REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 861/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz R., O.: …,
zastupane po pun. G. L. i M. R., odvjetnicima u R., T. S.
, protiv tuženika S. d.o.o. S., O.:
…, zastupanog po pun. K. B., odvjetniku u I., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.
rujna 2021. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 22. listopada 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 16. veljače 2017. godine donijela javni bilježnik iz S. M.
Č. pod brojem Ovrv. 41/17, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 37.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.600,00 kn teku od 16. studenog 2016. godine do isplate, n a iznos od 12.600,00 kn teku od 2. prosinca 2016. godine do isplate te na iznos od 12.600,00 kn teku od 16. siječnja 2017. godine do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; sve u roku 8 dana; dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 953,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.
II. II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 8.825,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena .
Obrazloženje
Dana 16. veljače 2017. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od ukupno 37.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem tri računa na iznos od po 12.600,00 kn svaki od tih računa. Dana 16. veljače 2017. godine doneseno je rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz S. M. Č. broj O..
41/17 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 953,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da se protivi zahtjevu tužitelja u cijelosti, da mu priloženi računi nisu dostavljeni niti da je opomenut da postoji dugovanje u traženom iznosu. Dana 28. ožujka 2017. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv. 806/17 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti je predmet ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu zatraženog iznosa temeljem tri računa na iznos od po 12.600,00 kn koji se odnose na pruženu uslugu noćenja odnosno smještaja radnika tuženika u objektu tužiteljice, u periodu od 1. listopada 2016. godine do 31. listopada 2016. godine, 1. studenog 2016. godine do 30. studenog 2016. godine te od 1. prosinca 2016. godine do 30. prosinca 2016. godine.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom računa tužiteljice 49/16, 50/16 i 53/16; rješenja UDU u PG županiji, S. za
gospodarstvo u R. K.: UP/I-335-03/12-01/63, Ur. broj: 2170-03-03/2-13-5 od 14. ožujka 2013. godine; izvatka iz registra za tuženika; saslušanjem svjedoka H. M. i D. Š..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice je osnovan.
Iz rješenja UDU u PG županiji od 14.
ožujka 2013. godine proizlazi da se tužiteljice odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivača na adresi objekta u R..
Ugostiteljsku usluga predstavlja usluga smještaja u šest objekata u domaćinstvu vrste "soba u domaćinstvu", kapaciteta smještaja za ukupno dvanaest osoba. Tužiteljica po ova tri računa tvrdi da je tuženiku pružila u svom objektu uslugu noćenja djelatnika tuženika u promatranom periodu. Radi se o noćenjima 7 osoba, radnika tuženika, nesporno tuženik tražene iznose nije platio tužiteljici. Valjalo je utvrditi je li zahtjev tužiteljice spram tuženika osnovan i u kojem iznosu.
Iz iskaza svjedoka H. M., bivšeg radnika tuženika, nesrodnog sa tužiteljicom, proizlazi da je za tuženika kao radnik radio 2016. ili 2017. godine, kolege i on da su jedno vrijeme bili smješteni u P. i radili u brodogradilištu U., a jedno vrijeme na terenu u R. i da su tada stanovali kod tužiteljice. U vrijeme kada je boravio kod tužiteljice da ih je bilo šestero i da su tamo bili više mjeseci. Poslovođa da im je bio zaposlenik tuženika V. Z. te D. Š., oni da znaju
sve detalje i da su sve organizirali pa tako i smještaj kod tužiteljice. Navodi da on osobno nikada nije dogovarao i organizirao smještaj, da su kod tužiteljice imali organizirano samo spavanje i da ne zna tko je plaćao smještaj, je li plaćeno i kolika je cijena smještaja. Nakon ovog boravka u R. tuženik da njemu nije isplatio tri plaće te da je otišao iz tog društva, nakon godinu dana da je dobio samo mali dio plaća koje mu je dugovao tuženik. Navodi da ne zna tko je trebao platiti uslugu smještaja, ali da je uvijek pa tako i ove prigode smještaj organizirao i plaćao tuženik. On i njegove kolege da nikada nisu trebali platiti troškove smještaja kada su bili na terenu, smještaj da nisu sami tražili, niti bilo kada plaćali.
Svjedok D. Š., nesrodan sa tužiteljicom, bivši zaposlenik tuženika,
iskazuje da je bio zaposlenik tuženika od 2004. godine do 2017. godine, svakako 13 godina, da je radio na mjestu poslovođe, kasnije tehničkog direktora i da je upoznat u potpunosti sa poslovanjem tuženika, jedan segment poslovanja da je i organizirao. Društvo tuženika da se bavi građevinom i antikorozivnom zaštitom, navodi da je zaista kroz godine postojala potreba smještaja radnika tuženika koji bi bili poslani na rad van S., pa tako i u brodogradilište V. L. u R. te rafineriju u K..
Navodi da je sve ovo bilo kroz godine pa tako i prije ove 2016. godine, gospođu V. B. da osobno poznaje, sa njom da je u okviru poslova kod tuženika surađivao, da ona ima kuću sa sobama za iznajmljivanje i restoranom točno pored brodogradilišta V. L., nasuprot tog brodogradilišta, a do suradnje sa tužiteljicom da je došlo kroz godine koje su prethodile predmetnoj. Smještaj kod nje da je čak on osobno našao, da se informirao na uobičajene načine vezano za iznajmljivače, a sa njom da zaista nikada nije bilo nikakvih problema, kvaliteta da je bila vrhunska, gospođa da je poslovna i dobra žena, osobno da ju je i upoznao vezano za ovaj posao, radnici da su bili uredno smještani kod nje, da se radilo o dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama, a radnika da je znalo biti 15-20 na radu pa tako i na smještaju. Navodi da su svaki put smještaj radnika dogovarali usmenim putem, da nije trebala nikakva ponuda za smještaj, nikakva narudžbenica ili tome slično, uglavnom, sama gospođa V. da im je stalno izlazila u susret i spustila bi cijenu noćenja radnika, tako da bi bili zadovoljni sa tim. Navodi da je uvijek bilo na strani tuženika potezanja sa plaćanjem V., da nikada nije bilo plaćanja odmah po ispostavljenom računu, moguće da je i bilo u prvo vrijeme, uglavnom, tužiteljica da bi čekala na plaćanje, a da zna za predmetno potraživanje, da zna da isto nije plaćeno, na strani tuženika da su već počeli problemi u poslovanju pa da se kalkuliralo s time što će od obveza biti plaćeno u kojem vremenskom periodu. Dakle, navodi da je tužiteljica pružila uslugu po narudžbi tuženika, nakon što mu je predočen račun (list 4 spisa), navodi da je to njen račun vezano za potraživanje. Navodi da je 2017. godine prestao raditi kod tuženika, da su se rastali u dobrim odnosima, da je otvorio svoju tvrtku, da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku i nikakvih nerazjašnjenih odnosa.
Sud poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka M. i Š., obojica
su upoznati sa predmetom spora, a svjedok Š. je i organizirao smještaj radnika tuženika kroz određeno vrijeme, pa tako i vezano za predmetno potraživanje. O. svjedok više nije zaposlenik tuženika, tuženik spram njega nema dugovanja i iskaz ovog svjedoka je logičan, životan i uvjerljiv, kao i iskaz svjedoka M..
Temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da je tužiteljica dokazala svoju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, dokazala je da je tuženiku za smještaj njegovih radnika u R. pružila uslugu smještaja u promatranom periodu i to u njenom objektu u R., temeljem odobrenja nadležnog tijela na njeno
ime za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivača.
Kako je postojala potreba za smještajem radnika tuženika pored brodogradilišta u R., vezano za iskaz svjedoka Š., to je kontaktirana
tužiteljica, koja je očito već duže surađivala sa tuženikom i ovaj svjedok iskazuje o tome da je usluga pružena od strane tužiteljice tuženiku bila besprijekorna i povoljnija po cijeni. Usluga se očito dogovarala po potrebi usmenim putem, suradnja je trajala duže vremena i u ovom slučaju, predmetnog potraživanja u zatraženom iznosu po tri računa, tužiteljica je dokazala da je tuženiku pružila ugovorenu uslugu smještaja tuženikovih radnika i da joj ta usluga nije plaćena od strane tuženika. O ovom iscrpno i precizno iskazuje svjedok Š., dakle, tuženik je preuzeo obvezu plaćanja smještaja svojih radnika tužiteljici, tužiteljica je ispostavila tri predmetna računa za noćenja djelatnika tuženika u periodu od 1. listopada 2016. godine do 30. prosinca 2016. godine, u ukupnom iznosu od 37.800,00 kn, radilo se o smještaju sedam osoba – radnika tuženika i tuženik tužiteljici zatraženi iznos nije platio, a sud je stava da je u obvezi to platiti. Tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu spram tužiteljice, nakon što je usluga pružena tuženik je trebao u roku dospijeća računa platiti uslugu, znao je i morao znati i za iznos usluge i sud drži da ga je tužiteljica uredno obavijestila o iznosu plaćanja i roku dospijeća. Tuženik je znao za svoju obvezu, pruženu uslugu, nije imao primjedbi ni na cijenu ni na kvalitetu usluge, ali je očito zbog financijskih poteškoća propustio ispuniti ovu svoju obvezu spram tužiteljice, neosnovano.
Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Utvrđeno je da tuženik nije podmirio svoje obveze prema tužiteljici vezano za pruženu uslugu smještaja radnika tuženika u objektu tužiteljice, te joj je dužan, s obzirom da je postupio suprotno odredbi čl.9. ZOO-a, isplatiti utuženi novčani iznos po tri računa, u ukupnom iznosu od 37.800,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja, vezano za odredbu čl. 29. ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.
Radi navedenog je po pitanju i glavnice i kamata valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i odlučiti kao u tč. I. izreke ove presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka, obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn; javnobilježničke nagrade u iznosu od 728,00 kn; zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (18. rujna 2018. godine, 7. studenog 2018. godine, 30. rujna 2020. godine i 16. rujna 2021. godine); pristupa na 3 ročišta u iznosu od po 250,00 kn (25% - 17. siječnja 2019. godine, 20. ožujka 2019. godine i 11. veljače 2020. godine); 25% PDV-a u iznosu od 1.619,50 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 728,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 8.825,50 kn, koliko je na ime naknade troškova cjelokupnog postupka naloženog tuženiku isplatiti tužiteljici, sve temeljem odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Preostali trošak tužiteljici nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 22. listopada 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
