REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 346/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice L. H. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-914/18-2 od 18. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2040/13-41 od 13. lipnja 2018., na sjednici održanoj 26. listopada 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-914/18-2 od 18. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2040/13-41 od 13. lipnja 2018., a s kojim tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, radi slijedećih pitanja:
- Da li osoba, koja tvrdi da je pretrpjela neimovinsku štetu objavom istovrsnog teksta u nekoliko medija od strane nekoliko nakladnika, ima pravo kumulirati svoje odštetne zahtjeve u zasebnim parnicama protiv raznih nakladnika, kao da je riječ o zasebnim štetnim događajima?
- Da li su sudovi, po prigovoru tuženika, a u situaciji kada isti tužitelj vodi protiv više nakladnika odštetne parnice za naknadu štete radi objave istovrsne informacije, dužni prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete voditi računa o ukupnosti zahtjeva tog tužitelja, te opseg i visinu štete utvrđivati ovisno o zahtjevima podnesenim prema svim nakladnicima?
- Da li za štetu koja je nastala objavom neautorizirane informacije u medijima, pored nakladnika, može odgovarati i osoba za koju se u objavljenom tekstu navodi da je navodni izvor informacije?
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-207/2017 od 20. siječnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1575/2016 od 4.lipnja 2019. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2799/2019 od 10. ožujka 2020.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
4. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, prvo i drugo pitanje tuženice nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je tužitelj tužbu podnio protiv tuženice kao autorice izjave, a ne protiv nakladnika pa odgovor na ovako postavljena pitanja, kojim se preispituje pravo osobe oštećene objavom informacije u medijima da kumulira svoje odštetne zahtjeve podnesene protiv više nakladnika, ne ovisi ishod spora.
6.2. Niti treće postavljeno pitanje tuženice nije važno pitanje za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ono na što tuženica u tako postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li izjava putem koje je prenesena informacija autorizirana ili nije) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
