Republika Hrvatska Trgovački

sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom

Brodu

Trg pobjede 13 35000

Slavonski Brod

Poslovni broj: 3/P-73/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., A.M. 3, OIB … zastupan po punomoćnici po zaposlenju D. K., protiv

tuženika T. O. d.d., Z., A. H. 4, OIB ….,zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Z., radi VPS: 111.299,06 kn, nakon održane glavne i javne rasprave dana 20. listopada 2021. U nazočnosti punomoćnika po zaposlenju D. K. i zamjenice punomoćnika tuženika I. R., odvjetnice iz S. B., na ročištu za objavu I uručenje presude, 21. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik T. O. d.d., Z., A. H. 4, OIB …, je dužan platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA

MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., A.M. 3, OIB …, na

ime naknade štete iznos od 89.039,24 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1.1.2021. do 30.6. 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske kamate do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 27.062,50 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom koju podnosi dana 20. srpnja 2017. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 111.299,06 kn sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 20. srpnja 2017. do isplate, a na ime naknade štete zbog isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku D. T. i to za:

vremensko razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. za koje razdoblje potražuje razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 5.515,85 kn, a od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2017. potražuje isplaćenu invalidsku mirovnu i naknadu za tjelesno oštećenje u punom iznosu od 105.783,21 kn. Podneskom od 30.travnja 2021. što je dodatno obrazložio podneskom od 31.kolovoza 2021., tužitelj djelomično smanjuje tužbeni zahtjev za 20% nakon što su stranke učinile nespornim činjenice doprinosa sudionika prometne nezgode nastanku štetnog događaja tako da konačno postavlja tužbeni zahtjev za iznos od 89.029,34 kn na koji iznos kamate traži od 20.srpnja 2017. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nije protivio.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja D. T. dana 21.

siječnja 2009. u prometnoj nezgodi, koju je skrivio osiguranih tuženika G. B.,

zadobio teške tjelesne ozljede, što je utvrđivano u predmetima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2582 i broj KS-245/09, dok je odgovornost tuženika utvrđena u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 388/2012. Navodi da je rješenjem 51067 od 28. lipnja 2011. svom osiguraniku D. T. priznao pravo na invalidsku mirovinu te da isplatama invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku za tužitelja nastaje šteta. Navodi da je dopisom od 1. rujna 2016. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što tuženik nije učinio.

3. U odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se očitovao da nije sporan navod tužitelja da je njegov osiguranik D. T. zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi od

21. siječnja 2009., neosporava da je tuženik bio osiguranik vozila kojim je upravljao G. B. u trenutku predmetnog štetnog događaja, ali da nisu točne tvrdnje da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika G. B., da u predmetu poslovni broj KS-245/09 nije utvrđena krivnja G. B., a da je predmet poslovni broj Pn-388/12 u početnoj fazi i daleko od pravomoćnosti te da je Općinski kazneni sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj KO-2582/12 dana 6. srpnja 2015. donio presudu kojim se G. B. oslobađa optužbe da je izazvao predmetnu prometnu nezgodu. Tuženik smatra da tužitelj ima pravo samo na isplatu razmjernog iznosa, a ne na isplatu punog iznosa koji je isplatio i to za cijeli vremenski period jer treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to čl.27 st.3 istog Zakona, ulaže prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje tužitelja od 1. prosinca 2012. do 20. srpnja 2014., a smatra da tužitelj nema pravo naknadu troškova mirovine jer je šteta nastala kao posljedica povrede na radu pa nema razlike u odnosu na mirovinu tužitelja. Tuženik ne osporava dokaze o isplati tužitelja i obračun razmjernog iznosa mirovine.

4. Tužitelj smatra da je građanskopravna odgovornost tuženika šira od kaznene odgovornosti osiguranika tuženika te ukazuje da je predmetom utvrđivanja u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu Pn-388/12.

5. Pravomoćnim rješenjem donesenim na ročištu dana 12. listopada 2018. određen je zastoj ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod brojem 63. Pn-388/12 jer je pitanje tuženikove odgovornosti za nastalu štetu odnosno pitanje odgovornosti tuženikova osiguranika G. B. za štetni događaj – prometnu nezgodu od 21.

siječnja 2009. raspravljano s opsežnim dokaznim postupkom u tom predmetu, a pravomoćnim rješenjem poslovni broj 3/P-351/2017-25, postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen, a iz razloga što između parničnih stranaka nakon donošenja drugostupanjske odluke u tom predmetu više nije sporan omjer suodgovornosti sudionika štetnog događaja - prometne nezgode od 21. siječnja 2009. i to 60% na strani osiguranika tuženika G. B., 20% na strani vozača D. M.

te 20% na strani pokojnog D. T., osiguranika tužitelja, tuženik je učinio nespornim visinu suodgovornosti svog osiguranika od 60% za nastanak predmetne prometne nezgode, a tužitelj svog osiguranika od 20%.

6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvješće Policijske uprave Zagrebačke od 6. ožujka 2009., rješenja tužitelja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu D. T. u spisu broj 51067 od 28. lipnja 2011. i 25. veljače 2014.,

rješenje tužitelja o priznavanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje i utvrđivanje postojanja tjelesnog oštećenja od 100% D. T. br. 006442 od 12. ožujka 2014. u spisu broj 51067, u obračune isplate invalidske mirovine – razmjerni iznos od 26. srpnja 2016. za tužiteljeva osiguranika D. T. u razdoblju od 1.

prosinca 2012. do 31. prosinca 2012. i od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., obračun isplate invalidske mirovine od 26. srpnja 2016. za tužiteljeva osiguranika D. T. u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2016., obračune isplate naknade za tjelesno oštećenje od 26. srpnja 2016. za tužiteljeva osiguranika D. T. u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2016., obračune isplate invalidske mirovine za D. T. od 14. srpnja 2017. za razdoblje od

1. kolovoza 2016. do 31. siječnja 2017., obračune isplate novčane naknade za tjelesno oštećenje za D. T. za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31.

siječnja 2017., ispis iz banke podataka označenih mirovinskih primanja tužitelja (strana 23-43 spisa), nalaze i mišljenja vještaka tužitelja o invalidnosti za D.

T. od 5. travnja 2011. do 28. studenog 2013., zahtjev tužitelja od 1. rujna 2016. tuženiku za naknadu štete, presliku dostavnice na stranici 20 spisa, u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5426/18-2 od 17. lipnja 2020., u potvrdu tužitelju o isplati invalidske mirovne i naknade za tjelesno oštećenje od 30. travnja 2021., u pravomoćnu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-388/12, u pravomoćnu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 2219/16.

7. Nakon što je proveden dokazni postupak uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis navedene pod točko 6, sud je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno pa je odlučio ne provoditi daljnje dokaze: predloženo medicinsko, prometno i financijsko vještačenje, da se sasluša tuženik B. G., kao svjedok na okolnosti dinamike štetnog događaja, da se provede prometno vještačenje i pribavi od Državnog hidrometeorološkog zavoda podatak o stanju vremena u vrijeme štetnog događaja te da se pribavi spis poslovni broj K-222/16 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu radi korištenja dokumentacije te da se izvrši uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 51067 tužitelja i kompletnu medicinsku dokumentaciju u tom spisu.

8. Nesporno je između parničnih stranaka da je tužitelj svom osiguraniku D. T. zbog štetnog događaja - prometne nezgode od 21. siječnja 2009.

priznao pravo na invalidsku mirovinu, a isto proizlazi iz rješenja tužitelja poslovni broj 51067 od 28. lipnja 2011.

9. Nadalje, nesporno je da je tužitelj u svojim ispravama koje je dostavio u sud pravilno konstatirao iznose isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje i vrijeme njihova plaćanja te ispravno izvršio obračun razmjernog iznosa mirovine.

10. Za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. u kojem je tužitelj pretrpio štetu isplatom invalidske mirovine osiguraniku D. T.,

tužitelju pripada pravo na razmjeran iznos invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na starosnu mirovinu, a sukladno odredbi čl. 160. i 161. ZOMO-a.

11. Iz tužiteljeva Obračuna isplate mirovinske mirovine – razmjerni iznos za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. (str.17spisa), koji ima svojstvo javne isprave sukladno odredbi čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, proizlazi da je tužitelj u ovom razdoblju svom osiguraniku Dragutinu Trupinić isplatio razmjeran iznos mirovine u iznosu od 5,515,85 kn.

12. Stranke su učinile nespornim da suodgovornosti za konkretni događaj slijedeći: 60% osiguranika tuženika G. B., tužitelj je učinio nespornim da je suodgovornost tužiteljeva sudionika D. T. 20%, a stranke su se

suglasile da je suodgovornost na strani vozača D. M. 20%.

13. Tužitelj tvrdi da tuženik osim što odgovara prema omjeru svog osiguranika G. B. 60% da odgovara i za dio štete u omjeru 20% na strani vozača

D. M. zajedno s A. osiguranjem d.d. Zagreb gdje je bilo

obvezno osigurano vozilo registarske oznake broja ZG-4719-DP, broj police osiguranja 06820047719,sukladno odredbi čl.1069 st.3 i čl.1067 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/06, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, jer je tuženik solidarni dužnik koji odgovara za štetu trećoj osobi.

14. Po članku 1069 st.3. ZOO-a za štetu prouzročenu u pogonu dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, po čl.1069 st.4 ZOO-a trećom osobom se smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik nije ovlašteni korisnik motornog vozila niti je osoba zadužena u vezi pogona motornog vozila.

15. Tužitelj iz toga je bio obvezan dokazati da je šteta prouzročena iz konkretnog štetnog događaja u kojem su sudjelovala dva ili više motornih vozila i da je tu štetu osim G. B. osiguranika tuženika uzrokovao i D. M.. Stranke

učinile nespornim štetni događaj u kojem su sudjelovali osiguranik tužitelja, osiguranim tuženika G. B. i vozač teretnog automobila D. M.,

suodgovornost D. M. za 20 %, a tužitelj je u konkretnom slučaju treća osoba jer nije vlasnik osobnih vozila kojim je nastala šteta odnosno treća osoba zadužena za pogon motornog vozila pa sud smatra da je tužitelj dokazao i solidarnu odgovornosti tuženika za štetu koja proizlazi iz štetnih radnji vozača D.

Menglaja.

16. Kako je tuženik uložio prigovor zastare za razdoblje za dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje tužitelja od 1. prosinca 2012. do 20. srpnja 2014., treba odlučiti o tom prigovoru.

17. Sud smatra da treba primijeniti čl.230.st.1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/06, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, koji glasi: "Tražbina naknade štete zastarjeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila." U svakom slučaju tražbina zastarjeva pet godina od kada je nastala. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom naknade štete, a ne o regresnom zahtjevu jer oba relevantna ZMO-a isti zahtjev određuju kao zahtjev za naknadu štete, a radi se o specijalnim zakonima u odnosu na ZOO.

18. Vezano za pitanja odgovornosti osiguranika G. B., vođen je dugotrajni kazneni postupak koji je pravomoćno završen tek 5. srpnja 2017. donošenjem presude po kojoj je osiguranik tuženika proglašen krivim vezano za konkretan štetni događaj, a ta presuda je postala pravomoćna danom 5. srpnja 2017. jer su se stranke odrekle prava žalbe što proizlazi iz teksta presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 21 K-2219/16 od 5. srpnja 2017. pa proizlazi da su ranije oslobađajuće odluke na koje se poziva tuženik ukinute.

19. Stranke nisu predložile uvid u kazneni postupak koji bi bio vezano za kaznenu odgovornost D. M. vezano za konkretni štetni događaj nego samo

vezano za kaznenu odgovornost G. B.. Donesena je presuda Županijskog suda u Zagrebu u predmetu broj Gž-5426/2018 dana 17. lipnja 2020. kojom presudom je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3303/17-78 od 18. srpnja 2018. u kojoj presudi se sud drugog stupnja izjašnjava o tome da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio omjere suodgovornosti sudionika vezano za konkretni štetni događaj 60% na strani osiguranika tuženika G. B., 20% na strani vozača D. M. te toliko i na strani osiguranika tužitelja D. T.. Međutim, za pitanje zastare zahtjeva u odnosu na tuženika relevantna je pravomoćnost presude o kaznenoj odgovornosti G. B. jer je sud vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda, a tada je utvrđena kaznena odgovornost osiguranika tuženika kao jednog od sudionika štetnog događaja prouzročenog pogonom više motornih vozila pa je tužitelj tada mogao steći saznanje da tuženik odgovara solidarno po čl.1069 st.3 ZOO-a i za štetu prouzročenu pogonom ostalih motornih vozila trećim osobama pa tako i tužitelju solidarno.

20. Sud smatra da je u konkretnom slučaju zastarni rok za utuženu tražbinu za pojedinačne isplate naknade za tjelesno oštećenje i mirovina nije počeo teći nakon svake pojedinačne isplate iz razloga što su isplate bile u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. siječnja 2017., jer tada još tužitelj nije imao saznanje o osobi koja je štetu učinila, o tome da li je tuženik odgovoran kao osiguranik G. B. za konkretnu štetu nego je to saznanje mogao steći s danom pravomoćnosti presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 21 K-2219/16 od 5.srpnja 2017. zato u vrijeme utuženja, prema primci suda 20.srpnja 2017., zastara nije nastupila jer su utužene sve tražbine unutar petogodišnjeg zastarnog roka (objektivno) jer je najranije utužena tražbina isplaćena osiguraniku tužitelja u prosincu 2012. Stoga je prigovor zastare odbijen kao neosnovan, a sud smatra da ne treba primijeniti stav na koji se poziva tuženik iz odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3056/08 od 4.veljače 2012 jer je činjenično stanje u ovom predmetu kako je opisano različito jer tužitelj nije stekao saznanje o obvezniku naknade štete u vrijeme kad je izvršio pojedinačne isplate nego tek u tijeku ovog postupka kada je postala pravomoćna kaznena presuda koja se odnosi na odgovornost osiguranika tuženika pa niti zastarni rok od tri godine nije mogao teći nakon svake pojedinačne isplate tužitelja.

21. Stoga je uz poziv na članak 160 st.2 toč.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 i 127/00 i dr.), u daljem tekstu: ZMO-stari, prema kojem tužitelj ima pravo tražiti razmjerni iznos isplaćene mirovne koju ju tužitelj obračunao za potrebe ovog postupka, a tuženik taj obračun nije osporio, odlučeno kao u točci I. izreke presude u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na dio isplate u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. te je tužbeni zahtjev usvojen za taj period cijelosti prema potvrdi tužitelja koja je javna isprava od 26. srpnja 2016. (str.17 spisa) i prema potvrdi tužitelja od 31. travnja 2021.(str. 143 spisa), 80% od razmjernog djela isplaćene mirovine za to razdoblje (5.515,85 kn za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013.), jer je tužitelj za 20% povukao tužbeni zahtjev.

22. Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2017. tužitelj ima pravo na naknadu punog iznosa isplaćene mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje. Relevantne su slijedeće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 18/18, 162/18), dalje: ZMO-novi, čl.164. stavak 1. istog ZMO- novi po kojoj odredbi tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja uključujući isplaćenu mirovinu dok traje isplata tih davanja te čl.161. st.1. toč.1. ZMO-novi prema kojem naknada stvarne štete obuhvaća pravo naknade ukupnih novčanih davanja isplaćenih na osnovu priznatog prava na mirovinu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u punom iznosu, da li je šteta nastala kao posljedica povrede na radu primjenom citiranih propisa, nije odlučno za postojanje osnove zahtjeva tužitelja pa je prigovor tuženika na osnovu zahtjeva u odnosu na zahtjev za naknadu isplaćenih mirovinskih primanja, odbijen kao neosnovan.

23. Tužitelj je nakon postignute suglasnosti stranaka u tijeku postupka dostavio i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2017. koji je zaprimljen uz podnesak tužitelja od 31. kolovoza 2021. koji obračun tuženik nije osporio, a tuženik je povukao prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

24. Kako sud smatra da treba primijeniti ZMO-novi u odnosu na zahtjev za naknadom štete za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2017., a ne treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to čl.27 st.3 istog Zakona jer je ZMO-novi kasniji i specijalniji propis, isti dokaz nije bio relevantan za odluku o tužbenom zahtjevu.

25. Između stranka je nesporno da je odgovornost osiguranika tuženika G. B. za štetu koju je pretrpio tužitelj iz konkretnog štetnog događaja 60%, ali kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 20%, a tuženik odgovara po čl.1069 st.3 ZOO-a tužitelju solidarno i za štetu prouzročenu vozilom kojim je upravljao D. M., sud je usvojio zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na glavnicu kako ga tužitelj konačno postavio nakon djelomičnog povlačenja zahtjeva.

26. Pretpostavka za udovoljenje zahtjevu za naknadu štete je postojanje štete na strani tužitelja za koju sud utvrđuje da je nastala tužitelju kako proizlazi iz potvrda tužitelja jer je tužitelj svom osiguraniku D. T. isplaćivao mirovine i naknadu za tjelesno oštećenje u relevantnom razdoblju. Ta šteta je nastala u konkretnom slučaju zbog odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja - prometne nezgode u kojem je isti sudjelovao kao jedan od sudionika.

27. Kako je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje spornog iznosa, što proizlazi iz zahtjeva za naknadu štete od 1. rujna 2016., a tuženik je zahtjev primio 9. rujna 2016. što proizlazi iz preslike dostavnice, sud je tužitelju dosudio i pravo na zatezne kamate na glavnicu jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze, a na temelju odredbe čl.166. ZOMO-a (NN 180/98 i dr.) i odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), od dana od kojeg tužitelj traži naknadu štete 20.srpnja 2017. jer je tada već prošao rok od 15 dana nakon što je tuženik primio zahtjev za naknadu štete, u visini opće kamatne stope jer se radi o zahtjevu za naknadom štete.

28.Sud je odbio zahtjev tuženika po čl.154 st.1. ZPP-a za naknadom troškova postupka u iznosu od 27.062,50 kn koliko tuženik traži troškovnikom predanim 6.rujna 2021. jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 21. listopada 2021.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 dana putem ovog suda.

¸

Broj zapisa: eb301-1602c

Kontrolni broj: 013f4-9991d-7bc9d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DANIELA MARTINI-MAODUŠ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.