REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1316/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja D. D. ... d.o.o., R. S., Lj., OIB ..., kojeg zastupa direktor M. P., protiv protustranke S. d.d. u stečaju, R. S., Lj., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj L. B. T., a kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u U., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji Republike Hrvatske protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž-5256/12 od 1. prosinca 2015., kojom je odbačena žalba Republike Hrvatske izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Krku br. Z-5774/12 od 18. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e:

Revizija Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini z.č. 1265/6 zk. ul. 3900 k.o. S. A. s imena društvenog vlasništva korisnik D. ... T. Lj. za korist predlagatelja.

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbačena kao nedopuštena žalba Republike Hrvatske protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja.

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja Republika Hrvatska je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1 i st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), u vezi čl. 400. st. 1. i 2., te čl. 385. a ZPP. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijano rješenje preinači.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. No, prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. U st. 2. je bilo izričito propisano da je protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbacivanju revizije je uvijek dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP ili čl. 382. st. 2. ZPP.

Obzirom na navedeno revizija Republike Hrvatske je razmotrena kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Drugostupanjski sud je odbacio žalbu Republike Hrvatske zaključujući da ista nije legitimirana podnijeti žalbu protiv prvostupanjskog zemljišnoknjižnog rješenja. Drugostupanjski sud smatra da procesna legitimacija Republike Hrvatske za podnošenje predmetne žalbe na proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 51/01, 58/06, 16/07, 20/07, 146/08, dalje ZDO), a niti iz odredbe čl. 16. st. 1. al. 2. istog Zakona.

Prema shvaćanju drugostupanjskog suda Republika Hrvatska nije stranka u ovom zemljišnoknjižnom postupku u smislu odredbe čl. 95. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, dalje ZZK), niti takav procesni status Republici Hrvatskoj pripada u smislu čl. 77. st. 2. ZPP.

Naime, prema odredbi čl. 95. st. 1. ZZK strankom u zemljišnoknjižnom postupku smatra se prije svega osoba koja bi upisom u zemljišne knjige promijenila ili izgubila knjižno pravo te je ovlaštena staviti prijedlog za upis. Odredbom čl. 120. st. 1. ZZK propisano je kome je zemljišnoknjižni sud dužan dostaviti rješenje u zemljišnoknjižnom postupku. Tako se rješenje dostavlja predlagatelju ili njegovu punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena uknjižba. To znači da se strankom u zemljišnoknjižnom postupku ima smatrati ne samo predlagatelj i protustranka, već i svaka ona osoba koja na konkretnoj nekretnini na koju se upis odnosi ima pravo koja su upisana ili mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa, ako bi se ta prava prenosila, opterećivala, ograničavala ili ukidala.

9. U konkretnom slučaju Republika Hrvatska nije niti predlagatelj, niti je protustranka. Nekretnina koja je predmet upisa upisana je u zemljišnim knjigama u zk. ul. 3900 k.o. S. A. kao društveno vlasništvo korisnika D. ... T. Lj.

U prijedlogu za upis predlagatelj je naveo da vlasnička pretvorba društvenog poduzeća S. ... S. c. T. o. d.d., kao pravnog sljednika upisanog korisnika D. ... T. Lj. nije provedena, ali da je prednik predlagatelja S. ... d.d. (dalje S.) na osnovu Zakona o prenosu po oblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o premekanju agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo preuzeo cijeli društveni kapital koji se nije privatizirao po Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetja, pri čemu je taj kapital prešao u vlasništvo i upravljanje SRD, te se smatra imovinom pravnih osoba registriranih u Republici Sloveniji.

Osim toga, navodi se da su Republika Hrvatska i Republika Slovenije sklopile Međunarodni ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori br. 15/99), koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000. Odredbe čl. 390. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, dalje ZVDSP) primjenjuju se u odnosu na sva poduzeća i pravne osobe s društvenim kapitalom koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, pa se te odredbe ne mogu odnositi na pravne osobe koje imaju sjedište izvan Republike Hrvatske. Stoga niti iz tih odredbi ne slijedi legitimacija Republike Hrvatske za podnošenje žalbe u ovom predmetu.

10. Revident reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu se sadržajno zapravo ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba zemljišnoknjižnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 95. st. 1. ZZK.

11. Prema shvaćanju revizijskog suda pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda, a koje je u skladu i sa shvaćanjem revizijskog suda u odluci Rev-977/09, da Republika Hrvatska nema legitimaciju za podnošenje žalbe u ovom zemljišnoknjižnom predmetu.

To iz razloga što Republika Hrvatska nije niti predlagatelj, niti je protustranka u ovom predmetu, a niti je osoba čije bi se knjižno pravo promijenilo, opteretilo, ograničilo ili otuđilo.

Jednako tako kako su prava iz društvenog vlasništva upisanog korisnika pretvorena u pravo vlasništva prema zakonima Republike Slovenije, to nema dolazi do primjene niti odredbe čl. 47. st. 1. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ br. 21/96, 71/97, 16/98, 73/00), jer bi Hrvatski fond za privatizaciju stekao pravo na imovini koja nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala domaće pravne osobe, ali ne i pravne osobe koja ima sjedište u Republici Sloveniji.

12. Kako nisu osnovani revizijski navodi, valjalo je reviziju Republike Hrvatske odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.