Poslovni broj: Usž-2873/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Š. iz O., zastupan po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. L. i T. B. B., odvjetnicima iz O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave L.-s., Policijske postaje O., O., radi izdavanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-642/21-9 od 24. lipnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-642/21-9 od 24. lipnja 2021. godine.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, br. 511-04-06-05-UP/I-10/3-2021 od 5. svibnja 2021., kojim rješenjem je utvrđeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti predmetnog rješenja.
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu zbog povrede odredaba ZUP-a i pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodeći da nije sporno da je bio osuđen presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, Prekršajni odjel radi prekršaja iz članka 32. itd. ZSPC-a, da je uredno platio novčanu kaznu i da je obzirom na odluku da mu se ne izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije odlučio podnijeti zahtjev za ponavljanje vozačkog ispita kako ne bi više dolazio u ovakve i slične situacije što je i učinio. Međutim u tijeku ostvarivanja plana programa za ponavljanje vozačkog ispita zaprimio je osporeno rješenje te ostao začuđen njegovim sadržajem. To stoga što iz tog rješenja ne proizlazi ništa osim konstatacije da je tužitelj prikupio 9 negativnih bodova u svezi s ponašanjem iz presude, poslovnog broja: P-1072/20 od 21. listopada 2020., te da mu se upravo iz tog razloga i onemogućava podnošenje zahtjeva za izdavanjem vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja. Smatra da obrazloženje rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a pa ne sadrži niti minimum razloga koji bi doveli do donošenja takvog rješenja. Stoga predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je ista neosnovana te da je rješenje tuženika doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama kao i odredbi ZUP-a. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem osporene presude prvostupanjskog suda u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Uvidom u spis prvostupanjskog suda, obrazloženje presude te rješenje tuženika razvidno je da je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, Prekršajni odjel, poslovni broj: P-1072/2020 od 21. listopada 2020., kao okrivljenik, oglašen krivim što je 20. listopada 2020. u mjestu G., upravljao osobnim vozilom marke BMW, reg.oznake GS… te se nije zaustavio na znak policijskih službenika IJP G. koji je dat pomoću svjetleće stop tablice već je nastavio kretanje u smjeru P. te se zaustavio u mjestu G. bb na znak plavog rotacijskog svjetla iz službenog policijskog vozila u pokretu čime je postupio protivno odredbi članka 32. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.). Opisanim ponašanjem tužitelj je počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. navedenog Zakona, a dana 20. listopada 2020., također u mjestu G. upravljao je istim vozilom iako nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima, odnosno upravljao vozilom u prometu na cesti prije stjecanja prava na upravljanje (dakle bez vozačke dozvole), pa je time počinio prekršaj iz članka 216. stavak 3. istog Zakona i kažnjen u oba prekršaja ukupnom novčanom kaznom od 5.100,00 kn. Tužitelj je navedenim povredama citiranog Zakona prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova i to zbog povrede članka 32. stavak 4. Zakona 3 negativna prekršajna boda, a zbog povrede iz članka 216. stavak 3. dodatnih 6 negativnih prekršajnih bodova ili ukupno 9 negativnih prekršajnih bodova u skladu s odredbama citiranog Zakona. Naime, odredbom članka 286. stavak 7. citiranog Zakona propisano je da će se vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju dvije godine prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.
7. Dakle, iz svega navedenog i utvrđenog neprijeporno slijedi da tužitelj nije stekao pravo na upravljanje vozilom a da je počinio naprijed navedeni prekršaj pa je u skladu s citiranom odredbom članka 286. stavak 7. tuženik donio osporeno rješenje kojim je utvrdio u skladu sa zakonom propisanom odredbom da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.
8. Prvostupanjski upravni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud smatra neosnovanim i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, tim više što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao.
9. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 21. listopada 2021.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
