Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. t. d.d., sa sjedištem u

Z., zastupanog po generalnim opunomoćenicama

odvjetnicima iz Z. o. u. I. S. i M. S., sa

sjedištem u S., (generalna punomoć pohranjena u Uredu

predsjednice Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 39 Su-…/15-2 od 30. rujna 2015.) protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskoj zastupnici T. Z., višoj građevinskoj inspektorici i zaposlenici, na temelju odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. listopada 2021. godine u prisutnosti generalne opunomoćenice tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 21. listopada 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-21-21-… od 24. veljače 2021. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. ožujka 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-21-21-… od 24. veljače 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe kako je on protiv rješenja o uklanjanju podnio tužbu s prijedlogom za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, a taj spor da se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: UsIgr-…/…, dok osporeni akt da je nezakonit iz razloga što u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ne sadrži opomenu o novčanoj kazni već da je tužitelju istim odmah prijevremeno izrečena prva novčana kazna sukladno odredbi čl. 14.d Naputka o načinu radu građevinske inspekcije. Ujedno, tim aktom da je prekoračen i prekluzivni rok iz odredbe čl. 14.d Naputka jer novčana kazna nije izrečena unutar roka od 30 dana od dana izvršnosti rješenja o uklanjanju. Tužitelj nadalje ističe kako iako Zakon o Državnom inspektoratu i Naputak o načinu radu građevinske inspekcije sadrže specijalne odredbe o novčanim kaznama, odredba čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku da nije u suprotnosti sa specijalnim odredbama, već da se one nadopunjuju, uslijed čega da je preskočen postupovni korak u donošenju rješenja o izvršenju s opomenom koja služi upozorenju izvršenika da uskoro slijede novčane kazne u određenom iznosu, pa kako se rješenje o novčanoj kazni donosi u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, da je nedvojbeno kako je rješenje o izvršenju trebalo biti doneseno odmah po izvršnosti rješenja o uklanjanju, a kako bi rješenje o prvoj novčanoj kazni moglo biti pravovremeno doneseno, dakle u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, zbog čega rješenje kakvog u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku i rješenje o novčanoj kazni u smislu Naputka o načinu radu građevinske inspekcije da su dvije različite odluke koje da vremenski slijede jedna iza druge, ali nikako da se ne smiju spojiti u istu odluku budući se time ukida smisao upozorenja kao zakonitog prava izvršenika, koji postupak da je analogan i postupku izricanja sudskih penala na temelju odredbe čl. 247. Ovršnog zakona radi ostvarenja novčane tražbine. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 13. listopada 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili generalna opunomoćenica tužitelja i zakonska zastupnica tuženika.

Na održanoj raspravi generalna opunomoćenica tužitelja istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa kako nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništava osporeno rješenje tuženika, te je konačno popisala trošak spora u iznosu od 3.125,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

Na istoj raspravi, zakonska zastupnica tuženika istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, te pri obrazloženju osporenog akta pa kako niti ona nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika. Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-

02-03-21-21-… od 24. veljače 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu, pokretni antenski stup COW 30, izgrađen na dijelu k.č. …/… k.o. P.-uvala M., bez glavnog projekta,

postalo izvršno 8. prosinca 2020. godine, točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj u ostavljenom roku nije uklonio predmetnu građevinu, točkom 3. tužitelj se prisiljava na uklanjanje predmetne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn koja se izriče K. N., odgovornoj osobi tužitelja, točkom 4. se precizira

kako je odgovorna osoba tužitelja izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju da ne ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Iz spisa predmeta upravnog tijela proizlazi kako istom prileže rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020., kojim je između ostalog točkom 1. tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu, pokretni antenski stup COW 30, izgrađen na dijelu k.č. … k.o. P.-uvala M., bez glavnog projekta, dok je točkom 2. tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, te je predmetno rješenje uredno dostavljeno tužitelju, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 8. prosinca 2020. Nadalje spisu tuženika prileže i presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIgr-… od 25. svibnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju Klasa: UP/I-362- 02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-.. od 12. studenoga 2020., kao i rješenje istog suda poslovni broj: UsIgr-… od 4. ožujka 2021. kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Također, spisu upravnog tijela prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 19. veljače 2021. godine iz kojeg je razvidno da je istoga dana od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio po naredbi iz točke 1. rješenja tuženika Klasa: UP/I- 362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020., s obzirom da nije uklonio predmetnu građevinu. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u smislu odredbi 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) donio rješenje od 24. veljače 2021. godine kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje konkretne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020. postalo izvršno 8. prosinca 2020. godine, točkom 2. da tužitelj nije uklonio predmetnu građevinu u ostavljenom roku te ga se točkom 3. prisiljava na uklanjanje predmetne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn koja se izriče odgovornoj osobi tuženika, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/20-02/…., Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020. postalo izvršno koju okolnost tužitelj ni ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku od 15 dana od zaprimanja citiranog rješenja, što je neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 19. veljače 2021., koje prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 12. studenoga 2020. upozoren točkom 2. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 24. veljače 2021. godine, kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna, koja je izrečena odgovornoj osobi tuženika.

Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe da je pokrenuo spor pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-… u kojem da osporava rješenje o uklanjanju od 12. studenog 2020., u kojem da je i zatražio da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe iz čega je za zaključiti kako tužitelj smatra da je osporeno rješenje preuranjeno, a time i nezakonito, za kazati je kako su predmetni prigovori u cijelosti neosnovani.

S prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je nesporno da je tužitelj protiv rješenja tuženika 12. studenog 2020., odnosno rješenja kojim mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja građevine pobliže precizirane točkom. 1. izreke tog rješenja pokrenuo upravni spor u kojem je imao mogućnost osporavati zakonitost tog rješenja, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 24. veljače 2021., dakle onog kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.

Osim toga, za donošenje rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju dostatno je da isto bude izvršno, koje ne treba biti pravomoćno, što je nesporno i o čemu se sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude očitovao, pa kod stanja stvari da je rješenje o uklanjanju izvršno i da tužitelj po istom nije postupio u ostavljenom mu roku, to je sasvim jasno kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelja na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem prve novčane kazne.

Ujedno, za nadodati kako je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIgr-… od 25. svibnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju od 12. studenoga 2020. u kojoj presudi su otklonjeni tužbeni prigovori tužitelja koji su se odnosili na zakonitost rješenja o uklanjanju, pa se tužitelja upućuje na obrazloženje naznačene presude, dok je rješenjem istog suda poslovni broj: UsIgr-… od 4. ožujka 2021. odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe, s tim da prema podacima e-spisa proizlazi kako tužitelj protiv citirane presude nije izjavio žalbu, uslijed čega je ta presuda postala pravomoćna 16. lipnja 2021., što pak znači da je i rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

U odnosu na tužbene prigovore tužitelja u kojima ističe kako je osporeni akt nezakonit iz razloga što u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ne sadrži opomenu o novčanoj kazni već da je tužitelju istim odmah prijevremeno izrečena prva novčana kazna sukladno odredbi čl. 14.d Naputka o načinu radu građevinske inspekcije, te unatoč tome što odredbe Zakona o Državnom inspektoratu i Naputka o načinu radu građevinske inspekcije sadrže specijalne odredbe o novčanim kaznama, citirana odredba Zakona o općem upravnom postupku da nije u suprotnosti sa specijalnim odredbama, već da se one nadopunjuju, uslijed čega da je preskočen postupovni korak u donošenju rješenja o izvršenju s opomenom koja služi upozorenju izvršenika da uskoro slijede novčane kazne u određenom iznosu, pa da su rješenje kakvog u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku i rješenje o novčanoj kazni u smislu Naputka o načinu radu građevinske inspekcije dvije različite odluke koje da vremenski slijede jedna iza druge, ali nikako da se ne smiju spojiti u istu odluku budući se time ukida smisao upozorenja kao zakonitog prava izvršenika, za kazati je kako sud niti ovakve prigovore ne nalazi osnovanim.

Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako je odredbom čl. 113. st. 3 . toč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano da se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka (rješenje o uklanjanju) upozorava investitora odnosno vlasnika da će se izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga se upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, pa imajući u vidu da je tužitelj upravo u rješenju o uklanjanju od 12. studenog 2020., točkom 2. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. tog rješenja, kod stanja stvari da je odredbom čl. 14.d Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da građevinski inspektor postupak iz članka 114. stavka 3. Zakona, kojim prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, započinje donošenjem 1. rješenja o novčanoj kazni u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, to je sasvim jasno da je u konkretnom slučaju osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju doneseno sukladno mjerodavnim propisima i to Zakonu o Državnom inspektoratu i Naputku o načinu rada građevinske inspekcije, koji propisi predstavljaju lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), pa kako je tužitelj u rješenju o uklanjanju opomenut o novčanoj kazni koja mu slijedi ukoliko ne ukloni građevinu, to pak znači da je već u tom rješenju tužitelj opomenut u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje konkretne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna, a koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja, dok je visina kazne sukladna odredbi čl. 14.c Naputka o načinu radu građevinske inspekcije, s tim da je tužitelj i u osporenom rješenju točkom 5. upozoren da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom.

Isto tako, neutemeljeno tužitelj prigovara kako je tuženik svoj akt donio protekom prekluzivnog roka kakvog u vidu ima odredba14.d Naputka o načinu radu građevinske inspekcije pa da je uslijed toga takav akt nezakonit, ovo iz razloga što je odredbom članka 14.d Naputka doista propisano da građevinski inspektor postupak iz članka 114. stavka 3. Zakona, kojim prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, započinje donošenjem 1. rješenja o novčanoj kazni u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, međutim ovdje se nikako ne radi o prekluzivnom roku, kako to pogrešno smatra tužitelj, već je riječ o instruktivnom roku, uslijed čega okolnost da je tuženik osporeno rješenje donio nakon proteka roka od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, nije razlog zbog čega bi to rješenje bilo nezakonito, a ovo tim prije što je odredbom čl. 123. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da nakon isteka roka od deset godina od dana kada je rješenje postalo izvršno rješenje se ne može izvršiti putem treće osobe, ali se može donijeti novo rješenje.

Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako je sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno otklonio prigovore koji se odnose na način izvršenja, tj. na izrečenu novčanu kaznu, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme niti mjesto izvršenja, to je jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelju.

Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi č lanka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 21. listopada 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- generalnim opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Z.

o. u. I. S. i M. S., sa sjedištem u S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./

- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.