Poslovni broj: 10 UsI-2314/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. K., M., V.

.., zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. D., Ž. R. i S. M., Z., D.., protiv

tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., I. … , zastupanog po službenoj osobi D. M., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja S. M. i službene osobe tuženika, 25. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-224-02/19-01/4427, Urbroj: 511-01-203-20-4 od 2. travnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 26. svibnja 2021. ustao tužbom pred Upravnim sudom u Z. protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/I-224-02/19-01/4427, Urbroj: 511-01-203-20-4 od 2. travnja 2021., koja je upisana pod poslovnim brojem: UsI-1559/21.

2. Rješenjem poslovni broj UsI-1559/21-2 od 7. lipnja 2021. Upravni sud u Z. se oglasio mjesno nenadležnim i tužbu ustupio ovom sudu kao nadležnom, te je pred ovim sudom formiran novi spis pod poslovnim brojem UsI-2314/21.

3. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-224-02/19-01/4427, Urbroj: 511- 01-203-20-4 od 2. travnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

4. U tužbi, kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj u bitnom navodi da je zahtjev za primitak u hrvatskog državljanstvo podnio na temelju odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu odnosno, temeljem pripadnosti hrvatskom narodu. Tužitelj da je tijekom postupka isticao kao se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda, potom kako su otac tužitelja M. K. i baka tužitelja

M. K., rod. B. hrvatski državljani, te da je tužitelj kršten dana 14.

studenog 2001. u crkvi Gospe od Blagovijesti u Republici Hrvatskoj, Općina M.. U

M. na otoku B. da stanuju sestre bake tužitelja sa svojim obiteljima F. L.

i I. B. koje su hrvatske državljanke. Nadalje, da je tijekom postupka posebno isticao kako u krugu obitelji u kojoj živi njegova "nona" svakodnevno komuniciraju na hrvatskom jeziku, dok s prijateljima tijekom boravka u M. govori i lokalnim dijalektom ikavicom. Također, tužitelju i njegovoj sestri M. roditelji da su nadjenuli imena koja su podrijetlom hrvatska, a po čemu se tijekom svog školovanja isticao u K.. Potom da je tužitelj temeljem rješenja Autonomne Pokrajine

V., Općine K., Općinske uprave, Broj: III-03-208-22/2015-8 upisan u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine i sve temeljem zahtjeva tužitelja za upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine od 23. listopada 2015. u kojem se tužitelj izjasnio kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine.Tuženik u osporenom rješenju da pogrešno navodi kako je tužitelj zatražio upis u popis birača hrvatske nacionalne manjine radi pribavljanja dokaza za primitak u hrvatsko državljanstvo, te da u rješenju nije vidljiva nacionalna pripadnost, te da nije cijenio da je predmetno rješenje doneseno temeljem zahtjeva tužitelja u kojem se tužitelj izjasnio kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine. Stoga da je, a imajući u vidu sve ranije navedene činjenice, nelogičan zaključak tuženika da tužitelj 2015., odnosno četiri godine prije podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, a samo u svrhu pribavljanja dokaza za primitak u hrvatsko državljanstvo podnosi zahtjev za upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine. U provedenom postupku tužitelj da je dostavio Izvadak iz matične knjige vjenčanih od 12. prosinca 2020., a u kojem je upisan podatak o hrvatskoj narodnosti tužitelja i njegove supruge F. K., rod. K., državljanke Republike Hrvatske. Za vrijeme trajanja braka, dana 30. travnja 2021. rođena je E. K., državljanka Republike Hrvatske, te je u Zapisniku o određivanju osobnog imena djeteta naveden podatak o hrvatskoj narodnosti tužitelja. Potom se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 2826/06 od 24. ožujka 2009. u kojoj je sud izrazio shvaćanje da je pripadnost određenom narodu primamo subjektivna kategorija, osjećaj zajedničke kulture i jezika te društvene tradicije koje povezuje pripadnike zajednice u jednu cjelinu, ali traži da se pripadnost narodnu objektivizira na način da se iskazuje navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama. Iz svega navedenog da proizlazi da je tužitelj tijekom svoga života: isticao i njegovao u svojoj obitelji hrvatske narodne običaje i kulturu kao i hrvatski jezik, posebno čestim posjetama obitelji u M. na otoku B.,

gdje i sada živi sa suprugom i kćeri, dok je u pojedinim ispravama u kojima je bilo moguće izraziti pripadnost narodu kao što je izvadak iz matice vjenčanih, zapisnik o ođredivanju osobnog imena djeteta, a posebno prije pokretanja postupka primitka u hrvatsko državljanstvo putem ostvarenja svojeg biračkog prava. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba neosnovana u cijelosti, te da tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja. U odnosu na tužbene navode, tuženik prvenstveno ističe da je tužitelj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnio 24.10.2019., te se stoga na predmetni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91., 70/91- ispravak, 28/92., 113/93.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a 130/11., 110/15. i 102/19.), kako to pogrešno navodi tužitelj. Naime, odredbom članka 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 102/19.), propisano je da će s postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu toga zakona dovršiti po odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91.. 70/91.-ispravak, 28/92., 113/93.-Odluka Ustavnog Republike Hrvatske, 4/94., 130/11. i 110/15.). Nadalje, iako se tužitelj poziva na hrvatsko državljanstvo svog oca i bake po ocu, činjenica da je njegov otac stekao hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu te da je očeva majka hrvatska državljanka podrijetlom, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari jer je osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koju tužitelj u postupku nije dokazao. Na isti način tuženik cijeni navode tužitelja da u M. na otoku B. žive bakine sestre, koje su hrvatske državljanke.

Isto tako, iako se poziva na hrvatsku nacionalnu pripadnost svoga oca, tužitelj zanemaruje činjenicu da mu je majka Srpkinja te da je odrastao u Republici S..

Naime, u slučaju kada su roditelji podnositelja zahtjeva različite nacionalne pripadnosti, a zahtjev se podnosi temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, potrebno je dokazati da se podnositelj zahtjeva konzistentno opredijelio izjašnjavati upravo kao pripadnik hrvatskog naroda, a što tužitelj nije dokazao. Okolnost da je tijekom postupka navodio da je pripadnik hrvatskog naroda ne dokazuje da on to uistinu i jest, kao niti da se u pravnom prometu tijekom života konzistentno izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda. Štoviše, tužitelj je čak prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva u upitniku uz zahtjev zą stjecanje hrvatskog državljanstva u rubriku nacionalnost upisao SRPSKA, odnosno HRVATSKA. Medutim, izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ne može biti dvojbeno već jedino i isključivo, kroz duže vremensko razdoblje i to navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem na neki drugi način. Stoga, uzimajući u obzir njegovo kontradiktomno izjašnjavanje o svojoj nacionalnoj pripadnosti, ne može se donijeti odluka o njegovom primitku u hrvatsko državljanstvo. U odnosu na navode tužbe da tuženik pogrešno smatra da je zatražio upis u popis birača hrvatske nacionalne manjine, četiri godine prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, radi pribavljanja dokaza za primitak u hrvatsko državljanstvo te da u tom rješenju nije vidijiva nacionalna pripadnost, kao i da tuženik nije cijenio da je predmetno rješenje doneseno temeljem zahtjeva tužitelja u kojem se on izjasnio kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine, tuženik navodi da odbacuje takve navode tužitelja kao neosnovane. Naime, kako je to detaljno obrazloženo u osporavanom rješenju tuženika, tužiteljeva nacionalna pripadnost iz predmetnog rješenja donesenog 23.10.2015. nije vidljiva te za upis u navedeni birački popis potrebno je samo predati zahtjev odnosno nije potrebno dostaviti ikakav dokaz o narodnosti. Priložena preslika popunjenog zahtjeva za upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine od 23.10.2015., u kojoj je upisano da je tužitelj pripadnik hrvatske nacionalne manjine, upravo dokazuje navode tuženika da prilikom podnošenja zahtjeva za upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine nije priložio niti jedan dokaz da se izjašnjavao kao Hrvat već je samo popunio šprancirani obrazac, u kojem je upisao da je pripadnik hrvatske nacionalna manjine. Takav upis podatka o hrvatskoj nacionalnosti nije dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu niti dokaz njegovog ranijeg izjašnjavanja kao pripadnika hrvatskog naroda, kako to propisuje odredba članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, već formalna pretpostavka koju za upis u takav popis birača hrvatske nacionalne treba ispuniti osoba koja takav upis traži. Stoga, samo na temelju te isprave ne može se donijeti odluka o njegovom primitku u hrvatsko drzavljanstvo. Za napomenuti je da je od tužitelja u postupku zatraženo da dostavi preslike matičnih knjiga učenika osnovne i srednje škole, radne knjižice, izvatka iz registra izdanih radnih knjižica kao i svih raspoloživih dokaza iz kojih će biti razvidno izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti u pravnom prometu, međutim tražene isprave nije dostavio odnosno nemogućnost njihove dostave nije opravdao relevatnim dokazima. Isto tako, spisu nije priložio tražene preslike zapisnika prijave namjere sklapanja braka svojih roditelja, te prijave upisa činjenice svog rođenja i zapisnika o određivanju vlastitog imena, niti je nemogućnost njihove dostave opravdao relevantnim dokazima. Nadalje, iako u izjavi na zapisnik od 24.10.2019. navodi da se od njega nikada nije tražilo izjašnjavanje, uvidom u priloženi izvadak iz matične knjige rođenih utvrđeno je da rubrika nacionalna pripadnost nije popunjena. Stoga, suprotno njegovim navodima, imao je prilike izjasniti se o svojoj nacionalnoj pripadnosti, ali to nije učinio. Povezanost s hrvatskim narodom nije dokazao niti članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u Republici S. i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta inozemstvu. Prema vlastitoj izjavi, ne sudjeluje u hrvatskim društvima. Na temelju izvatka iz matične knjige vjenčanih izdanog 12.12.2020., na dan sklapanja braka, u kojem je u rubrici narodnost za njega i njegovu suprugu upisan podatak o hrvatskoj nacionalnosti, ne može se donijeti odluka o primitku u hrvatsko državljanstvo. Prema slobodnom uvjerenju ovog Ministarstva, tako upisan podatak, nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, samo je izraz nastojanja stranke da stekne hrvatsko državljanstvo na olakšan i privilegirani način, koji je namijenjen za pripadnike hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu. Isto tako, iako se tužitelj poziva na činjenicu da mu je za vrijeme trajanja braka 30.04.2021. rođena kćer u čijem zapisniku o određivanju osobnog imena djeteta je naveden podatak o njegovoj hrvatskoj rodnosti, koji zapisnik dostavlja u privitku tužbe, takvo izjašnjavanje tužitelja ne može utjecati na zakonitost donesenog rješenja jer ga ovo Ministarstvo nije imalo prilike ocijeniti kao dokaz, kao niti rodni list kćeri E. K. izdan 06.05.2021. kojoj je u rubrici narodnost upisano „Hrvatica". Medutim, čak i da su te isprave, sastavljene nakon donošenja osporavanog rješenja, bile priložene u tijeku upravnog postupka, iste ne bile dokaz njegove pripadnosti hrvatskom narodu već samo izraz njegovog nastojanja da stekne hrvatskom državljanstvo na olakšan i privilegiran način, koji je namijenjen za pripadnike hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu. Uostalom, određivanje nacionalne pripadnosti njegove kćeri nije istovjetno određivanju njegove nacionalne pripadnosti, te time ne može dokazati vlastitu nacionalu pripadnost. Naposljetku, glede navoda tužitelja da je često dolazio u M. na otoku B., te da tamo sada živi sa suprugom i kćeri kao i a u krugu obitelji u kojoj živi njegova baka svakodnevno komunicira na hrvatskom jeziku, dok s prijateljima u M. govori lokalnim dijalektom iakvicom, tuženik navodi da isto nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari jer mnogi strani državljani i pripadnici drugih naroda žive u Republici Hrvatskoj te imaju obitelj, koju su tijekom života i posjećivali, te se služe hrvatskim jezikom i njegovim dijalektima. Njegova tvrdnja da su roditelji njemu i njegovoj sestri nadjenuli imena koja su podrijetlom hrvatska, a po čemu se tijekom školovanja isticao u K., posve je neutemeljena budući su imena D. i M.

imena koja imaju pripadnici različitih naroda. Uostalom, da ne postoji službeni popis „hrvatskih" imena, niti se nečija nacionalna pripadnost na taj način može utvrditi već izjašnjavanjem o nacionalnoj pripadnosti tijekom života, što tužitelj nije dokazao. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U sporu je održana rasprava 7. listopada 2021., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojem je opunomoćenik tužitelja naveo da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodima iznesenim u istoj. U odnosu na odgovor na tužbu je naveo kako prema usvojenim načelnim stajalištima o utvrđenju materijalne istine kao načela upravnog postupka tužitelj smatra da je iz dokumentacije dostavljene u spis proizlazi da su ispunjeni uvjeti za stjecanje državljanstva prema odredbama ZOHD-a, te dodatno ističe kako je tužitelj oženjen hrvatskom državljankom u kojem braku je rođeno malodobno dijete, da živi u RH u kojoj ima reguliran boravak, pa stoga smatra da je ispunio uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, a u odnosu na navode opunomoćenika tužitelja ističe da u konkretnom slučaju nema osnove za usvajanje zahtjeva tužitelja po osnovi članka 16. ZOHD-a. Dokumentacija koju je tužitelj priložio uz tužbu i na koju se u istoj poziva da je nastala nakon donošenja osporenog rješenja, te kao takva nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, na temelju odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15; dalje ZHD).

12. Odredbom članka 16. stavka 1. ZHD-a propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Stavkom

2. istog članka propisano je da pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

13. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

14. Sporno je među strankama je li pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijen predmetni zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 24. listopada 2019. podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, te da je u upitniku koji se popunjava uz zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva u rubriku „nacionalnost“ upisao srpska odnosno hrvatska, dok je na pitanje poznavanja hrvatskog jezika u govoru i pismu dao potvrdan odgovor.

16. Osporenim rješenjem tuženika je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo iz razloga jer tužitelj uz predmetni zahtjev nije priložio niti jednu ispravu niti drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da se tijekom života deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda, iako je na to pozvan tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja se navodi da iako tužitelj navodi da se osjeća kao pripadnik hrvatskog naroda te se upisao u birački popis hrvatske nacionalne manjine, o čemu mu je dana 23. listopada 2015. Općina K. izdala rješenje, iz navedenog rješenja nije razvidna njegova nacionalna pripadnost niti ista može biti dokaz da je on pripadnik hrvatskog naroda, a iz odredbi članka 47. i članka 53. Zakona o nacionalnim savetma nacionalnih manjina („Sl. Glasnik RS“ br. 72/09, 20/14, i 55/14) razivdno je da se u birački popis nacionalne manjine može upisati i ispisati na vlastiti zahtjev te se osnovano može zaključiti da se u birački popis hrvatske nacionalne manjine upisao radi pribavljanja dokaza za primitak u hrvatsko državljanstvo. Priloženi krsni list upućuje na njegovu vjersku, a ne nacionlanu pripadnost, a vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi jer pirpadnici brojnih naroda su po vjerskoj pripadnosti rimokatolici. Povezanost hrvatskom narodu nije dokazao niti članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u Republici S. i svojim radom promiču hrvatsku kalturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Prema vlastitoj izjavi, ne sudjeluje u hrvatskim društvima. Nadalje, iako u izjavi na zapisnik od 24.10.2019. navodi da se od njega nikada nije tražilo izjašnjavanje, uvidom u priloženi izvadak iz matične knjige rođenih utvrđeno je da rubrika nacionalna pripadnost nije popunjena. Stoga, suprotno njegovim navodima, imao je prilike izjasniti se o svojoj nacionalnoj pripadnosti, ali to nije učinio. Isto tako, u upitniku uz zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva u rubriku nacionalnost upisan je podatak „SRPSKA, odnosno HRVATSKA". Medutim, izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ne može biti dvojbeno već jedino i isključivo, kroz duže vremensko razdoblje i to navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem na neki drugi način. Stoga, uzimajući u obzir njegovo kontradiktoro izjašnjavanje o svojoj nacionalnoj pripadnosti, ne može se donijeti odluka o njegovom primitku u hrvatsko državljanstvo. Naposljetku, na temelju izvatka iz matične knjige vjenčanih izdanog 12.12.2020., na dan sklapanja braka kojem je u rubrici narodnost za njega i njegovu suprugu upisan podatak o hrvatskoj nacionalnosti, ne može donijeti odluka o primitku u hrvatsko državljanstvo. Prema slobodnom uvjerenju tuženika, tako upisan podatak, nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva,

samo je izraz nastojanja stranke da stekne hrvatsko državljanstvo na olakšan i privilegiran način, koji je namijenjen za pripadnike hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu. Okolnost da je njegov otac stekao hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu te da je očeva majka hrvatska državljanka podrijetlom, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari jer osobna pripadnost hravtskom narodu je odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi članka 16. ZHD-a, koju tužitelj nije dokazao.

17. Tuženikovu pravnu i činjeničnu ocjenu, danu prethodno izloženim obrazloženjem osporenog rješenja, ovaj sud prihvaća kao pravilnu, jer ima pravno uporište u pravilnom tumačenju gore citiranih odredaba ZHD, činjenično uporište u ispravama iz spisa tuženika, a nije dovedena u sumnju gore izloženim tužbenim navodima.

18. Naime, pripadnost hrvatskom narodu se prema zakonskim pretpostavkama ne može dokazati samo na temelju postojanja interesa i želje stranke da stekne hrvatsko državljanstvo, već o toj činjenici moraju postojati dokazi o osobnom izjašnjavanju tužitelja kao punoljetne i poslovno sposobne osobe u pravnom prometu, te dokazi o aktivnom sudjelovanju u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu kroz neki dulji vremenski period, što u konkretnom predmetu nije slučaj. U svakom pojedinačnom konkretnom slučaju utvrđuje se ispunjava li osoba sukladno dokazima u spisu pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo u smislu osobne pripadnosti hrvatskom narodu, pa pri tome nije odlučujući dokaz hrvatsko državljanstvo oca tužitelja niti bake tužitelja, odnosno sestri bake tužitelja, prema članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a na koje dokaze se poziva tužitelj u tužbi.

19. Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika, te da je tuženik, dodatno, i u odgovoru na tužbu dao precizne, jasne i pravno utemeljene razloge zbog kojih se isti (prigovori) ocjenjuju neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Ovdje je posebno za naglasiti, a kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu, da isprave dostavljene uz tužbu i to rodni list E. K. od 6. svibnja 2021. i zapisnik o određivanju osobnog imena djetetu od 6. svibnja 2021., a u kojem se kao nacionalnost djeteta navodi hrvatica, te nacionalnost oca navodi hrvat, su isprave koje su nastale nakon donošenja osporenog rješenja tuženika i kao takve nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

20. Naposljetku, za navesti je da pravilno tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako u konkretnom slučaju s obzirom da je tužitelj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnio 24.10. 2019. da se na predmetni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91., 70/91-ispravak, 28/92., 113/93.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a 130/11., 110/15. i 102/19.), kako to pogrešno navodi tužitelj. Naime, odredbom članka 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 102/19.), propisano je da će s postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu toga zakona dovršiti po odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91.. 70/91.-ispravak, 28/92., 113/93.-Odluka Ustavnog Republike Hrvatske, 4/94., 130/11. i 110/15.), a koje odredbe je prema ocjeni ovog suda pravilno primjenio tuženik.

21. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanja predmetne upravne stvari, te je pravilno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Obrazloženje osporavanog rješenja je valjano, argumentirano i na zakonu osnovano, te ga ovaj sud u cijelosti prihvaća. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

22. Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

23. Tužitelj nije uspio u ovome sporu pa je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. listopada 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenicima, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe po pravomoćnosti. 2. Spis u kalendar 30 dana.