REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 942/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz K. S., OIB ..., zastupane po punomoćnici S. L., diplomiranoj pravnici, predstavnici Sindikata iz Z., protiv tuženika H. – H. p. d.d. iz Z., OIB ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-604/20-2 od 27. svibnja 2020 kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3316/19-30 od 30. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici broj ... od 14. ožujka 2014., koju je donio tuženik H. - H. p. d.d., Z., OIB: ... nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao (toč. I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove radnog mjesta "operater II" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice (toč.II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

7. Suprotno revizijskim navodima tuženika u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

8. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnosti zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke nižestupanjskih sudova dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

10. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe Zakona o radu glede postojanja opravdanog razloga za otkaz i primjene kriterija kod odluke o tome kojem će radniku otkazati ugovor.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 14. ožujka 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad.

12. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 5. studenoga 2009.,

- da je radila na radnom mjestu operater II, divizija mreža na području ... županije - da je tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu 14. ožujka 2014. otkazan ugovor o radu jer tuženik nije tužiteljici mogao osigurati obavljanje drugih poslova niti uz dodatno obrazovanje ili rad s nepotpunim radnim vremenom,

- da je uvidom u tablicu viška radnika tužiteljica po zakonskim kriterijima dobila 18,5 bodova, po dodatnim 2 boda, što je znatno manje bodova od ostalih usporednih radnika - operatera II koji su zadržani na radu,

- da Radničko vijeće smatra da tuženik postupak savjetovanja oko utvrđivanja viška radnika i donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika nije proveo sukladno odredbi čl. 120 ZR niti je tuženik sukladno odredbi čl. 149. ZR radničkom vijeću dostavio potpune podatke nužne za donošenje odluke utvrđivanja viška radnika,

- da je tuženik propustio radničkom vijeću dostaviti i pojasniti kriterije kvalitete, stručnosti i učinkovitosti u ocjenjivanju radnika a koji je uzeo kao primaran i koji nosi znatno veći broj bodova od zakonskih kriterija.

13. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i zaključio da je odluka o otkazu nedopuštena jer tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem i dao pojašnjenje na koji je način bodovao dodatne kriterije za svakog pojedinog radnika, odnosno tuženik nije radničkom vijeću dostavio ocjene za svakog pojedinog radnika temeljem kojih bi se mogao jasno i nedvojbeno utvrditi i provjeriti koliki broj bodova pripada svakom pojedinom radniku po dodatnim kriterijima. S obzirom na navedeno, a i činjenicu da se ni u postupku zbrinjavanja viška radnika nije savjetovao sa radničkim vijećem tuženik nije ispunio svoje obveze temeljem čl. 149. ZR.

14. Dakle, kako tuženik nije postupio sukladno čl. 149. ZR-a odnosno da savjetovanje nije provedeno sukladno odredbama čl. 149. ZR-a, a radi kojih je tužiteljica došla u nepovoljniji položaj od radnika koji ostaje na radu, po shvaćanju nižestupanjskih sudova Odluka o otkazu je nedopuštena.

15. Imajući na umu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

16. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

17. Tuženik je revizijom osporio pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava te je iznio razloge zbog kojih drži da je imao opravdani poslovno uvjetovani razlog za otkaz ugovora o radu, da je prije odluke o otkazu provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, te da je kod odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice primijenio kriterije propisane zakonom i općim aktima tuženika.

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. U rješenju spora valja poći od toga da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

20. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s odredbama Zakona o radu.

21. Tuženik je u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 149. ZR, jer se nije na zakonom propisan način savjetovao sa radničkim vijećem.

22. Pravilno je stoga pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude, a prema kojemu poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 149. ZR, te bodovanje dodatnih kriterija za usporedne radnike s tužiteljicom nije provedeno sukladno čl. 107. st. 3. ZR pa se stoga nisu ostvarili opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR.

23. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.