Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-445/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednice vijeća, te sudaca Marija Kovača i Zvonka Vrbana članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.M., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. i dr., Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-311/2021-20 od 8. lipnja 2021., objavljena 10. lipnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. J.M., ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku.

II/ Uslijed odluke pod I/, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to temeljem čl. 243. st. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11, za koje je optuženik proglašen krivim i koje je opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude te temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim i koje je opisano pod toč. 3. izreke pobijane presude, te se opt. J.M. za navedena kaznena djela temeljem citiranih zakonskih propisa, a uz daljnju primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu se temeljem čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. siječnja 2020., pa nadalje.

III/ Žalba državnog odvjetnika u cijelosti kao i žalba opt. J.M. u preostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-311/2021-20 od 8. lipnja 2021., objavljena 10. lipnja 2021. opt. J.M. proglašen je krivim (djelom pod toč. 1.) zbog učina kaznenog djela protiv imovine – iznudom iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11, (djelom pod toč. 2.) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i (djelom pod toč. 3.) kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. 2. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo pod toč. 1. na temelju čl. 243. st. 4. uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 3 (tri) godine, za kazneno djelo pod toč. 2. na temelju čl. 139. st. 2. uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 3. na temelju čl. 140. st. 2. uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci, pa je na temelju čl. 243. st. 4. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. J.M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci od 7. siječnja 2020., pa nadalje.

3. Na temelju čl. 158. st. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08-19)od ošt. J.Č. dosuđen je imovinskopravni zahtjev pa je opt. J.M. dužan isplatiti ošt. J.Č. iznos od 30.000,00 EUR-a (tridesettisućaeura).

4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19 naloženo je opt. J.M. podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna), nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08-19 donijeti posebno rješenje.

5. Žalbu protiv navedene presude podnijeli su državni odvjetnik i opt. J.M.

5.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući kako pojedinačno utvrđene kazne, tako i jedinstvenu kaznu zatvora preblagima, budući da neosuđivanost optuženika ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, dok je prvostupanjski sud optuženiku kao otegotnu okolnost trebao cijeniti i njegovo držanje pred sudom, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

5.2. Optuženik se žali putem svoga branitelja T.A.odvjetnika iz Z.zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-19, smatrajući da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu time što je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 koje je opisano u toč. 3. izreke na način da ga je počinio u vremenskom periodu od 6. prosinca 2016. do 21. prosinca 2016., iako mu se optužnicom stavlja na teret period izvršenja od 6. prosinca 2016. do 15. prosinca 2016., a što je važno kod kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 jer da bi objektivni uvjeti kažnjivosti bili ostvareni takovo ponašanje mora trajati dulje vrijeme, odnosno da produljenje vremena izvršenja od devet dana od strane prvostupanjskog suda ide u tom smjeru, a pošto prvostupanjski sud zato nije u pobijanoj presudi naveo razloge da je time ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19, zatim da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude također počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19, smatrajući da pobijana presuda ima nejasne razloge koje vidi u tome da konstatacija prvostupanjskog suda da je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo pod toč. 1. izreke upućuje da nema razloga vjerovati da nije počinio i kazneno djelo pod toč. 2. izreke, a zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati, kao i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju biometrijskog vještačenja i samog tog nalaza i mišljenja jer iz citiranog vještačenja, koje prvostupanjski sud prihvaća, proizlazi da se sa sigurnošću ne može tvrditi da je osoba koja kupuje SIM karticu upravo optuženik, a da prvostupanjski sud očitovanje vještaka zanemaruje i u razlozima presude vrši svoju identifikaciju navodeći sa osoba snimljena video nadzorom u malom broju karakteristika osobnog opisa odgovara osobnom opisu optuženika zaključujući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da bi to bio optuženi, dok u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude vidi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19 koja se očituje u nejasnoći razloga.

5.2.1. Nadalje se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika za učin kaznenih djela opisanih pod toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude jer žrtva/ošt. J.Č., a vezano za kazneno djelo naznačeno pod toč. 1. izreke govori o nepoznatom glasu koji ga je nazvao iz BiH te mu se predstavio kao radnik agencije za naplatu potraživanja, a iz čega ne bi proizlazilo da bi upravo optuženik uputio sporni poziv, zatim da je žrtva/ošt. J.Č. dobrovoljno uključio optuženika u rješavanje problema te da je nedvojbeno da je žrtva/ošt. J.Č. dao novac optuženiku, ali ne kao rezultat prisile i ne pod okolnostima kaznenog djela iznude, zatim ukazuje da je žrtva/ošt. J.Č. prijavio optuženik tek nakon šest do sedam mjeseci od trenutka zaprimanja spornog poziva kao i da je iskaz žrtve/ošt. J.Č. nedosljedan jer da je na raspravi pred sudom dao iskaz koji odudara od iskaza koji je žrtva/ošt. dao pred ODO u R. u pogledu upućenih mu prijetnji pri prvom telefonskom pozivu s Bosansko-hercegovačkog broja, dok što se tiče kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude navodi da sadržaj samih poruka ne ukazuje nedvojbeno na optuženika kao pošiljatelja, te da ne postoje dokazi da je optuženik kupio SIM karticu sa kojeg broja su upućivane prijetnje žrtvi/ošt., odnosno da ne postoje dokazi koji jasno upućuju na zaključak da je optuženik upućivao prijetnje žrtvi/ošt. J.Č. Nadalje, što se tiče kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 opisano od toč. 3. izreke ukazuje da na strah žrtve/ošt. B.Č.ne upućuje činjenica da je optuženik, tamo odnosno kod nje proveo nekoliko dana jer je žrtva/ošt. B.Č. pri odlasku optuženika dana 11. prosinca 2016. istoga otpratila na autobusni kolodvor, i s njime bila na kavi oko sat i pol vremena, kao i da je na optuženikov telefonski poziv upućen joj 5. prosinca 2016. i upit da li ga želi vidjeti mu odgovorila da ne želi, a da bi optuženik počeo plakati govorio joj da umire bez nje, da ne može da je ne vidi te da ga je potom ipak pustila u kuću gdje je ostao nekoliko dana, a što u odnosu na ovo kazneno djelo kao i u odnosu na preostala dva kaznena djela upućuje na pomenutu pogrešnost zaključka prvostupanjskog suda.

5.2.2. Također u odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 opisano pod toč. 3. izreke pobijane presude u odluci prvostupanjskog suda vidi povredu kaznenog zakona s obzirom na trajanje ljubavne zajednice između opt. i žrtve/ošt. jer kod prekida ljubavne veze koja je trajala dulje vremena je izvjesno da na strani osobe koja taj prekid ne želi, taj prekid izaziva određenu reakciju, smatrajući da ponašanje optuženika ne ulazi u opis kažnjivog ponašanja obuhvaćenog čl. 140. KZ/11, već da bi se eventualno, s obzirom na slanje SMS poruka i navoda da će optuženik objaviti obnažene fotografije žrtve/ošt. B.Č. kako bi je primorao na susret a što je kod nje izazvalo strah i uznemirenost, moglo raditi o kaznenom djelu prisile iz čl. 138. KZ/11, a koje kazneno djelo se progoni po privatnoj tužbi.

5.2.3. Nadalje, se žalitelj žali zbog odluke o kazni smatrajući kaznu prestrogom, odnosno da mu prvostupanjski sud nije mogao uzeti kao otegotnu okolnost upornost u izvršenju kaznenog djela time što je nakon činjenja kaznenog djela iznude činio kazneno djelo prijetnje, kao i da nije u dovoljnoj mjeri kao olakotnu okolnost cijenio njegovu neosuđivanost.

5.2.4. U žalbi ističe prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje pred drugim predsjednikom vijeća.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-350/2021. od 31. kolovoza 2021. vratilo spis s razgledavanja.

8. Na prijedlog istaknut u žalbi optuženika o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i županijski državni odvjetnik time da su na sjednicu vijeća pristupili zamjenik ŽDO u Osijeku D.P., kao i branitelj optuženika, T.A., odvjetnik iz Z., dok je prisutnost optuženika J.M.sjednici vijeća osigurana putem audio-video veze između ovoga suda i Županijskog suda u P., time da je na sjednici vijeća žalbu izlagao branitelj optuženika, a sa kojom se optuženik složio, dok je optuženik posebno dodao da nema niti jednog dokaza koji bi ga teretio da bi počinio to za što je presuđen prvostupanjskom presudom te su ostali kod žalbenog prijedloga, dok je zamjenik ŽDO izlagao žalbu općinskog državnog odvjetnika ostavši kod navoda iste kao iz žalbenog prijedloga.

9. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Na žalbu optuženika, osim odluke o kazni

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

10. Nije u pravu žalitelj kada osporava pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 opisano u toč. 3. izreke pobijane presude i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP/08-19 iz razloga navedenih u žalbi.

10.1. Prvenstveno je za napomenuti da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, za izmjenu činjeničnog opisa naveo razloge i to u toč. 33. obrazloženja, a shodno čemu prvostupanjski sud nije počinio u odnosu na ovo kazneno djelo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP/08-19. Što se tiče žalbom ukazanog prekoračenja optužbe, odnosno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 469. st. 1. toč. 9. ZKP/08-19 za napomenuti je da su sporne SMS poruke koje je optuženik slao žrtvi/ošt. B.Č. na njen mobitel snimljene s njenog mobitela u policiji 17. prosinca 2016., a u odnosu na čega je sačinjen i fotoelaborat u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, a radi se o SMS porukama koji uz boravak optuženika u stanu žrtve/ošt. B.Č. protiv njene volje u razdoblju od 6. prosinca 2016. do 11. prosinca 2016. čine kriminalnu količinu neprava koja se optuženiku optužnicom stavlja na teret od početka kaznenog postupka, s tim što se dodatno napominje da je državni odvjetnik, također suprotno navodima žalbe optuženika, svojom optužnicom K-DO-310/2017. od 29. prosinca 2017. (time da se kroz cijeli postupak linearno provlači krivi datum datiranja optužnice i to 4. siječnja 2018., a što je datum njenog zaprimanja u prvostupanjski sud) optuženiku stavio na teret izvršenje kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 počinjenog u vremenskom periodu od 6. prosinca 2016. do 21. prosinca 2016. koji u optužnici od strane državnog odvjetnika nije mijenjan, već je prvostupanjski sud donoseći raniju presudu br. K-952/2018-151 od 4. studenog 2020. taj vremenski period skratio, odnosno izmijenio na način da ga je označio od 6. prosinca 2016. do 15. prosinca 2016., a koja presuda je ukinuta ovosudnim rješenjem br. Kž-66/2021-5 od 22. travnja 2021., i kojim je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku. Navođenjem u pobijanoj presudi (u ponovljenom postupku) kao krajnji datum inkriminiranog perioda datum 21. prosinca 2016. optužba nije prekoračena jer se kriminalna količina neprava od 15. prosinca 2016. do 21. prosinca 2016. nije ni u kom obliku niti količini povećala u odnosu kako je optuženiku optužnicom stavljeno na teret i da bi to išlo na štetu optuženika, pa navođenje krajnjeg datuma 21. prosinca 2016. nije od relevantnog značaja pa prvostupanjski sud nije time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-19, a niti je povrijeđeno načelo "zabrane reformatio in peius" time da se ne može isključiti niti mogućnost (imajući u vidu raniju ukinutu presudu) da se u pogledu krajnjeg datuma radilo i o omašci u pisanju.

10.2. Nadalje, nije u pravu ovaj žalitelj niti kada pobija ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP/08-19 iz razloga navedenih u žalbi, a u odnosu na kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisanih u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

10.2.1. Što se tiče kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 opisano u toč. 1. izreke suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud dao je dostatne, jasne, razumljive i uvjerljive razloge, time da sadržajno gledajući žalba se u biti odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o kojem će biti kasnije riječi, pa prema tome prvostupanjski sud nije počinio označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19 u odnosu na ovo kazneno djelo.

10.2.2. Nadalje, što se tiče kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, opisanog u toč. 2. izreke prvostupanjski sud je također naveo jasne i razumljive razloge pa se suprotno navodima žalbe pobijana presuda može ispitati, dok u razlozima pobijane presude ne postoji niti znatna proturječnost između onoga što se u razlozima navodi da je sadržaj nalaza i mišljenja biometrijskog vještaka A.P. i samog tog nalaza i mišljenja. Pojednostavljeno rečeno prvostupanjski sud u razlozima presude nije naveo ništa što ne bi proizlazilo iz pomenutog nalaza i mišljenje pa između ostaloga tako je i naveo da iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da se vještak izjasnio da ne može reći, odnosno sa sigurnošću utvrditi da je osoba s video zapisa opt. J.M. Time što je prvostupanjski sud na osnovu pomenutog biometrijskog nalaza i mišljenja donio zaključak kakav je donio, a što je pravo i dužnost prvostupanjskog suda, jer bi u suprotnom inače sudili vještaci, isto nije pitanje žalbom navedenog modaliteta pomenute bitne povrede odredaba kaznenog postupka već je činjenično pitanje u pogledu zaključka prvostupanjskog suda jer i sam sadržaj žalbe upućuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, tj. pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a o čemu će nastavno biti riječi, a što se odnosi i na navod, odnosno zaključak da bi time što je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo iznude to uticalo i na zaključak o krivnji i u odnosu na ovo kazneno djelo, tako da prvostupanjski sud niti u odnosu na ovo kazneno djelo nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19, na koje se neosnovano žalbom ukazuje.

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje

10.3. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 i u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, a opisana pod toč. 1. i 3. izreke pobijane presude i to iz razloga navedenih u žalbi. Suprotno navodima žalbe, a kojima se dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda te se traži u osnovi preocjena dokaza, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na ova dva pomenuta kaznena djela, pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika u odnosu na ova dva kaznena djela stiču sva bitna obilježja istih, tj. iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 te nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za ta dva kaznena djela. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjane, logične, jasne, uvjerljive i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

10.3.1. Što se tiče kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika ocjenjujući je neživotnom i neuvjerljivom te usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti pošto istom želi ukazati da je njega upravo žrtva/ošt. J.Č. uključio u rješavanje problema te da predaja novca od 30.000,00 EUR-a njemu, a što ne spori, od strane žrtve/ošt. J.Č. nije dana pod prisilim i uvjetima kaznenog djela iznude, dok je suprotno tome prvostupanjski sud pravilno prihvatio svjedočke iskaze žrtve/ošt. J.Č. i B.Č., koji su u bitnom suglasni, životni, logični i uvjerljivi i iz kojih svjedočkih iskaza proizlazi da je upravo optuženik inicirao prvi susret sa žrtvom/ošt. J.Č. vezano za sporni telefonski poziv, a ne da je žrtva/ošt. J.Č. tražio pomoć optuženika, dok nadalje, iz svjedočkog iskaza ošt./žrtve J.Č. proizlazi da mu je optuženik nudio pomoć prikazujući se kao osoba koja poznaje sve i svakog, nudeći mu se da mu taj problem riješi, a što potvrđuje svojim iskazom i B.Č. navodeći da joj je optuženik pričao da će ih on obraniti, da zna sve, da ima prijatelja V.Č. koji je pripadnik podzemlja, te da će pomoću njega pokušati utvrditi tko prijeti njenom ocu.

10.3.2. Što se tiče žalbenih navoda kojima se želi diskreditirati iskaz žrtve/ošt. J.Č. i to onog da je njegov iskaz nedosljedan, a što se očituje u različitosti iskaza žrtve/ošt. J.Č. koju je dao na raspravi od 21. veljače 2020. i onog iskaza koji je dao u ODO R. 13. studenog 2017. u pogledu prijetnje koja mu je upućena prilikom spornog telefonskog razgovora isti navod nije prihvatljiv, jer je time što je prvostupanjski sud žrtvi/ošt. J.Č. predočio navedene različitosti u odnosu na ova dva iskaza te je tražio njegovo očitovanje o tome, a da je žrtva/ošt. J.Č.povodom toga izjavio da zbog proteka vremena se više točno ne sjeća detalja, ali da je moguće da je bilo tako kao što je naveo u svom iskazu ODO R. otklonjena je navedena različitost, jer je to logično i prihvatljivo, pošto je između davanja ta dva iskaza prošlo više od dvije i pol godine, a od samog događaja u odnosu na posljednji iskaz i nepune četiri godine, pa je logično da se žrtva/ošt. J.Č. na raspravi od 21. veljače 2020. nije sjećao konkretnih detalja te da su mu navedeni detalji prilikom davanja iskaza u ODO R. bili svježiji. Nadalje, žalbeni navod da iz iskaza ošt./žrtve J.Č. proizlazi da ga je sa bosansko- hercegovačkog telefonskog broja vezano za sporni razgovor nazvao nepoznati glas i da to ne znači da je to bio optuženi, time što se smisleno apostrofira pridjev "nepoznati" također nije prihvatljiv, jer iz iskaza žrtve/ošt. J.Č.proizlazi da je optuženika upoznao u kolovozu 2014. kada je bio kod njega u apartmanu te je samo jednom s njim popio kavu i da s njim nije previše komunicirao, dok je razgovor s optuženikom uslijedio nakon toga 2016., poslije spornog poziva i to u C.pa nije logično za očekivati da bi žrtva/ošt. J.Č.prilikom spornog telefonskog razgovora, nakon dvije godine od prvog kontakta s opt. prepoznao glas optuženika, dok što se tiče žalbenog navoda o podnošenju kaznene prijave tek nakon 6 do 7 mjeseci od trenutka zaprimanja spornog poziva, isti također nije prihvatljiv jer iz iskaza žrtve/ošt. J.Č. jasno proizlazi zašto je tek u prosincu 2016. protiv optuženika podnio kaznenu prijavu. Naime, žrtva/ošt. J.Č. izjavio je da kada se optuženik javio kao spasilac njegove obitelji da je on (žrtva/.ošt.) već tada znao da je optuženik glava svega i da se bojao da on ne učini nešto nažao njegovoj unuci i obitelji, te da je iz tog razloga pristao na isplatu 18.700,00 EUR-a misleći da će predajom toga novca zaštiti svoju obitelji i da optuženik više neće tražiti novce i unatoč dogovorenoj svoti, no da mu je preko kćeri B.Č. optuženik dao do znanja, odnosno poručivao da mu treba nešto dati, a što svojim iskaza potvrđuje i B.Č.te da mu je shodno tome u još dva navrata dao novca do 30.000,00 EUR-a da ga se riješi, kao i da su nakon danog novca (trećeg dijela) krenule prijeteće poruke i to prva 27. prosinca 2016., a nakon koje je otišao prijaviti optuženika u policiju jer da je bio siguran da je te poruke slao optuženik. 10.3.3. Imajući u vidu gore navedeno, a uvažavajući stav prvostupanjskog suda kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski da obrana optuženika nije prihvatljiva iz navedenih razloga te nadalje cijeneći da iz iskaza žrtve/ošt. J.Č. proizlazi da mu je optuženik pričao da je "body-guard" najvećih mafijaša svijeta, a prilikom susreta u Crikvenici i da pozna sve mafijaše i da može srediti sve u vezi ucjene s bosanskog broja pa zatim da iz iskaza B.Č. da je i njoj optuženi govorio da će ih on obraniti, da zna sve, da ima prijatelja V.Č. koji je pripadnik podzemlja te da će preko njega pokušati utvrditi tko prijeti njenom ocu, zatim što proizlazi iz iskaza žrtve/ošt. J. Č. da mu je opt. rekao po povratku iz Z.da je dogovorio da se plati 30.000,00 EUR-a od kojih 25.000,00 EUR-a ide mafiji, a da preostalih 5.000,00 EUR-a ide posredniku, odnosno čovjeku koji će to srediti, zatim nadalje da iz iskaza B.Č.proizlazi da je tijekom emotivne veze s optuženikom istome pričala o osobnim stvarima kao i poslovima svojeg oca žrtve/ošt. J.Č. i da je to optuženika najviše zanimalo, zatim da se u svibnju 2016. tijekom njihove veze optuženik počeo čudno ponašati govoreći da ih netko prati, što ona nije imala osjećaj, zatim da joj je govorio da joj mafija želi uzeti djecu, jer je njezin otac imućan, kao i da se u njezinoj ulici pojavilo vozilo slavonsko- brodskih registarskih oznaka, za koje su kasnije utvrdili da je odjavljeno, sa NN osobama koji su promatrali njenu kuću, a što također potvrđuje i svj. M.V.pa nadalje što također proizlazi iz iskaza žrtve/ošt. J.Č.da mu je optuženik prije predaje prvog dijela novca na njegov zahtjev (zahtjev žrtve/ošt.) pokazao SIM karticu s BiH brojem s kojeg su uslijedili sporni pozivi, odnosno da je optuženik tu SIM karticu stavio u svoj mobitel da bi on (ošt./žrtva) vidio broj i da je to bio taj BiH broj s kojega je zvano, a da je potom opt. SIM karticu zapalio kao i da mu je optuženik životom garantirao da ako plati iznos od 30.000,00 EUR-a da neće više imati nikakvih problema, sveukupno, dakle po brojnosti, čini skup takvih indicija koji u konkretnom slučaju čine zatvoreni krug, koji upućuje na optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela i koji opravdava zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da bi optuženik počinio ovo kazneno djelo.

10.4. Što se tiče kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika kada je izjavio da njemu žrtva/ošt. B.Č. nije nikada rekla da ne želi vezu s njim, jer iz iskaza žrtve/ošt. B.Č., čiji je iskaz prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao detaljan i okolnosan, nasuprot obrane optuženika koja je i ovom djelu usmjerena na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti proizlazi da je žrtva/ošt. B.Č. prilikom telefonskog razgovora s optuženikom 7. prosinca 2016. kada ju je nazvao jasno mu rekla, odnosno dala do znanja da ga više ne želi vidjeti, a što mu je i ranije i to u rujnu 2016. također rekla, no da je optuženik nije prihvatio te suprotno volji ošt./žrtve. B.Č.došao i boravio u njenom stanu od 6. prosinca 2016. do 11. prosinca 2016., kada je otišao te da joj je slao brojne SMS poruke u kojima je i unatoč njenom protivljenju govorio da ju voli, da ne može živjeti bez nje, kao i one prijetećeg sadržaja, da će njene obnažene fotografije i snimke staviti na facebook i slati, kao i da ju je prije dolaska u stan nazivao telefonom govoreći mu da umire bez nje, da ne može da je ne vidi i da će naći načina da dođe do nje, time da je i svj. S.Č., tj. brat žrtve/ošt. B.Č.potvrdio da mu je sestra pričala da joj optuženi prijeti, da je dobivala poruke, kao i da je bila prestrašena.

10.4.1. Naime, žalbeni navod kojim se problematizira duljina vremenskog perioda te kroz tu prizmu gledano od strane žalitelja (opt.) ostvarenje bitnih obilježja nametljivog ponašanja nije prihvatljiv. Pojam iz zakonskog teksta u odnosu na ovo kazneno djelo, "dulje vrijeme" u zakonu nije definirano, a po mišljenju ovog drugostupanjskog suda on je u uzročnoj vezi s intenzitetom protupravnog ponašanja. Sama činjenica da je optuženik protiv volje žrtve/ošt. B.Č. u njenom stanu boravio od 7. prosinca do 11. prosinca 2016., dakle u periodu od 5 dana u kontinuitetu, za ovaj sud kao drugostupanjski je itekako relevantan jer se radi o cjelodnevnom i cjelonoćnom boravku u stanu žrtve/ošt. protiv njene volje sa svime što to nosi na koji način žrtva/ošt. boravi navedeno vrijeme s osobom s kojom to ne želi, te mora trpjeti njen boravak u trajanju od 5 dana, a što je po stavu ovog drugostupanjskog suda ponašanje optuženika takvog intenziteta da je za taj modalitet ponašanje optuženika već i pet dana dulje vrijeme, a koje je samo dostatno za ostvarenje bitnih obilježja ovog kaznenog djela, dok uz to vrijeme neželjenog boravka optuženika u kući žrtve/ošt. a nakon što je optuženik napustio kuću, slanje 29 SMS-ova, kako slijedi iz fotoelaborata u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid s označenim sadržajima i prijetnjama se na to samo nadovezuju, odnosno nadopunjuju i zaokružuju ponašanje optuženika.

10.4.2. Što se tiče žalbenog navoda da svaki raskid dulje intimne veze pogađa, odnosno izaziva određenu reakciju kod one strane koja taj prekid ne želi, pa da bi kroz tu prizmu gledanja opisani način postupanja optuženika ne bi ukazivao da bi ulazio u kažnjivo ponašanje u okviru kaznenog djela iz čl. 140. KZ/11 nije prihvatljiv niti je od odlučnog značaja, jer sama činjenica da kada je optuženik, svjestan da žrtva/ošt. s njim više ne želi bilo kakav daljnji kontakt, a što u konkretnom slučaju jest, time što je optuženik eventualno povrijeđen i što unatoč tome želi daljnju vezu sa žrtvom/ošt. ne može ekskulpirati optuženika kao počinitelja.

10.4.3. Daljnji žalbeni navod da žrtva/ošt. B.Č.nije bila u strahu od optuženika i unatoč tome što je on boravio kod nje u stanu navedeno vrijeme te da time optuženik ne bi ostvario obilježje citiranog kaznenog djela i da to proizlazi iz ponašanja žrtve/ošt. kroz puštanje optuženika u kuću, zatim ispraćaj na autobusni kolodvor pri odlasku i ispijanje kave prije odlaska također nije prihvatljiv, jer je suprotan iskazu žrtve/ošt. B.Č. koja je izjavila da je tako postupala jer se bojala optuženika, nadovezujući da ga se bojala i cijelo vrijeme te je i za ovaj sud kao drugostupanjski iskaz žrtve/ošt. u navedenom dijelu također logičan i ima svoje životno uporište, posebice što je optuženik žrtvi/ošt. B.Č. kao što također proizlazi iz njenog iskaza i tijekom njihove veze u određenim navratima upućivao prijetnje njoj i njenoj djeci pa u svakom slučaju sve navedeno opravdava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika i za ovo kazneno djelo.

10.5. No, u pravu je žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude. Prvostupanjski sud je i kod ovog kaznenog djela pristupio indicijalnom zaključivanju, a što je u kaznenom pravu dopušteno u odsutnosti neposrednih dokaza ako broj indicija i činjenica da indicije čine zatvoreni krug na to upućuju. Prvostupanjski sud je utemeljio svoj zaključak da je upravo opt. J.M.poslao sporne SMS poruke žrtvi/ošt. J.Č.i S.Č., odnosno time počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na indiciju da je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iznude opisano u toč. 1. izreke čime se nameće zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik jedini imao razloga za slanje prijetećih SMS- ova, zatim da su nesporne SMS poruke poslane na mobitel žrtve/ošt. J.Č. u prosincu 2016. nakon što je B.Č. u kontaktu s optuženikom ovoga prozvala zbog ucjena i što je napravio njenoj obitelji, zatim da SMS poruke imaju afirmativan sadržaj u odnosu na osobu optuženika, kao i da su SMS poruke poslane sa SIM kartice broja 0996506936 na mobitel žrtve/ošt. J.Č. te da je SIM kartica navedenog broja kupljena u Z. i da je na istoj izvršena nadoplata bonom kupljenog 26. prosinca 2016. u poslovnici Tisak media autobusni kolodvor u Z., kao i da je biometrijskim vještačenjem utvrđeno da osoba sa snimke video-nadzora snimljena kod poslovnice Tisak media u Z. navedenog datuma u malom broju dostupnih karakteristika osobnog opisa odgovara karakteristikama osobnog opisa opt. J.M.

10.5.1. Žalbom žalitelj (opt. J.M.) pravilno ukazuje i problematizira postupak prvostupanjskog suda kada prvostupanjski sud smatra da je jedan od ključnih momenata koji upućuju na krivnju optuženika indicij što je utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo iznude na štetu žrtve/ošt. J.Č. budući bi se isto moglo uzeti kao važan indicij uz ostale, za zaključak o krivnji optuženika ali jedino kada bi se eventualno radilo o pravomoćnoj presudi, no ne i kada se radi o utvrđenoj krivnji optuženika u okviru istog kaznenog postupka, a također je prvostupanjski sud u odnosu na biometrijsko vještačenje propustio cijeniti vrlo važan detalj, a to je da je biometrijski vještak A.P. analizom pregleda snimke video-nadzora poslovnice Tisak- medica autobusni kolodvoru u Z. od 26. prosinca 2016. utvrdio da se na snimci radi o muškoj osobi, srednje do starije životne dobi, srednje visine i srednje tjelesne građe, dok iz istog nalaza i mišljenja i to analizom signaletičkih fotografija optuženika J.M. je utvrđeno da je optuženik visine 185 cm. Dakle, osoba visine 185 cm se ni u kom slučaju ne može smatrati osobom srednjeg rasta pa kako uz gore spomenuto vezano za indicij utvrđenja krivnje za kazneno djelo iznude, ovom momentu u različitosti u visini, a s obzirom da se radi o osobnoj karakteristici koja se ne može u većoj mjeri mijenjati s obzirom na starost i ako se mijenja može se mijenjati samo na niže, a ne na više, dakle kako ovom momentu prvostupanjski sud nije posvetio dovoljnu pažnju time je za sada zaključak prvostupanjskog suda, da je upravo optuženik pošto je kupio navedeni bon za nadoplatu SIM kartice poslao sporne prijeteće SMS poruke žrtvi/ošt. J.Č. i S.Č., preuranjen, dakle pogrešan, a kako se žalbom osnovano ukazuje.

11. U odnosu na rješenjem ukinuti dio presude vezano za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 prvostupanjski sud provesti će sve dokaze ponovo, a po potrebi i druge, posebno će obratiti pažnju na detalje navedene pod toč. 10.5.1. te će potom pravilnom analizom dokaza kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno uz analizu obrane optuženika donijeti pravilnu i zakonitu presudu, a koju će i valjano obrazložiti.

Na žalbu državnog odvjetnika i na žalbu optuženika u odnosu na odluku o kazni

12. Nisu u pravu oba žalitelja kada pobijaju ožalbenu presudu zbog odluke o kazni koju državni odvjetnik smatra preblagom, a optuženik prestrogom.

12.1. Suprotno navodima obiju žalbi prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi odabir vrste i težina kaznene sankcije. Pravilno je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost te je pravilno zaključio da se s obzirom na okolnosti izvršenja navedenih kaznenih djela u vidu pobuda iz kojih su počinjena, stupanj krivnje optuženika te povrede kaznenim djelima zaštićenih dobara, se bezuvjetna zatvorska kazna ukazuje kao jedini primjereni izbor kaznene sankcije te je pravilno optuženiku za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 temeljem čl. 243. st. 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u minimalno zapriječenom trajanju od 3 (tri) godine, dok mu je također pravilno za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11 utvrdio u trajanju od trajanju od 6 (šest) mjeseci, dakle bliže općem minimumu propisanom čl. 44. st. 1. KZ/11 za zatvorsku kaznu, a koje je kazne zatvora utvrđene po prvostupanjskom sudu ovaj sud kao drugostupanjski i prihvatio, time da je ovaj sud kao drugostupanjski uslijed odluke pod toč. I/ izreke osudio optuženika na novu jedinstvenu kaznu zatvora odmjerivši istu u trajanju od 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, a koju mu je temeljem citiranog zakonskog propisa naznačenog u izreci uračunao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru smatrajući da će se i ovakvom jedinstvenom kaznom zatvora u potpunosti postići kako svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, tako i generalna i specijalna prevencija.

13. S obzirom na gore izneseno, a temeljem čl. 483. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-19, je i odlučeno kao u izreci.

Osijek, 22. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač,v.r.