REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-1205/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. D., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D. D., podnesenoj po branitelju M. H., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2019., broj: 34. Pp P-491/2019-7, na sjednici održanoj 27. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika D. D. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. D. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. D. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u trajanje koje mjere će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole određeno Naredbom o određivanju mjere opreza PU varaždinske.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik D. D. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona nalazi u činjenici da se presuda ne može ispitati, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. U optužnom prijedlogu (prekršajnom nalogu) navedeno je da je okrivljenik imao 2,24 g/kg alkohola u krvi, a što je utvrđeno alkometrom Dräger. Navodi optužnog prijedloga su proturječni budući pojam koncentracije alkohola u krvi i pojam „iznos miligrama u litri izdahnutog zraka“ nisu istoznačni pojmovi, odnosno koncentracija alkohola u krvi bitno se razlikuje od koncentracije u litri izdahnutog zraka. Dakle, policijski službenici nikako nisu mogli predmetnim uređajem utvrditi koncentraciju alkohola u krvi okrivljenika, obzirom da okrivljeniku nije vađena krv, odnosno nije provedena analiza uzorka krvi okrivljenika. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik nalazi u činjenici da sud nije ispitao policijske službenike koji su zaustavili okrivljenika i provodili alkotestiranje, a sve obzirom na navedenu proturječnost iz optužnog prijedloga. S obzirom da sud nije ispitao policijske službenike isti nije mogao utvrditi da li su se policijski službenici inkriminirane zgode pridržavali i obveznog vremenskog razmaka između zadnje konzumacije alkohola i vremena provođenja alkotestiranja. Pobija i odluku o prekršajnopravnim sankcijama iz razloga što prilikom izricanja kazne sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika, Pa tako nije uzeta u obzir činjenica da je okrivljenik surađivao s policijskim službenicima, da se nije opirao provođenju alkotestiranja, kao i da nije poricao rezultate ispitivanja. Isto tako, nije uzeto u obzir da je okrivljenik zaustavljen i alkotestiran u dvorištu kuće svojih roditelja, kada je već parkirao vozilo i izašao iz njega te se uputio u kuću. Nadalje, prvostupanjski sud da uopće nije uzeo kao olakotnu činjenicu da je okrivljeniku zbog potreba posla obzirom da radi u Humu na Sutli, a trenutno živi kod roditelja u Varaždinu neophodna vozačka dozvola, kao i činjenicu da bi mogao redovito ostvarivati druženja i susrete sa svojom maloljetnom kćeri koja također živi u Humu na Sutli. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da obzirom na iznesene olakotne okolnosti okrivljenik blaže kazni, bez izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije ili podredno da istu ukine i vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je naveo da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te dokumentacije priložene u spisu u koju je prvostupanjski sudac izvršio uvid, nesporno proizlazi da je provedenim alkotestiranjem u organizmu okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 2,24 g/kg, pri čemu posebno valja istaknuti da okrivljenik, a što je konstatirano u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu nije poricao rezultate utvrđene alkotestiranjem, a što navodi i u svojoj žalbi.

10. Naime, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

11. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

11. Prvostupanjski sud je na osnovu obrane okrivljenika te uvida u zapisnik o alkotestiranju, osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.

12. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

13. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

15. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. Ispitujući odluku o kazni, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma, te se ista ne ukazuje prestrogom, a pogotovo imajući u vidu da je okrivljenik kritične ugode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu od 2,24 g/kg.

17. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

18. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve relevantne okolnosti na strani okrivljenika, s time da je u vrijeme izvršenja izrečene zaštitne mjere prvostupanjski sud okrivljeniku uračunao vrijeme u kojem mu je bila oduzeta vozačka dozvola od strane PU varaždinske.

19. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu žalbeni navod okrivljenika da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom zbog potreba posla obzirom da radi u Humu na Sutli, a trenutno živi kod roditelja u Varaždinu, kao i činjenicu da bi mogao redovito ostvarivati druženja i susrete sa svojom maloljetnom kćeri koja također živi u Humu na Sutli, nisu osnovani, jer kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud okrivljenik je ove okolnosti znao prije nego što je počinio prekršaj, a u alkoholizirano stanje se je doveo vlastitom voljom i pristao na posljedice istog.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

21. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

U Zagrebu, 27. listopada 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.