REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1764/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica G. A., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. p., Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. T., kod tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu i dopuni tužitelja za dopuštenje revizije, te o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3968/2019-2 od 4. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1561/17-41 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog i dopuna prijedloga tužitelja, te prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3968/2019-2 od 4. veljače 2021. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1561/17-41 od 5. travnja 2019. u točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. izreke, dok je u dijelu točke VIII. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, djelomično potvrđena presuda suda prvog stupnja, a djelomično prihvaćena tuženikova žalba i preinačena presuda suda prvog stupnja, na način da je suđen preostali zatraženi iznos troškova parničnog postupka tuženiku.
2. Tužitelj je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja koje (kako navodi) smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Postoji li protupravnost u postupanju tuženika i može li uzrokovati štetu tužitelju ako mu tuženik kao dužnik protivno ugovornim odredbama umjesto jednog duga uplati nepripadajući iznos na ime drugog nepostojećeg duga, postupajući time svjesno na štetu tužitelja?
2. Postoji li protupravnost u postupanju dužnika/cesusa u slučaju prijevremenog plaćanja duga vjerovniku/cedentu ukoliko je dužnik/cesus u trenutku plaćanja znao za sklapanje ugovora o cesiji i sudjelovao u pregovorima koji su prethodili sklapanju ugovoru o ustupu tražbine, postupajući time svjesno na štetu cesionara/tužitelja?“
2.1. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje suda drugog stupnja u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetoga u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1965/01-2 od 31. listopada 2002., broj Rev-2207/88 od 2. ožujka 1989., te odlukama i sentencama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2323/20-2 od 13. studenoga 2020. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1528/17-2 od 17. svibnja 2018.
3. Isto tako i tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude suda drugog stupnja, zbog sljedećih pitanja:
„1. Ako je predmet cesija tražbina iz ugovora o građenju, postoji li ustupljena tražbina nakon raskida ugovora budući da je odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano da se stranke raskidom ugovora oslobađaju svojih obveza?
Može li primatelj (cesionar) nakon raskida ugovora o građenju naplatiti ustupljenu tražbinu iz ugovora o građenju, s obzirom da je odredbom čl. 368. st.1. ZOO-a propisano da se stranke raskidom ugovora oslobađaju svojih obveza?
Odnose li se odredbe ugovora o građenju kojim su izvođač (ustupitelj ili cedent) i investitor (dužnik ili cesus) ugovorili pravne posljedice nakon raskida ugovora, i na primatelja (cesionara) s obzirom da je ugovor o ustupanju (cesija) sukladno naslovima Glave VI., Odjeljka 1. i Odsjeka 1. ZOO-a institut obveznog prava kojim dolazi do promjene subjekta obvezanog odnosa odnosno vjerovnika?
2. Je li sud vezan za rješenje kojim je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva?
3. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, a u vezi s čl. 365. ZPP-a i/ili bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi s čl. 7. st. 3. ZPP-a i čl. 294. ZPP-a i/ili čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada je žalbu tuženika odbio na temelju različite činjenične i pravne osnove spora od one na temelju koje je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja?
4. Ako su (kod ugovora o građenju) ugovorne strane odredile da, nakon raskida ugovora, izvođaču pripada iznos koji preostane nakon naknade svih gubitaka, šteta ili troškova naručitelja, a potraživanje izvođača je istodobno predmet cesije – da li u tom slučaju na cesionara prelazi potraživanje koje je bilo prije naknade gubitaka, šteta ili troškova naručitelja ili koje je bilo nakon naknade gubitaka, šteta ili troškova naručitelja (primjena članka 15.4. Općih uvjeta FIDIC)?“
3.1. Tuženik kao razloge važnosti u odnosu na prvo pitanje, navodi odluke revizijskog suda broj Rev-650/06 od 21. veljače 2007., broj Rev-1467/96 od 6. prosinca 2000., broj Rev-846/15 od 7. studenoga 2018., broj Rev-1296/09 od 23. ožujka 2011., u odnosu na drugo i treće pitanje, odluke broj Rev x-1134/13 od 3. ožujka 2015., broj Rev-93/94 od 16. svibnja 1995. i u odnosu na četvrto pitanje odluku broj Revt-320/18 od 10. srpnja 2019.
4. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, tužitelj osporava u cijelosti podneseni prijedlog i predlaže ga odbaciti. Potražuje troškove odgovora na prijedlog.
4.1. Odgovor na prijedlog tužitelja, podnosi i tuženik, te predlaže isti odbaciti.
5. Prijedlog i dopuna prijedloga tužitelja, kao i prijedlog tuženika nisu dopušteni.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu tužitelja (koja ponavlja u dopuni prijedloga) i tuženika nisu važna u smislu odredbe članka 385.a ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U odnosu na postavljena pitanja tužitelja ne može se dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa se njima ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti.
8. Naime, pitanja tužitelja, prema svome sadržaju i onome kako se obrazlažu, u suštini su usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi (ili preocjenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno.
9. U odnosu na postavljena pitanja tuženika, valja reći da se postavljena pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se njima s pozicije okolnosti predmetnog slučaja propituje pravilnost primijenjenog materijalnog prava i/ili postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u konkretnoj odluci.
10. S tim u svezi je navesti da svaka (eventualna) pogrešna primjena materijalnog ili postupravnog prava sama po sebi ne treba nužno izazvati potrebu intervencije revizijskog suda u smislu članka 385.a ZPP, jer razlozi za intervenciju u revizijskom postupku su mnogo „uži“ od onih u žalbenom postupku.
11. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, valja reći da odluke na koje su se predlagatelji pozvali ne dovode u pitanje osnovanost utvrđenja sudova nižeg stupnja u ovom postupku, jer se u navedenim odlukama ne radi o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom. Naime, odluke na koje su se predlagatelji pozvali odnose se na općenita utvrđenja oko ustupa i raskida ugovora, te nisu primjenjive na predmetni postupak.
12. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
13. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 26. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
