REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-2129/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja D.F. iz N., OIB: …, zastupan po punomoćnici M.V., odvjetnici u Z., protiv tuženika I.u. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 9. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 22. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da postoji radni odnos na neodređeno vrijeme između tužitelja D.F., OIB: …, N. i tuženika I.u. d.d., Z., OIB: … na radnom mjestu agent osiguranja od 3. svibnja 2019., pa nadalje, sa neto plaćom u iznosu od 3.750,00 kn mjesečno, te materijalnim troškovima u iznosu od 1.250,00 kn mjesečno, te se tužitelju priznaju od toga datuma sva prava iz radnog odnosa kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku I.u. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju D.F., OIB: …, N. naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 6.266,10 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s danom 3. svibnja 2019. započeo raditi za tuženika kao agent osiguranja sukladno dogovoru s voditeljem podružnice tuženika u V. M.M., s kojim je dogovorio sve uvjete rada i mjesečnu plaću u iznosu od 3.750,00 kuna te 1.250,00 kuna materijalnih troškova. Ističe da je od 3. svibnja 2019. radio za tuženika kao agent osiguranja i za njega sklopio veći broj polica osiguranja. Prije je radio u G.o. d.d., te je tamo dao otkaz upravo iz razloga jer je bilo dogovoreno da s početkom svibnja 2019. počne raditi kod tuženika. Sve je dogovorio s M.M., jer je smatrao da je isti kao voditelj podružnice tuženika u V. ovlašten zaključivati ugovore o radu, i da isti ne bi dogovarao zapošljavanje bez da je imao odobrenje uprave tuženika. Međutim, tuženik mu nije izdao pisanu potvrdu o radu, niti je s njim zaključio pisani ugovor o radu, čime je tuženik povrijedio čl. 14. Zakona o radu i počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1. čl. 3. Zakona o radu. Stoga predlaže sudu utvrditi da postoji radni odnos na neodređeno vrijeme između njega i tuženika na radnom mjestu agent osiguranja od 3. svibnja 2019. pa nadalje s neto plaćom u iznosu od 3.750,00 kuna, te materijalnim troškovima u iznosu od 1.250,00 kuna mjesečno, te da mu se priznaju od tog datuma sva prava iz radnog odnosa kod tuženika, uz

naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da M.M. nikada nije bio ovlaštena osoba za zaključivanje ugovora o radu s drugim osobama. Za sklapanje ugovora o radu kod tuženika je određena posebna procedura i jedino je uprava ovlaštena za donošenje odluka o zapošljavanju. Da uprava nije odobrila zaključivanje ugovora o radu s tužiteljem razvidno je i iz e-maila predsjednice uprave tuženika I.A. od 8. svibnja 2019. Naime, M.M. je poslao upit direktoru Sektora prodaje tuženika D.K. o mogućnosti zapošljavanja tužitelja, a iz prethodno navedenog je razvidno da uprava nije odobrila zapošljavanje tužitelja. Dostavljene Police osiguranja sklopljene su pod šifrom pribavitelja 1001 i 1052 koje pripadaju M.M. i agenciji M.p., obrt za zastupanje, vl. A.B. Od njegove strane tužitelju nikada nisu dostavljene upute za bilo kakav rad, nisu mu davani zadaci, niti mu je dodijeljena šifra za rad. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava (list 4-6 spisa), Police osiguranja (list 7-30 spisa), e-mail korespondenciju (list 37-38 spisa), saslušani su svjedoci M.M. (list 58-60 spisa), D.K. (list 60-61 spisa), I.K. (list 61 spisa), te je saslušan tužitelj (list 61-62 spisa).

4. Uvidom u Police osiguranja (list 7-30 spisa), e-mail I.K. od 19.

srpnja 2019. (list 38 spisa) i na temelju suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka M.M. utvrđeno je da su iste police sklopljene u razdoblju od 12. travnja 2019. pa do 5. lipnja 2019. pod šiframa pribavitelja 1001 i 1052 koje šifre pripadaju svjedoku M.M. i agenciji M.p., obrt za zastupanje, vl. A.B.

5. Uvidom u e-mail I.A., predsjednice uprave tuženika (list 37 spisa), od 8. svibnja 2019. utvrđeno je da su na sjednici uprave istog dana donesene odluke kojom je odobren ugovor o radu M.R., dok ugovor o radu nije odobren za tužitelja.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je o zapošljavanju kod tuženika pregovarao s M.M. Smatra da je pregovaranjem s njim pregovarao i sa ovlaštenom osobom od strane tuženika za zapošljavanjem. U G.o. d.d. je radio od 27. listopada 2017. pa do 2. svibnja 2019. kada mu je radni odnos prestao na temelju otkaza kojeg je on dao sredinom travnja 2019. Za tuženika je odlučio početi raditi, jer su mu primanja trebala biti veća. S M.M.

dogovorio je mjesečnu plaću u iznosu od 3.750,00 kuna neto i 1.250,00 kuna na ime materijalnih troškova uz proviziju od ostvarenih polica. Nakon što je dao otkaz, on je svu dokumentaciju potrebnu za zapošljavanje dostavio gospodinu M. koju je on proslijedio dalje. On je već krajem travnja 2019. pod šifrom M.M.

zaključivao police. U djelatnosti osiguranja uobičajeno je da se police koje su pod nekom šifrom ostvarene prije zapošljavanja po zapošljavanju prebace na novu šifru djelatnika koji je ostvario te police. On je sklopio i potpisao police s lista 14-21, 24, 27, 28, 29 i 30, dok je police s lista 7-13, 22 i 23 on sklopio, ali se na njima ne nalazi njegov potpis. S D.K. se nikada nije vidio, niti je razgovarao s njim. On ne bi dao otkaz u G.o. d.d. da nije vjerovao i bio siguran da će početi raditi kod tuženika. Tuženik mu nikada nije isplatio naknadu za police koje je sklopio za njega, već mu je tu naknadu isplatila jedna agencija.

7. Svjedok M.M., u relevantno vrijeme direktor poslovnice tuženika za područje V. i M. županije, iskazao je da tužitelj nikada nije potpisao ugovor o radu, iako je taj ugovor trebao biti potpisan. U prosincu 2018. rekao je D.K., direktoru prodaje i njegovom nadređenom, da postoje dvije osobe koje bi od konkurencije trebali preći raditi kod tuženika. Jedna osoba je bila gospođa L.G., a druga tužitelj, te mu je D.K. rekao da može započeti pregovore s njima ako su oni voljni otići od svog poslodavca. Pisani ugovor sa L.G. je sklopljen početkom siječnja 2019. S tužiteljem je on pregovarao i ti pregovori su počeli početkom 2019. i to nakon što se L.G. zaposlila. S tužiteljem se našao u više navrata, te su razgovarali o mogućnostima i uvjetima njegovog eventualnog radnog odnosa. U travnju 2019. D.K. je poslao ispunjenu Tablicu prihoda i troškova, presliku osobne iskaznice, karticu tekućeg računa i poreznu karticu i to sve iz ureda u Č. preporučenom poštom u sjedište tuženika. Tu dokumentaciju je skenirao i poslao i e-mailom gospođi R.V.K. koja je radila kao voditeljica podrške i prodaju za Hrvatsku. Nakon toga je tužitelj počeo raditi police i to pod njegovom šifrom, a što je bila uobičajena praksa kod tuženika. Tako je bilo kod gospođe A.V., M.Š., D.P., L.G. i gospođe G. Svi su oni, kao i tužitelj, ugovarali police osiguranja s klijentima i nakon što bi potpisali ugovor o radu otvorila bi se pribaviteljska šifra, te bi se police registrirale kao da su njihove i ušle bi im u realizaciju. Tužitelj je police počeo raditi krajem travnja i početkom svibnja 2019. što je on i javio direktoru K. Od gospodina K. je za police koje je tužitelj ugovorio tražio i nekakva dodatna odobrenja u vidu popusta i mogućnosti plaćanja na rate. Gospođa R. mu je e-mailom 7. ili 8. svibnja javila da uprava nije prihvatila zapošljavanje tužitelja nakon čega se on čuo sa gospodinom K. koji mu je

