REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 145/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. d.o.o. (ranije A. d.o.o.) Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. A. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ć. Ć. J. & B., j.t.d. Z., radi zaštite od diskriminacije i naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-931/2018-3 od 20. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-716/2016-93 od 17. travnja 2018., u sjednici vijeća dana održanoj 26. listopada 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se:

- presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-931/2018-3 od 20. svibnja 2020. u točkama I., II. izreke,

- presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-716/2016-93 od 17. travnja 2018. u dijelu toč. I kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice i u toč. II. izreke,

- drugostupanjska i prvostupanjska odluka o parničnim troškovima,

i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-716/2016-93 od 17. travnja 2018. sudio je:

„I/ Utvrđuje se da je tuženik i predsjednik Uprave tuženika, K. M. povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice.

II/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2011.g., do plateža u visini propisanoj u čl. 29 ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%.

III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-931/2018-3 od 20. svibnja 2020. odbio je žalbu tužiteljice, a djelomično prihvatio žalbu tuženika te je sudio:

„ I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-716/2016-93 od 17. travnja 2018. u stavku II. izreke te stavku III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-716/2016-93 od 17. travnja 2018. u stavku I. izreke u dijelu je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice te stavku III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

III. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 716/2016-93 od 17. travnja 2018. u stavku I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je predsjednik Uprave tuženika K. M. povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice i sudi:

„Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Utvrđuje se da je predsjednik Uprave tuženika, K. M. povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice.“

2.1. Odlukom o parničnim troškovima odbijen je zahtjev tužiteljice (toč. IV. izreke) i tuženika (toč. V. izreke) za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

3. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke kojom je u odnosu na njega potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik A. d.o.o. povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice. Revizija je podnesena zbog revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove revizije.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

5. Protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknade nematerijalne štete tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije kojim je u okviru naznačenih pitanja ukazala na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

6. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije i predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten.

7. Ovaj sud je prije odluke o osnovanosti revizije tuženika i prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije ispitao dopuštenost revizije i prijedloga za dopuštenje revizije imajući na umu da je drugostupanjska presuda donesena dana 20. svibnja 2020., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/2019), te da se radi o presudi u sporu u povodu tužbe za zaštitu od diskriminacije

7.1. Prema odredbi čl. 382.a. st. 1. al. 3. ZPP stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz ostalo i u sporu u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije. Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije su izrijekom nabrojane u odredbi čl. 17. zakona o suzbijanju diskriminacije, pa se prema toj odredbi posebnom tužbom za zaštitu od diskriminacije smatra i tužba za naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovana povredom prava zaštićenih odredbama tog Zakona (čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD).

7.2. Navedenu odredbu ovaj sud tumači na način da se u sporu po tužbi za zaštitu od diskriminacije predmetom jedinstvenog spora smatraju i nenovčani zahtjevi kao što je tužba za utvrđenje da je došlo do diskriminacije, kao i novčani zahtjevi za naknadu štete zbog nejednakog postupanja.

7.3. Stoga je protiv predmetne presude dopuštena revizija bez prethodnog dopuštenja revizijskog suda, pa je prijedlog tužiteljice razmatran kao revizija, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj prijedloga i razloge zbog kojih je tužiteljica predložila dopustiti reviziju.

8. Presuda je ispitana po čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizija tužiteljice i tuženika iz članka 382.a ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Revizije su osnovane.

10. U odnosu na reviziju tuženika:

11. Tuženik je revizijom ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, počinjenu pred drugostupanjskim sudom, uz tvrdnju da presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati, da je izreka presude nejasna jer je odlučeno o neodređenom tužbenom zahtjevu u kojemu se miješaju dva instituta, neizravna diskriminacija i uznemiravanje, a zbog toga da je i obrazloženje nejasno i proturječno, pa presudu nije moguće ispitati.

12. Osnovano je tuženik ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

13. Izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva, na što je tuženik ukazao u žalbi, jer iz izreke nije jasno kojim radnjama je tuženik nejednako postupao u odnosu na ostale zaposlenike, po kojoj osnovi je tužiteljica diskriminirana i/ili uznemiravana te o kojem je obliku nejednakog postupanja riječ.

13.1. Odgovarajući na žalbene navode drugostupanjski sud je općenito naveo da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede jer je obrazloženje presude jasno i nije u suprotnosti sa izrekom presude, kao i da ne postoje drugi nedostaci zbog kojih nije moguće ispitati presudu (str. 3. presude).

14. U odnosu na navedeno valja poći od toga da je presuda donesena u individualnom sporu po tužbi radi zaštite od diskriminacije, a nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se, prema činjeničnim navodima tužbe, radi o sporu koji treba riješiti primjenom odredaba Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/2008, 112/2012, dalje: ZSD).

15. Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZSD individualnom sporu radi zaštite od diskriminacije osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ZSD ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),

2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),

4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

16. Tužbeni zahtjevi navedeni u čl. 17. st. 1. ZSD mogu se kumulirati, a tužba na utvrđenje diskriminacije mora sadržavati takav tužbeni zahtjev u kojemu je navedeno o kojoj se diskriminaciji radi, po kojoj osnovi i kojom radnjom ili propuštanjem je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je tuženik poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje. Ako je riječ o tužbi na utvrđenje više oblika diskriminacije, za svaki od njih u tužbi mora biti jasno navedeno u kojim radnjama ili propuštanjima tuženika se očituje nejednako postupanje i po kojoj osnovi, te o kojem je obliku diskriminacije riječ.

