Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-477/2021-6

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje, Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 4. i čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 2 K-57/2019-26 od 13. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. D. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 2 K-57/2019-26 od 13. travnja 2021., opt. D. P. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11 pa joj je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 117. st.

2. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

2. Na temelju čl. 56. KZ/11 opt. D. P. izrečena je uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. D. P. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 1.640,42 kune, a iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. D. P., po branitelju B. G., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji te zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik 9. lipnja 2021.

6. Za 22. listopada 2021. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni državni odvjetnik, opt. D. P. te branitelj optuženice B. G., odvjetnik iz O. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, opt. D. P. te branitelj optuženice B. G., odvjetnik iz O., pa je javna sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika, opt. D. P. te branitelja optuženice B. G., odvjetnika iz O. na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

7. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

8. Žalba opt. D. P. nije osnovana.

9. Izjavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. D. P. navedenu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, već polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu izvedenih dokaza, čime se njena žalba svodi na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove drugostupanjske odluke.

10. Ispitujući, potom, pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

11. Ističući, nadalje, povredu kaznenog zakona žaliteljica smatra kako kazneno djelo tjelesne ozljede konzumira kazneno djelo prijetnje te da se u praksi "najčešće događa prijetnja i njezino ostvarenje počinjenjem kaznenog djela tjelesne ozljede, u kojem slučaju će počinitelj odgovarati za jedno kazneno djelo tjelesne ozljede po principu lex consumens derogat legi consumptae". Međutim, u konkretnoj situaciji ne može se govoriti o prividnom stjecaju kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 u kojem bi prijetnja predstavljala tzv. nekažnjivo prethodno djelo. Naime, da bi se radilo o prividnom stjecaju, nepravom prethodno nekažnjivog djela, moralo bi do te mjere biti obuhvaćeno nepravo kasnijeg djela da je počinitelja dovoljno kazniti za to kasnije djelo. Kako je optuženica prema činjeničnom opisu djela za koja je pobijanom presudom proglašena krivom prijetila oštećenici da će ju usmrtiti i slomiti joj ruke, dok se kasnijim djelom – tjelesnom ozljedom povrjeđuje drugo pravno dobro, u konkretnom slučaju se nikako ne može govoriti da je prijetnja ubojstvom "pokrivena" nanošenjem tjelesne ozljede. Ovo stoga što se po stajalištu ovog drugostupanjskog vijeća, nepravom kasnijeg kaznenog djela – tjelesne ozljede s obzirom na svoju prirodu i intenzitet u sebi, ne obuhvaća nepravo kaznenog djela prijetnje do te mjere da bi bilo opravdano optuženicu kazniti samo za jedno kazneno djelo – tjelesne ozljede. Slijedom navedenog u predmetnom slučaju ne radi se o tzv. nekažnjivom prethodnom djelu, a time niti o prividnom, već realnom stjecaju kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela tjelesne ozljede.

12. Optuženica, nadalje, nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno optuženici, prvostupanjski sud je na temelju detaljne i sveobuhvatne analize svih izvedenih dokaza na raspravi, pa i onih proturječnih, izveo pravilne zaključke o vjerodostojnosti, odnosno nevjerodostojnosti svakog pojedinog dokaza te potom pravilno zaključio da je opt. D. P., kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu ostvarila sva zakonska obilježja kaznenih djela za koje je pobijanom presudom proglašena krivom.

12.1. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žaliteljica u suštini vidi u tome što prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu njenu obranu u kojoj poriče da bi oštećenici izrekla bilo kakvu prijetnju, te u tome što prvostupanjski sud prije utvrđivanja činjenica nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir da je kod oštećenice konstatiran prijelom desne palčane kosti u distalnom dijelu, bez pomaka (a koja ozljeda nije ni opisana u izmijenjenom činjeničnom opisu) te s tim u vezi nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka u kojem je isključio mogućnost da je predmetna ozljeda nastala uslijed udarca letvom (dužine 67 cm, debljine 2,5x1,5 cm).

12.2. Suprotno takvim tvrdnjama optuženice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je njenu obranu ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom u dijelu u kojem je osporavala da bi oštećenici uputila riječi prijetnje da će ju ubiti i slomiti joj ruke jer je takva njena obrana u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima. Ovo posebice što su odnosi između opt. D. P. i ošt. D. K. unazad dužeg vremena loši zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, a što proizlazi iz iskaza svjedoka R. K., brata optuženice, B. P., supruga optuženice, kao i same ošt. D. K. Nadalje, nesporno je da je prije samog sukoba već intervenirala policija, a verbalni sukob između optuženice i oštećenice čuli su i svjedoci R. K. i B. P. Pri tome je s pravom prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice kao istinit jer je iskazivala okolnosno i detaljno, a njen iskaz potvrđuju svjedoci R. K. (koji je iskazao da je brat optuženice i suprug oštećenice te da su zbog neriješenih imovinskih odnosa u sukobu s optuženicom više godina, da je toga dana s B. P. uklanjao daske iz sjenika, da je nakon završenog posla s oštećenicom spremao stvari u auto, za koje je vrijeme oštećenica završavala parkiranje auta te da je u jednom trenutku ugledao opt. D. P. kako drži letvicu i udara njegovu suprugu ošt. D. K. 4-5 puta te kako se ova brani govoreći joj "polomit' ću ti ruke i noge Srpska ciganko", nakon čega se oštećenica žalila na bol u ruci i zglobu pokazujući mu masnicu na lijevoj ruci i desnom ramenu, nakon čega su se uputili u bolnicu) i B. P. (koji je iskazao kako su toga dana uklanjali daske s tavana, da su se ošt. D. K. i njen suprug spremali za povratak, da je oštećenica vikala, da se sukobila s optuženicom, da bi mu u trenutku kada je izašao iz dvorišta oštećenica pokazala ruku rekavši "gle što mi je napravila", te da je vidio optuženicu koja je stajala vani i držala u ruci letvicu dužine 50-60 cm, debljine 2,5x1 cm).

12.3. Osim toga, iskaz oštećenice potvrđuje i medicinska dokumentacija (nalaz Opće bolnice K., Centra za hitnu medicinu) u kojoj su na oštećenici konstatirane ozljede u vidu oguljotine lijevog ručnog zgloba i oguljotine desne podlaktice, uz bol i otok veličine jajeta desnog ručnog zgloba, kao i faktura distalnog okrajka radijusa bez značajnijeg pomaka ulomaka. To što je na raspravi 13. travnja 2021. mijenjajući činjenični i zakonski opis optužnice državni odvjetnik iz činjeničnog opisa izostavio navode "prijelom desne palčane kosti u distalnom dijelu, bez pomaka, koja je ozljeda teške naravi", nije od utjecaja na inkriminaciju koja je takvom, izmijenjenom optužnicom optuženici stavljena na teret i u okviru koje se dužan kretati prvostupanjski sud pri donošenju svoje odluke.

12.4. Pored toga, za istaći je kako je u svom nalazu i mišljenju sudskomedicinski vještak dr. P. M. naveo kako su ozljede oguljotine lijevog ručnog zgloba i desne podlaktice mogle nastati djelovanjem dimenzija letvice kakva je oduzeta od optuženice, da je riječ o tjelesnim ozljedama koje su nastale silom slabijeg intenziteta u srazu s tupo tvrdim predmetnom, s više udaraca, što dodatno osnažuje iskaz ošt. D. K. koja je iskazala da ju je optuženica predmetnom letvom kojom je zamahnula više puta udarala po tijelu, glavi i rukama. Napose, u tom dijelu i sama optuženica navodi kako je dva puta udarila oštećenicu letvicom dužine 60 cm, debljine 2,5 cm po ruci. Nastavno tome, optuženica ističe kako se zapravo branila od oštećenice koja ju je vrijeđala govoreći "ku*vo, ku*etino, je*em ti mrtvu mater", a kako je u ruci imala torbu, bojala se da će ju ova udariti jer je tom torbom i zamahnula prema njoj, da bi ona tada braneći se oštećenicu udarila dva puta predmetnom letvom. U odnosu na taj dio događaja svjedok B. P. nije iskazivao, a logično je zaključiti da bi mu o navedenom ispričala supruga, tj. optuženica, već je iskazao da mu se oštećenica potužila rekavši "gle što mi je napravila", za koje je vrijeme optuženica bila vani i u ruci držala letvu. O navedenoj okolnosti nije iskazivala ni oštećenica, a niti R. K., pa takvi navodi iz obrane optužene ni s jednim dokazom nisu potkrijepljeni zbog čega se kao neosnovan ukazuje i daljnji žalbeni navod da je postupala u nužnoj obrani, tj. odbijala od sebe istodobni ili izravno predstojeći protupravni neskrivljeni napad. 13. Iako je optuženica izjavila žalbu i zbog odluke o kaznenopravno sankciji, ovaj žalbeni razlog uopće ne obrazlaže, no po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a onda i cijenio olakotne okolnosti (u vidu njene neosuđivanosti), pri čemu otegotnih okolnosti nije našao, a onda za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te primjenom odredaba za stjecaj osudio opt. D. P. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine, kakvu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom i podobnom da se u konkretnom slučaju njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

14. Optuženica samo deklarira kako pobija presudu i zbog odluke o troškovima postupka, što također ne obrazlaže, no i u tom dijelu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je optuženicu obvezao na trošak kaznenog postupka i to na troškove vještačenja i nužne troškove oštećenice u iznosu od 1.640,42 kune te sudskog paušala u iznosu od 500,00 kuna, imajući u vidu da je optuženica korisnica mirovine te da plaćanjem navedenih troškova neće doći u pitanje njeno uzdržavanje, odnosno uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

15. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. D. P. pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 22. listopada 2021.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.