rekao da se mora čuti s članom uprave S.K. Tužitelja su 2. ili 3. svibnja trebali zaposliti na radnom mjestu zastupnik, prodavač osiguranja i to na neodređeno vrijeme uz probni rok od 6 mjeseci. Nakon toga je tužitelju i dalje slao dokumentaciju, te se isti i dalje nalazio s klijentima i naplaćivao premiju. 27. svibnja poslao je e-mail D.K. da se s tužiteljem nađe 28. svibnja, jer je tužitelj cijelo vrijeme ispitivao gdje je njegov ugovor, ali se isti nije našao s tužiteljem. Dana 28. svibnja 2019. on se našao s D.K. kojom prilikom mu je uručio Odluku o otkazu. Ujedno mu je vratio i dokumentaciju koju mu je ranije poslao poštom te mu je rekao da neće zaposliti tužitelja. Tog istog dana su otkazi uručeni i gospodinu P. i Š., koji su također radili u uredu u Č. Police koje je tužitelj ostvario prebačeni su na nekakvu agenciju. Tužitelj je kod tuženika trebao imati mjesečnu plaću od 3.750,00 kuna neto plus proviziju i pravo na troškove od 1.250,00 kuna. Jedini potpisnik ugovora o radu je uprava društva, dok su on, D.K. i

R.V.K. trebali razvijati prodaju i dovoditi zaposlenike. Od strane uprave tužitelju nisu bile dodijeljene nikakve upute, šifre za rad i radni nalozi. Tužitelja je 28. svibnja 2019. obavijestio da neće biti zaposlen kod tuženika.

8. Svjedok D.K., direktor Sektora prodaje kod tuženika, iskazao je da tužitelja ne poznaje. M.M., kojem je bio nadređen, svojedobno ga je nazvao i rekao mu da je tužitelj zainteresiran da bi radio za tuženika. Zapošljavanje ljudi je u ingerenciji uprave. Oni svakodnevno razgovaraju s konkurencijom oko eventualnog zapošljavanja, prelaska ili slično. On nema ingerenciju zapošljavati ljude, već samo može dati prijedlog na način da se po pribavljanju potrebne dokumentacije ispuni jedan obrazac koji se šalje upravi na odobrenje. Ne sjeća se da mu je M.M.

dostavio dokumentaciju vezanu za zapošljavanje tužitelja. Od strane njihovog odjela nije išao nikakav zahtjev za zapošljavanjem tužitelja, jer bi u suprotnom takav zahtjev bio odobren ili ne bi bio odobren. U slučaju tužitelja nije bilo odobrenja, niti neodobrenja. Nije mu poznato da je tužitelj zaključivao police za tuženika u svibnju 2019. U uredu u Č. bila su zaposlena dva radnika, ali se išlo prema tome da se ured u Č. i V. zatvore, jer su već tada bili neprofitabilni.

9. Svjedokinja I.K., voditeljica računovodstva, iskazala je da tužitelj nikada nije bio zaposlen kod tuženika. Uobičajena procedura je takva da zahtjev za zapošljavanje ide prema upravi, a sve po prijedlogu Sektora prodaje. Po odobrenju uprave otvara se šifra pristupnika za izradu polica. Kod tuženika ne postoji šifra pod imenom tužitelja.

