REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 57/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnice T. Z., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici Ž. F., odvjetnici u Z., protiv tuženika T.D. G. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3590/2018-2 od 10. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-4307/2017 od 19. ožujka 2018., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3590/2018-2 od 10. listopada 2019. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 4307/2017 od 19. ožujka 2018. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. broj Ovrv-15188/17 od 10. studenoga 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 42.776,92 kn te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu 2.237,67 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn sa zateznim kamatama počev od 19. ožujka 2018. do isplate.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je sukladno čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojeg mu je podnošenje revizije dopušteno: "1. Da li je tužitelj aktivno legitimiran na temelju čl. 3. st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13) potraživati od tuženika naknadu u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09)?

2. Da li je tužitelj aktivno legitimiran na temelju Zaključka Grada Zagreba od 22. rujna 2016. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba (Službeni list Grada Zagreba br. 18 od 3. listopada 2016.) potraživati od tuženika u svoje ime i za svoj račun naknadu u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09)?"

3. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije iz čl. 382. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

4. Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda kojima je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 42.776,92 kn s osnova utroška vode, struje i ostalih komunalnih naknada tuženika za prodajni prostor kojeg on koristi na tržnici V. u Z. u razdoblju od rujna 2016. do kolovoza 2017., tuženik pitanjima postavljenim u reviziji problematizira aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku, kako u primjeni odredbe čl. 3. st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu tako i Zaključka Grada Zagreba od 22. rujna 2016. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, a time i njegovo ovlaštenje potraživati od tuženika utužene tražbine na temelju odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu.

5. Argumentaciju za važnost tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu revident nalazi u navodno suprotnom pravnom shvaćanju o tim pitanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev 627/11-2 od 14. prosinca 2011. i Rev 3844/99-2 od 18. ožujka 2003.

6. Prema stanju spisa predmeta te rezultata provedenog postupka utvrđeno je da je Zaključkom o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba od 22. rujna 2016. (dalje: Zaključak Grada Zagreba) Grad Zagreb Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., u svrhu obavljanja djelatnosti dao na upravljanje i održavanje uz ostalo i tržnicu V. na kojoj se nalazi poslovni prostor za kojeg je tuženik evidentiran kao korisnik u spornom razdoblju, premda nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem, te da tuženik za sporno razdoblje nije podmirio račune ispostavljene mu za utrošak vode, struje i druge komunalne usluge u iznosu 42.776,92 kn.

7. Polazeći od prednjih utvrđenja, pravilna je ocjena iz pobijane presude da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika utužene iznose koji se odnose na pružene komunalne usluge tuženiku, kao što su usluga vode, struje itd., kako na temelju odredbe čl. 3. toč. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/09, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13 – dalje: ZKG).

8. Naime prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 8. ZKG komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona su i tržnice na malo.

Prema odredbi stavka 9. tog članka pod tržnicama na malo razumijeva se upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu i vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržišnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.

9. U smislu citiranih odredbi jasno je da je prostor tržnice V. na kojem se nalazi prostor kojeg je nesporno koristio tuženik u spornom razdoblju, potpadao pod odredbe čl. 3. ZKG, a time i upravljanje prostorima i objektima izgrađenim na toj tržnici.

10. Jedan od vidova upravljanja i održavanja prostora i objekata izgrađenih na tržnici jest i onaj pružanja ali i naplaćivanja komunalnih usluga od korisnika, a u koje nesporno spadaju i usluge vode, struje itd.

11. Bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina – tržnica V. u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije formirana i usklađena, a odgovara dijelovima većeg broja zemljišnih čestica upisanih u k.o. G. Z., a kako je to naznačeno u Zaključku Grada Zagreba od 22. rujna 2016., time nije dovedeno u pitanje faktično vlasništvo Grada Zagreba na istoj, čiji sadržaj nesmetano izvršava niz godina, u skladu s čim je i donesen Zaključak Grada Zagreba od 22. rujna 2016. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, a kojim je uz ostalo tužitelju data na upravljanje tržnica V.

12. Upravo stoga tužitelj kako na temelju odredbe čl. 3. st. 9. ZKG tako i Zaključka Grada Zagreba od 22. rujna 2016. je aktivno legitimiran u ovom postupku te je ovlašten potraživati od tuženika naplatu pruženih komunalnih usluga, što je sastavni dio poslova upravljanja tržnicom, a koja mu je namijenjena odredbama Zaključka Grada Zagreba 22. rujna 2016., a u vezi s čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09).

13. Bez utjecaja je na odluku u ovoj pravnoj stvari shvaćanje izraženo u presudi Rev 627/11-2 od 14. prosinca 2011. jer predmet postupka u kojem je donesena ta presuda se nije odnosio na naplatu usluga struje, vode i drugih komunalnih usluga koje pruža tužitelj svojim korisnicima, već se odnosio na pitanje zakupa poslovnog prostora unutar tržnice, a za koju djelatnost je ocijenjeno da ne spada u komunalnu djelatnost u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 11. ZKG (sada toč. 11.).

14. Jednako tako rješenje Rev 3844/99-2 od 18. ožujka 2003. je neodlučno za odluku povodom revizije tuženika jer se tamo kao sporno postavilo pitanje vlasništva predmetne nekretnine, a što je u ovom postupku otklonjeno uz utvrđenje nižestupanjskih sudova da je faktični vlasnik tržnice G. Z.

15. Slijedom navedenog, a kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.