REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT
Poslovni broj: 87 Ps-81/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., O.: …, koju zastupa ODO u S., protiv tuženika D. J., O.: …, S., radi iseljenja i isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 15. rujna 2021., u nazočnosti zamjenika ODO
u S., L. P. i izočnosti tuženika, 20. listopada 2021,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik D. J., O.: …, S., u
roku od 15 dana iseliti iz stana u S., anagrafske oznake stan br. 4
površine 40,25 m2, položen na I. katu zgrade u S., sagrađene na južnom dijelu čest.zgr. 1132 Z. 1676 K.O. S. te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed trgovačkom društvu D.N. d.o.o.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti trgovačkom društvu D.N. d.o.o. iznos od 21.735,00 kn (dvadesetjednutisućusedamstotridesetpet
kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od kako slijedi:
-na iznos od 603,75 kn (za travanj 2014.) od 27. travnja 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za svibanj 2014.) od 26. svibnja 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za lipanj 2014.) od 20. lipnja 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za srpanj 2014.) od 21. srpnja 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za kolovoz 2014.) od 18. kolovoza 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za rujan 2014.) od 18. rujna 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za listopad 2014.) od 18. listopada 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za studeni 2014.) od 21. studenog 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za prosinac 2014.) od 19. prosinca 2014.
-na iznos od 603,75 kn (za siječanj 2015.) od 26. siječnja 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za veljaču 2015.) od 20. veljače 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za ožujak 2015.) od 19. ožujka 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za travanj 2015.) od 18. travnja 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za svibanj 2015.) od 25. svibnja 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za lipanj 2015.) od 19. lipnja 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za srpanj 2015.) od 23. srpnja 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za kolovoz 2015.) od 20. kolovoza 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za rujan 2015.) od 19. rujna 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za listopad 2015.) od 24. listopada 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za studeni 2015.) od 19. studenog 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za prosinac 2015.) od 18. prosinca 2015.
-na iznos od 603,75 kn (za siječanj 2016.) od 22. siječnja 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za veljaču 2016.) od 19. veljače 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za ožujak 2016.) od 19. ožujka 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za travanj 2016.) od 21. travnja 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za svibanj 2016.) od 19. svibnja 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za lipanj 2016.) od 20. lipnja 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za srpanj 2016.) od 22. srpnja 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za kolovoz 2016.) od 19. kolovoza 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za rujan 2016.) od 19. rujna 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za listopad 2016.) od 21. listopada 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za studeni 2016.) od 19. studenog 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za prosinac 2016.) od 22. prosinca 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za siječanj 2017.) od 22. siječnja 2017.
-na iznos od 603,75 kn (za veljaču 2017.) od23. veljače 2016.
-na iznos od 603,75 kn (za ožujak 2017.) od 23. ožujka 2017.
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn (četiritisuće kuna).
Obrazloženje
1. Tužitelj R. H. je 15. svibnja 2017. podnio sudu tužbu protiv tuženika D. J., radi iseljenja i isplate.
1.1. Tužitelj navodi u tužbi da je pravomoćnim Dopunskim rješenjem UDU u SDŽ klasa U.-I-942-04/97-01/3483 od
28. travnja 2011 utvrđena vlasnikom stana br. 4 površine 40,25 m2, položen na I. katu zgrade u S.. Tuženik da koristi stan bez
pravne osnove. Temeljem Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 21, veljače 2014. sklopljenog između R. H. i trgovačkog društva D.N. d.o.o. da predmetnim stanom upravlja to trgovačko društvo.
1.2. Dalje, tužitelj navodi da tuženik duguje društvu D.N. d.o.o. na ime naknade za bespravno korištenje predmetnog stana iznos od 21.735,00 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 603,75 kn.
1.3. Tužitelj, da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 5. svibnja 2017.
1.4. Kako nije došlo do mirnog rješenja spora predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik D. J. u odgovoru na tužbu od 17. srpnja 2017. (list 20
spisa) navodi da je u mirnom posjedu stana od 1980, da je dragovoljac D.
rata koji je radi oboljenja i stradavanja ostao bez posla 2008. Navodi da je tri puta tražio otkup stana, da je stanarinu plaćao gradu S., dok se nisu pojavili novi vlasnici. Navodi da nije istina da stan koristi bez pravne osnove. Dug da je nastao izmišljenim ciframa, a zbog bolesti i bez posla da nije u mogućnosti platiti izmišljenu stanarinu. Moli da ga se ostavi u mirnom posjedu do dobivanja rješenja o invalidnosti i prava otkupa stana po povoljnim uvjetima.
3. Tijekom postupka, tuženik je izjavio da u predmetnom stanu živi od 1980., da je stanarina bila 76,00 kn, a da je sada preko 800,00 kn. Stanarina da se digla preko noći deset puta. Navodi da je HRVI, da status nije uspio
riješiti. Dalje navodi da je od Ministarstva branitelja RH zatražio otkup predmetnog stana, da nema primanja i nema kakve druge nekretnine. Ističe da ima pravo na dom na predmetni stan.
4. U dokazne svrhe sud je pročitao Dopunsko rješenje UDU
u SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove, klasa: U.-I-
942-04/97-01/3483 urbroj: 2181-05-03-11-22/MB/KV od 28. travnja 2011. (list 3-5 spisa), zapisnik D.N. d.o.o. s uviđaja na licu mjesta S., u predmetu utvrđivanja korisnika stana u vlasništvu R. H. od 20.
ožujka 2017. (list 6-13), izvadak otvorenih stavaka na ime D. J., izdane od
D.N. d.o.o. od 27. ožujka 2017. (list 14-15), zahtjev O. u S. za mirno rješenje spora, upućen D. J. od
14. travnja 2017. (list 15-16), odgovor D. J., ODO u S. od 5. svibnja 2017. (list 17), uplatnicu platitelja D. J.
u korist gradskog proračuna G. S. na ime naknade za privremeno korištenje za siječanj 1999. od 17. travnja 1999. (list 21 ), račun D.N. d.o.o. broj 60544/1/1 na ime D. J. od. 5. prosinca 2016. (list 22), internetski izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest.zgr. 1132, broj uloška 1676 K.O. S. od 8. travnja 2015. (list 24-25), zahtjev D. J. za kupnju stana, prodavatelju F. stambenog gospodarstva S. od 28. prosinca 1995. (list 26-27), zahtjev D. J. za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo prodavatelju F. stambenog gospodarstva S. of 28. prosinca 1995. (list 26-27), suglasnost G. S., U. odjela za gospodarstvo resursima za uređenje-adaptaciju stana u S., I. izdana D.
J. od 23. veljače 2000. (list 29), rješenje G. S., K. za privremeno korištenje stanova na kojima G. S. ima pravo korištenja i raspolaganja od 4. prosinca 1995. (list 30-31), uvjerenje U. za katastarsko-geodetske poslove u S. od 4. veljače 1997. (list 32), dopis D. J. P. pravobranitelju bez označenog datuma (list 36), zahtjev D. J. za priznavanje H.
ratnog vojnog invalida od 24. prosinca 2018. (list 37), dopis U. D.U. u
SDŽ, S. za društvene djelatnosti, O. za hrvatske
branitelje iz D. rata, klasa: 562-02/19-01/61 urbroj: 21841-04-03-19-2
zaprimljen 28. listopada 2019. (list 41), uvjerenje P.U. za katastar S.
od 14. studenog 2019. (list 44), izjava D. J., bez označenog datuma (list 45), potvrdu H. P. službe u S. od
21. prosinca 2018. (list 46), potvrdu Općinskog suda u Splitu, ZK odjela od 15. studenog 2019. (list 47).
5. Na temelju ovako provedenog postupka, cijeneći izvedene dokaze, zasebno te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku iseliti i predati u posjed predmetni stan, slobodan od stvari i osoba te dalje, isplata novčanog iznosa kao naknade za korištenje stana bez pravne osnove.
7. Sud je kao nedvojbeno utvrdio sljedeće:
- da je R. H. uknjižen vlasnik predmetnog trosobnog stana na I
katu, označen br. 4, površine 40,25 m2, a koji je položen u zgradi upisan u uložak 1676 K.O. S. kao ZK tijelo II- 4. ETAŽA.
- da pravomoćnim Dopunskim rješenjem UDU u SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove, od 28. travnja 2011,
R. H. stječe pravo vlasništva i posjeda stana broj 04, površine 40,25
m2, položen na prvom katu zgrade u S., zgrade
sagrađena na južnom dijelu čest.zgr. 1132 Z.U. 1676 K.O. S., za cijelo,
- da tuženik D. J., prema podacima jedinstvenog registra osoba M.-
a R. ima prijavljeno prebivalište na adresi u S..
- da tuženik u vrijeme podnošenja tužbe i trajanja ovog postupka stanuje u predmetnom stanu,
8. Spornim se ukazuje okolnost tuženikova posjeda predmetnog stana bez valjane pravne osnove.
9. Zaključiti je da tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnog stana, kao i da je tuženik u posjedu predmetnog stana, čime se potvrđuje aktivna legitimacija tužitelju tužitelja u smislu odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN” broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), kao i pasivna legitimacija tuženika.
10. Čitanjem rješenja G. S., K. za privremeno korištenje stanova na kojima G. S. ima pravo korištenja i raspolaganja od 4. prosinca 1995. proizlazi da se J. D., J. M., J. V. i J. I. daje na
privremeno korištenje stan koji se nalazi u S., površine 40
m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, sanitarnog prostora i balkona u vlasništvu G. S.. Dalje proizlazi da se stan daje na privremeno korištenje na rok od jedne godine i da na tome stanu osobe kojima je dat stan ne stječu stanarsko pravo niti stanarsko pravo mogu ostvariti. Citiranim rješenjem je određeno da su istekom roka od jedne godine imenovane osobe dužne iseliti iz stana te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed vlasniku.
11. U postupku, pored navoda tužitelja, nije izveden kakav dokaz koji bi upućivao na postojanje zakonitog osnova tužitelja za stanovanje u predmetnom stanu, odnosno korištenje istog, pa tako osnov u vrijeme podnošenja tužbe i u utuženom razdoblju počevši od ožujka 2014. ne proizlazi niti iz citiranog rješenja G. S., K. za privremeno korištenje stanova na kojima G. S. ima pravo korištenja i raspolaganja od 4. prosinca 1995., sa sadržajem kako je citirano.
12. Tuženik nije pridonio kakav dokaz u postupku, već se pozivao na okolnost podnošenja zahtjeva za otkup stana, koji očigledno nije prihvaćen, odnosno zahtjev za priznavanje statusa HRI o čemu nije odlučeno, a koji status
nije od odlučnog značaja za ovaj postupak.
13. Uputiti je i na okolnost da je tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora od 14. travnja 2017. koji je dostavljen tuženiku pozvao istoga izvijestiti je li voljan mirnim putem iseliti iz predmetnog stana, uz upozorenje da će se ukoliko zahtjev odbije podnijeti sudu tužba radi isplate duga te radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana.
14. Sud stoga utvrđuje da tuženik koristi predmetni stan bez odobrenja tužitelja kao vlasnika, odnosno bez valjanog pravnog osnova.
15. Odredbom čl. 161. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
15.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
16. Dakle, u parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari, a svojstvo tuženika ima osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju.
17. Sud utvrđuje da između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana te nije sporno niti da tuženik koristi i nalazi se u posjedu predmetnog stana te je utvrđen i identificiran predmetni stan pa dalje treba raspraviti i utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja na iseljenje tuženika, odnosno, ima li tuženik pravo na posjed predmetnog stana.
18. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da ima pravo na dom u predmetnom stanu, premda dalje u postupku nije u korist tog prava isticao kakve navode ili pridonosio kakve dokaze.
19. U tom smislu utvrditi je osnovanost prigovora prava na dom u smislu prava tuženiku odbiti predati stan u posjed tužitelju.
20. Sukladno čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda V. E. („NN”-Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih.
20.1. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34. st. 1, u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava R. H. po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
20.2. Svakoj osobi izloženoj opasnosti od miješanja, pa čak iako je ono bilo propisano zakonom, odnosno u koliko ima legitimni cilj zaštite prava vlasništva, načelno treba omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere miješanja u svijetu mjerodavnih načela sadržanih u članku 8. Konvencije. Ovo neovisno o tome ima ta osoba ili nema pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem domaćeg prava ( presuda Europskog suda za ljudska prava od 10. srpnja 2014. u predmetu L. i dr. protiv H.).
20.3. Potrebno je stoga, ispitati razmjernost i nužnost predložene mjere tužiteljice, s obzirom na relevantna načela koja čine sadržaj prava na poštovanje doma, a sukladno odluci Ustavnog suda R. H. broj U-III-2073/2010 od
4. ožujka 2014.
20.4. Da bi došlo do primjene čl. 8 Konvencije, tuženik se čak nije morao niti neposredno pozvati na sadržaj toga članka, već je dovoljno da iznese činjenične navode iz kojih proizlazi obveza suda da razmotri i primjenu te odredbe Konvencije, a upravo su to oni tijekom postupka i učinili. Za ocjenu da li se predmetni stan može smatrati domom tuženika, uputiti je na presude Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile, a s obzirom na namjeru tuženika da u tom stanu živi.
21. Postojanje traženih okolnosti koje bi opravdavale „pravo na dom” nasuprot tužiteljeva zahtjeva za iseljenjem tuženika, osim paušalnog pozivanja tuženika na ročištu glavne rasprave od 2. srpnja 2018. nije mogao utvrditi samo na temelju isprava koje priliježu spisu, jer tuženik ne sudjeluje u daljnjem tijeku postupka.
22. Dakle, tuženiku je omogućeno sudjelovanje u parničnom postupku te je isti imao mogućnost u korist pozivanja na pravo na dom predložiti izvođenje kakvih dokaza, međutim, tuženik neopravdanim nepristupanjem na ročišta glavne rasprave iskazuje svoju postupovnu pasivnost.
23. Konačno, sud ne može ocijeniti takav prigovor tuženika osnovanim, a da se predmetni stan može smatrati domom tuženika, pri čemu se ponovno ukazuje na činjenicu da je isti svjestan da stan koristi bez odobrenja vlasnika, a da mu je prethodno samo bio dodijeljen na privremeno korištenje na određeni rok koji je istekao, pa i to nije dodijeljen od vlasnika, uslijed čega proizlazi da je to bilo samo privremeno rješenje.
25. U konkretnom slučaju sud smatra da je miješanje tužitelja bilo zakonito, jer je isti vlasnik stana, kao što je to ranije obrazloženo, dok tuženik nije stekao pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje stana.
25.1. U pogledu legitimnosti cilja miješanje države u pravo na dom i iseljenjem tuženika i je li bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih" sud smatra da je miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik stana koji tuženik koristi bez valjanog pravnog osnova nadajući se da će u stanu ostati, ne plaća tužitelju naknadu za korištenja, uslijed čega bi priznati pravo na dom tuženiku upućivalo da se takve radnje tuženika isplate u odnosu na plaćanje najma ili kupovina stana, svakako više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka. Dakle, u interesu je državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti tuženika iz predmetnog stana. U tom smislu sud smatra da u konkretnom slučaju miješanje države u pravo na dom tuženika ima cilj koji je legitiman i u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira, te radi sprječavanja nereda ili samovolje pojedinaca, odnosno radi zaštite prava i slobode drugih.
25.2. Sud stoga, smatra da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u tuženikovo pravo na dom.
26. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj vlasnik predmetnog stana, dok tuženik nije dokazao da bi imao osnov za posjedovanje, niti je sud utvrdio osnovanim tuženikov prigovor prava na dom, to je tužbeni zahtjev za iseljenjem tuženika i predajom u posjed osnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod I.
27. U pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 21.735,00 kn, kako slijedi;
28. Odredbom članka 30. st. 2. ZV-a je propisano da vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe i korištenja svoje stvari.
29. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
30. Osnovanost tužiteljeve tražbine sa osnova naknade zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist, se potvrđuje naprijed utvrđenim svojstvom tužitelja kao vlasnika stana koji je uporabio tuženik, što se u postupku, pa niti od tuženika ne ukazuje dvojbenim.
31. Visina mjesečne naknade za korištenja predmetnog stana u mjesečnom iznosu od 603,75 kn je utvrđena čitanjem izvatka otvorenih stavaka na ime D. J., sačinjeno po pravnoj osobi D.N. d.o.o.od 27. ožujka 2017.
po pojedinačnim mjesečnim računima počevši od 10. travnja 2014. do 6. ožujka 2017. na temelju kojeg se utvrđuje i da tuženik nije platio iznose po niti jednom računu. Dodatno se potvrđuje čitanjem računa izdanog od D.N. d.o.o. broj 60544/1/1 na ime D. J. od. 5. prosinca 2016. da je izdan s označenom osnovom korištenja stana bez pravne osnove.
32. Tuženik nije osnovao doveo u dvojbu visinu zatraženog iznosa sa osnove korištenja stana bez pravne osnove, niti u odgovoru na tužbu, niti tijekom postupka.
33. Slijedom naprijed utvrđenoga sud, a kako je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu i koristio stan u vlasništvu tužitelja, sto je u cijelosti osnovana tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 1120. ZOO-a s osnova naknade za korištenje tuđe stvari u pogledu pojedinih mjesečnih tražbina počevši od 10. travnja 2014. do 6. ožujka 2017. to je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan i odlučeno kao pod II. izreke.
33.1. Na dosuđene iznose tuženik je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezan tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako su iste i zatražene od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do isplate.
34. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, cijeneći uspjeh tužitelja u cijelosti u predmetnoj parnici, odlučujući po specificiranom zahtjevu zakonskog zastupnika tužitelja uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.
34.1. Tužitelju se obzirom na vrstu spora priznaje trošak na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe od 15.5.2017. u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 15.10.2019., 19.5.2021. i 15.9.2021. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr.9.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 400 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 4.000,00 kuna kao trošak zastupanja i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju.
35. Slijedom utvrđenog je sud odlučio kao u izreci pod III.
U Splitu, 20. listopada 2021.
S U D A C
Daniel Ban v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
- u spis
