Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar,Josipa Jelačića br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-146/2020-17

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., OIB:…, iz B., zastupanog po punomoćniku P. L., odvjetniku u B., protiv tužene M. K., OIB:…, iz B., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetnici u B., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. I. K., OIB:…, zastupanog po posebnom skrbniku M. T., mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo u Z., nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 23. rujna 2021. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP), 21. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi sadržana u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. kolovoza 2016., koji Plan je odobren pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-322/16-3 od 19. prosinca 2016., u odnosu na mlljt. I. K., OIB:…, rođenog …, tako da sada glasi:

-mlljt. I. K., OIB:…, rođen ..., stanovat će s ocem A. K., OIB:…, u B., dok će oba roditelja izvršavati roditeljsku skrb nad djetetom,

-majka M. K., OIB:…, iz B. obvezuje se plaćati za uzdržavanje mlljt. I. K. iznos od 800,00 kn mjesečno, počev od 21. listopada 2021., kao dana donošenja presude, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na ruke oca A. K.,

-majka M. K. održavat će osobne odnose sa mlljt. I. K. dva vikenda u mjesecu, u tijeku tjedna, polovinu svih školskih praznika, svaki drugi blagdan i državni praznik, sve sukladno međusobnom dogovoru stranaka i mlljt. I. K..

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. dijete I. K.. Navodi da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-322/2016-3 od 19. prosinca 2016. razveden brak stranaka, te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi zaključen između stranaka 18. kolovoza 2016. za zajedničku mlljt. djecu P. K., rođenu … u B. i I. K., rođenog … u Z.. Navedenim odobrenim planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi određeno je da će oboje djece P. i I. stanovati s majkom, a otac plaćati doprinos za njihovo uzdržavanje, te ostvarivati osobne odnose s njima na način opisan u planu. Tužitelj navodi da su se od zaključenja plana i njegovog odobravanja pred sudom okolnosti značajno promijenile. Mlljt. I. koji je sada star 15 godina želi stanovati s ocem iz raznih opravdanih razloga. Prije svega I. voli provoditi vrijeme kod oca u radionici, a koji je autolakirer i autolimar, dok je I. upisao srednju školu upravo za automehaničara. Osim toga, u ulici gdje živi tužitelj, I. ima prijatelje s kojima se redovno druži, dok u ulici gdje stanuje majka nema nikoga s kim bi se družio. Navodi da u kući oca I. ima sobu prikladno namještenu i zagrijavanu, a o cijeloj kući i prehrani, te higijeni, pranju, čišćenju brine izvanbračna supruga tužitelja, pa bi I. imao sve što mu je potrebno za život, učenje i odmor, te razbibrigu. Navodi da obzirom na dob mlljt. I. i njegove osobne slobode, ne smije mu se osporiti pravo da stanuje kod oca ako on to želi, osim ako to neki izrazito jaki razlozi ne opravdavaju, a takvih razloga nema. Tužitelj navodi da se stranke radi izmjene plana o roditeljskoj skrbi nisu uspjele suglasiti pred CZSS u B.. Nadalje navodi da ukoliko sud izmijeni odluku o tome s kim će Igor stanovati, tužitelj podržava što češće i sadržajnije ostvarivanje osobnih odnosa s majkom prema njenoj i I. želji o čemu prepušta odluku sudu, kao i o doprinosu za uzdržavanje mlljt. I..

2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 12-14), protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava navode tužbe u cijelosti. Navodi da od navedenih okolnosti iz tužbe, jedino što se u bitnom promijenilo, jest činjenica da je mlljt. I., sada u dobi od 15 godina i ušao je u adolescentno životno razdoblje. Protivi se autoritetima, sklon je burnim reakcijama, misli da sve zna i može, što je i očekivano u njegovim godinama. Majka je stroga, zahtijeva odgovornost u ponašanju, te uredno izvršavanje školskih obveza i izvanškolskih aktivnosti. Protivi se slobodi izlazaka, pušenju, vožnji na skuteru bez zaštitne kacige i položenog vozačkog ispita, te upravljanju neregistriranim automobilima, što mu otac sve dozvoljava. Inače, odgojne mjere oca, apsolutno su suprotne majčinima, što dijete dodatno frustrira i dovodi do međusobnog sukoba i nerazumijevanja. Naravno da mlljt. I. voli provoditi vrijeme kod oca jer tamo nema ograničenja, već vlada potpuna sloboda izbora. Netočno je da je mlljt. I. upisao školu za automehaničara. On pohađa srednju školu u Đurđevcu za zanimanje auto mehatroničar. Nogomet nikada nije trenirao, a od rukometa je odustao. No, tužitelj kao otac očito ni s tim činjenicama nije upoznat. Njemu je jedino važno da ne mora plaćati uzdržavanje, jer je sve započelo u trenutku kada je majka podnijela zahtjev za prisilnu naplatu dospjelih, a ne naplaćenih obroka zakonskog uzdržavanja izravnom naplatom putem FINA-e u svibnju 2020. Priča oko blokade očevog računa, dodatno je uznemirila i mlljt. I., tako da je on doista u proljeće, jedno vrijeme boravio kod oca i pohađao “on line” nastavu, no sada, od početka ove školske godine, ponovno živi s majkom i mlađom sestrom P., a vikendima održava osobne kontakte s ocem. No, vrijeme ne provodi s ocem, već s vršnjakom J. P.. Obroke mu ne sprema otac, odnosno njegova izvanbračna supruga, već J. majka ili strina I. K., supruga tužiteljevog brata, koja živi u neposrednoj blizini. Stoga poriče da bi mlljt. I. kod oca imao prikladno namještenu i zagrijavanu sobu, da bi se otac odnosno njegova izvanbračna supruga, adekvatno brinuli o njegovoj higijeni, prehrani i svemu što mu je potrebno za život. Navodi da otac niti ne zna koje su I. školske obveze, a niti sudjeluje u njihovom izvršavanju. Po saznanjima majke, pomoć kod izrade školskih zadataka, u vrijeme “on line” nastave i boravka kod oca, mlljt. I., sve vrijeme pružila je opet strina I. K.. Osim toga, tužitelj nije zaposlen, nema niti autolimarsku odnosno autolakirersku radionicu, već u garaži u sklopu obiteljske kuće, povremeno obavlja neregistriranu djelatnost. Sklon je izlascima, konzumiranju alkohola, fizičkom kažnjavanju sina, bez autoriteta i odgovarajućih odgojnih mjera, što mlljt. I., u ovoj životnoj dobi, čak i odgovara. Stoga su to, po mišljenju majke, itekako važni razlozi koji opravdavaju njeno apsolutno protivljenje da se postojeći Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, mijenja na način kako se to traži u tužbi. Navodi da je promjena odredbe da mlljt. I. K. živi s ocem, protivna ne samo interesima djeteta, njegovom daljnjem odgoju i obrazovanju, već je štetna za njegov daljnji ukupni psihofizički razvoj. Tužitelj doista nema dovoljno kapaciteta za dobru i svakodnevnu skrb o mlljt. I., njegove odgojne mjere ili potpuno izostaju, ili su pretolerantne za razliku od majčinih koje su puno strožije. Majka je u odgoju mlljt. I. zahtjevna i dosljedna. Smatra da je to u ovoj fazi odrastanja djeteta, veoma važno radi njegove budućnosti odnosno radi stjecanja novih zvanja i zanimanja kroz redovno školovanje, ispunjavanje svih školskih i izvanškolskih obveza, stjecanja radnih navika, te odgovornosti prema sebi i drugima. Navodi da razdvajanje brata od mlljt. P. K. koja je u dobi od 11 godina, također nije dobro, a niti je u interesu razvoja zajedničke maloljetne djece stranaka. Oni, kao brat i sestra, vrlo dobro zajednički funkcioniraju, međusobno se pomažu i nadopunjuju u svakodnevnim školskim obvezama i dnevnim aktivnostima, a naročito u vrijeme kada je majka na poslu. Tužena smatra da se osobni odnosi mlljt. djece, posebice mlljt. I. K., trebaju odvijati kao i do sada, prema usvojenom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. kolovoza 2016. godine, tj. da mlljt, I. K. i nadalje stanuje s tuženom kao majkom, osobni odnosi da se odvijaju vikendima, a tužitelj da redovito doprinosi za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece, što do sada nije činio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje troškove postupka.

3. Tužitelj je prije pokretanja ovog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja pred Centrom B. (dalje: Centar B.), no sporazum između stranaka nije postignut (list 4).

4.Rješenjem Centra B. od 25. kolovoza 2020. (list 7) mlljt. I. K. imenovan je posebni skrbnik M. T. iz Centra u Z..

5. Posebni skrbnik u podnesku od 4. prosinca 2020. (list 16-17) navodi da iz mišljenja i prijedloga Centra B. proizlazi da su stručni djelatnici Centra proveli razgovor sa mlljt. djetetom, da mlljt. I. voli provoditi vrijeme s ocem u radionici, u blizini su mu prijatelji, stričeva obitelj i baka, s ocem ima puno više zajedničkih interesa i aktivnosti. I. je nekoliko mjeseci stanovao kod oca i za to vrijeme je otac adekvatno skrbio o njemu. Njega je želja da stanuje s ocem i roditelji su upoznati s time. Predlaže se da mlljt. I. stanuje s ocem, a da s majkom ostvaruje osobne odnose kada su oboje slobodni. Posebni skrbnik naglašava kako nema primjedbi na mišljenje Centra, obzirom se vodilo računa o izraženom mišljenju mlljt. djeteta. Navodi da odrasli djecu češće doživljavaju osobama koje trebaju zaštitu, a rjeđe osobama koje imaju prava i mogu djelovati u skladu s tim pravima. Navodi da shvaćanje djece kao neovisnih pravnih subjekata kojima su priznata izvorna ljudska prava osnova je Konvencije o pravima djeteta koja Republiku Hrvatsku obvezuje od 8. listopada 2991. na temelju notifikacije o sukcesiji, da je jedan od četiri opća načela Konvencije i načelo slobode iznošenja mišljenja (čl. 12) koje se odnosi na prava djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život uključujući i to da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi, te navodi da ako je dijete u stanju izraziti svoje mišljenje, odrasli su mu dužni omogućiti da to i učini, da se pravo djece da budu saslušana odnosi na sva djela i odluke koja se odražavaju na njihov život, kao što su obiteljske situacije, izbor škole i sve ostale značajke u kojima se odlučuje o djetetovom životu. Navodi da je istom Konvencijom određeno da se mišljenje djeteta uzima u obzir, te su stoga sud, kao i drugi sudionici u postupku dužni tako pribavljenom i izraženom mišljenju dati i značaj. Posebni skrbnik smatra, imajući u vidu kronološku dob mlljt. Igora, te njegovo izraženo mišljenje, potrebnim isto uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju od 17. srpnja 2020., izvješće o socioekonomskim prilikama stranaka i mišljenje Centra B. od 15. listopada 2020., te spis ovoga suda broj R1 Ob-322/16.

6.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tužene.

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

8. Nesporno je da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-322/16-3 od 19. prosinca 2016. razveden brak stranaka, te odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. kolovoza 2016. u odnosu na zajedničku mlljt. djecu P. K., rođenu … u B. i I. K., rođenog … u Z..

9. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je od donošenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i njegovog odobravanja pred sudom došlo do promijenjenih okolnosti odlučnih za izmjenu odluke s kojim će roditeljem mlljt. I. K. stanovati, budući je mlljt. I. K., koji je u vrijeme podnošenja tužbe imao 15 godina, izrazio želju stanovati s ocem, kod oca voli provoditi vrijeme u radionici oca koji je autolakirer i autolimar, a mlljt. I. pohađa srednju školu za automehaničara, u ulici gdje živi otac ima puno prijatelja s kojima se redovno druži, u kući oca sve potrebno za život, učenje i odmor, te smatra da treba udovoljiti želji djeteta.

10. Iz mišljenja Centra B. (list 10-11) proizlazi da oba roditelja imaju kapacitete za dobru svakodnevnu skrb o I.. I. je 4 do 5 mjeseci živio pretežno kod oca, a to je ono što on i dalje želi, ponajviše iz razloga što mu imponira sa ocem raditi u kućnoj radionici i biti bliže najboljeg prijatelja. Skrb oca u to vrijeme o njemu je bila uredna, a kao nedostatak vide tolerantan stav oca prema I. želji da upravlja motornim vozilima prije nego li za to stekne zakonske uvjete. Majka je kao odgajatelj dosljedna, zahtjevnija, a teže se nosi sa izazovnim situacijama koje donosi I. odrastanje. Centar B. navodi da su pokušali utjecati na roditelje da podrže jedno drugo i zauzmu zajednički stav prema I. željama, međutim nisu to ostvarili. Centar B. svoje izvješće i mišljenje izvršio je nakon prikupljene dokumentacije, razgovora s roditeljima i mlljt. I. K.. Navode da I. jasno izražava svoju želju da živi s ocem, a u većoj mjeri razumije i posljedice takve odluke na svoj daljnji život. Centar B. smatra da nije protivno njegovom interesu da živi nadalje s ocem, pa u slučaju donošenja takve odluke, predlažu da sa majkom provodi vrijeme kada su oboje slobodni.

12. Posebni skrbnik mlljt. I. K., M. T., po nalogu suda, provela je razgovor sa mlljt. I. K., te ga obavijestila o predmetu spora, tijeku i ishodu na način primjeren njegovoj dobi sukladno odredbama Obiteljskog zakona, te mu omogućila da bude saslušan sukladno odredbama Obiteljskog zakona i načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, te Konvenciji o pravima djeteta i načelu slobode iznošenja mišljenja (čl. 3., čl. 9 i čl. 12.), a odnosi se na pravo djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život uključujući i to da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi i to na način primjeren djetetovoj dobi.

12.1. U podnesku od 3. svibnja 2021. (list 29-30) posebni skrbnik navodi da iz razgovora s mlljt. I. proizlazi da je on i dalje ustrajan u namjeri da preseli kod oca, s ocem se puno bolje slaže nego s majkom, te s njim ima više zajedničkih interesa i aktivnosti. Iz razgovora sa mlljt. I. K. i posebne skrbnice proizlazi da ga majka ne razumije i ne podržava, da otac ima autoritet, voli pomagati ocu u radionici, to mu se sviđa i to ga zanima, dobro se slaže sa sestrom, kod majke nema puno prijatelja, s ocem ima puno bolji odnos nego s majkom. Posebni skrbnik navodi da uzimajući u obzir izraženo mišljenje mlljt. I., kao i činjenicu da u postupku nisu utvrđene objektivne okolnosti zbog kojih otac ne bi mogao preuzeti skrb o mlljt. djetetu, predlaže da se donese odluka da mlljt. I. stanuje s ocem, a da s majkom redovito i kontinuirano ostvaruje osobne odnose.

13.Na glavnoj raspravi 23. rujna 2021. stranke su se sporazumjele o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi, na slijedeći način:

-da se izmijeni odluka o tome s kojim će roditeljem mlljt. I. stanovati navedena u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. kolovoza 2016., te odluči da će mlljt. I. K. stanovati s tužiteljem kao ocem A. K. u B.,

-da se obveže tužena kao majka plaćati za uzdržavanje mlljt. I. K. iznos od 800,00 k mjesečno počev od donošenja presude, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s plaćanjem do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sve na ruke tužitelja kao oca,

-da se održavaju osobni odnosi majke M. K. i mlljt. I. K. dva vikenda u mjesecu, u tijeku tjedna, polovinu svih školskih praznika, svaki drugi blagdan i praznik, sve sukladno međusobnom dogovoru stranaka i mlljt. I. K..

14. Prema odredbi čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19) sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta.

15. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, mišljenje Centra B., jasno izraženu želju mlljt. I. K. da živi s ocem, prijedlog i mišljenje posebnog skrbnika, sud ocjenjuje da je sporazum stranaka da mlljt. I. K. stanuje s ocem, a da će oba roditelja izvršavati roditeljsku skrb nad djetetom, u interesu i za dobrobit mlljt. I. K., slijedom čega je odlučeno kao u točki I. alineji 1. izreke presude.

16. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

16.1.Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

16.2.Odredbom čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

16.3.U smislu odredbe čl. 307. st. 1. i čl. 311. Obiteljskog zakona sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlljt. I. K. u iznosu od najmanje 1.800,00 kn mjesečno.

16.4. Kod utvrđivanja ukupnog iznosa potrebnog za uzdržavanje zajedničkog maloljetnog djeteta sud je uzeo u obzir da je mlljt. I. K. u dobi od 16 godina, ide u drugi razred srednje škole u Đ. za auto mehatroničara, ima troškove prijevoza na ime mjesečne autobusne karte.

16.5. Tužitelj živi u vlastitoj kući u B., sa nevjenčanom suprugom D. M., majkom dvoje odrasle punoljetne djece, umirovljenicom, radi na održavanju vozila pod nazivom održavanje d.d., ima plaću 5.800,00 kn, u sklopu kuće ima garažu za držanje vozila i vršenje popravaka vozila, iz izvješća Centra B.proizlazi da ima režijske troškove oko 900,00 kn, te kredit koji otplaćuje u iznosu od 1.600,00 kn mjesečno.

16.6.Tužena živi u vlastitom stanu u B., zaposlena je u bolnici u B., ima plaću oko 7.000,00 do 8.000,00 kn, iz izvješća Centra B. proizlazi da ista ima režijske troškove oko 2.000,00 kn, jedan stambeni i dva nenamjenska kredita u ukupnom mjesečnom iznosu od 3.000,00 kn.

16.7. Sud je mjesečni iznos potreban za uzdržavanje zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka utvrdio uzimajući u obzir sve relevantne kriterije za njegovo utvrđenje, te smatra da su utvrđene mjesečne potrebe djeteta u cijelosti primjerene njezinoj dobi i potrebama.

16.8. Napominje se da je kod utvrđivanja mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka sud cijenio i uzeo u obzir raspoložive podatke o materijalnim mogućnostima oba roditelja kao i sve ostale potrebne kriterije za utvrđivanje visine uzdržavanja djeteta od strane roditelja.

16.9. Ističe se da je sud vodio i računa da je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku sukladno odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona propisalo minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom te prema tim podacima za dijete od 13 do 18 godina oni iznose mjesečno 1.420,00 kn (Narodne novine broj 39/20), dok od 1. travnja 2021. mjesečno iznose 1.487,86 kn (Narodne novine broj 30/21).

16.10. Uvažavajući imovinske prilike tužene, te mjesečne potrebe mlljt. djeteta i sve okolnosti, sud ocjenjuje da je tužena u mogućnosti za uzdržavanje mlljt. I. K. doprinositi iznos od 800,00 kn mjesečno, pa je valjalo prihvatiti sporazum stranaka.

16.11. Stoga je sud obvezao tuženu na plaćanje uzdržavanja za mlljt. sina I. K. u iznosu od 800,00 kn mjesečno i to počev od 21. listopada 2021., kao dana donošenja presude, prema sporazumu stranaka, pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na ruke oca.

16.12. Preostali iznos potreban za uzdržavanje zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka doprinosit će tužitelj koji je to u mogućnosti, a pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona.

16.13. Stoga je odlučeno kao u točki I. alineji 2. izreke presude.

17. Primjenom odredbe čl.119. st. 1. i st. 2. i čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona sud je odlučio o načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta sa tuženom kao majkom.

17.1. Obzirom su stranke postigle dogovor oko načina i vremena održavanja osobnih odnosa mlljt. I. K. s majkom, što je u interesu i za dobrobit djeteta i primjereno konkretnim okolnostima, time da se roditelji mogu i drugačije dogovoriti sukladno potrebama, mogućnostima djeteta i roditelja vodeći računa o interesima i dobrobiti djeteta, to je valjalo prihvatiti navedeni sporazum stranaka i odlučiti kao u točki I. alineji 3. izreke presude.

18. Stranke su se sporazumjele da svaka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Bjelovaru, 21. listopada 2021.

Sudac

Sunčica Lovrić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik: