1

Broj: Ppž-454/2023

 

                                 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

I

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NK „S.“ K. i dr. zbog prekršaja iz čl. 37. st. 3. t. 11. i dr. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. podnesenima putem branitelja J. B., odvjetnika u S. B. te žalbi okr. Z. Lj. i žalbi okr. M. G., podnesenima osobno, a protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: 9. Pp-824/2022-7 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. U povodu žalbe okr. NK „S.“ K. i okr. I. R., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Uslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. je bespredmetna. 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Prihvaća se kao osnovana žalba okr. Z. Lj., te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odlukama o zaštitnim mjerama na način da se ukidaju okr. Z. Lj., okr. I. P., okr. D. E., okr. A. I., okr. M. P., okr. E. P. i okr. M. G. izrečene zaštitne mjere zabrane prisustvovanja na utakmicama NK „S.“ K. u trajanju od dvanaest mjeseci s obvezom javljanja u Policijsku postaju Đakovo najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja, odnosno, u najbližu policijsku postaju obvezu javljanja dežurnom policijskom službeniku.

 

II.  Prihvaća se kao osnovana žalba okr. M. G. te preinačuje  pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. M. G.  na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 199,00 EUR (1.500,00 kuna), u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okr. M. G. u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

III. U ostalom ne pobijanom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

 

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, okr. Z. Lj. i okr. M. G. se obvezuju naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od po 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

 

 

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom, okr. NK „S.“ K. je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan pod t. I. izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 39. st. 3. (t.11.) Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima te je na temelju odredbe o ublažavanju novčane kazne, istoj izrečena novčana kazna 25.000,00 kuna (3.318,00 EUR), okr. I. R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. II. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 4. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 2.500,00 kuna (331,81 EUR), okr. Z. Lj. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. VII. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 2.500,00 kuna (331,81 EUR), okr. I. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. X. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 1. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR), okr. D. E. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. XIII. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 3. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR), okr. A. I. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. XVI. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 3. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR), okr. M. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. XIX. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 3. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR), okr. E. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. XXII. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR) te okr. M. G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan pod t. XXV. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. istog Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna (199,00 EUR), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.

 

1.1.               Istom presudom je odlučeno da je svaki okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 300,00 kuna (39,82 EUR).

 

1.2.               Na temelju čl. 32. i čl. 32.a Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, svakom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja na utakmicama NK „S.“ K. u trajanju od dvanaest mjeseci s obvezom javljanja u Policijsku postaju Đakovo najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja, odnosno, u najbližu policijsku postaju obvezu javljanja dežurnom policijskom službeniku.

 

2.              Protiv te presude okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. putem branitelja, a okr. Z. Lj. i okr. M. G. osobno su pravodobno podnijeli žalbe i to okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. iz svih žalbenih osnova predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i te okrivljenike osloboditi optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, dok je okr. Z. Lj. podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to izrečenoj zaštitnoj mjeri, a okr. M. G. zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to izrečenoj novčanoj kazni.

 

              3. Žalba okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. je bespredmetna, dok su žalbe okr. Z. Lj. i okr. M. G. osnovane.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je u povodu žalbe okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. po službenoj utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a u odnosu na te okrivljenike, dok je odlučujući o žalbi okr. Z. Lj. utvrdio da je u postupku povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. PZ-a, a odlučujući o žalbi okr. M. G. je prihvatio istu i tom okrivljeniku dopustio obročnu otplatu izrečene novčane kazne.

 

U odnosu na rješenje:

 

5.               Iz obrazloženja pobijane presude (t. 10. i t. 12.) je vidljivo da je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji žalitelja i to okr. NK „S.“ K. i okr. I. R., utemeljio na iskazu svjedoka policijskog službenika D. H., koji je u svom iskazu pred sudom prepričavao sadržaj obavijesnih razgovora s okr. I. R. te okr. D. E. i okr. A. I. Sukladno čl. 158. st. 6. i 8. PZ-a, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati osobe u svojstvu osumnjičenika svjedoka sukladno odredbama PZ-a o ispitivanju osumnjičenika u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici o ispitivanju mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja osumnjičenika u okviru izvida prekršaja, moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama PZ-a o ispitivanju osumnjičenika u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ili na drugi način (kao npr. u ovom predmetu, nakon dojave o počinjenom prekršaju) ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku, kako je to i izrijekom propisano u odredbi čl. 158. st. 8. PZ-a.

 

5.1.              Stoga, ispitivanjem svjedoka policijskog službenika D. H. u kojem se prepričava ono što su rekle naprijed navedene osobe kao osumnjičenici, na zaobilazan način se u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.

 

6.              Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. PZ-a, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz zakonit dokaz, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku u odnosu na okr. NK „S.“ K. i okr. I. R. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada reproducira iskaz ispitanog policijskog djelatnika kao svjedoka te navodi što je time utvrdio i navodi da obrani okr. NK „S.“ K. i okr. I. R., nije poklonio vjeru već je poklonio vjeru iskazu ispitanog svjedoka policijskog službenika i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji navedenih okrivljenika.

 

6.1.              Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a, zbog čega je prvostupanjsku presudu u odnosu na okr. NK „S.“ K. i okr. I. R., trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.               U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, otkloniti naprijed istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajno postupka te provesti sve dokaze koji se ukažu potrebnima, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku i valjano obrazloženu odluku u odnosu na okr. NK „S.“ K. i okr. I. R.

 

 

U odnosu na presudu:

 

8. Okr. Z. Lj., žaleći se zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj zaštitnoj mjeri navodi i moli da mu se kao sadašnjem igraču u veteranima kluba NK „S.“ K. „dozvoli i umanji“ kazna zabrane prisustvovanja na utakmicama NK „S.“ K.

 

8.1. Prihvaćajući žalbene navode okrivljenika te ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. PZ-a, na štetu žalitelja, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što je okr. Z. Lj. izrekao zaštitnu mjeru „zabrane prisustvovanja na utakmicama NK „S.“ K. u trajanju od dvanaest mjeseci s obvezom javljanja u Policijsku postaju Đakovo najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja, odnosno, u najbližu policijsku postaju obvezu javljanja dežurnom policijskom službeniku.“, budući da takva zaštitna mjera nije propisana ni PZ-om, a ni Zakonom o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima.

Naime, čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisuje:

"(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru:

– zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

– zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

– zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave."

 

Nadalje, čl. 50. st 2. PZ-a je propisano: „Osim zaštitnih mjera iz stavka 1. ovog članka, zakonom kojim se propisuje prekršaj mogu se propisati i druge vrste zaštitnih mjera.“, a st. 3. je propisano: Zaštitne mjere iz st. 1. i st. 2. ovog članka mogu se propisati u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.“

 

              8.2. Iz citiranih zakonskih odredbi razvidno je da je okr. Z. Lj. izrečena zaštitna mjera koja Zakonom nije propisana, odnosno, da nije izrečeno područje na koje mu se zabranjuje odlazak na športska natjecanja, sukladno naprijed navedenim odredbama.

 

8.3. Naime, zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane PZ-om i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i iste se moraju izricati jasno, upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

 

8.4. Slijedom navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a niti odredbom čl. 50. st. 1. PZ-a. Time je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, radi čega je ukinuta predmetna zaštitna mjera izrečena okr. Z. Lj.

 

8.5. Pritom je bitno naglasiti da ovaj sud nije imao ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku pravilno izreći zaštitnu mjeru iz razloga što je protiv prvostupanjske presude žalbu podnio samo okr. Z. Lj., a ne i tužitelj, pa bi takvo postupanje bilo protivno načelu zabrane preinačenja na gore (čl. 202. st. 4. PZ-a). 

 

9. Kako je u povodu žalbe okr. Z. Lj. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba preinačiti u korist tog okrivljenika iz razloga navedenih u t. 8.1. do t. 8.5. ove presude, postoje i u odnosu na okr. I. P., okr. D. E., okr. A. I., okr. M. P., okr. E. P. i okr. M. G., kojima je također izrečena zaštitna mjera „zabrane prisustvovanja na utakmicama NK „S.“ K. u trajanju od dvanaest mjeseci s obvezom javljanja u Policijsku postaju Đakovo najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja, odnosno, u najbližu policijsku postaju obvezu javljanja dežurnom policijskom službeniku.“, a koji okrivljenici podnijeli žalbu odnosno, nisu podnijeli žalbu u tom smislu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda preinačena i u odnosu na te okrivljenike te je preinačena presuda na način da su tim okrivljenicima ukinute navedene zaštitne mjere kako je to odlučeno u t. I. izreke ove presude.

 

10. Nadalje, okr. M. G. je u žalbi navodi da mu je izrečena kazna previsoka s obzirom na njegova nedostatna primanja pa moli sud da mu se odobri plaćanje u ratama ili na drugi način, ili da mu se novčana kazna zamijeni u zatvorsku kaznu ili rad za opće dobro.

 

              10.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu, općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnost djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 25.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana, izrekao prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, a potom i ublaženu novčanu kaznu (1.500,00 kuna), znatno ispod posebnog propisanog minimuma iz čega je evidentno da je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika te po ocjeni ovog suda, nema mjesta dodatnom ublažavanju novčane kazne kako se to sugerira u žalbi.

 

 

 

10.2. Međutim, odluku u povodu žalbenih navoda o načinu plaćanja novčane kazne u vidu obročne otplate, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju, a vodeći računa o imovinskim i osobnim prilikama okrivljenika utvrđenim u prvostupanjskom postupku (umirovljenik), dopustiti da se izrečena novčana kazna obročno plati i to u šest jednakih mjesečnih obroka, što je najdulji rok obročne otplate, kako je to i navedeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odredbom čl. 33. st. 11. PZ-a, na koji način će se tom okrivljeniku olakšati plaćanje novčane kazne te je riješeno kao u t. II. izreke ove presude.

 

10.3. U odnosu na žalbeni navod kojima se predlaže zamjena izrečene novčane kazne zatvorom, odnosno, radom za opće dobro, upućuje se okrivljenik da se u ovoj fazi prekršajnog postupka ne može odlučivati o načinu izvršavanja eventualno neplaćene novčane kazne radom za opće dobro ili zatvorom, o čemu se odlučuje u postupku njezina izvršenja pod uvjetima iz čl. 152. st. 5. i 6. PZ-a.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka za okr. Z. Lj. i okr. M. G., temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u gotovo minimalnom paušalnom iznosu od 15,00 EUR, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje su eventualno dužni uzdržavati. 

 

12. U ostalom ne pobijanom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

 

 

13.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a (rješenje) i čl. 207. (t. I. i II. presude), riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 12 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.