Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-384/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-Iz- 20/2021. (Kov-35/2021.) od 1. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).
2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni D. M. po branitelju, odvjetniku D. R., bez isticanja posebnog žalbenog razloga s prijedlogom "Donijeti rješenje kojim se ukida rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno odredi druga blaža mjera".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni D. M. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
7. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
8. Vezano uz postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući težinu kaznenog djela koje se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret, zapriječenu kaznu i stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju kao i činjenicu kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticiran poremećaj ličnosti te ovisnost o opijatima i psihostimulansima i zlouporaba alkohola, uslijed čega postoji opasnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod okrivljenika postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, protivno žalbenim prijedlozima, može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
8.1. Kada se svemu navedenom pridoda kako je u drugom kaznenom postupku zbog istovrsnog kaznenog djela utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio to djelo, što također pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ne dovodeći u pitanje pretpostavku nedužnosti, dok iz spisa predmeta proizlazi da se radi o nezaposlenoj osobi, koja je činjenjem kaznenog djela imovinskog karaktera očigledno pokušala doći do potrebnih materijalnih sredstava, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani ovog okrivljenika. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenog D. M. ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela.
9. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
