Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj 10 P-181/2020-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB:…, D., kojega zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika 1. Općina K. V., OIB:…, K. V.,kojega zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O., i tuženika 2 R. H., OIB:…, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u O., te umješača na strani tuženika H. d.o.o., OIB:…, O., radi naknade štete u iznosu od 214.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika 1 te zastupnika po zakonu tuženika 2 i umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. listopada 2021.
r i j e š i o j e
Ne dozvoljava se preinaka tužbe na način da se naloži tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 214.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
p r e s u d i o j e
I. Tužbeni zahtjev tužitelja D. d.o.o., OIB:…, D.,da mu tuženik Općina K. V., OIB:…, K. V., H. R. 3 i tuženik R. H., OIB:…, naknade štetu u iznosu od 214.000,00 kn (slovima.dvjestočetrnaesttisućakuna), sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. lipnja 2017. pa do isplate, kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 16.500,00 kn (slovima:šesnaesttisućapetstokuna), odbija se kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju D. d.o.o., OIB:…, D., da tuženiku Općina K. V., OIB:…, K. V., naknadi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn (slovima: dvadesetpettisućakuna) u roku 15 (petnaest) dana.
Poslovni broj 10 P-181/2020-39
III. Nalaže se tužitelju D. d.o.o., OIB:…, D.,da tuženiku R. H., OIB:…, naknadi parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kn (slovima: dvadesetjednatisućadvjestopedesetkuna) u roku 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika Općina K. V. podnio tužbu u kojoj navodi kako je vlasnik nekretnine upisane u k.o. Z. broj zk. ul …, sagrađene na kč.br … u naravi podrum V., površine 93 m2, odnosno da na toj nekretnini ima vinski podrum od zemlje obzidan ciglama izvana i iznutra. Tužitelj je 1. lipnja 2017. pretrpio štetu na vinskom podrumu zbog obilne kiše koja je zbog neadekvatnog odvodnog sustava kanala za oborinske vode, koji se nalazi na nekretnini zk. ul. … k.o. Z. kč. br. … u naravi cesta, u vlasništvu tuženika, prouzročilo vodenu bujicu visini jedan metar. Prodor vode u vinski podrum je nastao uslijed veće količine oborinskih voda koje nije uspio zadržati oborinski kanal koji se vodi kao cesta, te se oborinska voda spustila niz kč. br. … niz nerazvrstanu cestu te preko kč. br. .., kč. br. … i kč. br. …. Zbog prodora vode i mulja tužitelj je pretrpio štetu na objektu i stvarima koje su uništene u iznosu od 214.000,00 kn. Tužitelj smatra kako je tuženik u obvezi izgraditi i održavati potrebnu kanalsku mrežu i odvodnju vode pa da je stoga odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio, odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o višoj sili.
2. Tužitelj je protiv tuženika R. H. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 214.000,00 kn zbog istog štetnog događaja te na istoj nekretnini. Navodi kako je prodor vode u vinski podrum nastao uslijed veće količine oborinskih voda koje nije uspio zadržati oborinski kanala koji se vodi kao put – nekretnina upisana u k.o. Z., broj zk.ul… kč. br. .. u naravi put površine 1106 m2, upisan kao javno dobro, te se oborinska voda spustila niz kč. br. .. niz nerazvrstanu cestu te preko kč. br. .., kč. br. …i kč. br. …. Tužitelj smatra kako je tuženik u obvezi izgraditi i održavati potrebnu kanalsku mrežu i odvodnju vode pa da je stoga odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio, odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o višoj sili.
3. Tuženik Općina K. V. u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je potpuno nemoguće da je do štete na objektu tužitelja došlo baš od oborinske vode koja se slijevala niz konkretno naznačenu cestu, jer je tužiteljev objekt u odnosu na površinu ceste viši za cca jedan metar. Šteta na tužiteljevu objektu je nastala od bujice oborinske vode koja se niz bočnu padinu usjeka (surduka) slijevala smjerom prema cesti, a ne od oborinske vode koja se slijevala niz cestu. Smjer bujice oborinske vode koja je dospjela do objekta tužitelja nema nikakve veze s tehničkom izvedbom odvodnje oborinske vode konkretne ceste koja je izgrađena dosljedno projektu prema građevinskoj dozvoli, te nije bilo propusta u građevinskoj izvedbi te ceste niti u održavanju te ceste. Nadalje navodi kako ne postoji odgovornost tuženika po osnovi nerazvrstane ceste kao
opasne stvari, jer do štetnog događaja nije došlo u vezi konkretne nerazvrstane ceste kao opasne stvari već u vezi potpuno nepredviđene bujice oborinske vode koja je protekla bočnom stranom prema konkretnoj cesti. Bujica se formirala na zemljištu koje nije u vlasništvu tuženika. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.
4. Tuženik R. H. se protivi tužbi i tužbenom zahtjev u u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je tužitelj 12. svibnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spor, te da njegov zahtjev nije prihvaćen. Tuženik osporava materijalnopravnu osnovu zahtjeva zbog razloga koji isključuju odgovornost Republike Hrvatske. Tužitelj nije naveo javnopravno tijelo, kao neposrednog štetnika za čije radnje odgovara R. H., niti je naveo konkretne povrede štetnika ili štetnu radnju pa nije moguće zaključiti o eventualnom postojanju uzročno posljedične veze. ističe kako niti jedna osoba na području Z. osim tužitelja, nije prijavila bilo kakvu štetu od kiše ili prodora vode, što ukazuje kako je riječ o prirodnom događaju koji je bio neočekivan, nepredvidiv i neotklonjiv jedino za tužitelja. Ujedno ističe kako niti jedna zemljišna čestica koja se navodi u tužbi ne predstavlja javnu cestu kojom upravljaju Hrvatske autoceste d.o.o. ili Hrvatske ceste d.o.o. ili Županijska uprava za ceste, tako da je isključena bilo kakva povezanost R. H. s tim zemljišnim česticama. Tužitelj u tužbi i navodi kako je u pitanju nerazvrstana cesta, koje su u vlasništvu i na upravljanju jedinica lokalne samouprave. Smatra kako već činjenice navedene u tužbi dovode u sumnju prihvatljivost i opravdanost tužbenog zahtjeva pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.
5. Umješač na stani tuženika protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se u cijelosti pridružuje navodima i tvrdnja tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Sud je rješenjem poslovni broj P-181/2020-8 od 15. listopada 2020 spojio spise tako da je nastavljen jedinstveni postupak pod poslovnim brojem P-181/2020. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. rujna 2021. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da traži od tuženika da mu solidarno isplate naknadu štete te da sud prihvati ovaj tužbeni zahtjev uz naknadu štete tužitelju. Tuženik Općina K. V. se protivio ovakvoj preinaci tužbenog zahtjeva, kojom tužitelj traži solidarnu isplatu štete. Sud u smislu odredbe članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP) nije dozvolio preinaku tužbe iz razloga što je tužitelj to učinio poslije zaključenja prethodnog postupka, a ničim nije dokazao da takvu preinaku nije mogao učiniti tijekom prethodnog postupka u trenutku spajanja spisa.
7. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, u nalaz vještaka A. M. na stranici 10. do 18. spisa, u procjembeni elaborat broj 70/2016 vještaka S. M. na stranici 19. do 77. spisa, u građevnu dozvolu od 20. kolovoza 2001., u glavni projekt vinska cesta Z. na
stranici 84. do 103. spisa, u očitovanje Uprave u O. od 7. lipnja 2017., u izvadak iz zemljišne knjige na stranici 124. do 129. spisa, u zahtjev za mirno rješenje spora od 8. svibnja 2020., te od 10. lipnja 2020., Elaborat zaštite okoliša na stranici 224. do 296. spisa, u Idejni projekt uređenja baranjske planine sve na stranici 297. do 398. spisa, u požurnice i prijedloge za uređenje na stranici 409. do 428. spisa, nalaz vještaka G. O. od 25. svibnja 2021., u očitovanje vještaka od 20. kolovoza 2021. te od 22. rujna 2021. te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. K., Ž. P. i M. G..
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 214.000,00 kn, koju je pretrpio na objektu, vinskom podrumu i stvarima u tom podrumu, koji se nalazi u Z.,a zbog obilne kiše koja je 1. lipnja 2017. poplavila objekt tužitelja i tako počinila štetu.
10. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik objekta – vinski podrum koji se nalazi na nekretnini upisanoj u k.o. Z. broj zk. ul …, sagrađene na kč.br. …u naravi podrum V., površine 93 m2, odnosno da je na toj nekretnini imao vinski podrum od zemlje obzidan ciglama izvana i iznutra, te da je 1. lipnja 2017. pala obilna kiša i da je objekt tužitelja poplavljen, da tužitelj nije proveo sudsko osiguranje dokaza, već je srušio poplavljeni objekt i sazidao novi vinski podrum.
11. Naprotiv, sporno je kako je do poplavljivanja podruma došlo te postoji li odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio.
12. Svjedok Ž. K. zaposlenica tuženika Općine K. V. iskazuje kako je tijekom 2017., u ljeto je bila proglašena elementarna nepogoda zbog suše, no međutim 1. lipnja 2017. pala je kiša u tom području u količini od 40-60 mm/m2 i poslije toga joj se obratila zastupnica tužitelja da joj isplate štetu jer da joj je oštećen podrum. Zajedno s načelnikom je izašla na lice mjesta i vidjeli su da se u podrumu nalazi mulj i da je jedan zid oštećen, no međutim nisu smatrali da su odgovorni za tu štetu jer da voda nije prodrla u podrum sa površine koje su vlasništvo Općine K. V., te su tražili i očitovanje Konzervatorskog odjela koji su izašli i utvrdili kako je tužitelj sanaciju podruma napravio suprotno pravilima struke i propisima i stoga tužitelju nisu isplatili nikakvu štetu. Odgovora kako se nisu kopali kanali oko groblja već je riječ o cestovnom putu i jarku pokraj puta, te ne može reći vrijeme kada je to kopano, te joj nije poznato da je ranije bilo nekakvih drugih kanala na tom području. Iznad groblja se nalaze oranice, vinogradi, voćnjaci, te joj nije poznato da su se na tom području izvodili neki radovi i da je došlo do promjene vlasništva. Ističe kako joj nije poznato jesu li u međuvremenu iskopani nekakvi kanali jer je to privatno vlasništvo. Navodi kako misli da između ceste i ulaza u vinski podrum ne postoji visinska razlika. Izjavljuje kako je cesta "surduk", tj. prirodni odvod vode, ali da voda u podrum nije ušla kroz vrata vinskog podruma nego s druge strane.
13. Svjedok Ž. P., po zanimanju građevinski inženjer, iskazuje, kako ima vinski podrum u Z. koji se nalazi u Reformatorskom surduku, a radi se o vododerini koju je voda odnošenjem gornjeg sloja zemlje napravila. No međutim, u posljednjih 30 godina događaju su promjene na tom području i voda više ne teče s brda kroz surduk, nego teče stotinu metara južno i dolazi preko polja sa Reformatorskog groblja i slijeva se iza zgrada i podruma i iste oštećuje i ruši. Poznato mu je da je od 2000. pa nadalje srušeno ili teško oštećeno 10-ak takovih objekata i to zaobilaznom vodom. Napravio je 2005. zamolbu koju je uputio jedinici lokalne samouprave i Hrvatskim vodama da se pokuša riješiti takav problem, s prijedlogom da se uz Reformatorsko groblje prokopa kanal i voda usmjeri kroz surduk, no međutim do danas nije ništa učinjeno. Tijekom 2006. područje je proglašeno ekološkim kompleksom i poduzimanje bilo kakvih radnji u tom području može se provesti samo uz prethodnu suglasnost Zavoda za zaštitu kulturne baštine. U lipnju 2017. dogodio se veliki pljusak gdje je u kratkom vremenu palo 50-60 l/m2 i zemlja isto nije mogla upiti i voda se slijevala kroz polja i došla u zaleđe zgrada. Ovakav pljusak se u pravilu događa svakih 10 godina, no međutim u ranijem razdoblju takva voda se slijevala kroz surduk, jer je on i nastao upravo takvim slijevanjem vode, a u posljednje vrijeme se slijeva kroz polja zaobilazno i oštećuje zgrade. I ranije su se događala oštećenja, ali u malom broju i sitnija oštećenja koja su ljudi mogli kontrolirati i popraviti. U tom pljusku i njegov podrum je bio oštećen, ušla je voda pola metra u podrum. Svi su imali vodu u podrumu, no međutim jedino je u podrumu tužitelja došlo do rušenja zidova, pa je za pretpostaviti da je tu došla najveća količina vode. U odnosu na groblje, svjedok iskazuje da se Reformatorsko groblje nalazi na brdu, na putu, i da sva ta voda prelazi preko groblja i polja i dolazi u zaleđe kuća. Groblje je visinski više od gatora (podruma) koji su oštećeni za 15-20 metara. Zamolba koja je upućena lokalnoj upravi i Hrvatskim vodama uz supotpise ostalih oštećenika išla je u smislu da se izgradi kanal ispod Reformatorskog groblja koji će vodu usmjeriti u surduk kako je to i ranije bilo. Što se tiče kanala koji su nakon 2005. napravljeni oko groblja, isti su napravljeni sa svrhom da spriječe dolazak vode i potapanje groblja, ali ne i da usmjere vodu u surduk. Prema izjavama svih stanovnika i vlasnika zemlje postojao je kanal ispred groblja koji je usmjeravao vodu u surduk, ali poslije mirne reintegracije taj kanal više nije postojao. Što se tiče same ceste, ona se nalazi na dovršetku tijeka vode s brda i može primiti tu količinu vode. Tijekom 2018. iskopao je kanal između svoje kuće i sproveo tu zaobilaznu vodu s tog najnižeg dijela do ceste. Poznato mu je da postoje projekti za uređenje voda, no međutim ne zna u kojoj su razini i uočio je kako se gradi veliki kanal u dolini za prihvat vode s brda, jer je prvo potrebno napraviti takav kanal, pa tek onda usmjeriti vodu. Navodi kako se 1992. dogodio veliki pljusak da su stradale 2 kuće, te se to ponovilo 2005., 2006. i 2017.
14. Svjedok M. G., izjavljuje kako u blizini spornog podruma imam svoju nekretninu i te 2017. je počela jaka kiša, pljusak, sa ogromnom količinom vode u kratkom vremenu i takav pljusak se rijetko viđa. Sličan je bio 1990. kada je napravio veliku štetu i kada je voda tekla surdukom koji tada nije bio asfaltiran. On je došao 2017. poslije pljuska da vidi što se događa s nekretninom i ogromna količina vode je tekla asfaltom, šumila je kao da teče Dunav i voda je ušla u podrume zgrada. Napravio je i snimku i vidljivo da je u spornom podrumu bilo gotovo metar vode, dok u ostalim zgradama nije bilo u toj visini. Ističe kako se groblje nalazi na oko 250 m udaljeno od spornih zgrada i da je ranije bilo poprečnih kanala koji bi spriječili i usporili protok vode, te da je nekada polje bilo terasasto, nalazile su se 4 terase koje su ublažavale i usporavale pad vode, no međutim prije 40-ak godina B. je preuzelo ta polja, izravnalo terase i napravili kontinuirani kosi pad prema selu, tako da se voda slijeva prema selu Z. i K. i da je 90-ih i tamo napravljena šteta od vode. Ranije je bilo više kanala na tom području, ne međutim privatni posjednici su sami zatrpavali te kanale iz nekih razloga. Što se tiče zgrada i podruma, neki su podrumi u ravnini s cestom,a neki su viši, međutim, u konkretnom slučaju 2017. voda nije došla iz surduka, s ceste, već zaobilazno s gornje strane.
15. Iz nalaza vještaka građevinske struke, proizlazi da je do štete došlo zbog obilne kiše koja je prerasla u vodenu bujicu te se spustila niz padinu preko nerazvrstane ceste kč.br. … i dalje preko privatnih parcela kč. br. … do vinskog podruma tužitelja na kč. br. …k.o. Z.. Vještak je ujedno utvrdio kako je Glavni projekt i izvedba Vinske ceste Z. u skladu sa zakonskom regulativom te se odvodnja oborinskih voda u normalnim količinama odvija nesmetano. Saslušan na ročištu održanom 28. rujna 2021. vještak je istaknuo kako je u očitovanju već navedeno da izgradnja ceste nije uzrok nastanka bujica i poplava koje su oštetile objekt tužitelja te ujedno ističe, da je projekt ceste dobio uporabnu i građevinsku dozvolu, a prigodom projektiranja ceste projektanti se ne bave bujicama niti oborinskim vodama niti im je to zadatak, jer ceste nisu građevine čiji je zadatak zaštita od bujica i oborinskih voda. Bujica je došla s gornje strane sa zemljišta iznad kuće i prvo je ušla u gator, jer je gator prvi poplavljen, a ne sa ceste koja je niža od objekta i da bi bujica morala biti u visini od 2 m da bi sa ceste mogla poplaviti objekt na takav način.
16. Sud je cijenio iskaze svjedoka kao jasne, logične i istinite te ih je prihvati i utvrdio kako do plavljenja tužiteljeva objekta nije došlo na način kako to u tužbi i tijekom postupka navodi tužitelj. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je do poplave došlo slijevanjem vode preko kč.br. … (u tužbi protiv tuženika R. H. navodi preko čestice kč. br. …) što predstavlja cestu i potom se voda slijevala po kč. br. .. što u naravi čini cestu i na taj način poplavila podrum tužitelja. Čestica kč. br. .. u naravi čini put koji se nalazi između R. groblja i kč. br. .. i kč. br… i spojena je na kč. Br… što u naravi predstavlja put - cestu koja između ostalog prolazi ispred vinskog podruma tužitelja. Svjedoci Ž. P. i M. G. iskazuju kako je do poplave došlo na način da se voda slijevala sa groblja preko ceste i niz padinu po kč.br. .. . te ..., a kako je to i utvrdio vještak te je zaobalnim putem, s dvorišne strane poplavljen podrum, a ne sa ceste (kč. br. …) kako to tvrdi tužitelj, jer da je cesta u odnosu na podrum sa te strana niža za oko jedan metar, odnosno kako izjavljuje vještak bujica bi morala biti visine dva metra da bi s te strane poplavila podrum tužitelja.
17. Nesporno je utvrđeno kako čestice kč. br. .., kč. br. .., kč.br .. i kč. br. .. kao i kč. br .. nisu u vlasništvu tuženika nego da je riječ o drugim vlasnicima kao i da tuženici nisu izvodili nikakve radove i zatrpavali kanale nego je to učinjeno prije više od 40 godina od strane društva B. d.d. i vlasnika predmetnih čestica, te na taj način vodene bujice ne teku više surducima koji sada čine ceste na kč. br. … nego stotinjak metara dalje preko navedenih čestica i zaobalnim putem plave objekte koji se nalaze na kč. br. .., kč. br. .., kč. br. .. i dr.
18. Sud je utvrdio kako tvrdnje tužitelja da je uzrok nastanka bujice radovi koji su izvođeni na cestama, pa time i postojanje odgovornosti tuženika, nisu osnovani. Naime, cesta nije građevina koja bi po svojim svojstvima služila za zaštitu bujičnih voda, kao je to predviđeno odredbama članka 21. i 22. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj:153/09, 130/11,56/13,14/14 i 46/18) odnosno odredbama članka 24. i 24. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj :66/19 i 84/21). U postupku je utvrđeno kako su radovi na cestama izvedeni sukladno zakonskim propisima i građevinskoj dozvoli. Dakle, tužitelj tijekom postupka ničim nije dokazao da postoje propusti, nepravilnosti prilikom izvođenja radova na predmetnim cestama, koji bi bili u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom bujičnih poplava koje su nanijele štetu tužitelju.
19. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenični supstrat tužbe, te cijeneći sve izvedene dokaze sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka. 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,– dalje: ZOO), osobito da je tužitelju radnjama tuženika 1. i 2. nastala šteta u smislu odredbe članka 1046. ZOO. Tužitelj nije niti dokazao da postoji odgovornost tuženika za drugoga koji je počinio štetu odnosno koji je odgovoran za štetu
20. Naime, odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
21. Pri tome treba reći, da je za nastanak obvezno pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, uz postojanje naprijed navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu, uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženika 1. i tuženika 2. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu tuženici. Tuženici se mogu osloboditi odgovornosti za štetu ako, shodno općim propisima obveznog prava nije ispunjena neka od citiranih pretpostavki odgovornosti, ili u okolnostima kada su ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti, ako tuženici dokažu postojanje okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti za štetu. Naime, "odgovornost za drugog" postoji samo ako je izričito propisana i pod uvjetima pod kojima je propisana.
22. U konkretnom slučaju sud je nesporno utvrdio iz iskaza svjedoka i nalaza vještaka, te priležeće dokumentacija kako je do štete, koju je pretrpio tužitelj, došlo djelovanjem bujičnih voda koje su nastale zbog obilne kiše i koje su se formirale na području iznad R. groblja te su preko toga groblja (kč.br..) i preko vinska ceste slijevale se niz padinu po kč.br. .., kč. br. …i kč. br. … i zaobalnim putem ušle u podrum tužitelja, a ne preko ceste koja vodi ispred podruma tužitelja i koja predstavlja prirodni "surkuk" vododerinu. Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da je ranije bilo poprečnih kanala koji bi spriječili i usporili protok vode, te da je nekada polje bilo terasasto, nalazile su se 4 terase koje su ublažavale i usporavale pad vode, no međutim prije 40-ak godina B. je preuzelo ta polja, izravnalo terase i napravili kontinuirani kosi pad prema selu, tako da se voda slijeva prema selu Z. i K.. Dakle voda se slijeva preko privatnih parcela zemljišta i ulazi u podrume s dvorišne strane, a ne sa ceste jer su podrumi u odnosu na nivo ceste viši za oko jedan metar. Voda se slijeva preko privatnih parcela i ne teče kao ranijih godina surdukom odnosno cestom, jer su vlasnici tih privatnih parcela izravnali terase, zatrpali kanale tako da se voda sada ne usmjerava prama surduku nego teče zaobalnim putem preko tih parcela. Tuženici nesporno nisu vlasnici tih zemljišnih parcela niti su vlasnici javnopravna tijela za koje tuženici odgovaraju. Dakle, cesta koju je izgradio tuženik Općina K. V. ni na koji način nije utjecala na nastanak bujičnih poplava niti ih ta cesta usmjerava prema objektima tužitelja, odnosno ne postoji uzročno posljedična veza između rekonstrukcije ceste i nastanka bujičnih voda koje su poplavile podrum tužitelja.
23. Sud je ocjenom izvedenih dokaza, pri tome imajući u vidu činjenični supstrat tužbe kao i pravila o teretu dokazivanja, utvrdio da tužitelj ničim nije dokazao da uopće postoji bilo kakva odgovornost R. H., odnosno nije u tužbi niti tijekom postupka naveo činjenice i dokaze iz kojih bi bilo razvidno da bi R. H. uopće bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Naime, tužitelj ničim nije dokazao odnosno ukazao na odgovornost bilo kojega javnopravnog tijela za čiji rad odgovara Republika Hrvatska. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti odgovornost O. K. V. kao ovlaštenika za upravljanje nerazvrstanom cestom, jer je u postupku utvrđeno kako navedena cesta nije uzročno posljedično povezana s štetnom radnjom i štetom koja je tužitelju nastala, jer da voda u podrum tužitelj nije prodrla sa ceste nego je došla preko zemljišnih čestica drugih vlasnika.
24. S obzirom da odgovornost tuženika Općine K. V. i R. H., u ovom postupku nije ničim utvrđena, to u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika, slijedom čega je valjalo odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
25. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjih dokaznih prijedloga saslušanjem M. V. prokurista tužitelja, jer je iz izvedenih dokaza utvrdio nepostojanje odgovornosti tuženika kao i uzročno posljedične veze između štetnog događaja, štete i rekonstrukcije ceste koja je u vlasništvu tuženika Općina K. V..
26. Visinu štete koju je tužitelj pretrpio sud nije posebno komentirao, u okolnostima kada je utvrdio da tuženici nisu odgovorni za nastalu štetu. Jednako tako sud nije niti komentirao to što je tužitelj porušio objekt bez osiguranja dokaza, te što je porušeni objekt rekonstruiran suprotno naputku Konzervatorskog zavoda, jer smatra kako isto nije bitno i odlučno za rješenje ovoga spora.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi odredbe članka 163. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
28. Tuženiku R. H. priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1Ot), sastav podneska od 13. listopada 2020., od 5. srpnja 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.t.2.Ot) od 4. studenog 2020. u iznosu od 1.250,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 26. studenog 2020., od 19. siječnja 2021., od 15. veljače 2021., od 13. srpnja 2021. i od 28. rujna 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 21.250,00 kn.
29. Tuženiku O. K. V. priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1Ot), sastav podneska od 18. ožujka 2021., u iznosu od 1.250,00 kn, za sastav podneska od 25. lipnja 2021. i od 8. rujna 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.t.2.Ot) od 4. studenog 2020., od 26. studenog 2020. i od 13. srpnja 2021. u iznosu od po 1.250,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 19. siječnja 2021., od 15. veljače 2021.. i od 28. rujna 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 5.000,00 kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 25.000,00 kn.
30. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku, 26. listopada 2021.
S u d a c
mr. sc. Mirjana Baran
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.