Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-205/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. T., zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika Z. T. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 23. prosinca 2020. broj K-225/2020, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optuženika Z. T., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni te se izriče da je optuženik radnjama iz činjeničnog opisa počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 i prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te se uz prihvaćanje pobijanom presudom utvrđenih kazni zatvora zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci, optuženik Z. T., na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2020. pa nadalje.

II Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se odluka o sigurnosnoj mjeri izrečenoj optuženiku na način da se trajanje sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i ophođenja žrtve A. Č. iz čl. 73 KZ/11 na temelju čl. 73. st. 2. KZ/11 određuje na vrijeme od 5 (pet) godina dulje od izrečene kane zatvora.

III U preostalom dijelu žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 23. prosinca 2020. broj K-225/2020 Općinski sud u Pazinu proglasio je krivim optuženika Z. T. zbog kaznenih djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 te prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i zbog jednog kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1., sve u vezi čl. 51. KZ/11. Optuženiku su za svako počinjeno kazneno djelo utvrđene kazne zatvora pa mu je tako zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st.

2. i 3. KZ/11 na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa, optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je optuženiku Z. T., na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu je optuženiku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2020. pa nadalje. Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženiku Z. T. izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve A. Č. rođene ... koja će se mjera izvršavati u trajanju od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti presude. Ujedno je određeno da će se po proteku polovine trajanja izrečene sigurnosne mjere na prijedlog optuženika obustaviti njezino izvršavanje ukoliko se utvrdi da više ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela prema žrtvi A. Č.. Istom presudom, na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08 – valja istaći da prvostupanjski sud nije naveo brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon kojeg je primijenio sa svim izmjenama i dopunama) optuženik je presuđen na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.302,00 kn od čega se iznos od 700,00 kn odnosi na trošak paušala, iznos od 5.602,00 kn na trošak psihijatrijskog vještačenja, a odluku o visini troška branitelja po službenoj dužnosti donijeti će prvostupanjski sud posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

3. Državni odvjetnik žali se zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru tako da, uz primjenu odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, njezino trajanje odredi na način da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja izrečene sigurnosne mjere, a osim toga predlaže da se pobijana presuda preinači u odnosu na odluku o kazni na način da se optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju a potom i jedinstvena kazna zatvora u duljem „primjerenom“ trajanju.

4. Optuženik se žali po braniteljima M. P., odvjetnici u P. te branitelju L. P., odvjetniku u P.. U obje podnesene žalbe optuženik se žali iz svih žalbenih osnova propisanih zakonom, a budući da su žalbe sadržajno u potpunosti identične o njima će se odlučiti kao o jednoj žalbi. U žalbama optuženika predlaže se da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, odnosno podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-229/2021-2 od 26. travnja 2021. vratio spis.

7. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika djelomično su osnovane.

8. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 uz obrazloženje da je presuda proturječna u pogledu razloga o odlučnim činjenicama povezujući navedeno s obrazloženjem prvostupanjskog suda vezano uz kaznena djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 što žalitelj podrobnije obrazlaže u kasnijem dijelu žalbe pozivajući se na institut konsumpcije, čime zadire u žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Žalitelj nadalje ističe da je oštećenica aktivno sudjelovala u kontaktima i komunikaciji s optuženikom i to vrlo intenzivno te se poziva na brojnost uzvraćenih poziva i poruka od strane oštećenice, kojim navodima žalitelj zadire u žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Za razliku od tvrdnji žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje, svaku od njih obrazložio je i vrednovao svaku za sebe i sve u njihovoj ukupnosti i pri tome nije zapao u proturječje, kako to, pogrešno, smatra žalitelj.

9. Nadalje žalitelj smatra da se pobijana presuda temelji na dokazima iz čl. 10. st. 2. ZKP/08 smatrajući da su pribavljeni kršenjem povredom Ustava i Europske konvencije o ljudskim pravima. Smatra dakle da je pobijana presuda utemeljena na nezakonitim dokazima, jer je korištenjem prepiske između optuženika i oštećenice te korištenjem pribavljene komunikacije između njih povrijeđeno pravo na zaštitu privatnosti osobnog i obiteljskog života i tajnosti dopisivanja čega se niti optuženik niti oštećenica nisu odrekli. Ovdje valja istaći da zaštita prava žrtve na miran i dostojanstven život ima prednost pred zaštitom privatnosti dopisivanja, posebno kao u konkretnom slučaju kada se takvim dopisivanjem čini kazneno djelo. Uz navedeno za napomenuti je da je žrtva dala privolu za prikupljanje podataka u računalnom sustavu (list 124 spisa). Zato nema govora da bi pobijana presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu i time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, kako to neutemeljeno tvrdi žalitelj.

10. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da bi u ovom postupku došlo do povrede prava obrane iz razloga što sud prvoga stupnja nije usvojio dokazne prijedloge optuženika dok je dokazne prijedloge tužitelja prihvatio, čime bi, po žalitelju, bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Prvostupanjski je sud doista odbio dokazne prijedloge optuženika koji je predlagao da se kao svjedoci u postupku saslušaju njegova braća Z. T. i M. T. te nijhove supruge S. i A. T. jer da je kod njih živio i oni su ga vozili na posao. Ovakvim ispitivanjem, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ne bi se došlo do saznanja o odlučnim činjenicama vezanim uz ovaj kazneni postupak. Treba istaći da sud nije dužan prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka u postupku već samo one za koje utvrdi da će dovesti do utvrđenja odlučnih činjenica potrebnih za presuđenje, kako je to u konkretnom slučaju učinio prvostupanjski sud. Odbijanjem dokaznih prijedloga optuženika kao nevažnih prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, povredom prava obrane, kako to pogrešno smatra žalitelj.

11. Neosnovano se optuženik žali iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz tvrdnju da se pobijana presuda temelji samo na iskazu oštećenice koji je konfuzan i nedosljedan, a uz navedeno oštećenica se nije mogla sjetiti riječi izgovorenih od strane optuženika pa ih očito nije shvatila kao prijetnju. Žalba optuženika se svodi na preocjenu iskaza oštećenice iz čega optuženik izvodi zaključak suprotan onome prvostupanjskog suda. Treba napomenuti da je oštećenica A. Č. saslušana na raspravi 30. studenog 2020. u nazočnosti optuženika i braniteljice M. P., odvjetnice u P.. Ta je rasprava nastavljena 23. prosinca 2020. kada je i dovršena. Dakle oštećenica je saslušana neposredno na raspravi, njezin iskaz nije čitan, pa žalitelj neutemeljeno ističe da nije bilo mjesta čitanju zapisnika o ispitivanju oštećenice jer da nisu ostvareni uvjeti iz čl. 431 ZKP/08. Prvostupanjski sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu oštećenice jer je njezin iskaz uvjerljiv, detaljan i jasan a uz to potkrijepljen je drugim dokazima posebno izvodima iz komunikacije optuženika s oštećenicom. Iz tih dokaza proizlazi da je optuženik ustrajno zvao oštećenicu i slao joj poruke (čak preko 1000 u jednom danu) koje uz molbe za pomirbu sadrže i prijeteće i uvredljive sadržaje, što čini sve bitne elemente kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Što se tiče kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza oštećenice da je optuženik njoj prijetio riječima “poznajem mafiju koja će te ubiti, ti znaš na što sam ja sve sposoban, zapucat ću se autom u tebe, poginut ćemo oboje, sjest ću ti u auto, poznajem ljude koji bi mogli prebiti tvoga oca, moraš razgovarati sa mnom u protivnom ću slati e- mailove pa ćeš dobiti otkaz, trpaj me u zatvor, ali znaš što to od čovjeka napravi, izaći ću i onda ćeš vidjeti što ću ti napraviti“. Uz iskaz oštećenice to je potvrđeno ispisom SMS komunikacije. Radi se o prijetnjama smrću prema oštećenoj ali i prijetnju nanošenjem zla oštećenoj bliskoj osobi što sve čini bitne elemente kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

12. Naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbom optuženika pa njegova žalba niti u tome dijelu nije osnovana.

13. U pravu je, međutim, optuženik kada tvrdi da je pobijanom presudom povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu. Ovakav stav pravilno obrazlaže na način da se u slučaju kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11 radi o prividnom idealnom stjecaju tipa nekažnjivog pratećeg djela jer je kaznenim djelom nametljivog ponašanja u cijelosti konzumirano kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke. Počinjenjem kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke stvoreni su uvjeti za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja kojim pak je iscrpljeno ukupno nepravo u djelovanju optuženika pri počinjenju kaznenog djela neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11. Zato je u tome dijelu trebalo prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti pobijanu presudu kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude. Posljedično navedenom trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način da su kao pravilno utvrđene prihvaćene po prvostupanjskom sudu izrečene kazne optuženiku zbog kaznenih djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st.

2. i 1. KZ/11 u trajanju od 10 mjeseci i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 u trajanju od 10 mjeseci i nakon toga optuženika, na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci kao pod toč. I. izreke pobijane presude. Ovaj drugostupanjski sud izrečenu kaznu smatra primjerenom društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika i drži da će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11. Pri odmjeravanju kazne prihvaćene su po prvostupanjskom sudu, kao pravilno utvrđene, sve olakotne i otegotne okolnosti. Tako je kao otegotno prvostupanjski sud optuženiku cijenio činjenicu što je do sada već osuđivana osoba, kazneno i prekršajno, a uz to pravilno je cijenjena okolnost da se radi o specijalnom povratniku koji na štetu iste žrtve čini ista kaznena djela. Olakotne okolnosti, pravilno, nisu nađene. Zbog naprijed iznesenoga žalbe optuženika i državnog odvjetnika na odluku o kazni nisu osnovane.

14. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve A. Č. jer trajanje te mjere nije izrečeno u skladu s odredbom čl. 73. st. 2. KZ/11. Naime, u skladu s tom odredbom zakona sigurnosna mjera približavanja, uznemiravanja i uhođenja izriče se u trajanju od jedne do pet godina s time da ista mora trajati od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Budući da je trajanje sigurnosne mjere prvostupanjski sud odredio u trajanju od pet godina ali s početkom tijeka od pravomoćnosti presude, u tome je dijelu trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i pobijanu presudu preinačiti u odluci o sigurnosnoj mjeri, kako je to navedeno pod toč. II. izreke ove presude.

15. Optuženik se žali i na odluku o troškovima postupka, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Budući da je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim, pravilnom primjenom odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka kako je to presuđeno i obrazloženo pobijanom prvostupanjskom presudom. Iz opisanih razloga žalba optuženika na odluku o troškovima postupka nije osnovana.

16. Zbog svega naprijed iznesenoga žalbu državnog odvjetnika i žalbe optuženika trebalo je djelomično prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u odnosu na kaznena djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim a posljedično tome i u odnosu na odluku o kazni, na način kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude. Pobijana presuda preinačena je i u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru kako je to navedeno pod toč. II. izreke ove presude, sve na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. U preostalom neprihvaćenom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijene su kao neosnovane a pobijana presuda je potvrđena u nepreinačenom dijelu, na temelju odredbe čl.482. ZKP/08.

U Varaždinu 26. listopada 2021.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke