Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-781/2020-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Vlade Skorupa, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Ksenije Dimec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz R., OIB: ..., zastupanog po N. P., odvjetniku u V., protiv tuženika K. d.o.o. V., OIB: ..., zastupanog po zz I. V., a ovaj po Z. A., odvjetniku u M., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pr-9/2019 od 17. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pr-9/2019 od 17. lipnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade u razdoblju od 1. listopada 2012. do 1. lipnja 2017., u ukupnom iznosu od 161.973,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 2.892,39 kn teku od svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec uz zahtjev za daljnju isplatu rente od 2.892,39 kn mjesečno od 1. lipnja 2017. pa nadalje te zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 10.360,00 kn.
Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz dosudu tužitelju troškova postupka, odnosno podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.
Žalba je osnovana.
Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade – razlike između plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao i mirovine koju prima, a sve budući da je u vrijeme kad je bio zaposlen kod tuženika, isključivom krivnjom tuženika, doživio ozljedu na radu 8. studenog 2005.
Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrđuje:
-da iz rješenja HZMO-a od 11. veljače 2012. proizlazi da je tužitelju nastao trajni gubitak radne (opća nesposobnost za rad) sposobnosti dijelom uzrokovane (30%) bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (70%) ozljedom na radu te da mu se izvan tih okolnosti priznaje, počevši od 26. lipnja 2012., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u iznosu od 3.070,57 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2012. u iznosu od 3.107,61 kn mjesečno,
-da je u novinskom članku objavljenom u dnevnom tisku Slobodna Dalmacija od 26. veljače 2017. direktor tuženika I. V. u intervjuu novinaru izjavio kako je prosječna neto plaća u njegovom trgovačkom društvu nešto niža od 6.000,00 kn,
- da je tužitelj prema rješenju HZMO-a od 11. prosinca 2012. umirovljen s danom 1. srpnja 2012.
Uzimajući u obzir da je tuženik istaknuo prigovor zastare, prvostupanjski sud navodi da je čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05) potraživanje naknade uzorkovane štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je tu štetu učinila.
Nadalje navodi da prema stajalištu zauzetom u sudskoj praksi, izgubljena zarada zbog odlaska u invalidsku mirovinu predstavlja štetu koja nastaje sukcesivno te da se radi se o trajnoj šteti koja po prirodi stvari čini cjelinu i da se naknada takve štete može potraživati u obliku rente ili sukcesivnim utuživanjem za proteklo razdoblje.
Uzimajući u obzir da je tužitelj rješenje o umirovljenju svakako primio do kraja 2012., prvostupanjski sud zaključuje da je za eventualnu štetu tužitelj saznao najkasnije u trenutku primitka rješenja HZMO-a. Stoga, a cijeneći da je predmetnu tužbu za naknadu štete podnio 29. svibnja 2017. utvrđuje da je protekao subjektivni zastarni rok te da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja prije podnošenja tužbe sudu. Stoga odbija tužbeni zahtjev.
Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Činjenicom da je prvotno, na raspravnom zapisniku prvostupanjski sud kao datum ročišta za objavu presude odredio 18. lipanj 2020., a da je ročište za objavu presude održano 17. lipnja 2020., kraj činjenice da su putem e-komunikacije stranke obaviještene o pomicanju datuma održavanja ročišta za objavu, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka.
Međutim, valja istaknuti da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, dalje ZOO/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. dok se predmetni štetni događaj na kojem tužitelj temelji svoje pravo dogodio 8. studenog 2005. te se na predmetni slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Na ovo jasno ukazuje čl. 1163. ZOO/05 kojim je u st. 1. propisano da se odredbe ovog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona.
S obzirom da je gotovo u potpunosti identično propisano ZOO-om koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, pozivanje prvostupanjskog suda na pogrešni materijalni propisa nije odlučna.
I prema pravnom shvaćanju ovoga suda potraživanje naknade štete na ime razlike između plaće koju bi, po redovnom tijeku stvari tužitelj primao i mirovine dospijeva nakon odlaska u mirovinu, odnosno nakon primitka pravomoćnog rješenja
Narodne
o priznanju mirovine. Obzirom da je čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ( novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO/78) propisano u st. 1. da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (st.2.) razvidno je iz sadržaja spisa da nije nastupila zastara za sva potraživanja obuhvaćena tužbom.
Naime, potraživanje naknade štete s naslova izgubljene zarade nije povremena tražbina da bi tužitelj protekom zastarnog roka izgubio samo pravo. Dakle, one tražbine u odnosu na koje nije do dana podnošenja tužbe protekao zastarni trogodišnji rok ne bi bile u zastari.
Budući da prvostupanjski sud nije utvrdio točan datum primitka rješenja HZMO-a o umirovljenju tužitelja te cijeneći da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene niti sve relevantne činjenice u odnosu na visinu naknade štete po tom osnovu, ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti pobijanu presudu, već je ista ukinuta i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Prvostupanjski će sud stoga u nastavku postupka utvrditi datum primitka rješenja o umirovljenju tužitelja te temeljem te činjenice utvrditi koje bi razdoblje obuhvaćeno tužbom do dana podnošenja tužbe bilo obuhvaćeno zastarom, kao i utvrditi visinu tražbine, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka.
Valja istaknuti da ovaj sud, kao dan saznanja za sve relevantne okolnosti vezane za utvrđivanje štete i posljedica iste, ne prihvaća stav tužitelja da bi za visinu štete saznao tek danom objave intervjua sa z.z. tužitelja u dnevnim novinama, jer se visina utvrđuje prema realnim parametrima, a to je konkretno visina plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je nastavio obavljati rad kod tuženika, na onom radnom mjestu koji je obavljao u trenutku nezgode, u korelaciji mirovine koju ostvaruje, a koje su mu okolnosti za utvrđivanje bile dostupne primitkom rješenja o visini mirovine.
Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a) o kojima će, zajedno sa zahtjevom za naknadu troška ovog žalbenog postupka, odlučiti prvostupanjski sud donošenjem nove zakonite odluke.
Slijedom svega navedenog temeljem čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 25. listopada 2021.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Vlado Skorup
