REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1171/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., vl. obrta Sklopna postrojenja i elektroinstalacije E., D. S., OIB ..., kojeg zastupaju S. M. i P. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. i P. M. iz Z., protiv tuženice M. P. iz D. S., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2812/12-10 od 16. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2022/10 od 22. rujna 2011., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku M. P. iz D. S., prvotužitelju V.-G. d.o.o., D. S., platiti iznosu od 309.820,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 263.729,72 kune od 27.03.2007. pa do 31.12.2007. godine po stopi određenoj prema Zakonu o kamatama i Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine pa sve do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, na iznos od 9.817,71 kn od 07.03.2008. godine pa do isplate, na iznos od 36.272,96 kn od 22.09.2011. godine pa do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku osam dana.

II Nalaže se tuženiku M. P. iz D. S., drugotužitelju M. B., vl. obrta Sklopna postrojenja i elektroinstalacije E., D. S., isplatiti iznos od 105.351,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 91.936,87 kn od 06.04.2007. pa do 31.12.2007. godine po stopi koja je uređena prema Zakonu o kamatama i Uredbi o visini stope zatezne kamate a od 01.01.2008. godine, pa sve do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, na iznos od 2.841,83 kn od 07.03.2008. godine pa do isplate, na iznos od 10.572,46 kn od 22.09.2011. godine pa do isplate po stopi koja se određuje koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 71.739,00 kuna.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.293,70 kuna.“

2. Drugostupanjskom odlukom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev dok je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 34.375,00 kn.

3. U predmetnoj stvari Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem P-2022/10 od 12. veljače 2021. utvrdio prekid postupka u odnosu na prvotužitelja V.-G. d.o.o., OIB ... obzirom da je isti brisan iz sudskog registra. Stoga je ovaj postupak nastavljen samo u odnosu na tužitelja M. B. vl. obrta Sklopna postrojenja i elektroinstalacije E., D. S., OIB ....

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže reviziju usvojiti i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. u vezi sa čl. 497.a. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

8. Prema odredbi čl. 373.a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

9. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi.

12. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

13. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

14. Predmet spora je zahtjev za isplatu na temelju odredbe čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09, dalje: ZTD).

15. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužena član, osnivač i član uprave društva G.-s. d.o.o.,

- da je tužitelj sa društvom G.-s. d.o.o. sklopio ugovor o građenju za izvođenje radova na poslovnoj zgradi u D. S.,

- da je tužitelj izveo radove te mu je prema Dodatku okončane situacije br. 2 od 27. ožujka 2007. društvo G. s. d.o.o. bilo dužno isplatiti 91.936,87 kn,

- da je tužitelj protiv društva G. s. d.o.o. pokrenuo ovršni postupak kako bi naplatio navedeno potraživanje, međutim da je društvo imalo blokiran račun kao i da nisu pronađene pokretnine koje bi pokrile tražbine tužitelja,

- da je društvo G.-s. d.o.o. do 27. ožujka 2007. plaćalo svoje obveze prema tužitelju,

- da je tužena sa društvom G.-s. d.o.o. sklopila Ugovor o osnivanju prava građenja 10. veljače 2006. kojim ugovorom vlasnici zemljišta M. P. i D. P. i nositelj prava građenja G.-S. d.o.o., u skladu s čl. 287. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZVDS) osnivaju pravo građenja na dijelu z.k.č.br. 1291 upisane u z.k. ul. br. 557 k.o. O. u korist investitora, nositelja prava građenja G. S. d.o.o.,

- da je osnovanim pravom građenja nositelj prava građenja bio ovlašten da na površini zemljišta i ispod njega izgradi i ima u vlasništvu poslovnu građevinu - WELNESS CENTAR, sukladno lokacijskoj dozvoli od 27.09.2005. godine, te glavnom projektu na temelju kojeg je izdana građevna dozvola, Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Dugo Selo, Klasa:UP/I- 361-03/06-01/06, Ur.br. 238-04-/2-06-05 od 23.02.2006. godine.

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tužena nije postupala sukladno odredbama Ugovora o osnivanju prava građenja od 10. veljače 2006. i čl. 149. st. 1. ZVDS jer nije tražila i nije upisala pravo građenja na ime i korist nositelja prava građenja kao teret na zemljištu koje opterećuje, te da je time razdijelila imovinu društva G. S. d.o.o., odnosno raspolagala je istom na način da se tražbine tužitelja nisu mogle podmiriti odnosno svojim je radnjama onemogućila naplatu tražbine tužitelja te time povrijedila dužnost da primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika pa stoga prvostupanjski sud smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 430. ZTD-a a u svezi članka 252. stavka 3. i 5. ZTD-a.

17. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev obrazlažući da propust tužene da predloži provedbu Ugovora o osnivanju prava građenja u zemljišnu knjigu kojim upisom bi društvo dužnika bilo upisano kao vlasnik poslovne zgrade na zemljištu koje je u vlasništvu tužene i njenog supruga, ne predstavlja štetnu radnju koja bi predstavljala grubu povredu obveze postupanja s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika.

18. Sa navedenim pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda slaže se i revizijski sud.

19. Stavak 1. čl. 252. ZTD-a propisuje da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika dok je stavkom 5. istog članka propisano da zahtjev za naknadu štete mogu postaviti vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

20. Osim navedenog vjerovnik mora dokazati i postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu propisane čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/05 dalje ZOO) koji stavkom 1. i 2. propisuje „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.“

20.1. Dakle, u parnici protiv člana uprave vjerovnik mora dokazati: nastalu štetu time što mu tražbina nije podmirena od društva; uzročnu vezu između radnje ili propusta člana uprave i naknade štete i grubu nepažnju člana uprave, odnosno grubu povredu dužnosti u primjeni pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika.

21. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je društvo G. s. d.o.o. sve do 27. ožujka 2007. uredno plaćalo svoje obveze prema tužitelju, dok je Ugovor o osnivanju prava građenja zaključila tužena prije nastale obveze prema tužiteljima. U trenutku dospijeća duga prema tužiteljima tužena nije poduzimala radnje kojima bi onemogućila naplatu tužitelja.

22. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi tužena svojim postupanjem ili propustom kao član uprave trgovačkog društva G. s. d.o.o. grubo povrijedila dužnost u primjeni pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika (sklapanjem Ugovora o osnivanju prava građenja i ne upisivanjem istoga u zemljišnu knjigu), pravilno je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim primjenom odredbe čl. 252. st. 5. ZTD u vezi odredbe čl. 430. ZTD.

23. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena.

24. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.