REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice B. P., iz B., S. P. …, OIB: …., zastupana po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., K. …, protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, OIB: 34506547848, Bjelovar, Antuna Mihanovića 8, zastupane po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 14. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 25. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB: …, da tužiteljici B. P., iz B., S. P. …, OIB.:…, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 524,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od: 524,49 kn od 16.3.2016.

, pa do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč.

I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. …, OIB: …, da tužiteljici B. P., iz B., S. P. …, OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 315,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 25. listopada 2021., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

riješio je

Tužba tužiteljice povučena je za iznos od 1.031,76 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica B. P. , podnijela je tužbu ovome sudu podnesenu dana 25.

veljače 2021., protiv tuženika O. bolnice B., radi isplate razlike plaće, u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila radnik tuženika, da tuženik kao poslodavac tužiteljice predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

2. Ističe da je dana 23.11.2006. sklopljen je sporazum između Vlade RH i S.

javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama, te je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007, 2008 i 2009. Međutim, zbog nastupa krize, dana 13 5.2009. ugovorne strane sklopile su Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i tim dodatkom zamrznuta je osnovica plaća na razini iz 2008. i iznosila je 5.108,84 kn, dok se povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka sporazuma.

3. Dana 26.10.2011. sklopljene su nove izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7.12.2011. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26.10.2011., predstavljaju kolektivni ugovor, i on se ima primjenjivati do 26. siječnja 2017., kada prestaje njegovo postojane. Odredba čl. III Izmjene Dodatka Sporazumu od 26.11.2011., glase: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”

4. Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je dana 28. kolovoza 2015., prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojem je on realno veći za 1,2%, u odnosu na isto tromjesečje 2014., DZS objavilo je dana 27.11.2015., podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014.,

BDP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i dana 4.12.2015., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BRP prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015., BDP je porasta za 1,9 % (podaci DSZ od 4.3.2016) u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka sporazuma od 26.11.2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje,

bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37 kn. Ističe da tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu, tj. 5.108,84 kn, uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja plaća od pripadajuće, i koju razliku potražuje ovom tužbom, prema specifikaciji navedenoj u tužbenom zahtjevu. Navodi da se o visini osnovice svoj stav iznio je i Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/20 od 1.12.2020.

5. Navodi da na uskraćene dijelove plaće, tužiteljica zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa sve do konačne isplate. Plaća tužiteljice predstavlja osnovicu pomnoženu s koeficijentom složenosti poslova, uvećano za dodatak na staž i dodatke na plaću, sve vidljivo iz isplatnih lista, od 1. prosinca 2015. pa do siječnja 2017. Zahtijeva razliku plaće koja joj je isplaćena i koja bi joj pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%. Tužbom je zahtijevala isplatu iznosa od 1.556,24 kn, no točan matematički izračun je 1.556,25 kn. Kako je tuženik istakao prigovor zastare za potraživanje za mjesec prosinac 2015. i siječanj 2016., to je zahtijevala isplatu razlike plaće za veljaču 2016. do siječnja 2017., u bruto iznosu od 524,49 kn. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da je tužiteljica bilo u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju. Ne osporava ni da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) te kako je u utuženom razdoblju od prosinca 2015. pa zaključno sa mjesecom siječanj 2017. plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl.4. plaću službenika i namještenika definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

7. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.) i Dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri obračunu plaće, određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika nije poštovala odredbe važećeg Kolektivnog ugovora i drugih važećih propisa u odnosu na prava tužiteljice počevši od 1. prosinca 2015. pa do siječnja 2017.

8. Tuženik upozorava i na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. godine Vlada RH sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru, zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tužena ni na koji način ne može izračunati ili provesti, već tužena kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku-tužiteljici uneseni u sustav prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zbog toga tuženik smatra kako nije točno da bi bio kao obveznik isplate plaće bila jedina odgovorna za obračun i isplatu, jer tuženik ne obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

9. Kako je obrazloženo tuženik je tužiteljici u spornom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, pa je slijedom toga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan. Ističe prigovor zastare za razliku plaće za prosinac 2015. i siječanj 2016., jer je tužba podnesena dana 25.

veljače 2015., obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

10. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaća (list 6), obračuni plaća (list 7- 33), Podaci Državnog Zavoda za statistiku (list 46-51), Sporazum o osnovici za plaćanje u javnim službama (list 52-54), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 55-59), Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 60-67), Arbitražna odluka (list 68-75), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Sporazuma (list 76-79).

11. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

12. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

13. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do zaključno veljače 2016.

14. Nesporna je činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju radnik tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva, a koja činjenica proizlazi iz navoda stranaka i obračuna plaće.

15. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

16. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužiteljici i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu, koji su dostavljeni uz tužbu.

17. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

18. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,

N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat

znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi

H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički

sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te

H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H.

iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute

Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.

VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

19. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

20. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

21. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, nije od utjecaja za osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.

22. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

23. Tužiteljica ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužiteljici plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici mu je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl.

VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

24. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

25. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi

Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

26. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja i dodati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

27. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

28. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi.

29. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.

30. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tužiteljici tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u iznosu od 1.556,25 kn, koji je točan matematički izračun prema obračunu razlike plaće dostavljen po strankama (list 6,84), međutim sud odlučujuće u granicama postavljenog zahtjeva jer je tužitelj tužbom zahtjeva iznos od 1.556,24 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće.

31. Prigovor zastare potraživanja djelomično je osnovan. Naime, kako je plaća tužiteljice dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sukladno čl. 92. st. 3. ZR obveza plaće to je najstarije potraživanje u ovome postupku i to za prosinac 2015. dospjelo 15. siječnja 2016., za mjesec siječanj 2016., dospjelo je 15. veljače 2016., a za ostale mjesece dospijevalo je nakon toga datuma. Tužba tužiteljice podnesena je dana 25. veljače 2021., to bi u zastari bila potraživanja koja su dospjela prije 25. veljače 2016. Tužiteljica je prihvatila osnovanim prigovor zastare za potraživanje za prosinac 2015. i siječanj 2016., podneskom od 19. travnja 20121., jer potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina temeljem čl. 139. ZR, to je nastupila zastara za u ukupnom iznosu od 1.556,25 kn, dok nije nastupila zastara za potraživanje za mjesec veljaču 2016.

32. Kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev podneskom od 19. travnja 2021. za iznos od 1.556,25 kn (zbog istaknutog prigovora zastare), a što sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a čemu se tuženik nije protivio, to je sud primjenom čl. 193 st. 2 ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

33. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos,

smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

34. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 524,49 kn i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, a na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekuću od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

35. Zatezne kamate, na porez i prirezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na iznose toč. I. izreke presude ne pripadaju tužitelju. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan presuđeno je kao pod toč. II izreke (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu glavnice uspjela u omjeru od 33,70% (suđeni iznos 524,49 kn u odnosu na zahtijevani iznos 1.556,24 kn), a u postupku u odnosu na osnov i visinu u omjeru od 66,85%, uspjeh tuženika u postupku utvrđen je u omjeru od 33,15% pa nakon umanjenja uspjeha tuženika, uspjeh tužiteljice u postupku utvrđen je u omjeru od 33,70%, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak, nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, povodom kojeg dijela zahtijeva nisu nastali posebni troškovi.

37. Priznati troškovi tužiteljice sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn, sastava podneska od 19. travnja 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu 250,00 kn (Tbr.8.t.1.), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 14. listopada 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 250,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 187,50 kn, u ukupnom iznosu od 937,50 kn, što prema uspjehu iznosi 315,94 kn.

38. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora.

39. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bjelovaru dana 25. listopada 2021.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Broj zapisa: eb301-293f8

Kontrolni broj: 0e0c4-97b57-f7a7a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.