Poslovni broj: 3 UsI-2890/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Luciji Justić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. S. iz C., kojeg

zastupa opunomoćenik J. M. odvjetnik u S., protiv tuženika

Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, kojeg zastupa opunomoćenik dr. sc. D. J., radi teške povrede službene dužnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 15. listopada 2021., a objavljene 25. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud od 28. svibnja 2021, Klasa: UP/II-114-04/21-02/36, Urbroj: 511-01-158-21- 4.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Prvostupanjski disciplinski sud MUP-a u S. Klasa: UP/I-114-04/21-02/15, Urbroj: 511-01-158-21-7 od 15. veljače 2021.

III. Policijski službenik A. S. oslobađa se odgovornosti za težu povredu službene dužnosti normirane u čl. 96 st. 1. t. 1. Zakona o policiji, koja mu je stavljena na teret Zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, broj: 511-03-01-23/1-2-21 od 13. siječnja 2021.

IV. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnične troškove, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni trošak teče od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.“

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, KLASA:UP/II-114-04/21-02/36, URBROJ:511- 01-158-21-4 od 28. svibnja 2021., odbijena je žalba A. S., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., KLASA:UP/I- 114-04/21-02/15, URBROJ:511-01-158-21-7 od 16. veljače 2021., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., KLASA:UP/I-114-04/21-02/15, URBROJ:511-01-158-21-7 od 16. veljače 2021. riješeno je da je policijski službenik A. S., rođ. …. u D., s

boravištem u C., po zanimanju policajac, ovdje tužitelj, raspoređen na radno mjesto kontakt policajca u Postaji p. p. D., u zvanju samostalni policajac,

neoženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u MUP-u RH od 1999. do 2017. godine, za 2017., 2018. i 2019. godinu ocjenjen ocjenom “dobar“, disciplinski nekažnjavan, odgovoran što je dana 27. listopada 2020.g., oko 08,15 sati tijekom službe, upravljajući službenim vozilom „Opel Astra" registracijske oznake …-…, internom prometnicom na operativnoj obali Lučke uprave, a koja je sastavni dio područja MCGP D., oštetio službeno vozilo na način da je, nakon što se prethodno nepropisno kretao i zaustavio u kolničkoj traci; započeo vožnju iz smjera zapada u smjeru istoka, te da je prilikom skretanja ulijevo prema izlazu iz luke, udario u florescentno žuto-crveni obojani stup, koji se nalazio neposredno ispred vozila, te što se nakon udarca nije odmah zaustavio već je nastavio vožnju, zbog čega je došlo do oštećenja čitave lijeve strane vozila, odnosno materijalne štete u visini od 26.466,40 kuna, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 1. Zakona o policiji opisanu kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“, te mu je temeljem članka 110. st. 2. t 1. Zakona o policiji izrečena novčana kazna u visini 7% od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x7%).

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu, osporavajući zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i radi povreda postupovnog prava. Tužitelj u tužbi, u bitnom navodi kako od početka postupka, od svog očitovanja, osporava da bi svojim postupanjem ostvario obilježje bilo kakve povrede službene dužnosti. a posebno ne teže povrede. Ističe da nije osporio činjenicu da se dana 27.10.2020. godine dogodilo oštećenje službenog vozila, međutim, da okolnosti nastanka predmetnog oštećenja ukazuju na nehajno, u disciplinskom i prekršajnom smislu, postupanje tužitelja kao vozača vozila i činjenicu da je oštećenje vozila nastalo radi objektivnih okolnosti na koje tužitelj nije mogao utjecati. Da iako je na niz odlučnih činjenica upirao tijekom postupka i u svojoj žalbi, da su iste ostale neutvrđene ili pogrešno utvrđene i to posebno slijedeće činjenice:

-da na mjestu događaja, kao ni u okolici, ne postoji kolnička traka, što da je razvidno iz fotografija i snimke s mjesta događaja koje su priložene upravnom spisu;

- da se nakon udarca odmah zaustavio, te da ne odgovara istini da bi tužitelj nastavio vožnju, a kako da se navodi u činjeničnom opisu zahtjeva i pobijanog rješenja, već da se policijski službenik pomaknuo unatrag (u rikverc) kako bi se odvojio od predmetnog stupa tj. da ne nastane veća šteta;

- da je suprotno navodima iz zahtjeva i pobijanih rješenja, netočno da je oštećena cijela lijeva strana vozila već da su oštećena prednja lijeva i zadnja lijeva vrata i manji dio praga;

- da postavljeni stup nije propisno označen, da nije vidljiv, niti da je prirodno i logično očekivati da bi se isti nalazio na navedenom mjestu, da nije florescentan, a što da je tijekom sunčanog dana irelevantno, ali da ukazuje na nedosljednost činjeničnog opisa;

- da se ne radi o nikakvoj internoj prometnici već platou za servisiranje plovila, a ne vozila;

- da je prometnica označena vozna ploha predviđena za kretanje vozila, a predmetna površina da nije niti označena, niti klasificirana u prometnom smislu;

- da se tužitelj nije nepropisno kretao, jer ako nema kolnika, prometnih znakova, a ni snimke njegovog kretanja, da ne postoji mehanizam da bi se utvrdila propisnost ili nepropisnost kretanja posebno stoga što kolničkog traka nema;

- da je materijalna šteta utvrđena viša od cijene samog vozila, tako da je navedena okolnost evidentno utvrđena iz kataloga novih dijelova, a u tom slučaju da je po pravilima civilnog obveznog prava bilo nužno i neophodno, a u svakom slučaju povoljnije za tužitelja da se na vozilu utvrdila totalna šteta, ali da je čak i laicima jasno da šteta nije ni totalna, ni u visini koja je navedena u pobijanom rješenju;

- da nakon što je vozilo udarilo u nepropisno postavljeni, neoznačeni i opasan stup, da se isto odmah zaustavilo, jer da je brzina kretanja bila znatno sporija od kretanja prosječnog pješaka, tako da vozilo skoro uopće nije imalo inerciju;

- da vozač vozila, ovdje tužitelj, nije nastavio vožnju u smjeru gibanja vozila već da se naknadno samo odmaknuo „u rikverc” da bi odmaknuo vozilo od stupa i smanjio mogućnost nastanka veće štete, a sve navedeno da se može utvrditi i o tome se detaljno očitovati samo sudski vještak za promet i motorna vozila i to na način da sudski vještak za prometno tehnička vještačenja izradi nalaz i mišljenje na okolnosti nastanka same nezgode, s posebnim osvrtom na vertikalnu i horizontalnu prometnu signalizaciju, vidljivost predmetnog stupića i mišljenje o dinamici nastanka prometne nezgode, te eventualno mišljenje o doprinosu vozača na nastanak prometne nezgode s naglaskom na oblik krivnje. Stoga, da je tužitelj već tijekom postupka ukazivao na činjenicu da se na predmetnom mjestu zbog nereguliranosti prometnim znakovima, protupravnim postavljanjem metalnih stupića, neoznačenim kolničkim trakama ni smjerovima kretanja, redovito događaju prometni incidenti i da su brojna oštećenja vozila nastala na tom mjestu radi čega da je i predložio vještačenje po vještaku prometno tehničke struke, zatim saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka očevidaca M. K., S. M., N. B., D.

F. i Z. Č. te saslušanje svjedoka M. K., A. B., I.

T., M. Š. i V. V..

Nadalje navodi, da je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno dispozitivu istog, a sam činjenični dio dispozitiva da ne odgovara pravnom opisu teže povrede službene dužnosti iz članka 96. st. 1. t.1. Zakona o policiji.

Također ustraje u tvrdnji da se pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ostvaruje u činjenici da u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, predloženih policijskih službenika i to na okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom postupka, a iz kojih dokaza da bi se utvrdilo kakve su inače navike i radne karakteristike tužitelja, te kako se inače ponašaju drugi policijski službenici na predmetnom mjestu i kolika je učestalost nastanka prometnih nezgoda baš na toj lokaciji s obzirom na nepropisno postavljen stupić.

Stoga predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S. te kojom će policijskog službenika A. S.

osloboditi odgovornosti za težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 1. Zakona o policiji koja mu je stavljena na teret Zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, broj:511-03-01-23/1-2-21 od 13.01.2021., te ujedno naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za zakonske zatezne kamate od donošenja presude pa do isplate.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 06. rujna 2021. osporilo je navode tužbe očitujući se na tužbene navode tužitelja, u bitnom navodeći, da tužitelj u tužbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje prigovore da je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela.

Tuženo tijelo smatra da je važno istaknuti, odnosno ponoviti da je tužitelj na usmenoj raspravi iskazao da mu je bilo poznato da se stup nalazi na kritičnom mjestu te da je na to zaboravio prilikom pokretanja vozila, kao i da je tužitelj na raspravi iskazao kako je nakon udarca u stup, pomaknuo vozilo unatrag.

Obzirom da su sve relevantne činjenice u disciplinskom postupku nesporno utvrđene, tuženo tijelo smatra da su dokazni prijedlozi navedeni u tužbi suvišni, uz napomenu da je i sam tužitelj na disciplinskoj raspravi odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka K.,

M., B., F. i Č..

Stoga, a budući da je nesporno tužitelj upravljajući službenim vozilom, uslijed krajnje nepažnje, pričinio materijalnu štetu na tom vozilu, čija visina je utvrđena od strane ovlaštenih osoba, čime je ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, tuženo tijelo je predložilo tužbu odbiti kao neosnovanu.

Na ročištu održanom pred ovim sudom 15. listopada 2021., opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe, kao i predloženim dokazima, ističući kako smatra da se u konkretnoj situaciji mora utvrditi način i točne okolnosti predmetne nezgode jer da iz mehanike nastanka predmetne nezgode može proizaći ili ne proizaći odgovornost tužitelja, a nikako ne po blanketnoj normi, što da je neživotno, radi čega da je tužitelj ustao ovom tužbom.

Opunomoćenik tuženika je naveo da ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te se usprotivio dokaznim prijedlozima, ističući da su uzrok i okolnosti prometne nesreće nesporno utvrđeni, pa i iskazom samog tužitelja, a o čemu da su upravna tijela dala detaljna obrazloženja, radi čega je predložio zaključiti raspravljanje i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na temelju ocjene rezultata upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedloge opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke te za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, za saslušanjem svjedoka očevidaca M. K., S. M., N. B., D. F. i Z.

Č. te za saslušanjem svjedoka M. K., A. B., I. T.,

M. Š. i V. V., na okolnosti iz tužbe, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.

Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio trošak zastupanja tužitelja.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

Odredbom čl. 93. Zakona o policiji (Narodne Novine, broj: 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, dalje Zakon) propisana je odgovornost policijskih službenika za povrede službene dužnosti, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

Stavkom 2. istog članka, je propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Stavkom 3. istog članka, je propisano da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, dok je stavkom 4., istog članka propisano da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

Odredbom čl. 96. Zakona, propisane su teže povrede službene dužnosti pa je tako, pored taksativno navedenih i nabrojanih težih službenih dužnosti, točkom 1. istog članka, propisano neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

Odredbom čl. 97. st. 2. Zakona, je propisano da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

Odredbom čl. 100. Zakona, je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak. Odredbom članka 52. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisana su prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku, pa je tako stavkom 1. istog članka, propisano da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.

Stavkom 2. istog članka, je propisano, da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

Stavkom 3. istog članka, je propisano da stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje.

Stavkom 4. istog članka, je propisano da je stranka dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.

Odredbom članka 102. Zakona, je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima. Stavkom 2. istog članka, je propisano da policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

Nadalje, odredbom članka 106. Zakona je propisano da disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali da je vezan za činjenični opis službene dužnosti.

Odredbom čl.107. st.1. istog Zakona, je propisano da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a da se policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, mora pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

Odredbom čl. 110 st. 2., istog Zakona su propisane kazne koje se mogu izreći za teže povrede službene dužnosti pa su tako propisane:

1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci,

2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine,

3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine,

4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,

5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6.

prestanak državne službe.

Nadalje, odredbom čl. 111. st. 1. Zakona je propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se protekom roka od 4 godine nakon izvršnosti izrečene kazne za težu povredu službene dužnosti, izrečena kazna briše pod uvjetom da službenik nije počinio novu povredu službene dužnosti od izvršnosti izrečene kazne.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sudskom sporu, kao i na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda, suprotno navodima tužbe, u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

Ovo stoga što je iz podataka spisa predmeta tuženog tijela, kao i iz priloženih isprava koje su ovom sudu dostavljene uz odgovor na tužbu, razvidno i kao nesporno utvrđeno da je Prvostupanjski disciplinski sud u S. predmetni upravni postupak protiv A. S., ovdje tužitelja, radi teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 1. Zakona o policiji, u potpunosti proveo u skladu s naprijed citiranim odredbama Zakona o policiji i Zakona o općem upravnom postupku, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nije osnovan tužbeni navod opunomoćenika tužitelja da se pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ostvaruje u činjenici da u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, predloženih policijskih službenika i to na okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom postupka, budući da iz spisa tuženog tijela te posebno iz Zapisnika o usmenoj raspravi KLASA:UP/I-114-04/21-02/15, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 16. veljače 2021., koja se vodila pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u S., nespornim proizlazi da je opunomoćenik tužitelja od strane predsjednika vijeća izričito upitan ustraje li u zahtjevu da se na usmenoj raspravi kao svjedoci saslušaju policijski službenici: M. K., S. M., N. B,

D. F. i Z. Č., a da je opunomoćenik prijavljenog policijskog službenika odvjetnik J. M. iskazao da odustaje od prijedloga da se prethodno navedeni policijski službenici saslušaju na usmenoj raspravi.

Pored navedenog, valja istaći da su spisu tuženog tijela priložene i Službene zabilješke policijskih službenika Z. Č., D. F., N. B.,

S. M. od 30.01.02021., kao i Službena zabilješka A. S. te Zapisnik o uzimanju izjave broj:511-03-15-13/2-20 od 3.12.2020. od A. S., u kojima su navedeni policijski službenici i tužitelj osobno, opisali način na koji je došlo do oštećenja predmetnog službenog vozila, a iz kojih Službenih zabilješki te Izjave tužitelja koju je u upravnom postupku dao na Zapisnik, nespornim proizlazi da je oštećenje predmetnog službenog vozila počinio policijski službenik A. S., ovdje tužitelj, pri obavljanju službe koristeći se sredstvom za rad, da je do oštećenja došlo iz krajnje nepažnje, te da je prilikom oštećenja na službenom vozilu nastala materijalna šteta, a što također proizlazi iz priloženih fotografija o oštećenju predmetnog službenog vozila i mjesta nastanka štete, te iz priložene Oznake štete: …-UPR-…/… Croatia osiguranja d.d. od 27.10.2020.

Dakle, iz naprijed navedenih utvrđenja nespornim proizlazi da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. toč. 1. Zakona o policiji činjenično i pravno opisanu u izreci citiranog prvostupanjskog rješenja, koja mu se stavlja na teret, opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, a činjenica da je do počinjenja teže povrede službene dužnosti došlo iz krajnje nepažnje, nije, niti može biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a kako je to propisano i naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 93. st. 2. Zakona o policiji.

Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno dispozitivu istog, a sam činjenični dio dispozitiva da ne odgovara pravnom opisu teže povrede službene dužnosti iz članka 96. st. 1. t.1. Zakona o policiji, već osporavano rješenje ovaj Sud u cijelosti ocjenjuje zakonitim te valjano obrazloženim u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a koje obrazloženje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Slijedom navedenog, Prvostupanjski disciplinski sud MUP-a u S. je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na način da je pravilno primijenio odredbe čl. 110. st. 2. t. 1. u svezi s čl. 111. st. 1. Zakona o policiji kada je tužitelju izrekao disciplinsku kaznu – novčanu kaznu u visini od 7% posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu u trajanju od jednog mjeseca (1x7%) te je navedena odluka i izrečena disciplinska kazna donesena u skladu sa Zakonom i u granicama ovlasti koja je Prvostupanjskom disciplinskom sudu dana, te je po ocjeni ovog Suda, a s obzirom na težinu počinjene povrede, stupanj odgovornosti, kao i nastale posljedice, izrečena disciplinska sankcija primjerena počinjenoj povredi.

Kako je utvrđeno da u provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nema nepravilnosti koje bi ga činile ništavim, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku, to je valjalo na temelju odredbe članka 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo primjenom odredbe 79. st. 4. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora, kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. listopada 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje odluke o trošku, a sve na temelju odredbe članka 79. st. 6. i 7. ZUS-a.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku, uz Zapisnik o objavi

2. tuženiku uz Zapisnik o objavi

3. tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi po čl.11. Zak. o sudskim pristojbama 4. tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

5. u spis

6. kalendar do 20.12.2015.