Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-156/2021-9

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d., OIB:…,O.,Š. 11, kojega zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u O. društvu O. i partneri u Z., U. grada V. 284, protiv tuženika E. centar d.o.o., O.:…, O., M. 16, kojega zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu R. V., S. B. i M. C., O., K. 23/1, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-361/2021 od 20. travnja 2021. na novčanoj tražbini.

II. Nalaže se tuženiku E. centar d.o.o., OIB:…, O., M. 16, naknaditi tužitelju O.-K. d.d., OIB:…, O., Š. 11, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.189,45 kn (slovima:sedamnaesttisućastoosamdesetdevetkuna i četrdesetpetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 26. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.000,00 kn (slovima:devettisućakuna) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama na taj troška, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-361/202116 od 25. svibnja 2021. upućen kao ovršenik da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog sud u Osijeku poslovni boj Povrv- 392/2011 od 15. prosinca 2011. djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1892/2018 od 22. siječnja 2021. Financijska agencija je povodom primitka rješenja o ovrsi naložila bankama da zaplijene iznos novčanih sredstava s računa tužitelja tako da je na dan 26. svibnja 2021. zapljenjen iznos od ukupno 729.431,73 kn. Navodi kako tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedenih ovršnih isprava iz razloga što je tražbina nastala tijekom 2008.i 2009., a nad tužiteljem je 2. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe uslijed čega je tuženik svoju tražbinu bio ovlašten namiriti samo u okviru postupka predstečajne nagodbe. Ujedno navodi kako tuženik nije u postupku predstečajne nagodbe nad ovdje tužiteljem prijavio tražbinu za koju je pokrenuo ovrhu. Tužitelj je samoinicijativno u postupku predstečajne nagodbe prijavio tražbinu tuženika u iznosu od 165.629,72 kn koja tražbina je i priznata u postupku predstečajne nagodbe i tuženik na to nije podnio žalbu. Predstečajni postupka je okončan donošenjem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-224/14 od 26. veljače 2015. o odobrenju predstečajne nagodbe koje je postalo pravomoćno. Kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i proglasiti ovrhu nedopuštenom uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu odnosno tijekom postupka u bitnome navodi kako je između stranaka, a po tužbi ovdje tuženika pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođen parnični postupka i donesena presuda poslovni broj Povrv-392/2010, te je postupak nakon otvaranja predstečajnog postupka nad ovdje tužiteljem, prekinut, pa je po sklapanju predstečajne nagodbe na prijedlog tuženika kao vjerovnika nastavljen, a tužitelj nije uopće osporavao činjenicu prijave tražbine u predstečajnom postupku. Ujedno ističe kako je tužitelj bio dužan u predstečajnom postupku prijaviti tražbinu u iznosu od 349.574,23 kn, a ne u iznosu od 164.626,72 kn. Ujedno tvrdi kako je prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku, jer da se radi o tražbini koja se morala smatrati utvrđenom, pa je tužitelj kao dužnik u predstečajnom postupku stavio tuženika kao vjerovnika u neravnopravan položaj u odnosu na druge vjerovnike, jer je imao saznanje za tražbinu tuženika kao i sve potrebne podatke. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid uprijedlog za ovrhu na stranici 8. do 10. spisa, u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 28. svibnja 2021., u rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe od 2. rujna 2013., u Ugovor o izvođenju radova od 26. rujna 2008., te privremene situacije i okončane situacije i račune, sve na stranici 60. do 68. spisa, u rješenje o utvrđenim tražbinama od 20. prosinca 2013. na stranici 149 .do 207. spisa, u potvrdu FINE od 31. ožujka 2021., u presliku podneska od 9. kolovoza 2013., te u presudu od 15. prosinca 2011., rješenje od 16. prosinca 2020., te presudu broj Pž-1892/18 od 22. siječnja 2021.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe, te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovitelja.

6. U konkretnom slučaju riječ je o proglašenju nedopuštenom ovrhe te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja. S obzirom da navodi ovršenika upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), to je tužitelj kao ovršenik i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Stoga, o dopuštenosti, odnosno o nedopuštenosti ovrhe može se raspravljati i odlučivati samo u parnici na koju je ovršenik upućen i to samo i razloga zbog koji je upućen u parnicu. Iz zaključka Općinskog sud u Osijeku poslovni broj Ovr-361/2021-16 od 25. svibnja 2021., kojim je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, proizlazi kako je tužitelj upućen u parnicu iz razloga: da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju predmetne ovršne isprave.

8. Sud je nesporno utvrdio:

- da je društvo E. centar d.o.o. protiv tuženika O.-K. d.d. pokrenulo parnični postupak radi naplate svoje tražbine u iznosu od 349.547,23 kn s Osijeku poslovni broj Povrv-392/11,

- da je Trgovački sud u Osijeku donio presudu poslovni broj Povrv-392/2011 od 15. prosinca 2011., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi te naložio tamo tuženiku O.-K. d.d. platiti tužitelju E. centar d.o.o. iznos od 349.574,23 kn s pripadajućim kamatama i troškovima,

- po žalbi tuženika O.-K. d.d. spis je dostavljen sudu drugog stupnja radi odlučivanja,

- nad društvom O.-K. d.d. je rješenjem Nagodbenog vijeća FINE otvoren postupak predsječajne nagodbe 2. rujna 2013., KLASA: UPI/110/07/13-01/4585,

- postupak predstečajne nagodbe se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj Stpn-244/14 u kojem je doneseno rješenje o odbrenju sklopljene predstečajne nagodbe od 26. veljače 2015. koje je postalo pravomoćno,

- društvo E. centar d.o.o. nije prijavilo svoju tražbinu u predstečajnom postupku nad O.-K. d.d. niti je sudjelovalo u tome postupku. Naime, „prijava“ na koju se tuženik poziva (stranica 339. spisa) nije dokaz da je vjerovnik i prijavio tražbinu, jer je naslovljena „Za D.“ i nije na propisanom obrascu. Osim toga, sud je izvršio uvid u spis Stpn-244/14 i svu dokumnetaciju koju je FINA dostavila uz spis i

nije našao niti jedan trag da je društvo E. centar d.o.o. na bilo koji način sudjelovalo u postupku predstečajne nagodbe broj Stpn-244/14,

- tužitelj je kao predstečajni dužnik samoinicijativno prijavio tražbinu tuženika E. centar d.o.o. u postupku predstečajne nagodbe u iznosu od 165.629,72 kn, koja tražbina je uvrštena i priznata u predstečajnom postupku,

- žalbeni sud je podneskom od 13. listopada 2020. poslovni broj Pž-3724/11 vratio spis broj Povrv-392/11 radi utvrđenja koji dio tražbine tužitelja je obuhvaćen rješenjem o odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe poslovni broj Stpn-244/14, te donošenja rješenja o ukidanju presude i povlačenju tužbe za utvrđeni dio tražbine,

- sud je rješenjem poslovni broj Povrv-392/11-35 od 16. prosinca 2020. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-392/11-11- od 15. prosinca 2011 za dio glavnog duga u iznosu od 165.629,72 kn, te ujedno utvrdio kako je za ovaj dio tužba povučena.

- Visoki trgovački sud RH odlučujući po žalbi O.-K. d.d. je svojom presudom broj Pž-1892/2018-6 od 22. siječnja 2021. potvrdio pobijanu presudu broj Povrv-392/11- 11 za iznog glavnice od 183.944,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima,

- na temelju ovih ovršnih isprava (presuda) E. centar d.o.o. je podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Osijeku broj Ovr-361/2021 na novčanoj tražbini po računu ovršenika, te je FINA, postupajući po ovom rješenju s računa O.-K. d.d. ustegnula ukupan iznos od 729.431,73 kn.

9. Cijeneći sve izvedene dokaze, pri tome imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako su tužiteljevi prigovori, osnovani, pa se time i tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

10. Naime, sud je nespornim utvrdio kako tuženik kao vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio nad ovdje tužiteljem niti je sudjelovao u tome postupku, te da je sporna tražbina nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

11. Pravno shvaćanje o utjecaju neprijavljivanja tj. nepravovremenog prijavljivanja potraživanja prema dužniku i nesudjelovanju u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, na pokretanje i nastavljanje parničnih postupaka u pogledu ostvarivanja tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajni nagodbe, Vrhovni sud RH zauzeo u odluci poslovni broj Rev-x 256/2018-3 od 30. svibnja 2018. koje je pravno shvaćanje primjenjivo i na ovaj konkretni slučaj. Naime, Vrhovni sud navodi kako se u smislu odredaba Zakona o financijskom poslovanj i predstečajnoj nagodbi, koji se ima primjeniti u ovom sporu, razvila jedinstvena sudska praksa izražena u nizu odluka revizijskog suda (primjerice u odlukama: poslovni broj: Rev-x -256/2018-3 od 30. svibnja 2018., Rev-145/2019-2 od 20. ožujka 2019., Rev-2168/2019-3 od 15. siječnja 2020., Re-3411/2018-2 od 11. prosinca 2018., Re-940/2019-5 od 14. svibnja 2019. Rev-1445/2018-2 od 12. rujna 2018).

12. Odredbom članka 71. stavak 1. Zakona o finacijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15 – dalje: ZFPPN) propisano je da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Stavkom 3. istog članka propisano je da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine.

13. Odredbom članka 81. stavak 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

14. Nadalje, stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavak 3. tog Zakona.

15. Stavkom 3. istoga članka je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

16. Dakle, pravilnom primjenom odredaba ZFPPN, valja zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe, sve to u smislu članka 81. stavak 3. ZFPPN.

17. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu cilj, svrhu i smisao predstečajnog postupka, te pravno shvaćenje Vrhovnog suda RH u sličnim slučajevima, sud je utvrdio kako je osnovan tužiteljev prigovor da tuženik kao ovrhovoditelj nema pravo na temelju predloženih ovršnih isprava tražiti ovrhu.

18. Sud je, naime, ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini koja je priznata u postupku predstečajne nagodbe, niti je obuhvaćena predstečajnom nagodbom, niti o tražbini koja je osporena u postupku predstečajne nagodbe, slijedom čega je tuženik izgubio procesnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka.

19. Tuženik nije, kao vjerovnik, pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku (tužitelju) i nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, pa protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, tuženik više ne može voditi predmetni parnični postupak, niti tražiti nastavak posutpka, slijedom čega je tužbu pravilnim postupanjem trebalo odbaciti. Po ocjeni ovoga suda, bez obzira što je riječ o presudama, valja utvrditi kako su te presude donesene na temelju općih odredbi obveznog prava, a po stavu ovoga suda odredbe ZFPPN, kao lex specijalis imaju prednosti pred općim odredbama obveznog prava.

20. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i proglasiti ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-361/2021, ne dopuštenom.

21. Navode i tvrdnje tuženika kako je tužitelj bio dužan u predstečajnom postpku prijaviti tuženikovu cjelokupno utuženu tražbinu, a ne samo dio te tražbine, jer je imao saznanja o toj tražbini i sve potrebne podatke, sud je ocijenio neosnovanim. To stoga, što se ne može nametnuti nikakva obveza dužniku da skrbi o pravima vjerovnika. Vjerovnik bi se trebao sam poslužiti pravnim sredstvima koja ima na raspolaganju za ostvarivanje svog potraživanja i pritom pokazati interes i revnost, a ne čekati dužnika da to učini umjesto njega.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18).

23. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.Ot) u u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak sastava podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 16. kolovoza 2021. u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 28. rujna 2021. i 22. listopada 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn i na presudu u iznosu od 2.189,45 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 17.189,45 kn.

24. Tužitelju nisu priznati troškovi koje je zatražio prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od. 729.436,58 kn jer je u postupku utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 183.944,49 kn pa tužitelju i pripadaju troškovi prema ovoj vrijednosti predmeta spora. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 9.000,00 kn, odbio kao neosnovan.

25. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 26. listopada 2021.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.