vještačenje po C.f.v.
(strana 78-83 spisa), očitovanje vještakinje (strana 96, 115-116, 117-129 spisa),
saslušana je tužiteljica (strna 106 spisa), ugovor o radu (strana 109 spis).

8. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Među strankama je nesporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom
Općinskog radnog suda Zagreb posl.br. Pr-734/17-12 od 30. siječnja 2018.,
potvrđene Presudom Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 2061/2018-2 od 20.
svibnja 2020., utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na
neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši samostalni inženjer od 10. svibnja
2016., da je tuženik dužan tužiteljici izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu
na neodređeno vrijeme, vratiti tužiteljicu na poslove Višeg samostalnog
inženjera ili druge odgovarajuće poslove, da tuženik tužiteljici nije isplatio
naknadu temeljem odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo
prigodnog dara u naravi za Uskrs u iznosu od 400,00 kn i dodatak na plaću za
korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini od najmanje 1.000,00 kn.

10. Među strankama je sporna visina neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka do
rujna 2017. i za veljaču 2018.

11. U svom iskazu saslušana tužiteljica iskazala je da je u razdoblju od 15. rujna
2027. (kriva oznaka godine, treba pisati 2017.) do siječnja 2018. radila u
E., 3-4 mjeseca i da joj je plaća bila veća nego kod tuženika, ali to
ne zna točno.

12. Odredbom čl. 95. st. 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19,
nadalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme
prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti
za koje radnik nije odgovoran. Navedena odredba primjenjuje se u konkretnom
slučaju budući se u ovom predmetu radi isključivo o visini razlike plaće koju bi
tužiteljica primala da joj rad kod tuženika nije prestao 5. ožujka 2017., odnosno
za vremenski period od 6. ožujka do rujna 2017. kada se tužiteljica zaposlila
kod drugog poslodavca.

13. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da tužiteljici ne pripadaju iznosi
stimulacije, čl. 95. st. 5. ZR-a propisano je da ako ovim ili drugim zakonom,
drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu
nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne
plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tijekom postupka tuženik
nije dokazao da bi aktima tuženika bilo određeno da radnik nema pravo na
isplatu plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Slijedom navedenog
osnovano je potraživanje tužiteljice u odnosu na isplaćene plaće u prethodna tri
mjeseca, prije prestanka rada kod tuženika u visini od 9.865,54 kn, koja visina
isplaćene plaće nije sporna tuženiku.

14. Tijekom postupka u odnosu na osporene iznose naknade plaće provedeno je
financijsko vještačenje po C.f.v. Iz nalaza i mišljenja
razvidno je da je isto sačinjeno temeljem dokumentacije u spisu, isplaćenih
naknada od zavoda, isplaćene plaće kod drugog
poslodavca (H.E.P.) za razdoblje od ožujka 2017. do srpnja 2020. (koje razdoblje
prelazi utužena potraživanja tužiteljice).

5

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

15. Povodom prigovora vještakinja se pismeno očitovala podneskom od 27. svibnja
2022. i 16. svibnja 2023., u odnosu na isplaćene plaće tužiteljici kod drugih
poslodavaca.

16. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje jer je isti dan na logičan i
uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi dokumentacije priležeće u
spisu, i to u dijelu koji se odnosi na utuženo razdoblje od ožujka do rujna 2017.
i za veljaču 2018., budući se tužbeni zahtjev ne odnosi na razdoblje iz rujna
2017. te je irelevantno kolika je bila naknada plaće tužiteljice kod drugih
poslodavaca.

17. U odnosu na protivljenje tuženika povlačenju tužbe za iznos od 328,87 kn, isto
sud smatra neosnovanim budući se radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno
nalazu i mišljenju vještaka, a ne povlačenju tužbe temeljem odredbe čl. 193.
ZPP-a.

18. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona
o obveznim odnosima, osim zakonskih zateznih kamata na plaćanje poreza i
prireza budući u trenutku donošenja ove odluke isti nisu dospjeli na naplatu, te
dospijevaju na naplatu tek isplatom utuženog potraživanja, a temeljem Zakona
o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

19. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

20. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice
i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se
sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročišta 20.5.2021.,
13.1.2023., 22.2.2023. i 8.2.2024. svako po 100 bodova, četiri obrazložena
podneska svaki po 100 bodova, ukupno 900 bodova odnosno 1.800,00 eura,
tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura,
ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 1.999,08 eura sa zakonskim
zateznima kamtama.

21. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim
pristojbama oslobođena od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za
naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Sutkinja: Aleksandra Pomykalo, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog
prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja 2. pun. tuženika