17. Kod toga valja imati na umu da je u Glavi 2. ZDS određeno više oblika diskriminacije koji su zabranjeni tim zakonom, a to su izravna diskriminacija (čl. 2. st. 1.), neizravna diskriminacija (čl. 2. st. 2.), uznemiravanje i spolno uznemiravanje (čl. 3.), poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe (čl. 4.) i segregacija (čl.. 5.), te teži oblici diskriminacije (čl. 6.).

18. Također valja imati na umu da se tužba radi zaštite od diskriminacije može podnijeti zbog diskriminacije po onim osnovama koje su naveden u čl. 1. ZSD, dakle po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Pri tome es pod pojmom diskriminacije po osnovi zdravlja podrazumijeva i diskriminacija zbog korištenja bolovanja zbog bolesti člana obitelji.

19. U ovoj parnici tužbom je traženo utvrđenje „da je tuženik i predsjednik Uprave tuženika, K. M. povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice“.

19.1. Iz takvog zahtjeva nije jasno radi li se o dva oblika diskriminacije, kojim je radnjama tuženik i po kojoj osnovi povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje, odnosno koja radnja koju je tuženik poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje. Tek iz činjeničnog opisa tužbe se može zaključiti da je eventualno riječ o neizravnoj diskriminaciji i uznemiravanju, što nije dovoljno za postupanje po tužbi (tako u odlukama Vrhovnog suda RH Gž-35/09-2 od 22. prosinca 2009., Gž-34/09-2 od 16. prosinca 2009. i druge).

20. Prvostupanjski sud je propustio pozvati tužiteljicu i pomoći joj da uredi tužbu, pa presuda koja je donesena po neurednoj tužbi sadrži nejasnu izreku i obrazloženje, uslijed čega presudu nije moguće ispitati.

21. Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

22. U odnosu na reviziju tužiteljice:

23. Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava u donošenju odluke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog diskriminacije i uznemiravanja.

24. Pravomoćnom presudom utvrđeno je da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje uslijed čega je došlo do uznemiravanja tužiteljice.

25. Unatoč utvrđenju da je tužiteljica žrtva diskriminacije po odredbama ZSD, zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama je odbijen.

26. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 11. ZSD u vezi s odredbom čl. 1100. i dr. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

27. Prema odredbi čl. 11. ZSD žrtva diskriminacije po odredbama ZSD ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. To u bitnome znači da žrtva diskriminacije ima pravo na naknadu materijalne štete (stvarne štete i izmakle koristi) i pravo na pravičnu novčanu naknadu po osnovi diskriminacije kao samostalne osnove za naknadu štete.

28. U ovom parničnom postupku tužiteljica je podnijela zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, pa je za odluku o zahtjevu prvenstveno mjerodavna odredba čl. 1100. ZOO prema kojoj u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. ).

29. Postupajući po ovoj odredbi odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete s obrazloženjem da s obzirom na diskriminacijsku osnovu „“obiteljskog statusa i materinstva“ i okolnosti slučaja ne postoji povreda prava osobnosti , odnosno prava na čast, ugled i dostojanstvo. Pri tome je sud naglasio da svako utvrđeno nejednako postupanje i uznemiravanje nužno ne dovodi do povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo. Sve ako bi se i radilo o povredi prava osobnosti, sud će novčanu naknadu dosuditi samo ako nađe da težina povrede i okolnosti to opravdavaju, s prema shvaćanju drugostupanjskog suda nema osnove za naknadu neimovinske štete.

30. Osnovano tužiteljica navodi da je pravo na naknadu štete zbog diskriminacije i zbog uznemiravanja po osnovi kojeg od diskriminacijskih razloga posebna osnova za naknadu štete utemeljenu na pravu na ravnopravnost. Kad je pravomoćnom presudom utvrđeno da je osoba žrtva diskriminacije, ta osoba ima pravo na naknadu štete po odredbi čl. 11. ZSD, pa ovaj sud nalazi pogrešnim pravno shvaćanje da je tužiteljica u ovoj parnici još morala posebno dokazivati da pored diskriminacije postoji također i povreda prava na čast, ugled i dostojanstvo.

31. Nadalje, kod donošenja odluke o naknadi štete zbog diskriminacije sud je dužan voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, odnosno o učinkovitosti sudske zaštite u uklanjanju diskriminacije iz društvenih odnosa (prevenciji diskriminacije).

32. U ovom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa kao i zbog propusta suda da pozove tužiteljicu po čl. 109. ZPP da uredi tužbu uslijed čega iz izreke presude nije jasno kojim radnjama i po kojoj osnovi je tužiteljica diskriminirana i/ili uznemiravana, nije moguće preinačiti presudu.

33. Stoga je valjalo po tužbama tužiteljice i tuženika ukinuti nižestupanjske presude u dijelovima navedenim u izreci ovog rješenja po čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP kao je navedeno u izreci ovog rješenja, i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

34. S obzirom na to da odluka u sporu ovisi o konačnom ishodu spora, valjalo je ukinuti i odluke o parničnim troškovima u nižestupanjskim presudama, kao i ostaviti da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.