REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 419/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene J. S. i oštećenika P. z. d.o.o., P. obrta, H. i Obrta ..., H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. ožujka 2018. broj K-9/2014-106, u sjednici održanoj 21. listopada 2021., kojoj su u javnom dijelu nazočili, branitelj optuženog M. P., odvjetnik T. R. branitelj optužene J. S., odvjetnik B. J. te opunomoćenik oštećenik P. z. d.o.o., P. obrt H. i Obrt ... H., odvjetnik Ž. O.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se žalba optužene J. S. te se u povodu te žalbe, i po službenoj dužnosti, ukida osuđujući dio prvostupanjske presude (točka 1.) te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba oštećenika P. z. d.o.o., P. obrta H. i Obrta ... H. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž 419/2018-6

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optužena J. S. proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11. (točka 1. izreke) i na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, u koju joj je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. siječnja 2013. do 8. veljače 2013. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) optužena J. S. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08. (ispravno bi bilo: stavaka 1. i 2. točke 1. i 6.ZKP/08.) u iznosu od 44.497,70 kn te s naslova paušala iznos od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Nasuprot tome, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optuženi M. P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11. (točka 2.), dok su na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženi M. P. i optužena J. S. oslobođeni optužbe da bi počinili tri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (točke 3., 4. i 5. izreke). Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenik P. z. d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 5.686.986,05 kuna, oštećenik P. obrt H., vlasništvo S. P., s imovinskopravnim zahtjevom od 1.562.023,85 kuna, oštećenik Obrt ... H., vlasništvo D. P., s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.060.824,74 kune, upućeni su u parnicu. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. u odnosu na oslobađajući dio presude kao i nužni izdaci optuženog M. P. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (oslobađajući dio presude) i odluke o kazni (osuđujući dio presude), s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na osuđujući dio pobijane presude da se preinači i optuženici izrekne stroža kazna zatvora.

4. Žalbu je podnijela i optužena J. S. po branitelju, odvjetniku B. J. protiv osuđujućeg dijela presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava" i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

5. Žalbu su podnijeli oštećenici P. z. d.o.o., P. obrt H. i Obrt ...H. po opunomoćeniku, odvjetniku Ž. O., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se

I Kž 419/2018-6

pobijana presuda preinači i oštećenicima dosudi imovinskopravni zahtjev. Zatražena je i obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

6. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optužene J. S., predloživši da se ista odbije kao neosnovana, dok je optuženi M. P. odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana, time da je zatražio i obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

7. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

8. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su branitelj optuženog M. P., odvjetnik T. R., branitelj optužene J. S., odvjetnik B. J. i opunomoćenik P. z. d.o.o., P. obrta H. i Obrta ... H., odvjetnik Ž. O. Nazočne osobe iznijele su sadržaj svojih žalbi, kao i odgovora na žalbu. Iako uredno obaviješteni, državni odvjetnik, optuženi M. P. i optužena J. S. sjednici nisu pristupili pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I), održana u njihovoj odsutnosti.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

9. Žalba optužene J. S. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni bespredmetna.

10. Ispitujuću prvostupanjsku presudu u okviru žalbom istaknute osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali i po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-I, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je u obrazloženju osuđujućeg dijela pobijane presude ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-I.

11. Naime, u odnosu na počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. za koje je žaliteljica proglašena krivom pod točkom 1. izreke pobijane presude, u obrazloženju su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može s uspjehom ispitati, a za sada, niti prihvatiti.

11.1. Prvostupanjski sud paušalno obrazlaže da je optužena J. S. protivno računovodstvenim pravilima "zatvarala" određena potraživanja i na taj način prikrivala nezakonito raspolaganje novčanim sredstvima s računa društva P. z. d.o.o., a da je takvim postupanjem društvu P. d.o.o. pribavila znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 876.122,23 kuna.

I Kž 419/2018-6

11.2. Pri tome, prvostupanjski sud propušta dati razloge u odnosu na svojstvo optuženice u kojem je poduzimala inkriminirane radnje i s tim u vezi, čije je interese, o kojima je bila dužna brinuti, takvim postupanjem povrijedila, sve u smislu članka 246. stavka 2. KZ/11. Navedeno je ovdje odlučno razjasniti, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 1. izreke pobijane presude, i zbog toga što se optuženica u konkretnom slučaju pojavljuje u dvostrukoj ulozi, i to kao rukovoditelj računovodstva i financija u društvu P. d.o.o., a s druge strane kao osoba ovlaštena za podizanje novčanih sredstava s računa društva P. z. d.o.o. Kako u odnosu na tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo razloge, to se pravilnost osuđujuće presude u tom dijelu ne može u povodu žalbe optuženice ispitati.

12. Nadalje, u pravu je optuženica kada ističe da je prvostupanjski sud propustio navesti valjane razloge u odnosu na utvrđenu visinu pribavljene znatne imovinske koristi za društvo P. d.o.o., a da su razlozi koje je iznio znatno proturječni sadržaju isprava u spisu, odnosno rezultatima financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

12.1. Naime, prvostupanjski je sud naveo da je optuženica izvršila više isplata s računa društva P. z. d.o.o. za koje nije imala valjanu pravnu osnovu, na račun društva P. d.o.o., a radi se o "nezatvorenom" potraživanju u iznosu od 876.122,23 kn. Međutim, istovremeno je naveo da nije uzeo u obzir naknadno izvršene uplate u iznosu od 313.500,00 kn te iznos od 51.000,00 kn, iako je financijsko knjigovodstveni vještak u svom očitovanju od 23. listopada 2017. izvršio konačan obračun međusobnih potraživanja i obveza između društva P. d.o.o. i oštećenih P. z. d.o.o. kojim je utvrđeno da društvo P. d.o.o. oštećenicima duguje 99.903,99 kn, a ne kako je to ranije bilo utvrđeno, u iznosu "nezatvorenih" pozajmica u visini od 876.122,23 kn.

12.2. Zbog takvog proturječja između navedenih razloga o tim odlučnim činjenicama i samih tih isprava, i u tom dijelu ostvarena je citirana postupovna povreda zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

13. Zbog toga je prihvaćanjem žalbe optužene J. S. i po službenoj dužnosti pobijani dio presude (točka 1. izreke) trebalo ukinuti i uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, sukladno članku 483. stavku 1. ZKP/08-I.

14. Žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni, uslijed takve odluke, za sada je, bespredmetna.

15. Budući da je navedena postupovna povreda utjecala i da činjenično stanje ostane pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a optuženica je istovremeno podnijela žalbu i iz te žalbene osnove, potrebno je, sukladno članku 487. stavku 4. ZKP/08-I, u nastavku ove odluke, osvrnuti se i na tu žalbenu osnovu.

16. Naime, iz rezultata provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je optuženi M. P. tijekom inkriminiranog razdoblja u 12 navrata dao putem optužene J. S. pozajmice društvu P. z. d.o.o. u iznosu od 1.321.000,00 kn. Jednako tako, utvrđeno je da postoje potraživanja društva P. z. d.o.o. prema društvu P. d.o.o.

I Kž 419/2018-6

u iznosu od 727.934,99 kn na ime knjigovodstvenih usluga optužene J. S., od kojih je podmiren iznos od 583.638,06 kn, što znači da društvo P. z. d.o.o. u stvari ima dug prema društvu P. d.o.o. (144.296,93 kn). Iako je vještak prvotno naveo da je, nakon podmirenja međusobnih potraživanja i obveza između ta dva društva ostao "nezatvoreni" iznos od 876.122,23 kn, naknadno je korigirao konačni obračun kojim je uključio uplate društva P. d.o.o. u korist društva P. z. d.o.o. u iznosu od 313.500,00 kn (u razdoblju od 27. srpnja do 31. kolovoza 2012.), ali i uplate temeljem ugovora o ustupu potraživanja od povrata poreza na dodanu vrijednost tog društva u korist oštećenika u iznosu od 51.000,00 kn te danu pozajmicu optuženog M. P. P. obrtu H. u iznosu od 168.000,00 kn. Jednako tako, u taj obračun uključio je i iznos nepodmirenog potraživanja P. d.o.o. na ime knjigovodstvenih usluga (144.296,93 kn). Temeljem takvog obračuna, iznos međusobnih potraživanja oštećenika, znatno je drugačiji od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

16.1. Prvostupanjski se sud izgleda nije detaljnije bavio pravnom sudbinom međusobnih odnosa između navedenih društava, a što je moglo biti od odlučnog značaja na utvrđivanje visine pribavljene protupravne imovinske koristi društva P. d.o.o. Očito je da se poslovni odnos između društva P. d.o.o. i P. z. d.o.o., ali i P. obrta H., odvijao temeljem davanja međusobnih pozajmica, ali i fakturiranja knjigovodstvenih usluga preko društva P. d.o.o., dok su se obveze oštećenika "zatvarale" prebacivanjem tih sredstva u korist P. d.o.o., sve pod krinkom plaćanja nekih drugih usluga ili obveza poreza na dodanu vrijednost. Navedeno proizlazi prvenstveno iz rezultata vještačenja, ali i personalnih dokaza, što sve prihvaća prvostupanjski sud. Međutim, ne ulazeći sada u pitanje jesu li takvim knjigovodstvenim postupanjem u cijelosti poštovana pravila računovodstvene struke, u takvim uvjetima poslovanja trebalo je u cjelini sagledati i analizirati međusobni pravni odnos oba društva kako bi se razjasnilo, je li takvim postupanjem i u kojoj točno visini, ostvarena protupravna imovinska korist društvu P. d.o.o. To znači da je trebalo utvrditi pravnu osnovu i ostalih podmirenih potraživanja između tih društava i obrta (313.500.,00 kn na ime povrata pozajmice oštećeniku, 51.000,00 kn na ime povrata poreza na dodanu vrijednost, 168.000,00 kn dane pozajmice oštećeniku, razlika neplaćenih knjigovodstvenih usluga od strane oštećenika), a što nije učinjeno. 16.2. Stoga se, za sada, čini da činjenično stanje nije pravilno, a niti potpuno utvrđeno.

17. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud imati u vidu naprijed istaknute nedostatke te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ako ih ocijeni opravdanima. Pri tome će svakako, ako se za time pokaže potreba, provesti dopunu financijsko knjigovodstvenog vještačenja kako bi se razjasnio pravni osnov i vrijeme nastanka međusobnih potraživanja društva P. d.o.o. i oštećenika. Na temelju sveobuhvatne analize, kako svakog dokaza za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, prvostupanjski će sud postupiti u skladu s odredbom članka 459. stavaka 4. i 5. ZKP/08. te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, kako bi se utvrdila visina eventualno pribavljene imovinske koristi. Pri tome, sud će poći od činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u točki 1. izreke pobijane presude s obzirom da državni odvjetnik u tom dijelu nije podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

I Kž 419/2018-6

vezano za, po sudu prvog stupnja, ispuštene radnje produljenog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

19. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se oslobađajuća presuda protiv optuženog M. P. i optužene J. S. temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

20. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, državni odvjetnik smatra da nije logično da optuženi M. P. nije ništa znao o transakcijama koje su se vršile s računa P. z. d.o.o. i P. obrta H. na račun njegovog društva ili da su na taj način podmirivane obveze njegovog društva, a nije ni logično da kao direktor nije pratio stanje računa svog društva. Smatra da je postojao dogovor između optuženika i optuženice o nezakonitom prebacivanju sredstava, jer nije životno ni logično da bi se optužena Jasna Sabolić sama izlagala takvoj opasnosti. Konačno, tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o povratu pozajmica, dok su knjigovodstveni poslovi doista plaćani na račun društva optuženika, bez obzira na zaključak suda da bi se radilo o otplati stana koji je kupila optuženica.

21. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza o počinjenju terećenih kaznenih djela pod točkama 2., 3. 4. i 5. izreke pobijane presude.

21.1. Naime, žalitelj zanemaruje obranu optuženog M. P. u kojoj on navodi da je davao pozajmice P. z. d.o.o. (npr. iznos od 500.000,00 kn), koje je optužena J. S. uplaćivala u društvo oštećenika te ih knjigovodstveno evidentirala. Jednako tako, ne vodi računa ni o tome da je optuženik naveo da je odobrio da optužena J. S. fakturira knjigovodstvene poslove koje je obavljala za P. z. d.o.o. i obrte, putem društva P. d.o.o. jer je ono bilo registrirano za obavljanje takvih djelatnosti. Navedenu obranu je prvostupanjski sud s pravom prihvatio jer je sukladna obrani optužene J. S. koja je pojasnila da je oštećeni S. P. o svemu tome znao jer joj je i on sugerirao da navede ime nekog drugog dobavljača na uplatnicu te OIB ili matični broj P. d.o.o. i izvrši povrat sredstava, a da joj je on tako rekao jer nije htio da se zna da je primao pozajmice. Osim toga, navela je i da je povrat svih sredstava vršila uz znanje i suglasnost oštećenog S. P., koji je svakom trenutku imao saznanja o stanju svog računa i sve detaljno kontrolirao. To potvrđuju i drugi svjedoci (R. P.) koji ga opisuju kao osobu bez čijeg znanja se ništa nije plaćalo. Sve navedeno ima uporišta i u financijsko knjigovodstvenom vještačenju kojim je utvrđeno da su pozajmice dane oštećenicima vjerodostojne, a da su se knjigovodstvene usluge oštećenika fakturirale putem društva P. d.o.o., time da iznos prebačenih novčanih sredstava u korist tog društva odgovara iznosu danih pozajmica i visine obavljenih knjigovodstvenih usluga (osim utvrđene razlike pod točkom 1. izreke osuđujućeg dijela).

I Kž 419/2018-6

21.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud zaključio da, iako se radilo o manje uobičajenom načinu poslovanja, povrat sredstava u korist društva P. d.o.o., ima podlogu u zatvaranju danih pozajmica, ali i isplati fakturiranih knjigovodstvenih usluga, čije obavljanje ne osporavaju niti svjedok S. P., a ni svjedok D. P.. Osim toga, iz podataka u spisu ne proizlazi niti jedan materijalni, a ni personalni dokaz koji bi upućivao na postojanje dogovora optuženog M. S. i optužene J. S. koji bi ukazivao da su imali namjeru prebaciti određene novčane iznose s računa oštećenika u korist društva P. d.o.o., a bez postojanja pravne osnove. Ovdje nije odlučno je li optuženi M. P. detaljno pratio stanje računa svog društva i kontrolirao svaku uplatu na njegov račun, jer je nedvojbeno da je optužena J. S. obavljala knjigovodstvene usluge i za njegovo društvo. Nikakvog utjecaja nema niti činjenica što je optužena J. S. novac kojeg je zaradila od obavljanja knjigovodstvenih usluga za društvo P. z. d.o.o., nakon što je fakturiran preko društva P. d.o.o., naknadno koristila za otplatu rata na ime kupljenog stana.

21.3. Treba napomenuti da državni odvjetnik, u stvari, ne osporava isplatu gotovinskih sredstava pod točkama 4. i 5., iako uvodno tako navodi. Međutim, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optužena J. S. podignuta gotovinska sredstva predavala ili S. P. ili D. P., o čemu su iskazivali svjedoci R. P., V. Š., S. B., J. R. S. i I. Š., a ujedno je navedeno pravilno dovedeno u vezu s financijsko knjigovodstvenim vještačenjem prema kojem proizlazi da su S. i D. P. učestalo uplaćivali pozajmice u korist P. z. d.o.o. i Obrta ... H., a istovremeno raspolagali velikim gotovinskim novčanim iznosima, koji su, između ostalog, koristili i za različite neposlovne svrhe.

22. Nastavno tome, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je oslobađajući dio prvostupanjske presude utemeljen na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu trebalo odbiti.

23. Kraj takvog stanja stvari, kada je prvostupanjski sud optuženog M. P. i optuženu J. S. oslobodio optužbe, pravilno je oštećenike društvo P. z. d.o.o., P. obrt H., vlasnik S. P. i Obrt ... vlasnik D. P., na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. uputio s njihovim imovinskopravnom zahtjevom u parnicu. Budući da je odluka o imovinskopravnom zahtjevu donesena sukladno zakonskim propisima, u smislu odredbe članka 471. stavka 3. ZKP/08., žalba oštećenika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije osnovana.

24. Ostali dio žalbe oštećenika u kojem oni pobijaju prvostupanjsku presudu i u dijelu koji se odnosi na meritum stvari, a sadržajno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje rukovodeći se člankom 464. stavkom 4. ZKP/08.

25. S obzirom da se navodima žalbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476.

I Kž 419/2018-6

stavka 1. ZKP/08-I, ovaj žalbeni sud ne nalazi povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. listopada 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.