Republika Hrvatska

Poslovni broj 7 Gž Ovr-390/2021-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice J. K., Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica E. Č., odvjetnica u O. d. B. & Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv ovršenika M.-M. B., Z., V. P., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Lj., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv dijela rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1106/2020-8 od 18. ožujka 2021., 27. listopada 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika M.-M. B. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1106/2020-8 od 18. ožujka 2021. pod st. I. t. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 10. i 11. izreke i st. III. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba ovršenika M.-M. B. kao osnovana i ukida navedeno rješenje o ovrsi pod st. I. t. 9. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za nadoknadom troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice J. K. za nadoknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja je pod st. I. izreke na temelju bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2018. po javnom bilježniku V. K. iz Z. pod brojem OV- 7395/2018 određena ovrha na poslovnom udjelu ovršenika u trgovačkom društvu M. d.o.o., radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 100.000,00 kn. Nadalje, određeno je da je pljenidba poslovnog udjela obavljena dostavom predmetnog rješenja o ovrsi trgovačkom društvu M. d.o.o. (st. 1. t. 1. izreke) te da pljenidbom ovrhovoditeljica stječe založno pravo na poslovnom udjelu (st. 1. t. 2. izreke). Zatim je naloženo trgovačkom društvu M. d.o.o. da u knjigu poslovnih udjela upiše da su poslovni udjeli zaplijenjeni istoga dana kad mu je dostavljeno rješenje o ovrsi te da bez odgode obavijesti sud o obavljenom upisu odnosno o razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti (st. 1. t. 3. izreke) i da trgovačko društvo M. d.o.o. nema pravo žalbe protiv rješenja o ovrsi (st. 1. t. 4. izreke). Pod st. I. t. 5. izreke uneseno je upozorenje da se nakon dostave rješenja o ovrsi u odnosnu na zaplijenjene udjele ne smiju u knjizi poslovnih udjela obaviti nikakvi upisi na temelju raspoložbi ovršenika te da je trgovačko društvo dužno bez odgode obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenog poslovnog udjela, a pod st. I. t. 6. izreke upozorenje da trgovačko društvo M. d.o.o. i članovi uprave odgovaraju za štetu koju bi ovrhovoditeljica mogla pretrpjeti zbog što društvo nije postupilo sukladno st. I. t. 3. i 5. rješenja. Također, ovršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenim poslovnim udjelima (st. I. t. 7. izreke) te je upozoren na kaznenopravne posljedice u slučaju da povrijedi zabranu raspolaganja zaplijenjenim poslovnim udjelima (st. I. t. 8. izreke). Konačno, pod st. I. t. 9. izreke naloženo je Trgovačkom sudu u Zagrebu u sudski registar upisati zabilježbu zabrane raspolaganja poslovnim udjelima, dok je pod st. I. t. 10. izreke utvrđeno da žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu ovrhe, a pod st. I. t. 11. izreke je trgovačkom društvu M. d.o.o. zapriječeno novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kn i članovima uprave novčanom kaznom od 15.000,00 kn ako ne postupe sukladno s odredbama čl. 230. st. 2. i 3. OZ. Nadalje, djelomično je odbijen prijedlog ovrhovoditeljice za određivanjem ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika radi naplate zateznih kamata koje teku na glavnicu od 25. svibnja 2020. do isplate (st. II. izreke) te je naloženo ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditeljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.850,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod stavkom I. i III. izreke žali se ovršenik zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 3. i 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) s prijedlogom sudu drugog stupnja da uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

3. Ovrhovoditeljica se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima te predlaže sudu drugog stupnja odbiti žalbu kao neosnovanu uz nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u dijelu pod st. I. t. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 10. i 11. izreke i st. III. izreke, u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ, ovaj sud drugog stupnja nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Naime, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je sukladno odredbi čl. 229. st. 1. i 230. u vezi s čl. 232. OZ odredio ovrhu na temelju ovršne isprave iz čl. 23. t. 7. OZ u vezi s čl. 214. st. 7. OZ – bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2018. po javnom bilježniku V. K. iz Z. pod brojem OV-7395/2018., na poslovnim udjelima ovršenika u trgovačkom društvu M. d.o.o. radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 100.000,00 kn.

7. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 9. OZ ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti i postupku iz koje potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničkih isprava.

7.1. Kako iz sadržaja spisa proizlazi da su stranke 29. lipnja 2017. sklopile Sporazum o diobi bračne stečevine te da je ovršenik kao sredstvo osiguranja svojih obaveza prema ovrhovoditeljici, istoj izdao predmetnu bjanko zadužnicu, to ovršenik žalbenim navodima da je ovrhovoditeljici u ugovorenom roku isplatio, a u jednom dijelu i preplatio tražbinu (na način da joj je isplaćivao plaću u društvu M. d.o.o., plaćao troškove leasinga automobila i goriva, mobilnih pretplata, 50% iznosa dvije školarine za zajedničku kćer i dr.) ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ.

7.2. Dakle, valja ukazati da žalbeni navodi ovršenika sadržajno ne predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 3. i 7. OZ, već žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ zbog kojeg je ovršenik upućen protiv ovrhovoditeljice pokrenuti parnicu zaključkom suda prvog stupnja od 12. srpnja 2021.

8. Nadalje, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. OZ odredio da je pljenidba poslovnog udjela obavljena dostavom predmetnog rješenja o ovrsi trgovačkom društvu M. d.o.o. (st. I. t. 1. izreke) te da pljenidbom ovrhovoditeljica stječe založno pravo na poslovnom udjelu (st. I. t. 1. izreke).

8.1. Također, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je temeljem čl. 230. st. 2. OZ naložio trgovačkom društvu M. d.o.o. da u knjigu poslovnih udjela upiše da su poslovni udjeli zaplijenjeni istoga dana kad mu je dostavljeno rješenje o ovrsi te da bez odgode obavijesti sud o obavljenom upisu odnosno o razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti (st. I. t. 3. izreke). Isto tako, pravilno je pod st. I. t. 4. izreke utvrđeno da M. d.o.o. nema pravo žalbe protiv rješenja o ovrsi.

8.2. Sukladno odredbi čl. 230. st. 3. OZ pobijano rješenje sadrži upozorenje da se nakon dostave rješenja o ovrsi u odnosnu na zaplijenjene udjele ne smiju u knjizi poslovnih udjela obaviti nikakvi upisi na temelju raspoložbi ovršenika, da je trgovačko društvo dužno bez odgode obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenog poslovnog udjela (st. I. t. 5. izreke) te da trgovačko društvo i članovi uprave odgovaraju za štetu koju bi ovrhovoditeljica mogla pretrpjeti zbog toga što ono nije postupilo u skladu sa st. I. t. 3. i 5. izreke pobijanog rješenja (st. I. t. 6. izreke).

8.3. Zatim, sukladno odredbi čl. 230. st. 6. OZ ovršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenim poslovnim udjelima (st. I. t. 7. izreke) i upozoren je na kaznenopravne posljedice povrede navedene zabrane (st. I. t. 8. izreke).

8.4. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 230. st. 5. OZ u vezi s čl. 16. OZ trgovačkom društvu M. d.o.o. zaprijetio novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kn i članovima uprave novčanom kaznom od 15.000,00 kn ako ne postupe sukladno s odredbama čl. 230. st. 2. i 3. OZ (st. I. t. 11. izreke).

8.5. Sukladno odredbi čl. 11. st. 4. OZ žalba protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu rješenja (st. I. t. 10. izreke).

9. Međutim, pogrešno je postupio sud prvog stupnja kada je pod st. I. t. 9. izreke naložio Trgovačkom sudu u Zagrebu u sudski registar upisati zabilježbu zabrane raspolaganja poslovnim udjelima, a ovo stoga što se takva zabilježba ne upisuje u sudski registar. Naime, sudu prvog stupnja valja ukazati da je ovrhovoditeljica pljenidbom poslovnih udjela stekla založno pravo na poslovnim udjelima te da se predmetno založno pravo sukladno čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (NN 121/05, dalje: ZUSJO) upisuje u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima kojeg vodi FINA. Upisom založnog prava na poslovnom udjelu u Upisnik FINE ostvaruje se pravni učinak zabrane otuđenja i opterećenja poslovnog udjela, a ovo stoga što je odredbom čl. 19. ZUSJO propisano da zabrana otuđenja i opterećenja određenog predmeta ovrhe ili osiguranja djeluje prema trećima od trenutka primitka prijedloga za upis kod Službe upisa, osim ako im nije bila priopćena već prije toga na koji drugi način, u skladu s ovim Zakonom.

10. Nadalje, ovršenik u žalbi ničime ne osporava osnovanost niti visinu odmjerenih troškova ovršnog postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 14. st. 4. OZ nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova

11. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi kao u st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. OZ u vezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika valjalo uvažiti kao djelomično osnovanu i ukinuti prvostupanjsko rješenje o ovrsi bez vraćanja na ponovni postupak kao u st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava žalbe je temeljem čl. 166. st. 4. u vezi s čl. 154. st. 3. ZPP te čl. 21. st. 1. OZ odbijen kao neosnovan jer je uspio sa žalbom samo u razmjerno neznatnom dijelu (stavak III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu je odbijen (stavak IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) s obzirom na to da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

14. U ostalom nepobijanom dijelu (pod st. II. izreke), rješenje o ovrsi ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Velikoj Gorici 27. listopada 2021.

Sutkinja

Ankica Jakovina, v.r.