REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1530/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Z., OIB …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & P. iz Z., protiv tuženika O. i. v. d.o.o., Z., OIB …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici I., O., V., K., Š., odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž R- 102/2019-2 od 7. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, br. Pr-623/17-37 od 13. srpnja 2017., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos nije prestao. Odbijen je i zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku vraćanje na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao do otkaza ugovora o radu, odnosno druge odgovarajuće poslove, kao i zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak. (točka I.1.,2. i 3. izreke). Istovremeno je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelja zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije dopuštena te je predlaže odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

4. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je;

- da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom od 5. lipnja 2015., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je prije toga tuženik tužitelju redovitim otkazom od 25. kolovoza 2014. otkazao ugovor o radu uz otkazni rok od 6 mjeseci i 2 tjedna, s oslobođenjem obveze rada za vrijeme otkaznog roka,

- da je otkazni rok počeo teći 27. kolovoza 2014., te da je tužitelj u određenom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad i da je koristio godišnji odmor od 22. prosinca 2014. do 22. siječnja 2015.,

- da je u vrijeme redovitog otkaza ugovora o radu kod tuženika na snazi bio Pravilnik o radu od 20. rujna 2013. koji je u čl.79. propisao da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a da je novi Pravilnik o radu koji je stupio na snagu 1. ožujka 2015. (tužitelj je bio na bolovanju od 17. veljače 2015. do 6. ožujka 2015.) propisao da bolovanje ne dovodi do prekida tijeka otkaznog roka kad je radnik oslobođen obveze rada (kao što je tužitelj bio oslobođen).

6. Na temelju takvog utvrđenja, sudovi zaključuju da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Također zaključuju da se na otkazni rok primjenjuje Pravilnik o radu od 20. rujna 2013. pa da stoga otkazni rok nije tekao do 6. ožujka 2015., slijedom čega je ugovor otkazan za vrijeme otkaznog roka.

7. Tužitelj osporava da bi se u vrijeme izvanrednog otkaza ugovora o radu nalazio u radnom odnosu kod tuženika zato što mu je već bio istekao otkazni rok i da stoga odluka nije zakonita. To obrazlaže na način da je 1. ožujka 2015. stupio na snagu Pravilnik o radu prema kojem bolovanje ne dovodi do prekida tijeka otkaznog roka kad je radnik oslobođen obveze rada, kao što je tužitelj bio oslobođen, pa da stoga razdoblje od 1. ožujka 2015. do 6. ožujka 2015. ulazi u otkazni rok. Navodi da Pravilnik od 1. ožujka 2015. u prelaznim i završnim odredbama propisuje da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju vrijediti odredbe Pravilnika o radu od 20. rujna 2013. Stoga da se od 1. ožujka 2015. primjenjuju odredbe novog Pravilnika prema kojima otkazni rok teče za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 6. ožujka 2015.

8. Navedeni prigovor tužitelja nije osnovan. Naime, za vrijeme početka trajanja otkaznog roka (25. kolovoza 2014.) kao i za vrijeme trajanja zadnjeg bolovanja koje je započelo 17. veljače 2015., na snazi je bio Pravilnik o radu od 20. rujna 2013., te se na tužitelja primjenjuju odredbe tog Pravilnika budući da je svoje pravo na otkazni rok počeo koristiti u vrijeme i po pravilima tog Pravilnika. To je sukladno i analogno odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) kojom je propisano da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu tog zakona, dovršiti po odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) kao i činjenici da je riječ ne samo o stečenom pravu tužitelja nego i o povoljnijem pravu za tužitelja jer mu omogućuje dužni otkazni rok.

9. Tužitelj navodi da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu jer se verbalni incident dogodio izvan radnog procesa (za vrijeme pauze), nije doveo do poremećaja u radu i da nije bio takvog intenziteta koji bi opravdao izvanredno otkazivanje. Navedeni prigovori nisu osnovani jer je ispravan zaključak nižestupanjskih sudova da postupak tužitelja koji je za vrijeme otkaznog roka došao u prostorije tuženika i vrijeđao pred drugim radnicima svog nadređenog predstavlja opravdan razlog u smislu čl. 116. st. 1. ZR. Sama činjenica da se to dogodilo za vrijeme pauze a ne radnog procesa, ne znači da to ne predstavlja opravdan razlog za otkaz, to tim više što je do incidenta došlo u prostorijama tuženika i pred drugim radnicima.

10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovana.

11. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.