10. Sud je iskazu tužitelja i svjedoka M.M. u pogledu kronologije događaja poklonio vjeru, jer su isti iskazivali objektivno, uvjerljivo i podudarno, kako međusobno, tako i s dokumentacijom u spisu. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka D.K. u dijelu u kojem je naveo da od strane Sektora prodaje prema upravi nije išao nikakav zahtjev za zapošljavanje tužitelja, jer iz iskaza M.M. i e-

maila I.A., predsjednice uprave tuženika, od 8. svibnja 2019. proizlazi da uprava tuženika nije odobrila ugovor o radu za tužitelja. Logično je, naime, da je donošenju navedene odluke uprave tuženika prethodio zahtjev za zapošljavanje tužitelja, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja I.K. navodeći kako je uobičajena procedura takva da zahtjev za zapošljavanje ide prema upravi, a sve po prijedlogu Sektora prodaje. Iskaz svjedoka D.K. ukazuje se neuvjerljivim i u dijelu u kojem je naveo kako mu nije poznato da je tužitelj zaključivao police za tuženika u svibnju 2019., budući iz prihvaćenog dijela iskaza svjedoka M.M. proizlazi da je D.K. javio da je tužitelj police počeo raditi krajem

travnja i početkom svibnja 2019.

11. S obzirom da je iskaz svjedoka M.M. prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da je u travnju 2019. e-mailom R.V.K. poslao Tablicu prihoda i troškova, presliku osobne iskaznice, karticu tekućeg računa i poreznu karticu za tužitelja, u dijelu u kojem je naveo da je svjedoka D.K. izvijestio o policama koje su bile sklopljene od strane tužitelja, kao i u dijelu u kojem je naveo da je 27. svibnja 2019. poslao e-mail D.K. da se s tužiteljem nađe 28. svibnja 2019., nije bilo potrebe da se tako utvrđene činjenice dodatno utvrđuju i materijalnim dokazima, konkretno e-mailom korespondencijom svjedoka M.M. i navedenih radnika tuženika, zbog čega je na ročištu 9. rujna 2021. odbijen prijedlog tužitelja da se M.M. pod prijetnjom novčane kazne pozove da dostavi e- mail korespondenciju. Navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbijen je i iz razloga što ni svjedok M.M., niti tužitelj nisu tvrdili da se predmetna e-mail korespondencija odnosi na korespondenciju svjedoka M.M. i osoba koje su ovlaštene za zastupanje tuženika. Naime, svjedok M.M. niti u jednom dijelu svog iskaza nije tvrdio da je u pogledu zapošljavanja tužitelja pregovarao sa osobama koje su ovlaštene za zastupanje tuženika, već isključivo s radnicima tuženika

D.K.,

direktorom

Sektora

prodaje,

i

R.V.K.,

voditeljicom podrške i prodaje za Hrvatsku.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj u G.o. d.d. radio od 27. listopada 2017. pa do 2. svibnja 2019. kada mu je radni odnos prestao na temelju otkaza kojeg je on dao sredinom travnja 2019. Svjedok M.M. je krajem 2018. obavijestio svjedoka D.K., direktora Sektora prodaje kod tuženika, da bi tužitelj koji radi kod konkurencije trebao preći raditi kod tuženika, te mu je svjedok D.K. rekao da može započeti pregovore s tužiteljem. Svjedok M.M. je s tužiteljem počeo pregovarati početkom 2019. te su dogovorili mjesečnu plaću tužitelja u iznosu od 3.750,00 kuna neto i 1.250,00 kuna na ime materijalnih troškova uz proviziju od ostvarenih polica. U travnju 2019. svjedok

M.M.

je

D.K.

i

R.V.K.,

voditeljici

podrške

i

prodaje za Hrvatsku, poslao Tablicu prihoda i troškova, presliku osobne iskaznice, karticu tekućeg računa i poreznu karticu za tužitelja. Tužitelj je već krajem travnja 2019. pod šifrom svjedoka M.M. zaključivao police, o čemu je isti obavijestio i svjedoka D... R.V.K. je svjedoka M.M. 8. svibnja 2019. obavijestila da uprava tuženika

nije

prihvatila

zapošljavanje tužitelja. Tužitelj je i nakon toga zaključivao police osiguranja pod šifrom M.M. i pod šifrom šifrom agencije M.p. Dana 28. svibnja 2019. svjedok D.K. je svjedoku M.M. uručio Odluku o otkazu,

a

ujedno

mu

je

i

vratio dokumentaciju za tužitelja i rekao da neće zaposliti tužitelja. Svjedok M.M. je

28. svibnja 2019. tužitelja obavijestio da neće biti zaposlen kod tuženika.

13. Među strankama je sporno jesu li tužitelj i tuženik 3. svibnja 2019. zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme.

14. Člankom 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17. i 98/19. dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10. st. 2. ZR-a).

15. Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ZR-om nije drugačije određeno (čl. 11. st. 1. ZR-a).

16. Sukladno čl. 14. st. 2., 3. i 4. ZR-a propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

17. Za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme odlučno je da su radni odnos zasnovale strane koje predstavljaju radnika i poslodavca.

18. Člankom 131. st. 1. ZR-a poslodavac koji je fizička osoba može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Ako je poslodavac pravna osoba ovlaštenje iz st. 1. ima osoba ili organ zato ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe (čl. 131. st. 2. ZR-a). Osoba ili organ iz st. 2. može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu sposobnu punoljetnu osobu (čl. 131. st. 3. ZR-a).

19. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj niti u jednom trenutku u pogledu svog zapošljavanja kod tuženika nije pregovarao sa osobama koje su bile ovlaštene za zastupanje tuženika, niti je nastavno na navedeno sa istima zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme i sklopio ugovor o radu. Stav tužitelja kako je smatrao da pregovaranjem s M.M. pregovara i s ovlaštenom osobom tuženika za zapošljavanje nije dovoljan za zasnivanje predmetnog radnog odnosa. To ne samo stoga što je tužitelju bilo dobro poznato da je svjedok M.M. direktor poslovnice tuženika za područje V. i M. županije, a ne osoba koja je prema sudskom registru ovlaštena osoba za zastupanje tuženika, već i zbog toga što tužitelju niti u jednom trenutku nije dodijeljena vlastita šifra, odnosno odobrenje za sklapanje ugovora o osiguranju s klijentima, a što prema iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka predstavlja sadržajni dio ugovornog odnosa između osiguravajućeg društva i agenta osiguranja. Konačno, tuženik nikada nije odobrio radnje koje je u odnosu na zapošljavanje tužitelja poduzeo svjedok M.M. Navedeno je razvidno iz e-maila predsjednice uprave tuženika od 8. svibnja 2019. iz kojeg jasno proizlazi da uprava tuženika nije odobrila ugovor o radu za tužitelja (s kojim e-mailom je istog dana bio upoznat i svjedok M.M.), kao i iz činjenice da tuženik niti naknadno tijekom ovog postupka nije odobrio predmetne radnje svjedoka M.M.

20. Slijedom svega navedenog, za zaključiti je da tuženik i tužitelj nisu zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu agent osiguranja s plaćom od 3.750,00 kuna mjesečno te materijalnim troškovima u iznosu od 1.250,00 kuna, kao i ostalim pravima iz tog radnog odnosa, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

21. Na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) tuženiku su priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12), što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i PDV od 25% iznosi 2.500,00 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Predmet ovog spora je utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika na radnom mjestu agenta osiguranja, dakle, radi se o neprocjenjivom predmetu za koje je prema Tbr. 7/2. Tarife predviđena jednokratna nagrada odvjetniku u iznosu od 200 boda. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, pa da se sukladno čl. 40. st. 5. ZPP-a ima smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 6.266,10 kuna valjalo je odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

22. Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen i njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova kao pod točkom I. izreke presude.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. listopada 2021.

Sutkinja: Ruža

Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika