Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 21 Gž-496/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužiteljice L. A. iz R., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku

A. R., odvjetniku u R., …, protiv tuženika N. M.

Š. iz R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku

V. P., odvjetniku u R., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1676/2017-29 od 11. prosinca 2020., dana 22. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice L. A. i tuženika N. M.-Š.,

kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1676/2017-29 od 11. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

»1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 29.216,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do namirenja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, a koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

-na iznos od 355,76 kn od 15.8.2013. pa do isplate

-na iznos od 358,75 kn od 15.9.2013. pa do isplate

-na iznos od 358,75 kn od 15.10.2013. pa do isplate

-na iznos od 358,75 kn od 15.11.2013. pa do isplate

-na iznos od 358,75 kn od 15.12.2013 pa do isplate

-na iznos od 358,75 kn od 15.01.2014 pa do isplate

-na iznos od 364,93 kn od 15.02.2014 pa do isplate

-na iznos od 364,93 kn od 15.03.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 5.04.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.05.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.06.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.07.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.08.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.09.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.10.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.11.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.12.2014 pa do isplate

- na iznos od 364,93 kn od 15.01.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.02.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.03.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.04.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.05.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.06.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.07.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.08.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.09.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.10.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.11.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,93 kn od 15.12.2015 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.01.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.02.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.03.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.04.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.05.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.06.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.07.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.08.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.09.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.10.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.11.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.12.2016 pa do isplate

- na iznos od 360,20 kn od 15.01.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.02.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.03.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.04.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.05.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.06.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.07.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.08.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.09.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.10.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.11.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.12.2017 pa do isplate

- na iznos od 374,05 kn od 15.01.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.02.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.03.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.04.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.05.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.06.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.07.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.08.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.09.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.10.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.11.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.12.2018 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.01.2019 pa do isplate

- na iznos od 368,94 kn od 15.02.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.03.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.04.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.05.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.06.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.07.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.08.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.09.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.10.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.11.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.12.2019 pa do isplate

- na iznos od 372,88kn od 15.01.2020 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.02.2020 pa do isplate

- na iznos od 372,88 kn od 15.03.2020 pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici mjesečno plaća iznos od 372,88 kn mjesečno, svakog 15-tog dana u mjesecu, počevši od 15.4.2020.g. pa nadalje svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na dospjele a neisplaćene obroke računajući od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi važećoj prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.12.2020. do isplate po kamatnoj stopi koju propisuje odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.«

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom 2. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba uvaži i ispravi iznos parničnog troška.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice usmjeren protiv tuženika kao suvlasnika i posjednika predmetnog stana, koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, na temelju članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje ZV).

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da su stranke suvlasnici predmetnog stana u zgradi u R., na adresi …, koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u R. i to trosobnog stana broj … na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaone, kupaonice, hodnika, dvije lođe, drvarnice, ukupne površine 73,15 m2, etažno vlasništvo (E-10) upisano u zk.ul. … k.o. … i to tužiteljica u 1/8 dijela, tuženik u 1/8 dijela, B. M.- Š. u 5/8 dijela i M. Š. (sada

M.) u 1/8 dijela,

- da su predmetnu nekretninu stranke stekle u suvlasništvo temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. M.-Š. od 3.

kolovoza 2010. (str. 8 – 9 spisa),

- da predmetni stan isključivo koristi tuženik u cijelosti te da je tuženik vodio parnični postupak kao tužitelj protiv drugih suvlasnika pod posl. brojem P-856/2017 radi utvrđenja da je na istom stekao pravo stvarne služnosti stanovanja i plodouživanja, a koji postupak je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja,

- da su suvlasnici 2016. pokrenuli postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio pod posl. brojem … i u kojem je donijeto rješenje 12. svibnja 2017. kojim se razvrgava suvlasnička zajednica predmetne nekretnine civilnom diobom i prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima. Navedeno rješenje (str. 10 - 11 spisa) potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 14. listopada 2020. posl. broj …,

- da je svjedokinja B. M.-Š. u svom iskazu navela da je bila

treća supruga pokojnog oca stranaka, a stranke su polubraća, da je suvlasnica predmetnog stana i to u 5/8 dijela i mislila je 1/8 ustupiti tuženiku, ali nakon neuspjelih pregovora za mirno rješenje spora od toga je odustala. Taj stan da su dobili 1989. i u njemu su sve do 2009. živjeli ona, njezin suprug i tuženik, a njezin sin do 1996. kada se odselio u K. Suprug da je obolio 2008., a 8. siječnja 2010. umro od karcinoma i u tom periodu njegove bolesti da su bili na relaciji bolnica, predmetni stan u R. i K. Nakon smrti supruga tuženik da nije radio pa su se dogovorili da bude u stanu dok se ne snađe i ne zaposli, a ona da se preselila u K. Tuženik da sam živi u tom stanu od tada pa i dan danas. Svjedokinja da nema više uopće ključ od tog stana, niti da je bila u tom stanu, a niti je u kontaktu s tuženikom. Točnije, da ga je nazvala, ali da joj se on nije htio javiti. Dodaje da je tuženik 2012. promijenio i ulazna vrata i bravu i ona ključeve nema. Svjedokinja da ga je pitala da i njoj da ključeve, ali joj ih nije dao. Poznato joj je da tužiteljica ne koristi taj stan, niti M. iz S. koja je također suvlasnica, da ne može koristiti predmetni stan. Koliko je njoj poznato nitko osim tuženika da nema ključ od tog stana pa tako niti tužiteljica, a da tuženik nema neki dokument temeljem kojeg je posjedovao i koristio taj stan, već da je bio sin od vlasnika stana. Nakon smrti supruga svjedokinje, a oca tuženika, da su se bili dogovorili da će on stan koristiti dok se ne snađe i zaposli, a kad se snađe da će se stan prodati te da je izjavu na strani 52. spisa ona potpisala, jer je tamo stanovao i koristio predmetni stan upravo tuženik, a do tada je i svjedokinja snosila pola svih troškova predmetnog stana. Nije joj poznato da bi bilo provala u stanove u zgradi. Svjedokinja navodi da nju tuženik nije pitao odobrenje niti suglasnost za promjenu ulaznih vrata i brave te da nema saznanja da bi tuženik pozivao tužiteljicu da koristi predmetni stan,

- da je iz spisa … utvrđeno da je u tom postupku, koji se vodi između tužiteljice B. M.-Š. protiv ovdje tuženika radi isplate naknade po osnovi korištenja predmetnog stana provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. V., a koji nalaz i mišljenje se koristi kao dokaz i u ovoj pravnoj stvari, a vještak je mišljenja da je procjena vrijednosti najamnine predmetnog stana za razdoblje od mjeseca srpnja 2013. do veljače 2020. iznosila 39,23 EUR/m2 odnosno 2.870,02 kn mjesečno u periodu od srpnja 2013. do prosinca 2013.; 39,91 EUR/m2 odnosno 2.919,51 kn mjesečno u periodu od siječnja 2014. do prosinca 2014.; 39,47 EUR/m2 odnosno 2.887,49 kn mjesečno u periodu od siječnja 2015. do prosinca 2015.; 39,39 EUR/m2 odnosno 2.881,67 kn mjesečno u periodu od siječnja 2016. do prosinca 2016.; 39,95 EUR/m2 odnosno 2.922,42 kn mjesečno u periodu od siječnja 2017. do prosinca 2017.; 40,35 EUR/m2 odnosno 2.951,52 kn mjesečno u periodu od siječnja 2018. do prosinca 2018. te 40,78 EUR/m2 odnosno 2.983,06 kn mjesečno u periodu od siječnja 2019. pa zaključno do veljače 2020.,

- da je tužiteljica L. A. u stranačkom iskazu navela da su nakon smrti njihovog oca M. M.-Š. 2010., koji je ranije bio vlasnik predmetnoga

stana, istog naslijedili ona i ovdje tuženik kao njegova djeca te M. Š., također kći i supruga B. M.-Š. Otac da je sa suprugom i tuženikom živio u tom stanu, a nakon njegove smrti u istom da je nastavio živjeti isključivo tuženik. Nasljednici da su se upisali kao suvlasnici navedenog stana po provedenom ostavinskom postupku 2010. te da su se dogovorili da će stan prodati. Pritom tuženik nije imao posebnih zahtjeva glede stana u ostavinskom postupku, niti je podnio žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju, a osim toga suglasio se da se stan proda. B. da je već imala kupca tijekom ostavinskog postupka, međutim na tužiteljičino inzistiranje odlučili su pričekati s prodajom stana i to iz razloga što tuženik u to vrijeme nije radio. Međutim, 2016. su se odlučili nastaviti s prodajom te su dali oglas na Nj. sa telefonom tuženika, a 2017. da su radi prodaje stana angažirali agenciju za posredovanje u prometu nekretnina, no tuženik da nije pustio agenticu u stan radi razgledavanja te da je cijelo vrijeme opstruirao prodaju. Tužiteljica je tijekom 2017. dolazila na vrata predmetnog stana radi dogovora s tuženikom, odnosno da vidi što on misli glede prodaje stana, međutim da joj nije otvorio vrata, a nakon toga da su razgovarali ispred ulaznih vrata u zgradu, jer ju nije htio pustiti u stan. Pokušavali su kontaktirati u više navrata s tuženikom, no on da je mijenjao brojeve telefona odnosno mobitela zbog čega da nisu mogli imati kontakt s njim. Tužiteljica da mu je jednom prilikom ostavila poruku u poštanskom sandučiću da joj se javi nakon čega joj se tuženik javio i verbalno je uvijek izražavao želju da proda stan, ali da je u stvarnosti to opstruirao. B. da joj je ispričala da je jednom prilikom pokušala ući u stan, no da je tuženik promijenio bravu pa da nije mogla ući. Tužiteljica da nikada nije imala ključ od ovog stana niti da je u njemu živjela. Odgovara da nikada nije tražila ključ od tuženika radi korištenja ovog stana, te da to ne bi ni mogla. Radi se o dvosobnom stanu s dnevnim boravkom površine oko 70 m2 u kojem živi tuženik. Prije 2017. tužiteljica da nije kontaktirala tuženika radi prodaje stana. Pokrenuli su postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice kada su se svi suvlasnici dogovorili da se taj stan proda. Zadnji put da je bila u tom stanu u posjeti svom ocu 2009. Nakon toga da je pokušavala ući u ovaj stan i razgovarati s tuženikom početkom 2017. Njoj da je tuženik rekao da je promijenio bravu na stanu zbog pokušaja provale,a ona da ga nije tražila ključ od nove brave. Tužiteljicu da je zanimalo kako taj stan izgleda i da ga je zato htjela vidjeti, a sve radi prodaje stana. Nije uspjela ući u stan tijekom 2017., kao što je već navela. Tuženik da je bio dao nekakav prijedlog za prodaju stana tijekom postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice na način da je tražio da se stan proda za određenu cijenu i da njemu pripadne veći dio te cijene, na što je trebala pristati B. M.-Š., obzirom da ima najveći dio stana, ali

da se ona s time nije suglasila. Ističe da je točno da su se svi suvlasnici suglasili da se svi računi koji se odnose na predmetni stan prebace na ime tuženika te da isključivo on plaća te račune, a to je suglasnost od 14. studenog 2011., a što je bilo logično obzirom da je isključivo tuženik živio u tom stanu. Tužiteljica da u to vrijeme nije tražila od tuženika da joj plati naknadu za korištenje stana na ime njenog suvlasničkog dijela. Tužiteljica da nije nikad htjela iznajmiti stan niti živjeti u njemu. Jedino o čemu su raspravljali je prodaja stana nakon ostavinske rasprave što je smatrala najpoštenijim rješenjem za sve suvlasnike. Iskaz tužiteljice sud je u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan i nepristran glede važnih činjenica za ovaj postupak cijeneći da je tužiteljica iskazivala iskreno i životno, a njezine navode drugi dokazi ne dovode u sumnju,

- tuženik N. M.–Š. na iskaz tužiteljice navodi kako je neistinito iskazivala o činjenicama da bi on opstruirao prodaju predmetnoga stana. Da je točno da je on nastavio živjeti u predmetnom stanu u kojem je ranije živio sa svojim ocem M. i maćehom B.. Oni da su jedini imali ključeve od tog stana. Nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. oca tuženik da se upisao kao suvlasnik stana u 1/8 dijela. U tom postupku da nije imao posebnih zahtjeva glede izdvajanja ove nekretnine iz ostavine. Tijekom sudskog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice stana u kojem su se oni načelno dogovorili da se stan proda, tuženik da je pristao na prodaju jedino pod uvjetom da mu se prepiše još 1/8 stana, a nakon toga da se stan proda za cijenu od 85.000,00 EUR te da se cijena između njih nasljednika podijeli na način da on dobije dio cijene koja bi odgovarala ¼ suvlasničkog dijela stana. Tuženikova maćeha da je isprva na to pristala te su se dogovorili da će mu ona darovati svoju 1/8 ovoga stana, međutim kasnije da se predomislila i od toga odustala, zbog čega da više nije postojao dogovor njih nasljednika o prodaji. Tuženik je primio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice na predmetnom stanu. Tuženika tužiteljica da nikada nije tražila da joj omogući korištenje stana ili da bi ga iznajmila, niti ga je tražila ključeve od stana. Točno je da je promijenio bravu 2013. ili 2014. jer su imali provalu. Oni da su se kao nasljednici dogovorili da će oglasiti stan na Nj., što su i učinili sredinom 2016. za cijenu od 85.000,00 EUR. Kupci da su dolazili gledati stan, no kada bi im rekao da se o stanu vodi sudski postupak, da bi odustali od kupnje. Tuženik smatra da mu pripada još 1/8 stana, jer je živio u stanu sa ocem pa da može postavljati uvjete pri prodaji stana. Radi se o dvosobnom stanu s dnevnim boravkom površine 74 m2. Tuženik da je obavijestio tužiteljicu o promijeni brave na stanu, no ona da ga tom prilikom nije pitala za ključeve, niti da ih joj je on nudio. Nakon smrti oca odnosno od 2010. do sada tužiteljica da nije ušla u ovaj stan. Točno je da tužiteljici nije dozvolio u stan jednom prilikom, međutim iz razloga što je htjela nasilno ući u stan pa da su razgovarali ispred zgrade. Tuženik da ne želi prodati stan dok mu se ne prepiše još 1/8 stana ili dok mu se ne osigura nužni smještaj odnosno da može živjeti u nekom drugom stanu temeljem dogovora s ostalim suvlasnicima. Tuženik da redovito plaća sve režijske troškove za stan. Navodi da tužiteljica nije pristala na njegov prijedlog prodaje kojeg je dao u sudskom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice pa nije postojao dogovor nasljednika o prodaji. Tuženik da nema druge nekretnine u kojoj bi živio osim predmetnog stana. Tuženik navodi da nije zabranjivao suvlasnicima da koriste predmetni stan. Iskazu tuženika sud je poklonio vjeru u dijelu u kojem je isti iskazivao o činjenicama istovjetno iskazu tužiteljica, a koje su važne za donošenje odluke u ovom postupku te se odnose na posjed i korištenje predmetnog stana te nisu u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima.

8. Sud je na temelju izlaganja stranaka i provedenih dokaza utvrdio da predmetni stan, a čiji su suvlasnici u jednakim idealnim dijelovima od 1/8 parnične stranke, isključivo koristi i posjeduje tuženik, dok s druge strane tužiteljica nikada nije stanovala, koristila, niti bila u (su)posjedu predmetnog stana, odnosno da tužiteljica nikada nije imala niti ključeve predmetnog stana, a niti ih je ikad zatražila od tuženika, jer nikada nije imala namjeru stanovati niti koristiti predmetni stan, niti ga iznajmljivati, a niti je od tuženika zatražila predaju istog u suposjed, s tim što je tužiteljica potpisala suglasnost 14. studenog 2011. (str. 52. spisa) kojim dozvoljava tuženiku da u cijelosti snosi plaćanje svih troškova održavanja stana (režija i ostalih računa) te da sve račune "prebaci" na svoje ime, a nakon što su suvlasnici proveli postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, kojeg su započeli 2016. te je prvostupanjsko rješenje donijeto 2017., tužiteljica je kontaktirala tuženika vezano za prodaju stana te joj jednom prilikom kada je željela razgledati stan radi prodaje, tuženik nije dopustio ulazak u stan već su razgovarali ispred stana. Tužiteljica, prije podnošenja predmetne tužbe, nikada nije pokrenula postupak protiv tuženika radi predaje predmetnog stana u suposjed i na korištenje. Kada je tuženik zaprimio predmetnu tužbu tužiteljice, u odgovoru na tužbu tuženik je pozvao tužiteljicu da koristi predmetni stan ističući da joj pravo na korištenje i stanovanje u predmetnom stanu nikada nije osporavao, što je tuženik tvrdio tijekom postupka, ali da mu se tužiteljica nikada nije obratila sa takvim zahtjevom.

9. Slijedom navedenog, opravdano je sud i po mišljenju ovog suda zaključio da je tuženik kao suvlasnik pošteni posjednik predmetnog stana u čijem je neometanom i isključivom posjedu od smrti oca 2010., koja činjenica je tužiteljici bila poznata i s čime je kao suvlasnica bila suglasna, tim više što je dala svoju suglasnost da svi računi za predmetni stan glase na ime tuženika te je isti snosio sve troškove predmetnog stana u cijelosti i kroz utuženo razdoblje, da tužiteljica nikada nije imala namjeru niti je tražila od tuženika bilo korištenje ili suposjed predmetnog stana pa u tom smislu nikada nije tražila od tuženika ključeve predmetnog stana niti je pokretala postupke radi predaje predmetnog stana u suposjed, dok je tuženik pozvao tužiteljicu da koristi predmetni stan, ali ona samo želi da se predmetni stan proda sukladno rješenju o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

10. Kako tuženik kao pošteni posjednik predmetnog stana nikada nije onemogućio tužiteljicu u suposjedovanju i sukorištenju istoga, sud je opravdano i po mišljenju ovog suda odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sukladno odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV.

11. Pored toga, za kazati je da tužiteljica pogrešno ukazuje na primjenu odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), u kojem pravcu je sud dao valjane razloge, pozivajući se pravno stajalište je izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2020., posl. broj Rev-x 59/2016-2.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u skladu s odr. čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. ZPP-a, pa tako i u odnosu na priznati trošak na ime sastava podneska od 29. rujna 2020. i zastupanja na ročištima na koje ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

Zadar, 22. listopada 2021.

Sutkinja

Marina Tanta, v.r.