Poslovni broj: 4-Pn-3530/2014-63

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., OIB: … koju zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strain tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice J. S., odvjetnika, punomoćnika tuženika Z. G., odvjetnika I zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika R. L., odvjetnika, dana 22. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku G. Z. isplatiti tužiteljici S. B. iznos od 37.800,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.415,54 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica S. B. u tužbi od 30. listopada 2014. i tijekom postupka navodi da je dana 04. veljače 2014., prilikom odlaska na posao, ujutro oko 06,30 sati, pala kada se poskliznula na nogostupu na uglu ulice B. i Č. u., jer nogostup nije bio posut solju i očišćen, a na mjestu pada na nogostupu je postojala i neravnina.

Ističe da nije uspjela izbjeći pad, iako hodala u zimskoj obući, izuzetno polako i oprezno. S

obzirom da nakon pada nije mogla normalno hodati , nazvala je brata koji je došao po nju i

odvezao ju u Kliniku za traumatologiju, a o svemu je obavijestila i poslodavca te prijavila

ozljedu na radu. Prilikom pada zadobila je tešku tjelesnu ozljedu (prijelom lateralnog

maleola s pomakom lijevo), zbog koje ozljede je provodila dugotrajno liječenje tijekom

kojeg joj je noga imobilizirana potkoljeničnom longetom, morala je mirovati i uzimati

analgetike i hodati uz pomoć podlaktičnih štaka, bila je podvrgnuta operativnom zahvatu

zbog sekundarnog pomaka ulomaka te je provodila je više ciklusa fizikalne terapije.

Navodi da je u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpjela intenzivne i

dugotrajne bolove i strah te su joj unatoč provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u

vidu ograničene i bolne pokretljivosti lijevog gležnja i nemogućnosti opterećenja lijeve

noge, kao i da joj je zaostalo naruženje u vidu ožiljka, zbog čega trpi duševne bolove zbog

smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i da joj je za vrijeme liječenja bila potrebna

tuđa pomoć. Ističe da je tuženik odgovoran naknaditi joj predmetnu štetu, budući je ista

nastala uslijed propusta tuženika da osigura obavljanje komunalnih djelatnosti na

održavanju gradskih javnih prometnih površina, u koje spadaju i pješački prijelazi i

nogostupi na području grada Z., pa tako i čišćenje predmetne površine od snijega i leda te se u tom smislu poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu. Stoga

tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje naknadu i to s osnove neimovinske

štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 42.000,00

kuna (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 12.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od

10.000,00 kuna, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od

15.000,00 kuna te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 5.000,00 kuna ) te s

osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kuna,

odnosno ukupno iznos od 45.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim

kamatama tekućim od dana 30. listopada 2014. (dana podnošenja tužbe) pa do isplate,

uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

tekućim od dana presuđenja pa do isplate, a nakon provedenog medicinskog vještačenja

konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. rujna 2017. (listovi 100- spisa) s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i

duševno zdravlje potražuje isplatu iznosa od 36.000,00 kuna (za pretrpljene fizičke bolove

iznos od 12.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kuna, za duševne bolove

zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 7.000,00 kuna te za duševne bolove zbog

naruženja iznos od 7.000,00 kuna) te osnove naknade (nenovčane) imovinske štete za

tuđu pomoć isplatu iznosa od 1.800,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 37.800,00

kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. srpnja

2015. pa do isplate, uz

naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim

zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.Tuženik G. Z.u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava nastanak štetnog događaja na način kako je isti opisan u tužbi (mjesto i vrijeme, postojanje neočišćenog snijega i leda) te uzročno-posljedičnu vezu između u tužbi opisanog štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, u bitnom ističući da su za čišćenje i uklanjanje leda i snijega na nogostupu odgovorni stanari stambenih zgrada i kuća te korisnici poslovnih prostora odnosno Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. te ističe da u konkretnom slučaju

nije došlo do neopravdane obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti u smislu odredbe čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO). Također, ističe i prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete, u bitnom navodeći da je tužiteljica primjenom dužne pažnje mogla izbjeći nastanak spornog štetnog događaja. Osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te posebno osporava tijek zakonskih zateznih kamata 63 na zatraženi iznos naknade štete.Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz

naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Umješač na strani tuženika C. o. d.d. (kojem je tijekom postupka dopušteno miješanje na strani tuženika s obzirom na postojanje pravnog interesa- nespornu činjenicu da je s tuženikom u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju za štetu koja nastane trećim osobama zbog neobavljanja ili neurednog obavljanja komunalnih djelatnosti) tijekom postupka pridružuje se navodima i prigovorima tuženika te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

4.Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izjave od 26. ožujka 2014. (listovi 5-6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 5. veljače 2014. (listovi 7-12 spisa), fotografije na listovima 13-14 spisa, ispis s web stranice "AccuWeather" – prognoza za G. Z. za veljaču 2014. (listovi 15-16 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 17- 31 i 48-54 spisa), fotografiju na listu 32 spisa, dopis od 3. studenog 2014. (list 46 spisa), , izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (listovi 55-59 spisa), Liječničku potvrdu od 18. veljače 2015. (list 73 spisa), Potvrdu o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda za 3. i 4. veljače 2014. (listovi 147-149 spisa) proveden je očevid na licu mjesta od 7. srpnja 2015. (list 69 spisa), provedena su vještačenja po liječniku vještaku specijalistu sudske medicine prof.dr.sc, J. Š. (listovi 86-87 i 120-121 spisa) i liječniku vještaku specijalistu ortopedije i traumatologije doc.dr.sc. M. F. (listovi 95-96 i 114-115 spisa), saslušan je svjedok I. B. (list 76 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 76 spisa).

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7.Sporne činjenice u svezi okolnosti nastanka štetnog događaja sud je utvrdio na temelju prihvaćenih te u bitnim dijelovima suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka I. B., koje je sud ocijenio kao neposredno uvjerljive, iskrene i životne te u bitnom međusobno suglasne.

8.Tako iz iskaza tužiteljice (list 76 spisa) u bitnom proizlazi da ona na putu do posla svakodnevno prolazi kroz predmetno raskrižje, budući stanuje u blizini, na udaljenosti od oko 500 metara od mjesta pada, pa je i kritičnog jutra hodala ulicom B. te došla do raskrižja s Č. u., odnosno do pješačkog prijelaza na navedenom raskrižju.

Kritičnog jutra bilo je vrlo hladno te je na tlu bilo i ostataka snijega koji se ledio, tako da je bilo teško hodati po nogostupu. Navodi da se kretala polako i vrlo oprezno te je na nogama imala zimsku obuću – gojzerice. Međutim, unatoč tome se na nogostupu na mjestu neposredno prije pješačkog prijelaza poskliznula na neravninu odnosno nakupinu leda na nogostupu koji na tom dijelu ima nagib prema pješačkom prijelazu te je pala i uslijed pada ozlijedila lijevu nogu. Nekako se uspjela "na četiri noge" podići s tla te je pokušala i hodati, međutim to joj je bilo jako teško i nije mogla normalno hodati pa je stoga mobitelom pozvala brata da dođe po nju, što je on i učinio te ju je odvezao u Kliniku za traumatologiju. Na bolničkom pregledu se ispostavilo da se radi o težoj ozljedi nego što je prvotno smatrala, tako da joj je odmah učinjena imobilizacija potkoljenica longetom, a nakon dva tjedna je podvrgnuta i operativnom zahvatu zbog komplikacije. Ističe da je dugo morala hodati uz pomoć štaka te je morala mirovati, tako da je na bolovanju bila otprilike 4 mjeseca. Zbog imobilizacije noga i nemogućnosti da se normalno kreće bilo joj je nužna pomoć pri obavljanju svakodnevnih poslova te su joj u tome najviše pomagale njezina majka i kći.

9. Prilikom očevida održanog na licu mjesta dana 07. srpnja 2016. (list 69 spisa) tužiteljica je pokazala smjer kretanja kritičnog dana, odnosno da se kretala U. B. u smjeru zapada te je dolaskom na raskrižje s Č. u. skrenula desno u istu ulicu te je pokazala mjesto pada na nogostupu, koje se nalazi nekoliko metara od samog raskrižja odnosno na nogostupu neposredno ispred pješačkog prijelaza, koji se nalazi u Č. u. u blizini kućnog broja …

10. Iz iskaza svjedoka I. B. (list 55 spisa), brata tužiteljice, u bitnom proizlazi da ga je kritičnog dana u zimskom razdoblju, negdje oko 6,30h, tužiteljica nazvala na mobitel te mu rekla da je pala na zaleđenom pločniku. On stanuje u naselju D., na adresi koja se nalazi na udaljenosti od cca 10 minuta vožnje automobilom od mjesta štetnog događaja. Kada je došao na lice mjesta našao je tužiteljicu koja ga je čekala na uglu u. B. i Č. u., a budući ona nije mogla hodati odvezao ju

je u Kliniku za traumatologiju. Ističe da je tog jutra bilo vrlo hladno, da se tlo smrzavalo te da je vidio da je nogostup, na dijelu na kojem je tužiteljica pala, zaleđen i da nije bio posut solju. Ne sjeća se je li kritičnog dana na tlu bilo i snijega (čini mu se da je samo bio led) te se ne sjeća kakvu je obuću kritične zgode nosila tužiteljica.

11. Valja istaknuti da utvrđenje u pravcu da je tužiteljica kritičnog dana ozlijeđena upravo na opisani način potvrđuju i podaci navedeni u priloženoj medicinskoj dokumentaciji Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", Klinike za traumatologiju (list 17 spisa), iz koje proizlazi da je tužiteljici liječnička pomoć pružena istog dana, 04. veljače 2014. u 7,55 sati te se u Povijesti bolesti kao razlog dolaska navodi " idući na posao pala na ledu i ozl. lijevi gležanj".

12. Sud je imao u vidu i sadržaj pribavljene Potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda za dane 3. i 4. veljače 2014. (listovi 147-149 spisa), iz sadržaja koje proizlazi da je prema podacima s glavne meteorološke postaje Z.- M. dana 3. veljače 2014. (dan prije štetnog događaja) padao snijeg (izmjerene vrijednosti dnevne količine oborine 5,7 mm i visine snježnog pokrivača 4 cm) uz zabilježenu poledicu i temperaturu zraka na 5 cm visine -3,9 ˚C; da je kritičnog dana 4. veljače 2014. u 7,00h zabilježena temperatura zraka od -0,7 ˚C i snježni pokrivač visine 3 cm, uz opis vremena "Oblačno i hladno uz slab vjetar i smanjenu vidljivost. Navečer slaba kiša i rosulja koja se ledi." Slijedom navedenog, jasno proizlazi da je na dan štetnog događaja zbog niske temperature zraka te prethodnog padanja snijega odnosno postojanje snijega na tlu, moglo doći do nastanka zaleđenog i klizavog tla odnosno nogostupa, što također upućuje za zaključak da su istiniti iskazi tužiteljice i svjedoka u pravcu da je kritičnog dana nogostup u blizini pješačkog prijelaza u Ču. u. bio zaleđen.

13. Nadalje, valja istaknuti da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof.dr.sc. J. Š. (listovi 86-87 spisa), proizlazi da je ozljeda tužiteljice -prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti u zglobu gležnja, što se tiče mehanizma nastanka, tipična i karakteristična za mehanizam nastanka padom i izvrtanjem stopala opterećenog težinom tijela, pa da stoga može biti i posljedica okliznuća prilikom hoda po neravnom i/ili skliskom nogostupu, iako nije moguće zaključiti o razlogu pada. Prilikom usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja na ročištu od 23. siječnja 2020. (listovi 120-121 spisa) vještak ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te pojašnjava da ozljeda koju je tužiteljica zadobila govori sa sigurnošću za mehanizam, ali ne i razlog pada tužiteljice. Ista ozljeda bi nastala padom bez nekog izvanskog djelovanja tj. mogla bi nastati i saplitanjem ili okliznućem na ravnoj podlozi, izvrtanjem stopala i padom na bilo kakvoj neravnoj podlozi.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof.dr.sc. J. Š. te usmenu dopunu istog na glavnoj raspravi, budući je vještvo dano na temelju priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice obrazloženo i u skladu s pravilima struke, a pritom je ocijenjeno da je vještak na glavnoj raspravi argumentirano otklonio sve eventualne nejasnoće u nalazu i mišljenju, nakon čega niti stranke niti umješač nisu imale primjedbe glede pravilnosti vještva.

15. Dovodeći u vezu rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku sudske medicine sa prihvaćenim iskazima tužiteljice i svjedoka I. B. te sadržajem prethodno citiranih isprava, ovaj sud nalazi utvrđenim je da je kritičnog dana 04. veljače 2014. došlo do predmetnog štetnog događaja kojom prilikom je tužiteljica pala upravo na način kako je to i navela u činjeničnim navodima tužbe, zbog neočišćenog snijega i leda 63 na nogostupu Č. u. u Z.u, u blizini pješačkog prijelaza te prilikom pada zadobila naprijed opisanu ozljedu.

16. U odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja istaknuti da je mjesto nastanka štetnog događaja Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 17/10) razvrstano u lokalnu cestu na gradskom području G. Z.. Nadalje, odredbom čl. 98 Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 84/11) propisano je da, između ostalih, ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10) po istom Zakonu spadaju u nerazvrstane ceste. Odredbom čl. 100 toč. 1 Zakona o javnim cestama propisano je da nerazvrstanu cestu, između ostalog, čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, dok je odredbom čl. 101 st. 1 istog Zakona propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

17. Valja navesti da održavanje nerazvrstanih cesta (pod čime se razumijeva održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste) i održavanje javnih površina (pod čime se smatra održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, trgova, parkova, javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje) predstavlja komunalnu djelatnost, sukladno čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 90/11). U smislu odredaba navedenog Zakona, komunalne djelatnosti obavljaju, između ostalog, trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne samouprave koja i osigurava sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, u koje između ostalog ulazi i održavanje nerazvrstanih cesta te održavanje javnih površina.

18. Također, odredbom čl. 2 st. 1 i 2 Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik G. Z.“ broj 8/07) nerazvrstana cesta definirana je kao javno dobro u općoj uporabi, odnosno površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju raznih korisnika, a nije razvrstana u javnu cestu u smislu posebnog propisa, dok je prema stavku 3. istog članka propisano da mrežu nerazvrstanih cesta na području G. Z. čine: ulice, seoski i poljski putovi te druge nerazvrstane javne prometne površine na kojima se odvija promet, a odredbom čl. 3 st. 4 iste Odluke propisane je da se drugim nerazvrstanim prometnim površinama u smislu ove Odluke smatraju površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sustavu nerazvrstane ceste- parkirališta, pješačke staze, pješački trgovi, javna stubišta, terminali i okretišta za vozila javnog gradskog prijevoza putnika, pristupne ceste do industrijskih i drugih objekata što se koriste i za javni promet i slično. Odredbom čl. 13 Odluke o nerazvrstanim cestama propisano je da poslove redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Z. h. d.o.o.,Podružnica Z. c., dok je odredbom čl. 32 iste

Odluke propisano da nadzor nad provedbom odredaba ove Odluke obavljaju komunalni redari za nerazvrstane ceste.

19. Prema odredbi čl. 2. toč. 1. alineja 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik G. Z.“ br. 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10, 5/11, 8/11 i 5/12), koja je bila na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja propisano je da javnoprometne površine (kao površine u općoj uporabi odnosno javne površine u smislu ove Odluke) predstavljaju javne ceste, nerazvrstane ceste, trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački prolazi, tuneli, javne garaže, pločnici, nogostupi, pješačke i biciklističke staze, stajalište javnog gradskog prometa i slične površine, dok odredba čl. 131. iste Odluke propisuje obvezu uklanjanja snijega i leda s javnih površina koju izvršava fizička osoba obrtnik ili pravna osoba kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda, time da se led s javnih površina uklanja čim nastane (čl. 131. st. 3. Odluke), a fizičke osobe 63 obrtnici ili pravne osobe koje provode program uklanjanja snijega i leda dužne su,

svakodnevno, obavještavati gradsko upravno tijelo nadležno za poslove prometa o stanju

javnoprometnih površina te o mjerama poduzetim za provedbu programa.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio na rubu nogostupa u blizini pješačkog prijelaza u Č. u. (kod raskrižja s U.

B.), dakle na području lokalne samouprave tuženika, koji je bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te izvršavati odgovarajući nadzor nad stanjem navedene javne prometne površine u odnosu na njezinu ispravnost za korištenje odnosno nadzor na nad provedbom poslova održavanja iste od strane Z. h. d.o.o., Podružnice Z. c.i to putem u tu svrhu organizirane službe komunalnog redarstva tuženika, sukladno odredbama čl. 13 Odluke o nerazvrstanim cestama, to jasno proizlazi pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za predmetnu štetu.

21. Pritom valja dodati da se tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivajući se na prenošenje ovlasti i poslova održavanja predmetne površine na drugu pravnu osobu , budući se prenošenjem obavljanja predmetne komunalne djelatnosti (održavanja nerazvrstanih cesta, uklanjanje snijega i leda s javne površine) na Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog rada navedene pravne osobe, kao što je prethodno navedeno, pa tako se tako tuženik ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u radu iste te posljedično tome odgovara za svu štetu koja nastane ako se nije pridržavao obveze nadzora nad navedenim poslovima, u smislu odredbe čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

22. Ovdje valja istaknuti da je sud odbio prijedlog tuženika da se od nadležnog ureda tuženika službenim putem zatraži očitovanje "da na navedenoj lokaciji nisu u obvezi čistiti snijeg i led stanari kuća u neposrednoj blizini", imajući u vidu nedvojbeno utvrđenje da se radi o javnoj površini. Također odbijen je i prijedlog tuženika da se službenim putem od Z. h. d.o.o., ., Podružnice Z. c. zatraži podatak "je li i u kojim vremenskim razdobljima je na dan štetnog događaja čišćen snijeg s nogostupa na predmetnoj lokaciji", s obzirom da tuženik ničim nije dokazao da navedene podatke nije sam u mogućnosti pribaviti, osobito imajući u vidu da je upravo tuženik vlasnik navedenog trgovačkog društva.

23. Slijedom prethodno navedenih razloga, neosnovano tuženik ističe da u konkretnom slučaju "nije došlo do neopravdane obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti" , budući upravo suprotno proizlazi iz činjenice da je nogostup na mjestu pada tužiteljice kritičnog dana bio neočišćen i zaleđen.

24. Budući da je predmetni štetni događaj uzrokovan ledom na rubu nogostupa, koji je trebao biti uklonjen (sukladno čl. 131 st. 3 Odluke o komunalnom redu), to je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, budući da je propustio postupiti u smislu prethodno citiranih propisa.

25. Pritom valja istaknuti da sud na temelju izvedenih dokaza nije utvrdio okolnosti koje bi upućivale na postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja i predmetne štete. Navedeno stoga jer je sud ocijenio neposredno uvjerljivim iskazivanje tužiteljice da se ona kritične zgode nogostupom kretala polako i vrlo oprezno te da je na nogama imala odgovarajuću zimsku obuću

26. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenog zahtjeva, tijekom postupka je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu ortopedije doc. dr. sc. M. Franiću (list 95-96 spisa), iz čijeg nalaza i mišljenju od 21. srpnja 2017. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom fibularnog maleola lijeve potkoljenice sa pomakom, za koju ozljedu je vještak mišljenja da postoji uzročno posljedična veza s nastankom predmetnog štetnog događaja. Provedeno je adekvatno liječenje opisane ozljede po kirurgu (u 2 navrata je podvrgnuta operacijskom zahtvatu) te fizijataru te je provedena i fizikalna terapija. Tužiteljica je 12 dana nosila imobilizaciju, cca 60 dana pokretna uz štake. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužiteljice nakon prve 63 operacije stabiliziralo 13.05.2014. nalazom kirurga, a liječenje je završeno 28.04.2015.

nalazom kirurga. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i obavljenog

kliničkog pregleda tužiteljice vještak je mišljenja da su i pored adekvatno provedenog

liječenja kod tužiteljice u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju zaostale trajne posljedice

u vidu povremenih bolova u lijevom gležnju i stopalu koji su izraženiji kod dužeg stajanja,

hodanja te promjene vremena, ne može brzo hodati odnosno potrčati te je zaostala manja

oteklina lijevog gležnja te dorzuma lijevog stopala uz ograničene kretnje gornje i donjeg

nožnog zgloba. Opisane trajne posljedice prema mišljenju vještaka smanjuju životnu

aktivnost tužiteljice u opsegu od 5%. Kod tužiteljice je zaostao postoperativni ožiljak na

lijevom gležnju/potkoljenici dužine cca 9 cm koji je povremeno vidljiv trećima, a koji prema

mišljenju vještaka predstavlja naruženje manjeg stupnja. Tužiteljica je u svezi ozljeđivanja

u štetnom događaju pretrpjela strah i to: primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog

ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan; sekundarni strah koji je proistekao iz

tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg

intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 30 dana. Pretrpjela je bolove jakog intenziteta u

trajanju 3 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 30 dana, a manjeg

intenziteta i povremenog trajanja još narednih 90 dana, dok su daljnji povremeni bolovi

trajne prirode i uključeni su u ocjenu trajnih posljedice. Tuđa pomoć za vrijeme liječenja

kod kuće tužiteljici je bila potrebna u opsegu od po 2 sata dnevno kroz razdoblje od dana te potom u opsegu od po 1 sat dnevno u razdoblju od daljnjih 40 dana (u održavanju

osobne higijene, odijevanju, kućnim poslovima, odlasku na fizikalnu terapiju itd.) 27. Očitujući se na primjedbe tuženika iz podneska od 15. prosinca 2017. (listovi 67-68 spisa) i primjedbe umješača iz podneska od 14. kolovoza 2017. (listovi 98-99 spisa) liječnik vještak ortoped doc. dr. sc. M. F. prilikom saslušanja na glavnoj raspravi (listovi 114-115 spisa), u bitnom navodi da je izvršio mjerenje pokretljivosti ozlijeđenog lijevog gornjeg i donjeg nožnog zgloba tužiteljice te komparirao vrijednosti sa neozlijeđenom desnom stranom. Kretnje lijevog nožnog gornjeg zgloba iznose 65 stupnjeva dorzalna fleksija te 85 stupnjeva plantarna fleksija dok inverzija i everzija donjeg nožnog zgloba lijevo iznose 20 stupnjeva, kretnje desnog gornjeg nožnog zgloba su 70 stupnjeva dorzalna fleksija i 90 stupnjeva plantarna fleksija, dok su inverzija i everzija donjeg nožnog zgloba desno po 25 stupnjeva. Sukladno praksi u svom nalazu naveo je ograničenje kretnji gornjeg i donjeg lijevog nožnog zgloba u slabijem stupnju. Ističe da je pritom uzeo u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju te da je, s obzirom da je s desne strane izmjerena puna pokretljivost, a s lijeve strane smanjena, a što je utvrdio na temelju obavljenog kliničkog pregleda tužiteljice, zaključio je da je smanjena pokretljivost lijevo posljedica ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju. Liječenje tužiteljice trajalo je cca. 160 dana te je navedeni period uzeo u obzir kod procjene trajanja straha i bola što je u svom nalazu iskazao kao povremeno trajanje. Uzevši u obzir karakter ozljede te svoje iskustvo dugogodišnje u liječenju sličnih ozljeda, mišljenja je da je trajanje straha i bola korektno ocijenjeno. Uzimajući u obzir dob tužiteljice za očekivati je da je već u dobi od 30 godina počeo razvoj degenerativnih promjena kao što je to i uobičajeno kod svih ljudi. Ističe da je u konkretnom slučaju za ocjenu trajnih posljedica odlučna okolnost da su kod tužiteljice kretnje desnog gornjeg i donjeg nožnog zgloba u punom opsegu, dok su kretnje lijevog gornjeg i donjeg nožnog zgloba ograničene u slabijem stupnju te pojašnjava da je prilikom davanja ocjene stupnja smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir eventualne degenerativne promjene koje su moguće prisutne kod tužiteljice s obzirom na njezinu životnu dob. U svezi prigovora (tuženika i umješača) glede ocjene potrebe za tuđom pomoći dodatno pojašnjava da je kod tužiteljice provedeno operacijsko liječenje u dva navrata te je inicijalno nakon prvog operacijskog zahvata nošen gips i korištene su štake, a kako je uobičajeno da kost cijeli po prilici 6 tjedana, u kojem periodu nije dozvoljeno opterećivati ozlijeđenu nogu, mišljenja je da je tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja korektno cijenjena, a i nakon tog perioda bilo je potrebno određeno vrijeme da tužiteljica profunkcionira odnosno da se može u potpunosti osloniti na 63 ozlijeđenu nogu. Temeljem toga cijenio je dodatnih 40 dana potrebne pomoći u trajanju od 1 sat dnevno.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka ortopeda doc. dr. sc. M. F. te usmenu dopunu istog na glavnoj raspravi, budući je vještvo dano na temelju priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice obrazloženo i u skladu s pravilima struke, a pritom je ocijenjeno da je vještak na glavnoj raspravi argumentirano otklonio sve eventualne nejasnoće u nalazu i mišljenju, nakon čega umješač na istom ročištu više nije imao daljnjih primjedbi glede pravilnosti vještva, dok je tuženik tek neodređeno naveo da ustraje kod iznesenih prigovora, pri tome niti ne predlažući obnovu vještačenja. Pri tome valja istaknuti da iz sadržaja priložene Liječničke potvrde (izabranog liječnika tužiteljice) od 18.veljače 2015. (list 73 spisa) proizlazi da u tužiteljica osim ozljede koju je zadobila u štetnom događaju nema drugih evidentiranih ozljeda niti prijeloma, a što dodatno potkrepljuje mišljenje vještaka ortopeda da prilikom kliničkog pregleda tužiteljice utvrđena smanjena pokretljivost lijevog gornjeg i donjeg nožnog zgloba posljedica prethodno opisane ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju.

29. Slijedom navedenog, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka ortopeda ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila naprijed opisanu tjelesnu ozljedu, koja je kod tužiteljice ostavila i trajne posljedice koje smanjuju njezinu životnu aktivnost u omjeru od 5%, kao da je kod tužiteljice uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju zaostalo naruženje manjeg stupnja u vidu postoperativnog ožiljka lijevom gležnju/potkoljenici dužine cca 9 cm, zbog čega tužiteljica trpi duševni boli; da je tužiteljica pretrpjela i fizičke bolove i strah, pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046 ZOO). Prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu.

30. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a, prirodu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom dugotrajnog liječenja (imobilizacija, hospitalizacija i 2 operativna zahvata, dugotrajna fizikalna terapija, hod uz pomoć štaka itd.), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, karakter trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, kao i utvrđeni omjer smanjenja životne aktivnosti od 5% te životnu dob tužiteljice (rođena je 1966. godine), ovaj sud nalazi da tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti predstavlja upravo zatraženi iznos naknade od 36.000,00 kuna.

31.Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja kod kuće u razdoblju od po 2 sata dnevno kroz razdoblje od 40 dana liječenja te potom po 1 sat dnevno kroz razdoblje od 40 dana (ukupno 120 sati). Budući je na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice utvrđeno da joj je tuđa pomoć pružana besplatno od strane njezine majke i kćeri, a visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi, po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 15,00 kuna, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), slijedom čega je sud tužiteljici za potrebnih 120 sati tuđe pomoći utvrdio i dosudio kao primjerenu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 1.800,00 kuna (čl. 1095 st. 1 ZOO-a).

32. Slijedom navedenog, tužiteljici je s osnove neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 37.800,00 kuna.

33. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, 63 sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći dospijevaju u isto vrijeme

kada i neimovinska šteta. (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike

Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.), slijedom čega su tužiteljici na dosuđeni

iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate

priznate sukladno postavljenom zahtjevu počevši od dana podnošenja tužbe (30.listopada

2014.) do isplate.

34. Odluka o stopama dosuđenih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29 st. 2 ZOO-a.

35. Odluka o zahtjevima stranaka i umješača za naknadu parničnog troška donesena je temeljem odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP-a (toč. II/ i III/ izreke) 36. Tužiteljici su, primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav 3 obrazložena podneska (od 17. travnja 2015., 4. prosinca 2015. i 10. studenoga 2016.,), prema Tbr. 8/1 - po 100 bodova, za sastav 3 podneska (od 26. lipnja 2015., 28. srpnja 2015. i 17. svibnja 2016,), prema Tbr. 8/3 - po 25 bodova, za zastupanje na očevidu od 07.srpnja 2015., prema Tbr. 9/7-100 bodova, za zastupanje na 6 ročišta (od 11. svibnja 2015., 11. lipnja 2015., 03. svibnja 2016., 22. veljače 2019.,23. siječnja 2020. i 09. rujna 2021.), prema Tbr. 9/1 - po 100 bodova te za pristup na 2 ročišta (od 02. ožujka 2018. i 06. prosinca 2018.), prema Tbr 9/5-po 25 bodova, odnosno ukupno 1225 bodova, što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kuna (Tbr 50), iznosi 12.250,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i zatraženi trošak PDV-a od 25% (Tbr 42) u iznosu od 3.062,50 kuna, što ukupno iznosi 15.312,50 kuna. Tužiteljici je priznat i zatraženi trošak uplaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna, kao i trošak uplaćenog predujma za izlazak suda na očevid u iznosu od 375,04 kuna, budući da su isti bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155 st. 1 ZPP-a), kao i zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 800,00 kuna i presudu u iznosu od 728,00 kuna (Tbr. 1 i 2 Tarife sudskih pristojbi), tako da sveukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 18.415,54 kuna.

37.Odluka o zateznim kamatama, koje su tužiteljici na dosuđenu naknadu parničnog troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i čl. 29 st. 2 ZOO-a.

U Zagrebu, 22. listopada 2021.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog sudu Županijskom sudu, u 4 primjerka.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi za presudu (728,00 kn)

2. pun. tuženika

3. pun. umješača na strani tuženika

Broj zapisa: eb301-25671

Kontrolni broj: 03580-76766-b0846

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA BEREČKI, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.