Poslovni broj Gž-1301/2021

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z. i P. d.o.o., O., OIB: ..., protiv ovršenika J. G. iz N. P., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima sadržane u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. P. iz K., poslovni broj Ovrv-46/2021, od 18. siječnja 2021., 26. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke 4. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. P. iz K., poslovni broj Ovrv-46/2021, od 18. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. P. iz K., poslovni broj Ovrv-46/2021, od 18. siječnja 2021., u točki 1. izreke, naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana od dostave toga rješenja namiri ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu sa odmjerenim troškovima, dok je točkom 2. izreke određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno sa nastalim i predvidivim troškovima. U točki 3. izreke ovrhovoditelju su odmjereni nastali troškovi ovrhe u iznosu od 350,25 kuna, dok je točkom 4. izreke određeno da predvidivi troškovi postupka iznose 0,00 kuna.

2. Protiv odluke kojom je ovrhovoditelj sadržajno odbijen sa predvidivim troškovima postupka (točka 4. izreke predmetnog rješenja) žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je javni bilježnik propustio odlučiti o predvidivim troškovima postupka zatraženim u prijedlogu za ovrhu u visini od 187,50 kuna. Smatra je time postupljeno protivno odredbi čl. 41. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, u nastavku teksta OZ), te odredbi članka 14. stavka 8. OZ-a, koja unatoč tome što više ne definira pojam „predvidivih troškova“ sadržajno upućuje na njihovo postojanje. Navodi da iako se radi o trošku za radnje koje u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu još nisu poduzete, da se isti treba priznati u svrhu osiguranja buduće tražbine, jer da će ovrhovoditelj po provedbi postupka izravne naplate biti primoran ponovno pokretati postupak njihove naplate protiv ovršenika. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, te ovrhovoditelju dosuditi predvidive troškove postupka.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Odlučujući o podnesenoj žalbi u okviru ovlaštenja koje propisuje čl. 282. st. 4. i čl. 11. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu OZ), a u svezi sa čl. 378. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane odluke o trošku nije povrijeđena niti jedna postupovna odredba iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Imajući u vidu da je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 15. siječnja 2021., na predmetni se postupak primjenjuju odredbe Zakona i izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 131/20, dalje u tekstu ZID OZ), sve sukladno odredbi čl. 20. st. 1. ZID OZ-a

7. Iz sadržaja odredbe čl. 2. ZID OZ-a (koja govori o troškovima ovrhe, odnosno osiguranja iz čl. 14. Ovršnog zakona) proizlazi da su brisane i mijenjane odredbe o obvezi specificiranja predvidivih troškova prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu ili osiguranje iz čl. 14. st. 8. i 9. Ovršnog zakona.

8. Prema izmijenjenoj odredbi čl. 14. st. 8. OZ-a ako ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtijeva određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun. U st. 9. toga članka stoji da za obavljanje poslova u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici imaju pravo na naknadu, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

9. Iz navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da se u prijedlogu za ovrhu više ne mogu s uspjehom tražiti „predvidivi troškovi“, a kako to pogrešno smatra ovrhovoditelj, već samo oni troškovi koji su već nastali (stvarni troškovi).

10. Da je uistinu napušten institut „predvidivih troškova“ razvidno je i iz izmijenjene odredbe čl. 283 OZ-a, budući da više nema troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već se ona izdaje automatizmom kada se za to ispune zakonski uvjeti i dostavlja ovrhovoditelju kao dio poslovnog procesa javnobilježničkog postupanja.

11. Motiv zakonodavca za ukidanje predvidivih troškova zasigurno je bio unapređenje načela ekonomičnosti postupanja i smanjenje arbitrarnosti u postupku, jer je njihovo specificiranje bio prevelik teret za ovrhovoditelja, budući je doista teško predvidjeti koji bi sve troškovi mogli nastati tijekom postupka. To dakako ne umanjuje pravo ovrhovoditelja da njihovu naplatu eventualno zahtjeva u onoj fazi postupka kada ti troškovi uistinu budu nastali („nastali troškovi“), sve sukladno odredbama čl.

14. st. 5., 6. i 7. OZ-a.

12. Okolnost što je u odredbi čl. 41. OZ-a i nadalje ostalo zakonodavno rješenje da će sud, odnosno javni bilježnik u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, između ostalog, odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, posebno naznačiti predvidive troškove, te upozoriti ovršenika da u slučaju namirenja tražbine u roku iz stavka 2. točke 1. toga članka nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, nije od relevantnog značaja, budući da u praksi ne bi trebala utjecati na pravilnost one odluke kojom su eventualno zatraženi predvidivi troškovi odbijaju kao neosnovani.

13. Prema tome, pravilno je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio kada je zatražene predvidive troškove postupka ocijenio neosnovanim i sadržajno ih odbio točkom 4. izreke predmetnog rješenja.

14. Slijedom navedenog, žalbu ovrhovoditelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku o trošku iz točke 4. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. P. iz K., poslovni broj Ovrv-46/2021, od 18. siječnja 2021., potvrditi temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci, 26. listopada 2021.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak