REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-1684/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Raoula Dubravca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Rovinjska 2a, protiv tuženika OPĆINA VRSAR, Vrsar, Trg De Grasi I, OIB 03592077573, kojeg zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1386/2015-66 od 3. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1386/2015-66 od 3. ožujka 2020. u pobijanim točkama

I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1386/2015-66 od 3. ožujka 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i njegov upis u zemljišne knjige (točka I. izreke), naloženo je tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 59.375,00 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za isplatu troška postupka u daljem iznosu od 6.250,00 kn (točka III. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica nije dokazala da je temeljem odredaba Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizaciji („Narodne novine“ broj 92/10; u daljnjem tekstu: ZTZ) stekla pravo vlasništva dijela novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je nastao od k.č. stare izmjere 1323/5, jer nije dokazala da bi pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja spornim česticama prethodno imalo društveno poduzeće. Nadalje, sud ukazuje kako, čak i da je tužiteljica dokazala da je na temelju odredbi ZTZ-a stekla vlasništvo dijela novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je nastao od k.č. stare izmjere 1323/5, sud ne bi mogao u cijelosti prihvatiti tako postavljeni tužbeni zahtjev, jer čestice stare izmjere imaju samo udjele u česticama nove izmjere.

2. Raspravnim rješenjem od 18. listopada 2017., protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, prvostupanjski je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.001,00 kn, a u obrazloženju presude navodi razloge takve odluke.

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je presuda nastala nezakonitim postupanjem suda, kojim je tužiteljici onemogućeno raspravljanje, s obzirom na to da sud nije proveo dokaze koje je tužiteljica predložila, pribavljanjem i uvidom u isprave na temelju kojih je upisan objekt „Restoran Koversada“ na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, presudu smatra nerazumljivom jer sud navodi kako je ranija čestica 1323/5 k. o. [katastarska općina] samo jednim dijelom ušla u novu česticu kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], pa da bi zbog toga tužiteljičin zahtjev bio osnovan samo za 110m2, da bi onda odbio tužiteljicu u cijelosti. Osim toga, činjenično stanje smatra pogrešno i nepotpuno utvrđenim, jer je tužiteljica tijekom postupka ukazivala kako upisano pravo korištenja i raspolaganja nije odražavalo stvarno stanje. Smatra kako je tužiteljica postala vlasnica čestice po zakonu. Nadalje, osporava i rješenje od 18. listopada 2017., kojim je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 500.001,00 kn, jer za isto sud nije dao nikakvo obrazloženje, već pravilnim smatra vrijednost predmeta spora naveden u tužbi, odnosno 10.000,00 kn. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Iz sadržaja same žalbe jasno proizlazi kako se tužiteljica žali na točke I. i II. izreke presude, u kojima nije uspjela u sporu, kao i na raspravno rješenje od 18. listopada 2017., protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalitelj neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.

9. U konkretnom slučaju, žalitelj smatra da je sud počinio upravo ovu povredu time što nije izveo predloženi pribavljanjem i uvidom u isprave na temelju kojih je upisan objekt „Restoran Koversada“ na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. No, temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, dok čl. 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Tek u slučaju da se određena isprava nalazi kod državnog tijela odnosno kod pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud pribavlja ispravu na prijedlog stranke (čl. 232. st. 3. ZPP-a).

10. Kako tužiteljica tijekom postupka ne navodi nikakav razlog zbog čega nije sama pribavila navedene isprave koje smatra bitnima za ovaj postupak, sud nije imao nikakav razlog niti opravdanje da iste pribavlja svojom odlukom. Valja ukazati kako sud nije servis stranaka u postupku, pa makar tužiteljica bila i Republika Hrvatska, već su stranke te koje su dužne dostaviti sve isprave i dokaze na koje se pozivaju (uz iznimku propisanu čl. 232. st. 3. ZPP-a). Stoga ovim žalbenim razlogom tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a posebno ne to da bi sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

11. Nadalje, u obrazloženju presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tužiteljica. Naime, suprotno navodima žaliteljice, na 8. stranici obrazloženja prvostupanjski sud nigdje nije naveo da bi tužiteljičin zahtjev bio osnovan za 110m2. Na toj 8. stranici obrazloženja prvostupanjski je sud izričito naveo kako, cit.: „…sve i da je tužiteljica dokazala (a nije) da je na temelju odredbi ZTZ-a stekla vlasništvo dijela novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je nastao od k.č. stare izmjere 1323/5, sud ne bi mogao u cijelosti prihvatiti tako postavljeni tužbeni zahtjev.“ Stoga je i ovaj žalbeni navod neosnovan.

12. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Presuda je donesena uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.

13. U obrazloženju presude prvostupanjski sud daje jasne razloge zbog kojih smatra kako tužiteljica nije dokazala da je na k.č. stare izmjere 1323/5 k. o. [katastarska općina] pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da je temeljem odredbi ZTZ-a stekla pravo vlasništva dijela novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je nastao od k.č. stare izmjere 1323/5, a ti razlozi nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe.

14. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje i na posljedice primjene čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Prema toj odredbi, kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. U onom slučaju kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (u konkretnom slučaju idealne dijelove restorana i dvorišta), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (čl. 37. st. 1. ZV-a).

15. Iz ovoga također pravilno izvodi zaključak kako pravo vlasništva koje bi tužiteljici na temelju zakona eventualno i pripadalo (za slučaj da su za to utvrđenje ispunjene zakonske pretpostavke) na realnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je nastao od k.č. stare izmjere 1323/5, nije jednako niti se može izjednačiti s njezinim suvlasništvom na 1/3 idealnog dijela cijele nepodijeljene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čije utvrđenje prava vlasništva je predmet tužbenog zahtjeva, pa tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan i u tom slučaju.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tužiteljica nije dokazala svoje vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog spora prema odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizaciji, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

17. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, na ročištu 18. listopada 2017. prvostupanjski je sud, temeljem čl. 40. st. 3. ZPP-a, raspravnim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.001,00 kn. U obrazloženju presude ovo opravdana time što se radi o sporu radi utvrđenja prava vlasništva na 1/3 dijela nekretnine koja ima površinu 839 m2. Ovaj sud dodatno ukazuje da je u pitanju suvlasništvo restorana i dvorišta na atraktivnoj turističkoj lokaciji, pa je ovako određena vrijednost predmeta spora pravilna.

18. Dakle, i prema mišljenju ovog suda, tako određena vrijednost predmeta spora sasvim je primjerena u odnosu na predmet spora, jer je tužitelj u tužbi označio očito prenisku vrijednost predmeta spora od samo 10.000,00 kn.

19. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

20. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba u odnosu na troškove, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

21. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas