REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 124/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. H., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 11. listopada 2018. broj K-524/2014 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2021. broj Kž-37/2019-6, u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. N. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. N. H. je zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. KZ/97 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude putem branitelja Ž. V., odvjetnika iz S., na temelju čl. 518. st. 1. i „čl. 517. st. 1., 2. i 3.“ Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
III Kr 124/2021-3
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik tvrdi da je iskaz svjedoka E. P. od 19. rujna 2012. kojeg je dao pred policijom nezakonit dokaz iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 i da se to vidi iz načina na koji je policijski inspektor pitao ovog svjedoka je li mu „J. nešto govorio da planira….“. Međutim, osuđenik ne konkretizira koja je to odredba ZKP/08 time povrijeđena i temeljem koje odredbe bi se na izričit način (ex lege) zbog toga, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08, radilo o nezakonitom dokazu. Iz navedenog prigovora ne proizlazi da bi ispitivanje navedenog svjedoka, koje je na temelju naloga Općinskog državnog odvjetništva u M. od 19. rujna 2012., broj K-DO-179/2012 (str. 9.) u smislu odredbe čl. 213. ZKP/08 proveo policijski istražitelj V. A. bilo nezakonito te da bi zbog toga ovaj dokaz bio nezakonit. Suprotno tvrdnjama osuđenika iz navedenog zapisnika o ispitivanju svjedoka E. P. se ne vidi koja je pitanja svjedoku postavljao istražitelj već je u zapisniku konstatiran samo iskaz svjedoka u slobodnom izlaganju, tako da ne može zaključiti iz čega osuđenik izvodi zaključak o nepravilno postavljenim pitanjima istražitelja. U biti, kroz ovaj prigovor osuđenik zapravo prigovara vjerodostojnosti iskaza svjedoka E. P. i to u pogledu okolnosti koje nisu ni u kakvoj vezi s odlučnim činjenicama. Iz navedenih razloga nije osnovan prigovor osuđenika da se presuda temelji na nezakonitom dokazu.
7. Neosnovano osuđenik tvrdi da je u provedenom kaznenom postupku došlo do povrede tzv. konfrontacijskog načela čime sugerira povredu prava na pravično suđenje koje, između ostalih prava, obuhvaća i pravo optužene osobe da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe iz čl. 29. st. 1. i 2. toč. 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 3. toč. d.) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7.1. Međutim, iako je točno da je sud u pravomoćnoj presudi kod odluke o krivnji optuženika cijenio iskaz svjedoka E. P. od 19. rujna 2012., kojeg je svjedok iznio pred policijskim istražiteljem bez nazočnosti osuđenika i branitelja, osuđenikovo tzv. konfrontacijsko pravo, kao sastavnice prava na pravično suđenje iz citiranih odredbi Ustava i Konvencije nije povrijeđeno iz razloga jer se pravomoćna presuda ne temelji niti isključivo niti u odlučujućoj mjeri na ovom dokazu. Na ovaj istovjetni prigovor kojeg je osuđenik isticao i u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude mu je drugostupanjski sud na opširan način potpuno ispravno odgovorio (toč. 10.-13. obrazloženja presude) i sve te razloge kao potpuno pravilne prihvaća i ovaj sud. Dakle, u ovom kaznenom postupku utvrđenja suda da je os. N. H. teško tjelesno ozlijedio ošt. J. Š. udarcem štapom po glavi proizlaze ne samo na navedenom iskazu svjedoka E. P. već na nespornoj činjenici da su se osuđenik i oštećenik kritične zgode fizički sukobili zbog neraščišćenih imovinskih odnosa, da su na licu mjesta
III Kr 124/2021-3
provedenim očevidom nađena dva štapa, da je svjedok M. P. čuo majku osuđenika kako viče „N. nemoj, ubit ćeš čovjeka“, te da je obrana osuđenika, u kojoj je on tvrdio da se oštećenik ozlijedio padom na kamen, u potpunosti opovrgnuta iskazom medicinske vještakinje M. D. G. Ova je vještakinja u svojim pisanim nalazima od 26. prosinca 2012. i 11. prosinca 2016., kao i usmeno izloženom nalazu i mišljenju na raspravi održanoj 23. travnja 2018. kategorički isključila mogućnost nastanka ozljeda glave oštećenika padom. Vještakinja je na uvjerljiv način obrazložila da bi u slučaju pada došlo i do površinskih ozljeda isturenih dijelova te strane glave i lica oštećenika, da verificirana ozljeda ne odgovara tipu coup-contra coup udara (protu udara) koji je tipičan za pad, te da se padom na makadamski put koji je prikazan na fotodokumentaciji očevida nipošto ne može zadobiti ozljeda glave kakvu je zadobio oštećenik. Prema tome, pravomoćna presuda se ne temelji samo na iskazu svjedoka P. već na nizu drugih vrlo uvjerljivih dokaza, tako da neosnovano osuđenik tvrdi da mu je povrijeđeno tzv. konfrontacijsko pravo, a gledajući u cjelini, ovaj je kazneni postupak u odnosu na osuđenika bio pošten.
8. U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik, nezadovoljan činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, iznosi razloge kojima nastoji dovesti u pitanje njihovu ispravnost, što su činjenični prigovori koji se u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne mogu podnositi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Nadalje, osuđenik također samo na paušalan način, ne konkretizirajući o kojoj povredi iz čl. 517. ZKP/08 bi se radilo, iznosi tvrdnju da je uslijed izmjene optužnice na raspravi održanoj 23. travnja 2018. (str. 170/II) te ispuštanjem određenih dijelova iz prvotnog opisa predmetne inkriminacije koji su se odnosili na kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi, on osuđen za drugo kazneno djelo. Međutim, ovi navodi su promašeni jer se u konkretnom slučaju pravomoćna presuda, u smislu odredbe čl. 449. st. 1. ZKP/08, odnosi na optuženu osobu i na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj optužnici, tako da je i u ovom dijelu zahtjev neosnovan.
9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
