REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 43 P-6614/19-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., OIB: … zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u O. d. R. i k. j.t.d. u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u O. d. Š. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 15. rujna 2021. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja A. Č., odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika M. Đ. B., odvjetnice, dana 25. listopada 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, kao kreditora i tužitelja M. M. iz S., OIB: …, kao korisnika kredita, zaključenog dana 18. veljače 2008.g. , koji potvrđen kod javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska dana 19. veljače 2008.g. pod brojem OV-2318/2008, a koja

- u dijelu čl. 1. glasi: " iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 23.233,92 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja",

- u dijelu čl. 2. glasi: " kamatna stopa … promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…",

- u dijelu čl. 7.glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećeg na dan dospijeća…",

- u dijelu čl. 9. st. 3. glasi: " na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama…"

- u dijelu čl. 9. st. 4. "korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…"

II.

Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB:… da isplati tužitelju M. M. iz S., OIB: …, iznos od 41.481,01 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 2.983,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 14,52 kn od 01.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 14,70 kn od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 14,44 kn od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 14,45 kn od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 14,61 kn od 01.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 15,79 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 15,00 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 16,01 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 16,17 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 16,24 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 61,12 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 61,26 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 60,13 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,30 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,52 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,96 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,92 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,48 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 60,31 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 60,97 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 61,92 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 61,71 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 62,99 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 62,75 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 63,22 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 67,34 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 66,49 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,08 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 68,19 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 66,75 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,79 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 73,65 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 70,91 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 71,87 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 70,65 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 70,87 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 76,05 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 76,56 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 65,45 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,65 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 61,68 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 19,51 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 19,46 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 19,76 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 20,02 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 20,06 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,88 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 20,00 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 20,08 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,94 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,98 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,87 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,65 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,89 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,94 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 19,86 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,41 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,79 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,83 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,67 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,20 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,19 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,31 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,49 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,75 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,62 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,71 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,82 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,88 kn od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,96 kn od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,91 kn od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,76 kn od 01.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,65 kn od 01.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,67 kn od 01.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 19,84 kn od 01.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 136,45 kn od 01.09.2014. godine do isplate

- na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 38.497,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi

- na iznos od 27,57 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 96,27 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 24,06 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 115,85 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 129,95 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 136,33 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 118,76 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 122,12 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 95,25 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 75,47 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 80,73 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 91,16 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 90,25 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 79,71 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 99,49 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 115,35 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 137,91 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 132,73 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 163,35 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 157,54 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 168,86 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 266,85 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 246,67 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 308,30 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 287,01 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 252,76 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 325,02 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 416,94 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 351,85 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 374,68 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 345,64 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 350,86 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 474,09 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 486,09 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 589,04 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 536,16 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 478,27 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 472,06 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 467,60 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 495,21 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 519,28 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 522,51 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 505,86 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 517,10 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 524,79 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 511,85 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 515,25 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 505,55 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 484,58 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 506,93 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 517,66 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 510,14 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 467,98 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 503,80 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 506,93 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 492,89 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 449,22 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 448,11 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 468,83 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 476,03 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 499,85 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 487,56 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 496,26 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 506,13 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 512,25 kn od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 525,22 kn od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 520,98 kn od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 506,63 kn od 01.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 502,03 kn od 01.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 504,11 kn od 01.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 520,39 kn od 01.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 13.187,22 kn od 01.09.2014. godine do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB:… isplatiti tužitelju M. M. iz S., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 12.410,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2021. g. do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 18. veljače 2008. godine sklopili Ugovor o kreditu prema kojemu je tužitelj kao kreditor tuženiku kao korisniku kredita odobrio iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 23.233,92 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Navodi se da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca te promjenjiva kamatna stopa, sukladno Odluci banke, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,75% godišnje. Navodi se da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, te da je tijekom otplate tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Tužitelj se poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13 kojima je utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva uslijed jednostrane odluke banke, jer da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno da je u spornom razdoblju i tuženik (uz ostale banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prethodno nije informirao potrošače o svim potrebnim parametrima, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj se poziva na primjenu čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ( dalje: ZPP-a) i odredbu čl. 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, po kojima je sud vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 30. srpnja 2020. godine, tužitelj traži da se utvrde ništetnim ugovorne odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezanost uz valutu CHF, nadalje tužitelj traži da se naloži tuženiku da mu na ime stečenog bez osnove isplati iznos od 41.481,01 kunu i to:

- na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 2.983,28 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

- na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 38.497,73 kune, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi. Ujedno tužitelj traži od tuženika naknadu parničnoga troška sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare jer da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta pa da se primjenjuje zastarni rok od 3 godine sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15, dalje ZOO-a). Tuženik tvrdi da ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, koje tužitelj spominje, a da tužitelj sam nije naveo konkretne činjenice niti dokaze iz kojih proizlazi tužbeni zahtjev. Poziva se na članak 99. Zakona o zaštiti potrošača i navodi da se nije uopće dopušteno upuštati u ocjenjivanje poštenja i valjanosti odredbi o predmetu i cijeni ( kao što je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu), ako su takve odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tvrdi da je u predmetnoj odredbi na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tvrdi da tuženik nije postupao nepošteno već je pružio tužitelju sve informacije u vezi tečaja CHF. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik smatra da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj odredbi i da je tužitelj bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope. Tuženik ističe da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnoga troška tuženiku, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, otplatne tablice- informativni izračun, stvarnog plana otplate, prijepisa knjigovodstvene kartice, obavijesti o promjenama kamatne stope, pregleda prometa za klijenta, financijskim vještačenjem po vještaku Z. R. iz društva R. v. d.o.o.

5. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 30. srpnja 2021. godine.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 18. veljače 2008. godine zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.233,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 6,75 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao kamatnu stopu, tako da je povisivao iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početne stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta. Samo u kratkom razdoblju (od 30. travnja 2008.g. do 30. rujna 2008.g.) tečaj CHF je bio niži od tečaja u vrijeme zaključenja ugovora.

8. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupcima koji su vođeni na Trgovačkom sudu u Zagrebu i na Visokom trgovačkom sudu RH) mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na tužiteljev ugovor o kreditu.

10. Nije u pravu tuženik, već se tužitelj s pravom poziva na spomenute presude donesene u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača.

11. Naime, u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i u žalbenom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i R. A. d.d., uz ostale banke koje su

bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u razdoblju od 10. rujna 2003. godine. - 31. prosinca 2008. godine), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. godine.

13. Za naglasiti je da odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

14. Osim toga, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe ( iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Ovdje se radi se upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).

16. Utvrđeno je da je ugovorna odredba članka 2. i odredba čl. 9. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu.

17. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno čl. 87. Zakona o pravima potrošača.

18. Valja spomenuti i čl. 3. Direktive 93/13 EEZ, koja je implementirana u naše zakonodavstvo, u kojem se govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, te se propisuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

19. U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita - tužitelj doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika. Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojim će se kamatna stopa mijenjati, pa tako niti o obimu mogućih promjena.

20. Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa od 6,75 % godišnje, u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan, pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 9. predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke.

21. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja.

22. U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05).

23. Međutim, ističe se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, dana 13. lipnja 2014. godine (Pž-7129/13).

24. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25. Treba reći da je nakon podnošenja ove tužbe na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 30. siječnja 2020. g. zauzeto novo obvezujuće pravno shvaćanje po kojem zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva po kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Stoga i neovisno od kolektivne tužbe, zastara nije nastupila jer se upravo u ovom postupku odlučuje o ništetnosti ugovorne odredbe iz tog pravnog posla.

26. Kako je predmetna tužba kojom se traži isplata s osnova promjenjive kamatne stope uslijed jednostrane odluke banke (te s osnova valutne klauzule), podnesena dana 11. lipnja 2019. godine, to proizlazi da je podnesena unutar zastarnog roka.

27. Uzevši u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da je radi ništetnosti dijela ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 9. Ugovora o kreditu, tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, sukladno čl. 1111. ZOO/05.

28. Osim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetne su i odredbe čl. 1. i čl. 7 ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, kojima je glavnica vezana uz valutu CHF.

29. Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/19 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti.

30. Ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/215 od 13. prosinca 2016. godine naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.

31. Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

32. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

33. I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502. c ZPP-a.

34. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

35. S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323. ZOO-a).

36. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit, kako s osnova promjenjive kamatne stope (uslijed jednostrane odluke banke), tako i s osnove promjene tečaja valute CHF.

37. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Z. R. iz društva R. v. d.o.o. Vještak

je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 6,75 % godišnje od prvog anuiteta do 30.04.2008. g.

- 7,00 % godišnje od 31. 05. 2008. g. do 28. 02. 2009. g. - 7,75 % godišnje od 31. 03. 2009. g. do 30. 06. 2011. g. - 7,50 % godišnje od 31. 07. 2011. g. do 30. 09. 2011. g.

- 6,75 % godišnje od 31.10. 2011. g. do kraja otplate kredita.

Prema utvrđenju vještaka, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2008. g.) do dana prijevremene otplate kredita (18. kolovoza 2014. g.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 540,35 CHF, odnosno 2.983,28 kn.

Razlika obveze u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2008. g.) do dana prijevremene otplate kredita (18. kolovoza 2014. g.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 38.497,73 kn.

38. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u pogledu metode kojom je izvršen izračun i samom izračunu. Na ročištu dana 09. studenog 2020.g. tuženik je predložio da se vještak očituje o razdoblju u kojem je tečaj CHF bio niži od tečaja koji je bio u vrijeme zaključenja ugovora.

39. Vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja te je izvršio korekciju na način da je uzeo u obzir i razdoblja kada je tečaj bio niži od tečaja koji je bio u vrijeme zaključenja ugovora. Po njegovom izračunu, u tom slučaju, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2008. g.) do dana prijevremene otplate kredita (18. kolovoza 2014. g.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita (uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike), uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 38.405,34 kn. Dakle, zbroj negativnih razlika iznosi 92,39 kn.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer su izrađeni po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo.

40. Za navesti je da nije osnovan prigovor tuženika da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

41. Prigovor zastare nije osnovan ni u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF, jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužbeni zahtjev s tog osnova u ovom postupku postavljen već u tužbi od 11. lipnja 2019. godine, to proizlazi da je i taj zahtjev postavljen unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

42. Nije u pravu tuženik koji se poziva na stav Vrhovnog suda RH zauzet na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine po kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnima, pa da stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

43. Naime, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovora radi. U ovom slučaju se ne radi o ugovoru o zajmu, već o ugovoru o kreditu, u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Bitna je i okolnost da nije zaključen ugovor o zajmu već ugovor o kreditu, koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom. Tuženik je kao financijska institucija koji ima pravnu službu znao ili morao znati za rizike takvog ugovaranja i za činjenica da tužitelja nije na pravilan način upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule niti na okolnosti i parametre koje mogu dovesti do promjene kamatne stope.

44. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove koji je propisan odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05 pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).

45. Sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kada je tečaj bio niži. Naime, ukoliko tuženik smatra da je stekao nekakvu tražbinu prema tužitelju zbog toga što je tužitelj otplatio pojedine rate kredita obračunate prema nižem tečaju za CHF od tečaja koji je bio na dan isplate kredita, tada je tu svoju tražbinu trebao istaknuti u ovom postupku, bilo u obliku protutužbe ili prigovora radi prebijanja, pa kada to nije učinio, o eventualnom postojanju takve tuženikove tražbine se u ovom postupku nije niti moglo raspravljati. (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-1191/212 od 30. 09l. 2021.g.)

46. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku tužitelja od 31. srpnja 2021. godine, te je utvrđeno da su ništetni u izreci navedeni dijelovi ugovornih odredbi, te je s osnova preplate radi valutne klauzule naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 38.497,73 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, te temeljem preplate radi promjenjive kamatne stope naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.983,28 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

47. Kamatna stopa teče od 01. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćnici - odvjetnici. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kn. 49. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 21.01.2020. godine – 100 bodova, pristup na ročište 23. 01. 2020 godine – 100 bodova, sastav podneska od 30. 07. 2020. godine - 100 bodova, pristup na ročište 09. 11. 2020. godine - 100 bodova, sastav podneska od 17.07.2021. godine – 100 bodova i pristup na ročište 15. 09. 2021. godine - 100 bodova, što je ukupno 700 bodova, odnosno 7.000,00 kuna. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.750,00 kn, trošak financijskog vještačenja 2.500,00 kn, sudska pristojba na tužbu u svoti od 400,00 kn, te na presudu 760,00 kn, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 12.410,00 kn.

50. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 25. listopada 2021. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno Ovršnom zakonu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

51. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 25. listopada 2021. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku