Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj 48 P – 466/19-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja V. Ć. iz Z., I. D. 17, OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Č., odvjetnici u Z., N. T. 12 B, protiv tuženice A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. a. 6, OIB: …, zastupane po članovima uprave I. J. i D.

– A. M., a ovi po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., B. 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja J. Č. i odsutnosti uredno pozvane tuženice, na ročištu radi objave presude 22. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. a. 6, OIB: …, da tužitelju V. Ć. iz Z., I. D. 17, OIB: …, isplati iznos od 19.389,77 (devetnaesttisućatristotineosam desetdevetkunasedamdesetsedamlipa) kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 61,68 kuna od 23.10.2007.

- iznos od 62,64 kuna od 22.11.2007.

- iznos od 61,44 kuna od 21.12.2007.

- iznos od 63,90 kuna od 24.01.2008.

- iznos od 63,06 kuna od 25.02.2008.

- iznos od 64,96 kuna od 25.03.2008.

- iznos od 235,74 kuna od 22.04.2008.

- iznos od 234,17 kuna od 26.05.2008.

- iznos od 233,96 kuna od 24.06.2008.

- iznos od 231,97 kuna od 28.07.2008.

- iznos od 231,97 kuna od 22.08.2008.

- iznos od 233,38 kuna od 24.09.2008.

- iznos od 260,61 kuna od 27.10.2008.

- iznos od 378,40 kuna od 25.11.2008.

- iznos od 399,70 kuna od 30.12.2008.

- iznos od 401,66 kuna od 30.01.2009.

- iznos od 409,58 kuna od 03.03.2009.

- iznos od 396,72 kuna od 20.03.2009.

- iznos od 402,40 kuna od 27.04.2009.

- iznos od 397,57 kuna od 02.06.2009.

- iznos od 392,50 kuna od 04.07.2009.

- iznos od 394,14 kuna od 30.07.2009.

- iznos od 392,34 kuna od 17.08.2009.

- iznos od 392,91 kuna od 25.09.2009.

- iznos od 391,69 kuna od 27.10.2009.

- iznos od 395,37 kuna od 18.11.2009.

- iznos od 397,98 kuna od 21.12.2009.

- iznos od 401,91 kuna od 07.01.2010.

- iznos od 406,41 kuna od 02.02.2010.

- iznos od 407,14 kuna od 23.02.2010.

- iznos od 407,30 kuna od 15.03.2010.

- iznos od 414,09 kuna od 23.04.2010.

- iznos od 444,13 kuna od 30.06.2010.

- iznos od 444,13 kuna od 30.06.2010.

- iznos od 434,21 kuna od 03.08.2010.

- iznos od 434,21 kuna od 03.08.2010.

- iznos od 449,72 kuna od 30.09.2010.

- iznos od 7.564,10 kuna od 19.10.2010.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženici A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. a. 6, OIB: …, da tužitelju V. Ć. iz Z., I. D. 17, OIB: …, isplati iznos od 57.946,46 (pedesetsedamtisuća devetstotinačetrdesetšestkunačetrdesetšestlipa) kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 103,92 kuna od 27.10.2008.

- iznos od 14,21 kuna od 30.12.2008.

- iznos od 38,13 kuna od 30.01.2009.

- iznos od 134,63 kuna od 03.03.2009.

- iznos od 47,11 kuna od 27.04.2009.

- iznos od 41,13 kuna od 07.01.2010.

- iznos od 95,95 kuna od 02.02.2010.

- iznos od 104,92 kuna od 23.02.2010.

- iznos od 106,91 kuna od 15.03.2010.

- iznos od 189,65 kuna od 23.04.2010.

- iznos od 555,82 kuna od 30.06.2010.

- iznos od 555,82 kuna od 30.06.2010.

- iznos od 434,86 kuna od 03.08.2010.

- iznos od 434,86 kuna od 03.08.2010.

- iznos od 623,94 kuna od 30.09.2010.

- iznos od 54.464,59 kuna od 19.10.2010.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 10.398,00 (desettisućatristotinedevedesetosam) kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 17. veljače 2005. s prednikom tuženice, H. A.-A. B. d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 236-24/2005 kojim mu je prednik tuženice odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 124.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize prednika tuženice važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom da su stranke ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamate od 5,25% dekurzivno godišnje, te da će se kamate obračunavati mjesečno i da će biti uključene u jednake mjesečne anuitete. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta da iznosi 996,81 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju devize prednika tuženice na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja, počevši od 31. ožujka 2005. Člankom 6. ugovora o kreditu stranke da su se usuglasile da je prednik tuženice ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženice. Propisano je i da tužitelj svojim potpisom na istome izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest prednika tuženice o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. O navedenom članku 6. ugovora o kreditu da se nije posebno pregovaralo, niti da je za tužitelja postojala takva mogućnost. Tužitelj da je ugovor o kreditu potpisao bez da je imao mogućnost s prednikom tuženice pregovarati i utjecati na sadržaj njegovih odredbi, stoga da je jasno da prema navedenoj odredbi, promjenjivost kamatne stope ovisi o jednostranoj odluci prednika tuženice, a da u istoj odredbi nisu navedeni parametri i uvjeti takve promjenjivosti, odnosno parametri i uvjeti pod kojima bi prednik tuženice bio ovlašten donijeti odluku o promjeni stope. Navedeno da znači da takva odredba ugovora nije dovoljno objektivizirana jer da nisu jasni, a ni vidljivi kriteriji za određivanje kamatne stope, već da je prednik tuženice sam sebi pridržao pravo jednostrane promjene kamatne stope, pa da je time tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj, te je na njegovu štetu uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama, a što da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž – 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P – 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je presuđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu predmetne odluke i pravna stajališta, potvrđeni su revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt – 249/14 od 9. travnja 2015. Takve presude da su obvezujuće za sud i u predmetnom postupku. Za predmetni ugovor o kreditu od početka njegove primjene do dana kada je kredit otplaćen u cijelosti, ima glede utvrđenja visine dugovanih kamata, vrijediti kamatna stopa iz samog ugovora. Temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu, prednik tuženika je tijekom godina u nekoliko navrata svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu, a samim time i visinu obveze tužitelja s osnova dužnih anuiteta po ugovoru o kreditu. Tužitelj kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, a uz glavnicu da mu pripadaju i zakonske zatezne kamate, što da će sve naknadno odrediti nakon provedenog vještačenja.

2. Tuženica je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu navela kako tužba nije razumljiva, odnosno da nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te uopće predmet raspravljanja u ovom postupku. Tuženica da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti postupila sukladno svim važećim kogentnim propisima. Sudovi da su u cit. kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se tvrditi da bi sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tuženica da je u potpunosti poštovala sve odredbe prava zaštite potrošača te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženice. Ugovorena kamatna stopa iz predmetnog ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu. Ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu je jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Niti sam tužitelj ne čini spornim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne bi bila jasno naznačena i uočljiva, dok o razumljivosti iste u konkretnom slučaju evidentno svjedoči činjenica da je tužitelj potpisao ugovor o kreditu. Tužitelju je još jednom prilikom solemnizacije ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe ugovora o kreditu predstavljaju pravnu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Tužitelj je očito dobrovoljno pristao na sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženica slala tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama. Kad bi sud ustanovio da je odredba ugovora o kreditu na načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je početno ugovorena u ugovoru o kreditu, nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženice. Ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, trenutkom sklapanja ugovora.

3. Tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2020. naveo da je tuženica u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Učinak ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli da pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose, koje bi tuženici bio dužan platiti da se od početka otplate do dana otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To pretpostavlja pravo na povrat pretplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženici do dana otplate prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita. Stoga da mijenja činjenične navode tužbe na način da potražuje i dio pretplaćenih iznosa koji se odnose i na valutnu klauzulu, a koji iznos da će točno odrediti nakon što se dostavi odgovarajuća dokumentacije potrebna za izračun i provede financijsko vještačenje.

4. Tuženica se u odnosu na navedeno, usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom tužitelja od 12. ožujka 2020. Ističe kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi kao nepoštenoj ugovornoj odredbi. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i uočljiva odredba predmetnog ugovora. Ista je u skladu s prisilnim propisom Zakona o obveznim odnosima. Predmetni ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena niti ništetna. Upravo tužitelj je tražio sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF, što proizlazi iz zahtjeva za kredit. Isti je već bio korisnik kredita u stranoj valuti, zbog čega ne može tvrditi da mu nije poznata odredba o valutnoj klauzuli. Ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi ništetnosti sporne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina za povrat tako plaćenih iznosa.

5. Tužitelj je podneskom od 22. srpnja 2020. naveo da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. odlučeno da je kolektivnom tužbom u tzv. „slučaju franak“ prekinuta zastara potraživanja preplaćenih kamata na temelju nepoštenih ugovornih odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je pravomoćnom presudom 13. lipnja 2014. zastara počela teći od početka za sva potraživanja preplaćenih kamata u privatnim sudskim postupcima. Predmet ovog postupka da je isplata preplaćenih iznosa na temelju odredbi koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u postupku povodom kolektivne tužbe. Osnova da je utvrđena tom presudom, a u pojedinačnim postupcima da treba utvrditi visinu preplaćenih iznosa. Ne postoji okolnost zbog koje se pravomoćna presuda povodom kolektivne tužbe, a kojom je utvrđena ništetnost ovdje spornih odredbi, ne bi primjenjivala na konkretan slučaj. Ovdje nije riječ o postupku potraživanja naknade štete, već o postupku radi isplate ne temelju stečenog bez osnove, radi ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi i to one o promjenjivosti kamatnih stopa. O promjenjivosti kamatnih stopa se nije pojedinačno pregovaralo. Nije nezakonito ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, ali da to treba učiniti pod uvjetima da obje ugovorne strane znaju točno pod kojim uvjetima i na koji način će se kamatna stopa mijenjati.

6. Tuženica je u odnosu na prethodno navedeno, ostala kod svojih ranijih navoda.

7. Tužitelj je podneskom od 21. listopada 2020. uredio tužbeni zahtjev, a nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja.

8. Sud je raspravnim rješenjem od 23. ožujka 2021. dopustio preinaku tužbe izvršenu podnescima tužitelja od 12. ožujka 2020. i 21. listopada 2020.

9. Glavna rasprava je zaključena 9. lipnja 2021., ali je izvanraspravno rješenjem gornji poslovni broj od 21. srpnja 2021. preotvorena radi dopune postupka.

10. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu, i to: ugovora o kreditu broj 236-24/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list spisa 9 - 17), potvrde (solemnizacije) privatne isprave, poslovni broj OU-105/05-1 (list spisa 18 - 19), prijedloga i izjave za povrat prava vlasništva (list spisa 20), metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.-A. B. d.d. (list spisa 34), preslika članka ''Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala'' iz Zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje – aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse (list spisa 35), presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 895/03-2 od 9. veljače 2005. (list spisa 36), preslike dokumenta ''Odgovori na pitanja o zaštiti potrošača'' (list spisa 37), preslike članka ''Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli'' (list spisa 38 – 44), presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. (list spisa 49 – 62), preslike ''random walk'' model kretanja tečaja (list spisa 75 – 76), preslike tendencije švicarskog franka u nepovoljnom globalnom okruženju (list spisa 76), presude Suda Europske unije C-186/16 od 20. rujna 2017 (list spisa 77 – 89), presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. (list spisa 90 – 100), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt 575/16-5 od 3 listopada 2017. (list spisa 101 – 106), zapisnika br. HBZD1- 000008-2005 sa 05. sjednice Kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe ZADAR održane 07.02.2005. (list spisa 107 – 111), zahtjeva za kredit (list spisa 112), police osiguranja imovine, broj 120009104 (list spisa 113 – 114), preslike Biltena HNB broj 238 (list spisa 115 – 124), rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016. (list spisa 124 – 130), preslike članka „Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli“ (list spisa 131 – 137), izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004. (list spisa 137), presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (list spisa 143 – 146), presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. (list spisa 147 – 152), presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (list spisa 153 – 186), otplatnog plana od 28. veljače 2020. (list spisa 190), obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list spisa 191), specifikacije uplata (list spisa 192 – 193), otplatnog plana (list spisa 194 – 196), obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53117146 (list spisa 197), pregleda prometa za klijenta (list spisa 198 – 202), te je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i saslušao stalnog sudskog vještaka M. M. (list spisa 209 – 216, 297).

11. Sud nije izvodio ostale predložene dokaze jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa bi izvođenje ostalih predloženih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate utuženog iznosa (uvećanog za pripadajuće kamate) na ime razlike između anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata i promjenjivoj stopi koju je tuženica primjenjivala, potom razlike između anuiteta koji bi bili obračunati da je primijenjen fiksni ugovoreni tečaj od dana zaključenja ugovora u odnosu na njegovo povećanje tijekom trajanja ugovora primjenom valutne klauzule, te razlike između anuiteta koje bi tužitelj bio dužan platiti za prijevremenu otplatu kredita, da je primijenjena prvotno ugovorena kamatna stopa i da je vrijedio početno ugovoreni tečaj.

14. Nije sporno među strankama da su tužitelj kao korisnik kredita i prednica tuženice kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu broj 236 – 24/2005, kojim je prednica tuženice tužitelju na rok od 15 godina odobrila stambeni kredit u iznosu od 124.000,00 CHF. Nadalje, nije sporno ni da je u čl. 3. predmetnog ugovora ugovoreno da se na kredit zaračunavaju kamate od 5,25% dekurzivno godišnje, dok je člankom 6. cit. ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope. Nadalje, nesporno se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

15. Sporna je među strankama osnova potraživanja budući tuženica smatra da ovakva ugovorna odredba o promijenjivosti kamatne stope (čl. 6.) i valutna klauzula (čl. 3.) ne bi bile ništetne, pa tužitelj ne bi imao osnovu potraživati predmetni iznos. Sporna je i visina potraživanja, te je li za isto nastupila zastara.

16. Odredbom članka 190. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 3. istog određeno, kako je nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

17. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio povrat preplaćenih anuiteta zbog promjenjivosti kamatne stope, da bi potom nakon što je već bio podnesen odgovor na tužbu, proširio (povećao) svoj zahtjev traženjem povrata s osnove ništetne valutne klauzule i slijedom svega preplaćene prijevremene otplate kredita. Iako se tuženik usprotivio takvom povećanju zahtjeva tužitelja, sud je dopustio preinaku tužbe izvršenu podnescima tužitelja od 12. ožujka 2020. i 21. listopada 2020. jer je to smatrao svrsishodnim za konačno rješenje odnosa ovih dviju stranaka proizašlih iz cit. ugovora o kreditu (list spisa 9 – 18). Naime, svakako je oportuno i ekonomično da se u jednom parničnom postupku (a ne u više njih) razriješe odnosi između ugovornih stranaka u pogledu toga, koliko je korisnik kredita isplatio kreditoru, a koliko je uistinu bio dužan, pa slijedom toga je li bilo stjecanja bez osnove ili ne.

18. S obzirom na istaknuti prigovor zastare tuženice, prvenstveno je nužno osvrnuti se na isti.

19. Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

20. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a prema odredbi članka 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

21. Odredbom članka 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22. U konkretnom slučaju nije propisan poseban zastarni rok za tražbinu tužitelja, pa ista zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 (pet) godina. U tom smislu je svoj stav već zauzela i recentna sudska praksa: "Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Revt-249/14, pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije se pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imao za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze te je došlo do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a/91. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva što je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 27. svibnja 2015., nije protekao zastarni rok od pet godina" (tako: rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž - 2031/2017 od 28. kolovoza 2019.).

23. Kako je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu 27. veljače 2019., čime je prekinuo tijek zastarnog roka, a imajući u vidu prethodno cit. recentnu sudsku praksu, evidentno je da za njegov zahtjev nije nastupila zastara.

24. S obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO prema kojem, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Prije svega valja navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženice i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, u točki II. izreke navedene presude Pž – 7129/13 djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, a koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-240/2012 od 4. srpnja 2013. godine.

Valja naglasiti da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdila nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14 lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH tom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu), utvrđene nepoštenim i ništetnim (v. presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-115/20 od 17. rujna 2020.)

27. U presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu br. C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

28. U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

29. Tužitelj se ispravno tijekom postupka pozvao na naprijed navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koje odluke jesu pravno obvezujuće i za ovaj sud, a budući su u istima ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna i valutna klauzula utvrđene ništetnima.

30. Predmetni ugovor o kreditu ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a ne sadrži niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već se samo preopćenito, paušalno i neprecizno navodi u čl. 3.1. ugovora da se na kredit zaračunavaju kamate od 5,25% dekurzivno godišnje. Nadalje, u članku 6. ovog ugovora je navedeno da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru, izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.

31. Tako napisane odredbe doista se ne mogu smatrati ni određenim ni odredivim. Stoga, u pravu je tužitelj kada navodi da je ugovorna odredba o visini kamatne stope ništetna.

32. Predmet obveze tužitelja (valutna kluzula) je neodređen jer u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao niti je mogao znati koliko će novčanih jedinica, u apsolutnom iznosu, morati platiti tuženici kod vraćanja kredita. Ovakav zaključak proizlazi iz čl. 3. ugovora kojim je ugovoreno trajanje kredita do 28. veljače 2020., pa dakle nije naznačen iznos koji bi tužitelj trebao vratiti u konačnici ugovornog odnosa.

33. Odredbom članka 272. stavka 1. ZOO propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

34. Predmet tužiteljeve obveze po kreditu je i neodrediv, jer kako je već razloženo, ugovor ne sadrži podatke temeljem kojih bi se mogla odrediti visina kamatne stope. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ta odredba na ovaj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se doista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženica je potpuno izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamatu), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Stoga je isti ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO.

35. Kako su odredbe o švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, a da su redom svi bitni sastojci ugovora o kreditu konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita, te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti zahvaćeni ništetnošću, takav ugovor ne može opstati jer ne ostaje valjani niti jedan jedini bitni sastojak. Naime, upravo odredbe Zakona o obveznim odnosima propisuju kako ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud i u svim bitno ranijim odlukama Gzz 105/02, VSRH Rev-907/02 od 27. veljače 2003. u kojoj je navedeno da kada je ništetna ugovorna odredba o cijeni takav ugovor ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora (tako: presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-115/20 od 17. rujna 2020.).

36. Slijedom toga tužitelj ima osnovu potraživati razliku koju je platio tuženici po osnovi kamatne stope koju je tuženica samoinicijativno mijenjala na više od početno ugovorene, uz promjenu prvotno ugovorenog tečaja, uslijed čega je došlo do preplate i kod prijevremene otplate glavnice.

37. S obzirom da je tuženica osporila i visinu tužbenog zahtjeva, pa da je u takvom slučaju bilo nužno provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje, isti dokaz je izveden po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo Martini Mate, radi utvrđivanja ukupnog iznosa više stečenog po tuženici od tužitelja, s osnove razlike po preplaćenoj kamatnoj stopi, promjeni tečaja CHF i kod prijevremene otplate glavnice.

38. Vještakinja M. M. u svom nalazu i mišljenju (list spisa 209 - 216) navodi da je izračunom došla do toga da je:

- otplatom ugovora o kreditu broj 236-24/2005 od početka otplate do dana otplate, tužitelj preplatio iznos od ukupno 11.825,68 kuna u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa (5,25%);

- otplatom ugovora o kreditu broj 236-24/2005 od početka otplate do dana prijevremene otplate, tužitelj preplatio iznos od ukupno 3.481,87 kuna na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti da se tijekom cijelog perioda otplate primjenjivao početni tečaj za CHF prema KN koji je važio na dan isplate kredita 28. veljače 2005. kao fiksni za cijeli period;

- prijevremenom otplatom ugovora o kreditu broj 236-24/2005 na dan 19. listopada 2010., tužitelj preplatio iznos od 62.028,68 kuna u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da je za vrijeme otplate kredita do dana otplate vrijedila ugovorena kamatna stopa od 5,25%, kao i da je na dan prijevremene otplate vrijedio početno ugovoreni tečaj (tečaj na dan 28. veljače 2005.)

39. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na izrađeno vještvo, te je podneskom od 21. listopada 2020. sukladno istom, specificirao svoj tužbeni zahtjev. 40. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka jer da je prilikom provođenja istog bio dužan uzeti u obzir i iznose manje plaćenih anuiteta u odnosu na početni, te ukupno preplaćeni iznos prikazati kao razliku više i manje plaćenih anuiteta, s obzirom da je tijekom otplate tečaj bio i manji od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita. U tom pravcu je dostavila dokumentaciju i obračun.

41. Tužitelj se tome usprotivio navodeći da tuženica nema pravo nakon provedenog vještačenja tražiti da vještak dopunjuje nalaz o nečemu što ranije nije bilo niti određeno.

42. Sud je dostavio podnesak tuženice s prigovorima iste na vještvo, vještakinji radi očitovanja.

43. Vještakinja je u svom očitovanju od 10. prosinca 2020. (list spisa 208 – 212) dala korigirano mišljenje u odnosu na prethodno, uzimajući u obzir parametre na koje se pozvala tuženica.

44. Međutim, tuženica je i dalje ustrajala u zahtjevu da se dopuna nalaza i mišljenja učini, te napravi izračun s kamatnom stopom od 10,88% za cijelo vrijeme trajanja ugovora.

45. S druge strane tužitelj je istakao, da ukoliko bi se navodi tuženice o tome da bi sud trebao cijeniti manje plaćene iznose smatrali prijebojem, isti da nije istaknut u skladu sa zakonom niti u određenom iznosu, pa da ističe prigovor zastare i ukazuje da bi prijeboj bio neosnovan.

46. Sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. lipnja 2021. zaključio raspravljanje i zakazao ročište radi objave i uručenja presude.

47. Izvanraspravnim rješenjem gornji poslovni broj od 21. srpnja 2021. sud je preotvorio glavnu raspravu radi dopune postupka, saslušanjem vještakinje M. M..

48. Vještakinja M. M. u svom iskazu od 21. rujna 2021. (list spisa 297) je navela da ostaje kod dopune svog nalaza i mišljenja. Prvotnim zadatkom vještaku da je naloženo utvrditi pretplatu tužitelja koja je nastala kao posljedica rasta kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, kako u periodu otplate tako i prilikom prijevremenog zatvaranja kredita. Naknadnim traženjem suda da joj je naloženo utvrditi razliku koja je nastala također radi promjene kamatne stope, koja razlika u sebi uključuje i negativne iznose koji su nastali u periodu otplate kada je tečaj bio niži od tečaja prilikom isplate kredita.

49. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje M. M. od 6. listopada 2021. kao i usmeno obrazloženje istog u cijelosti, jer je isti stručan, objektivan i obrazložen, te drži da je ova ispunila zadatak postavljen od strane suda.

50. Ovdje valja naglasiti u odnosu na očitovanje vještakinje od 10. prosinca 2020., da sud nije tražio dopunu vještačenja uzimajući u obzir nove parametre kako je to predložila tuženica, jer je za isto nastupila prekluzija s obzirom da je predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 299. ZPP), a ne radi se o situaciji da isto nije mogla predložiti u fazi prethodnog postupka. Ovdje valja naglasiti da sud prilikom donošenja odluke o provođenju vještačenja nije uzeo u obzir prijedlog tuženice da se kod vještačenja primjeni kamatna stopa od 10,88% jer je iz priložene dokumentacije banke i otplatnog plana vidljiva njezina ugovorena visina i daljnje promjene, a na osnovu koje je vještakinja onda ispravno izračunala visinu preplaćenih iznosa.

51. Kako je na temelju provedenog vještačenja po vještakinji M. M. od 6. listopada 2020., utvrđeno da razlika preplaćenih anuiteta za utuženo razdoblje, po osnovu rasta kamata iznosi ukupno 19.389,77 kuna, a po osnovu porasta tečaja 57.946,46 kuna, to je tuženica te iznose stekla bez valjane pravne osnove u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO, pa ih je onda dužna vratiti tužiteljici, sve uvećano za zatezne kamate određene na temelju odredbe članka 1115. ZOO i to od dana stjecanja, po visini istih određenoj sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

52. O parničnim troškovima sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, te je tužiteljici priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), zastupanja na ročištima od 17. srpnja 2020. – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), 23. ožujka 2021. – 50,00 bodova (Tbr. 9. toč. 2.), 9. lipnja 2021. – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i 21. rujna 2021. - 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 21. listopada 2020. – 100,00 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42), plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, kao i troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kuna i presudu u iznosu od 1.123,00 kuna (Zakon o sudskim pristojbama, Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18), sveukupno iznosi 10.398,00 kuna.

53. Tužiteljici su odbijeni troškovi koji se odnose na sastav preostalih podnesaka, iz razloga što ovi nisu bili nužni tijekom postupka.

54. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 22. listopada 2021.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Josip Dušević, v.r.

Marija Dukić, v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćnicima.