REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-9764/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T. V., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika T. V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 7. srpnja 2021., broj: 3. Pp J-219/2019, na sjednici održanoj 27. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika T. V., a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda način da se optužba protiv okrivljenika T. V., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), činjenično opisanog pod točkom 2) izreke, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), odbija.

II.Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika T. V. postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom 2) izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T. V., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Uslijed odluka iz točke I. i III. ove presude, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku T. V. za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod 1) izreke pobijane presude, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna i za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog pod točkom 3), novčana kazna u iznosu od 772,50 (sedamstosedamdesetdvijekuneipedesetlipa), a što je 103 EUR-a što je protuvrijednost od 200 DEM (tečaj HNB od 30. prosinca 2001.), odnosno primjenom članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku T. V., izriče se novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.772,50 (pettisućasedamstosedamdesetdvijekuneipedesetlipa), s time da se okrivljeniku T.

V. temeljem članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 12. svibnja 2018. u 02,45 sati do 12. svibnja 2018. godine u 13,00 sati, kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljenik ima za platiti iznos od 5.472,50 (pettisućačetristosedamdesdvijekuneipedesetlipa), koju je okrivljenik T. V. dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik T. V. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik T. V. proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.072,50 (šesttisućasedamdesetdvijekune -ipedesetlipa), zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekšajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi žalitelj navodi da dana 12. svibnja nije upravljao osobnim automobilom reg. oznake xxxx, već da je u istom bio na mjestu suvozača, dok je predmetnim automobilom upravljao njegov brat D. V., te napominje da su od strane policajaca I. Ć. i M. J. bili zaustavljeni na udaljenosti od 10-tak metara od netom parkiranog automobila te da isti nisu mogli sa sigurnošću utvrditi tko je upravljao predmetnim automobilom tim više što su on i brat slične fizičke konstitucije. Iziritiran ponašanjem policijskog službenika priznao je nedolično ponašanje prema istima. Budući da nije upravljao osobnim automobilom smatra da nije bilo potrebe niti za njegovim alkotestiranjem.

6. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama 1) i 3) izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj iz točke 2) izreke bespredmetna.

8. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17 i 118/18), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkom 2) izreke više ne može voditi, jer je od vremena kad je prema okrivljenju prekršaj počinjen (12. svibnja 2018.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. Prekršajnog zakona nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona.

9. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 2) izreke pobijane presude propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, pa kako je od dana 12. svibnja 2018., kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

10. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom 2) izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

11. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 1) i 3) izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

12. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede djela pod točkom 1) izreke, okrivljenik u žalbi ustrajava u tvrdnji da nije upravljao vozilom i navodi da je vozilom predmetne zgode upravljao njegov brat D. V. Međutim, suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrđeno. Sud prvog stupnja proveo je sve potrebne dokaze, valjano ih ocijenio i dao uvjerljive razloge, koji žalbom uopće nisu osporeni.

13. Tako je ispravno prihvatio vjerodostojnim iskaze svjedoka policijskih službenika I. Č. i M. J., koji su dani jasno, okolnosno i uvjerljivo, a iz kojih proizlazi da su predmetne zgode svjedoci neposrednim opažanjem uočili da je iz predmetnog automobila s mjesta vozača izašao upravo okrivljenik T. V., za kojeg je svjedok I. Č. iskazao da ga dobro poznaje iz ranijih postupanja. Svjedoci su bili kategorični i sigurni u tvrdnji da je upravo okrivljenik osoba koja je kritične zgode upravljala vozilom.

14. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze svjedoka policijskih službenika I. Č. i M. J., jer nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, s time da je prvostupanjski sud još proveo i dokaze suočenjem između okrivljenika i svjedoka M. J., te suočenje između brata okrivljenika D. V. i M. J., prilikom provođenja kojih dokaza je svjedok, policijski službenik M. J. ostao siguran i kategoričan u svojoj tvrdnji da je navedene zgode sa mjesta vozača iz automobila izašao upravo okrivljenik T.

V. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika.

15. Dakle, provedeni dokazi, bez ikakve dvojbe, upućuju da identitet osobe koja je počinila inkriminirane prekršaje pod točkama 1) i 2) nije sporan, a žalbeni navodi kojima se ustrajava u poricanju odgovornosti za prekršaj pod točkom 1), bez valjane su argumentacije, pa ih ovaj sud, s obzirom na prethodno navedeno, smatra neosnovanim.

16. Na temelju detaljno provedenog postupka činjenično stanje nije ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno, te je nesporno da je predmetne zgode okrivljenik koji je upravljao vozilom odbio se podvrgnuti ispitivanju pomoću uređaja marke Dräger, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti, činjenično opisano pod točkom 1) izreke, te da je vrijeđao policijske službenike I. Č. i M. J., a što niti sam okrivljenik ne osporava, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja bića djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 3) izreke.

17. Ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud je svoje saznanje o djelima okrivljenika opisanima pod točkama 1) i 3) izreke zasnovao na temelju detaljno provedenog dokazanog postupka, te je za odluku o krivnji žalitelja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbeni navodi nisu takvi da bi dovodili u sumnju pravilnost izvedenih dokaza, niti da bi oslobađali okrivljenika od odgovornosti za te prekršaje.

18. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena u izreci ove presude za djelo pod točkom 1) i 3) izreke, nije prestroga te je razmjerna prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

19. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, dok je za djelo pod točkom 2) izreke propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te utvrđene novčane kazne okrivljeniku za navedene prekršaje kao blaže vrste kazne za te prekršaje, odnosno izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

20. Stoga ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom pod točkom IV. izreke ove presude, postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se istom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

21. Sukladno članku 183. stavku 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je upozoren da će se, ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u dodijeljenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

22. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

23. Naime, djelo pod točkom 1) izreke predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

24. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

25. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. listopada 2021.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.